Intervju ministra finansija, dr Milorada Katnića, za dnevni list "Dan"

Ne postoji mnogo razloga za zadovoljstvo načinom funkcionisanja investicionih fondrva. Može se govoriti o pozitivnim primjerima, ali su fondovi najčešće bili u funkciji ostvarenja interesa društava za upravljanje, njihovih vlasnika i menadžera. Izostalo je očekivano prestrukturiranje kompanija i jačanje korporativnog upravljanja u velikom broju slučajeva. Manjinski akcionari su, osim sporadično, bili pasivni vlasnici i svoje interese su ostvarivali kroz prodaju ili kupovinu akcija. U vremenu opšteg rasta cijene akcija svi problemi i negativni procesi bili su manje vidljivi. Danas su mnogi stejkholderi okrenuti državi, da ona rješava probleme u fondovima i kompanijama iz novog portfelja, uključujući i probleme manjinskih akcionarai radnika. Država niti može, niti treba da rješava sva ova pitanja, izjavio je u intervjuu „Danu" ministar finansija Milorad Katnić. Istakao je da je primarna obaveza države uspostavljanje adekvatne regulative i stvaranje uslova za njenu punu primjenu.

Ministarstvo finansija će se posvetiti tom zadatku, u saradnji sa Komisijom za hartije od vrijednosti i drugim subjektima. Vlada je nedavno usvojila izmjene Zakona o finansiranju akcirnarskih društava, a u pripremi je i novi zakon o investicionim fondovima. Osnovne izmjene odnosiće se na uređivanje načina transformacije fondova zajedničkog ulaganja, usnostavljanja otvorenih investicionih fondova, licenciranja društava za upravljanje, te definisanje uloge akcionara u upravljanju fondovima nakiada i slično. Sa nacrtom rješenja javnost će uskoro biti upoznata.

Ima li smisla prisiljavati banke da odobravaju nove kredite, s obzirom na to ga je svaki četvrti zajam trenutno nenaplativ?

Prisiljavanje nema smisla i može dati samo negativne rezultate. Banke su motivisane da pronađu kvalitetne projekte i klijente, a novac koji stoji na njihovim računima istovremeno je njihov trošak i gubitak. Kritikovanje banaka i prisiljavanje da odobravaju više kredita samo može da izazove nervozu i nestabilnost. Takva atmosfera ne pogoduje razvoju finansijskog tržišta, niti novom kreditiranju a time ni stabilnoj obnovi privrednog rasta. Država treba efikasno da primijeni nova zakonska rješenja iz oblasti bankarskog sektora, da unaprijedi postupak izvršenja ugovora, poboljša kvalitet finansijskog izvještavanja i korporativne kulture, prenos i obezbjeđenje vlasničkih prava, poboljša kreditni rejting itd. Sve su ovo projekti na kojima intenzivno radimo da bi se ojačao ambijent za više novih kredita, sa povoljnjim uslovima.

Kako objašnjavate tvrdnje da je bankarski sektor stabilan, a svaki četvrti kredit se ne vraća? Čemu bi u ovakvoj situaciji mogla ga doprinese državna razvojna banka?

Ključni indikatori pokazuju da je bankarski sektor značajno stabilniji nego u prethodnom periodu. Tu , prije svega, mislim na koeficijent likvidnosti i koeficijent solventnosti, koji se kreću iznad granica propisanog minimuma. Kosficijent likvidnosti, koji pokazuje mogućnost da banke ispunjavaju sve svoje obaveze u roku dospjeća, krajem trećeg kvartala 2010. godine iznosio 2,18, što je znatno više nego na kraju prethodne godine (1,93) i značajno više u odnosu na isti mjesec prethodne godine (1.66). U prva tri kvartala 2010. sve banke su imale dnevne i dekadne koeficijente likvidnosti iznad propisanog minimuma. U ekonomiji nema besplatnog ručka i cijena se mora platiti prije ili kasnije. Podatak o izraženom učešću kredita koji kasne pokazuje da je kreditni rast u godinama prije krize bio neodrživ. Danas kao posljedicu imamo visok nivo kredita koji kasne, gubitke banaka i povećan oprez prilikom novog kreditiranja. Otežavajuća okolnost su negativni efekti krize koji su donijeli smanjenje vrijednosti imovine, nemogućnost realizacije brojnih projekata i povećanu nelikvidnost sektora privrede i stanovništva.

