Autorski tekst pomoćnika ministra, Borislava Ratkovića

Uvijek nekako s jesenjim kišama dolazi potreba preispitivanja učinjenog i briga pred izazovima onog što predstoji i pokreće naša očekivanja. Tako je i u efemernom svijetu ekonomije s mnogo povezanih činilaca koji oblikuju varljivi svijet projekcija budućnosti.

Silina ekonomske i finansijske krize u 2009. godini je zaustavila uzlet crnogorske ekonomije i ukazala na rizike pripadnosti otvorenom globalnom svijetu podložnom burnim promjenama, opasnosti pregrijane tražnje i nerealnog viđenja mogućnosti. Ugrožena likvidnost bankarskog sistema sa odrazom na aktivnost realnog sektora, snažno je uticala na reproduktivni proces uspostavljajući uzročno posljedične odnose s padom privredne aktivnosti i regresijom vitalnih parametara razvoja. Upravo sublimirajući rezultat aktivnosti crnogorske ekonomije u 2009. godini, Monstat je nedavno objavio podatak o BDP-u ostvarenom u 2009. godini koji je za 5,7% realno niži u odnosu na 2008. godinu. Ne relativizirajući razmjere ovog indikatora, ipak, treba reći da su mnogo potentniji i razvijeniji sistemi u ovom periodu doživjeli znatno veći pad aktivnosti. Pritom je od značaja okolnost da su praktično potvrđene procjene Ministarstva finansija demantovale mnoge znatno rigidnije ocjene međunarodnih finansijskih i drugih institucija.

Kriza je stavila na ispit sposobnost da se djeluje na adekvatan način i pokazala što je u sistemu najranjivije, a što ima perspektivu i kapacitet da se održi i u takvim uslovima. Bez pretenzija da se detaljno elaborira, ovdje se afirmiše proaktivni karakter sistema mjera ekonomske politike usmjeren primarno na podršku stabilizovanju bankarskog sektora i kreditnu podršku sektoru malih i srednjih preduzeća, koji je, kao najvitalniji dio sistema, označen osloncem razvojnog procesa i podsticaj oživljavnju proizvodnje u velikim industrijskim sistemima uz kreditne garancije i realizaciju projekta optimizacije zaposlenih na bazi socijalno-razvojnih programa. Uz snažno opredjeljenje da se održi tonus interesovanja i aktivnosti na projektima kapitalne infrastrukture koji proizvode multiplikacioni efekat i mjere podrške sektoru stanovništva, u cjelini se težilo jačanju agregatne tražnje. Razmjere antikriznog paketa u vrijednosti od oko 10,0% BDP-a, kojim je Vlada podržala stabilizovanje makro-ekonomskih prilika i oporavak privrede, svakako, ukazuje na opredijeljenost da se održi proces reprodukcije, sačuva supstanca privrednog korpusa i amortizuju tenzije u socijalnoj dimenziji razvoja.

Analiza ostvarivanja ekonomske politike tokom ove godine ukazala je na još uvijek jako prisustvo uticaja krize, ali i djelotvornost primijenjenih mjera pod čijim je uticajem realni rast BDP-a za prvo polugođe 2010.godine dostigao nivo iz istog perioda prošle godine. Najnoviji pokazatelji potvrđuju utisak o formiranju jednog prosperitetnijeg ambijenta, ukazuju na progres u procesu oživljavanja privredne aktivnosti i upućuju na ocjene da se privreda nalazi u zoni realnog rasta. Raste industrijska i naročito poljoprivredna proizvodnja, visok je rast proizvodnje u šumarstvu, a turistički promet se ostvaruje u skladu s predviđanjima porasta. Aktivnost u građevinarstvu, koja je naročito bila pogođena nelikvidnošću, pokazuje znake oporavka. Koliko god da su efektivni časovi rada u građevinarstvu i vrijednost građevinskih radova još uvijek ispod prošlogodišnjeg nivoa, ohrabruje rast vrijednosti novih ugovorenih radova. S tim u vezi, očuvano je i visoko interesovanje potencijalnih investitora za ulaganja u kapitalne infrastrukturne projekte (ukupan neto priliv SDI 350,6 mil. € za sedam mjeseci), što je čini se i najbolja referenca razvojnih mogućnosti i povjerenja u makro-ekonomsku stabilnost zemlje. Uz sve povoljniju mjesečnu dinamiku priliva budžetskih prihoda, čine se realnim procjene da rast BDP-a u 2010. godini dostigne projektovanih 0,5%. Naravno, od posebnog značaja je okolnost da kriza nije ugrozila aktivnosti u okviru procesa pridruživanja EU, koje nailaze na snažnu međunarodnu podršku, što samo po sebi ukazuje na relevantnost koncepta sistemskog prilagođavanja evropskim standardima kojim Crna Gora teži.

