Reagovanje Biroa za odnose s javnošću na izjavu direktora Reportera bez granica (RSF) za Evropu, gospodina Olivijea Bazila datu dnevnom listu Dan, 31. oktobra 2010.godine

Povodom ponovljenih navoda direktora Reportera bez granica (RSF) za Evropu gospodina Olivijea Bazila da je Vlada odbila poziv za sastanak sa predstavnicima RSF-a, primjećujemo da je gospodin Bazil iznio niz kontradiktornih tvrdnji na ovu temu.

Naime, prema njegovoj prvobitnoj tvrdnji, zahtjev sa sastanak je „poslat“ Birou za odnose s javnošću, da bi kasnije ustvrdio da su predstavnici RSF-a „imali telefonsku komunikaciju", ne navodeći s kim, "i na taj način tražili kontakt sa Vladom".

Biro još jednom naglašava da predstavnici RSF-a nijesu kontaktirali nijednog predstavnika Vlade zaduženog za ostvarivanje ove vrste međunarodnih kontakata, kao i da o navedenom zahtjevu ne postoji nikakav pisani trag.

Međutim, razlog našeg sporenja sa gospodinom Bazilom nije formalne ili proceduralne, već suštinske prirode. Naime, njegove izjave o stanju medijskih sloboda u Crnoj Gori su činjenično neutemeljene.

Naglašavamo da se, komentarišući nedavni nastup premijera Đukanovića u Skupštini, gospodin Bazil upustio u niz neutemeljenih političkih konstatacija, a da pri tom, prema sopstvenom priznanju, još nije imao priliku da pročita prevod premijerovog govora.

Naročito neosnovanom smatramo njegovu konstataciju u kojoj implicira "da je ubistvo novinara stvar koja se može dešavati stalno, koja se maltene očekuje“ u Crnoj Gori.

Premijer Đukanović je tragičnu smrt urednika Dana Duška Jovanovića pomenuo naglašavajući apsurdnost podatka da je Crna Gora u godini njegove smrti bila gotovo 30 mjesta bolje rangirana na listi RSF-a nego u godini kada nije bilo nije bilo registrovanih napada na novinare.

Argumenti gospodina Bazil nijesu ništa čvršći ni kada govori o sudskim procesima protiv novinara. Naime, on svoje tvrdnje o neslobodi medija potkrepljuje navodima o "višemilionskim iznosima odštetnih zahtjeva" koje su privatni tužioci podnijeli u građanskim parnicama, dok prećutkuje podatke o ukupnoj dosuđenoj sumi na osnovu tih zahtjeva.

Podaci koji slijede su znatno relevatniji. Prema zvaničnoj sudskoj statistici, u Crnoj Gori je u periodu od 2004 do 2009. godine bilo ukupno 6 osuđujućih presuda protiv medija i novinara, u krivičnim predmetima, a ukupna naplaćena novčana kazna iznosila je 18,000 eura, dok je u četvorogodišnjem periodu, od 2005. do 2009. godine, u građanskoj parnici, zbog povrede ugleda, časti i prava, donešeno ukupno 14 osuđujućih presuda protiv novinara koji su kažnjeni ukupnim iznosom od 108,000 eura.

Uz to, u prvih pet mjeseci 2010 godine, registrovan je samo jedan postupak protiv medija i novinara za krivično djelo klevete, i svega tri građanske parnice za naknadu nematerijalne štete.

Takođe smatramo neargumentovanim konstatacije gospodina Bazila da se „moć sive ekonomije i organizovani kriminal povećava“ i „ da je Crna Gora jedna od glavnih vrata kroz koju organizovani kriminal ulazi u Evropu“. Pitanje je kojim činjenicama gospodin Bazil potkrepljuje tako ozbiljne optužbe?

Naglašavamo i da izvještaji organizacija poput Fridom hausa, Savjeta Evrope, naposlijetku i EU, u kojima se konstatuje napredak u zaštiti ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori, negiraju viđenje koje zastupa gospodin Bazil.

Najzad, ne smatramo konstruktivnim i primjerenim da dalje javno polemišemo sa gospodinom Bazilom o njegovim političkim kvalifikacijama i ličnom doživljaju premijerovih izjava, već ga pozivamo na sastanak na kome mu možemo ponuditi činjenice koje su u nedvosmislenom neskladu sa njegovim viđenjem stanja medijskih sloboda u Crnoj Gori.