Smatram da bi razvojna banka, da je osnovana prije nekoliko godina danas bila dio problema, a ne rješenja. Privatne banke imaju osnovnii cilj da ostvare profit, a ipak je većina njih,uprkos iskustvu, znanju i procjenjivanju svog najboljeg interesa, ostvarila gubitak. Podaci i iskustvo pokazuju da su državne banke obično imale mnogo veće gubitke. Važno je da izvučemo pouke iz ovih iskustava i primjera.

Informisan sam da će dug po osnovu glavnice euroobveznica od 200 miliona biti reprogamiran uoči roka dospijeća 2015. godine. Da li u tom slučaju nastavljamo da plaćamo kamate kupcima?

Otplata duga po osnovu glavnice euro obveznica, u iznosu od 200 miliona eura, i svih drugih kreditnih obaveza za tu godinu, precizno će biti definisana Zakonom o budžetu. Generalno, okvir za upravljanje javnim dugom biće postavljen strategijom, koja je u finalnoj fazi izrade Realizacija strategije upravljanja javnim dugom redovno će se usklađivati sa srednjoročnim budžetskim okvirom zemlje. Da li će konkretna obaveza po osnovu euroobveznica biti refinaisirana novim kreditom, u cjelosti ili djelimično otplaćena, zavisiće od makroskonomskih, prvenstveno fiskalnih i finansijskih prilika u to vrijeme.

U ovogodišnjem budžetu planiran je nivo zaduživanja od 180 miliona eura, uz dodatnih 53 miliona za infrastrukturn projekte. Prošle godine smo imali prvo iskustvo emisije obveznica u iznosu od 200 miliona koja je bila uspješna, posebno sa aspekta ukupne tražnje i broja investitora. Pripremamo se za novu emisiju euroobveznica, koja treba da se realizuje u prvoj polovini godine i u toku je proces selekcije finansijskih institucija koje će biti savjetnici. Novac od emisije euroobveznica će biti iskorišćen za servisiranje duga i finansiranje kapitalne potrošnje, u zavisiosti od potreba. Iznos emisije, ročnost i tajming ćemo definisati u zavisnosti od prilika na tržištu i interesovanja potencijalnih investitora. Važno je da pažljivo pripremimo novu emisiju, imajući u vidu da taj proces istovremeno predstavlja i mogućnost da se država predstavi velikom broju investitora, a otvaramo i put našem privatnom sektoru i institucijama da sarađuju sa ulagačima sa tog tržišta. Treba imati u vidu da smo država koja još nema investicioni kreditni rejting i koja se prvi put prošle godine pojavila ua izrazito nestabilnom međunarodnom tržištu. Zato moramo biti dodatno oprezniji i odgovoriiji u vođenju fiskalne politike. Moramo stvarati uslove da iz sopstvenih prihoda finansiramo sve obaveze i ne zavisimo od neto Spoljnog kreditiranja. Politika koju smo definisali u dijelu javnih finansija znači smanjenje potrošnje i eliminisanje deficita, a vremenom i smanjenje javnog duga. Time stvaramo osnove za stabilne javne finansije, što je preduslov za dugoročni ekonomski rast.

Kako ćete odrediti prema institutu državne pomoći, koja je u prethodnom periodu korišćenja za gašenje požara u veliKkim privatizovanim komianijama?

U prethodnom periodu značajan iznos sredstava dodijeljen je za sanaciju i restrukturiranje kompanija od sistemskog značaja za našu ekonomiju, koje su bile pogođene negativnim uticajima ekonomske krize. S obzirom na to da su kroz proces restrukturiranja prošla dva velika sistema za crnogorske prilike, KAP i Željezara, i imajući u vidu veću tražnju, a time i cijenu proizvoda ovih kompanija na svjetskom tržištu, realno je očekivati da će u narednom periodu po ovom osnovu učešće državne pomoći biti značajno smanjeno. Regionalne nejediakosti postoje u svim zemljama i ne mogu ih u potpunosti ispeglati strategija, ni aktivna državna politika. Ipak stvaranjem preduslova za nove investicije, biznis i zapošljavanja, a pogotovo razvojem kvalitetne infrastrukture, ekonomska politika može efikasno doprinijeti smanjenju izraženih regionalnih razlika, a time i bržem razvoju zemlje.