Što donosi 2011. i sljedeće godine? Koje dileme i neizvjesnosti proces osmišljavanja budućnosti čine tako rizičnim i izazovnim u ovom trenutku nesigurnog ozdravljenja?

Recesija je na izmaku u razvijenom svijetu, ali još uvijek su svježi ožiljci bankrota i velikih otpuštanja radnika. A i mudrost nas uči oprezu. Uostalom svijet nije savršen, a mehanizmi upravljanja razvojem senzitivni su na nepredvidivosti poticaja koje generiše tako profana ljudska pohlepa i nesavršenost spoznaje objektivno mogućeg.

U tom globalnom okviru, sa krhkim procesima uspostavljanja obnovljenih finansijskih tokova, konture ekonomske politike u 2011. godini u osnovi će se bazirati na Ekonomskom i fiskalnom programu za Crnu Goru 2010-2013. godine koji krajem godine ažuriraju zemlje koje pretenduju na status kandidata za člana u EU. Pritom polaznu premisu treba da čine rezultati koji ukazuju na procese stabilizacije i stvaranje uslova za ponovni rast, ali i ocjena utemeljenosti uspostavljenih trendova oporavka. No, čini se da će se refleksi krize osjećati i u 2011. godini, ali će dominantan diskurs, ipak, realno biti optimističniji i podsticajniji.

U tom ambijentu ekonomska politika treba da bude usmjerena na održavanje makro-ekonomske stabilnosti uz podešavanje ambijenta potrebama preduzetničkih i investicionih inicijativa za jedan viši nivo privredne aktivnosti i na utemeljenje sistema održivih javnih finansija. Upravo fiskalni balans i jačanje konkurentnosti su preporuke EU koje treba slijediti nakon izlaska iz krize. A to, ipak, znači restriktivnost u vođenju fiskalne politike s posebnim kompromisom u korist podrške novom biznisu i novim projektima. U tom kontekstu, projekat drastičnog smanjivanja biznis barijera na svim nivoima je od posebne važnosti za stvaranje dugoročno podsticajnog privrednog ambijenta. Sve to uz jačanje procesa započetih strukturnih reformi u sistemu zdravstva, obrazovanja, socijalne zaštite i javne uprave kojim se sistemske postavke u ovim oblastima dovode u okvir objektivne održivosti.

Uspješni projekat euro obveznica, koji je potvrdio kredibilnost vođenja javnih finansija i perspektivnost razvojnih opcija, u znatnoj mjeri će relaksirati potrebu saniranja budžetskog deficita i servisiranje dužničkih obaveza.

I naravno nove investicije u putnu i drugu kapitalnu infrastrukturu i turizam, uz odmjerene koncesione uslove i jasna vizija pitanja energije iz obnovljivih i alternativnih izvora koje u globalnom svijetu postaje conditio sine qua non svih racionalnih promišljanja budućnosti.

U tako osmišljenom razvojnom scenariju, Crna Gora može dostići u 2011. godini realni rast BDP-a od oko 2,5%, što je, za jedan mali, ali vitalan i fleksibilan sistem, sasvim respektabilno. U tom okviru će se pozicionirati i naša lična, tako prirodna, očekivanja i interesi.

Borislav Ratković, pomoćnik ministra za ekonomsku politiku i razvoj