Kolike su bile državne rezerve na kraju godine, zajedno sa zlatom?

Stanje depozita na dan 31.12.2010. godine zajedno sa zlatom iznosi 138,37 miliona eura, a bez zlata 100,85 miliona.

Sve se mijenja, na i MMF

Hoće li nam biti potrebna pomoć MMFa ove godine i šta generalno mislite o fondu iz Vašingtona?

Tokom posljednje ekonomskofinansijske krize uloga MMFa se značajno promijenila. Ta institucija je znatno povećala svoj finansijski potencijal, kojim sad može aktivno da podržava zemlje članice u prevazilaženju krize, a i u upravljanju je došlo do značajnih promjena. Zemlje koje su u posljednjoj deceniji povećale značaj u svjetskoj ekonomiji, kao što su Kina i Indija, dobijaju veću glasačku moć, čime MMF postaje legitimniji. Fond je u posljednje vrijeme uveo nove finansijske instrumente i adaptirao koncept uslovljavanja koji uobičajeno prati njihove aranžmane. Što se tiče odnosa Crne Gore sa MMFom, oni teku no ustaljenoj dinamici i uz primjenu različitih oblika saradnje od redovne razmjene informacija, preko godišnjih analiza koje MMF radi u svim zemljama članicama do različitih oblika tehničke pomoći koju koristimo. Saradnja sa MMFom će se nastaviti i nije isključeno sklapanje eventualnih finansijskih aranžmana, prilagođenih našim specifičnim potrebama.

Madi princ obavezna literature

• Imate li neki hobi, šta čitate i koju muziku slušate?

Sport je sastavni dio mog života i no tom pitanju nijesam posebno izbirljiv fudbal, basket, tenis, kuglanje, karting... Važno je i dobro društvo. Prije par godina sam ispunio dječačku želju da skočim sa padobranom. Odnedavno su mi bokserski treninzi najbolja antistres terapija. Trenutno čitam „Crnog labuda" od Taleba i „This time is different" od Rajnharta i Rogofa. „Mali princ" mi je obavezna literatura. Od stranih ekonomista, uvijek su mi pri ruci djela Hajeka i Bjukenana, a kad imam vremena pratim blogove GregorLja Mankiva i Donalda Budroa. Ipak, razmjena mišljenja sa profesorima i kolegama iz akademske mreže je najkorisnije iskustvo u brušenju ekonomskih stavova.

U kancelariji slušam instrumentale od Morikonea, Majlsa Dejvisa i Rejčarlsa, a u automobilu Dipeš Mod i Robi Vilijamsa. U kafani volim da čujem starogradsku muziku. Đorđe Balašević mi je omiljeni „ovdašnji" kantautor.

Dijelimo sudbinu eurozone

• Strahujete li od eksternih šokova ove godine?

Stabilnost i opstanak eura kao zajedničke valute svakako je jedna od najaktuelnijih tema. Iako naša zemlja zvanično nije član eurozone, ipak dijelimo sudbinu evropskog prostora u monetarnom smislu, s obzirom na to da koristimo euro kao vlastitu valutu. Ako imamo nestabilnost u eurozoni, to utiče na veći rizik Evrope i država koje koriste euro. To, opet, znači da su investitori više oprezni i manje spremni da ulažu, a kad odluče da investiraju traže veći prinos, odnosno naplaćuju potencijalni rizik. Zato je važno da Crna Gora održava i jača saradnju sa drugim potencijalnim izvorima finansiranja, prvenstveno međunarodnim finansijskim institucijama kao što su MMF, SB, EIB i EBRD. Osim finansijskog imamo i potencijalne rizike za izvozno orijentisane kompanije, jer svaka veća oscilacija za njih znači teže uslove poslovanja, manje prihoda i slabije izglede za prestrukturiranje. Sve ove rizike tre6a imati u vidu i u Ministarstvu finansija ih koristimo kao jedan od parametara prilikom kreiranja ekonomske i fiskalne politike.