Intervju predsjednika Vlade Igora Lukšića za novosadski "Dnevnik"

Proteklog vikenda učestvovali ste na sesiji Briselskog foruma zajedno sa predsednikom Tadićem. Da li su tom prilikom postavljeni temelji za otklanjanje nesporazuma koji su poslednjih dana dominirali odnosima Srbije i Crne Gore, počev od onih ekonomskih, potaknutih odlukom Beograda da zabrani izvoza žita, pa do čisto političkih, kakvi su oni koje je izvala Strategija Vlade Srbije za očuvanje i jačanje odnosa matične države i Srba u regionu?

Tokom trajanja Briselskog foruma nijesam imao odvojen bilateralni susret sa predsjednikom Tadićem, ali smo razgovarali za vrijeme svečane večere. Tom prilikom, razmijenili smo zapažanja o dešavanjima u regionu, ali nijesmo ulazili u tematiku crnogorsko-srpskih odnosa.

Preti li opasnost da predstojeći popis stanovništva u Crnoj Gori ponovo zaoštri odnose sa Srbijom?

Popis je statistiško istraživanje i predstavlja unutrašnju stvar neke države. U tom smislu ne vidim kako bi bilo koja država mogla da ima koristi ili štete od popisa u Crnoj Gori, koji je organizovan u skladu sa međunarodnim statističkim standardima, metodologijom Eurostata, preporukama UN, a odvija se pod budnim okom nezavisnih subjekata. Za nas je važno da popis bude slobodan i da se građani slobodno izjasne u odnosu na upitnik. To je politika naše Vlade, i jedini ispravan pristup ovom pitanju. Kako ovako organizovan popis može zasmetati bilo kome u regionu, ili zaoštriti odnose izmedju bilo kojih država?

Koje su, po Vama, ključne pretpostavke za potpuno normalizaciju odnosa Beograda i Podgorice?

Ekonomska saradnja ključna je pretpostavka i najbolji put za jačanje odnosa između dvije države. O tome sam pričao i sa predsjednicima Tadićem i Cvetkovićem tokom svoje nedavne nezvanične posjete. Mislim da je budućnost regiona u regionalnoj saradnji, i u tom kontekstu naši budući zajednički projekti učiniće kvalitetnijim život naših građana, arhivirati nacionalna trvenja i sporadične zađevice, što će nas sve zajedno predstaviti našim evropskim partnerima u najboljem svijetlu.

Srbija je nedavno u Herceg Novom otvarila konzulat. Da li Crna Gora ima nameru da, eventualno, otvori konzulat u Novom Sadu ili, recimo, Lovćencu, kako je to svojevremeno najavljivano?

To za sada nije u planu. Medjutim, ne isključujem takvu mogućnost, ukoliko procijenimo da je to neophodno, i ako se za to stvore uslovi. Nije lako unaprijed licitirati koji bi to grad u Srbiji bio, jer gotovo da nema mjesta gdje nema Crnogoraca.

Zbog čega Ambasada Crne Gore u Beogradu, kako to tvrde predstavnici Udruženja "Krstaš", još uvek ima rezervisan stav prema građanima i udruženjima Crnogoraca u Srbiji? Naime, po njihovim rečima, niko od Crnogoraca u Srbiji još uvek nije ostvario stalnu saradnju sa Ambasadom.

Ne bih želio da ulazim u bilo čije pojedinačne ocjene. Prevashodna je obaveza svih naših DKP da ostvarimo najbolju moguću saradnju sa udruženjima Crnogoraca, zapravo sa udruženjima svih gradjana koji imaju bilo kakve veze sa Crnom Gorom, bez obzira na nacionalne predznake. Siguran sam da i Ambasada u Beogradu radi na tome. Svakako da bi svima bilo bolje ukoliko bi bilo više jedinstva i saradnje i medju udruženjima koja su formirana. Moj je apel svima da se potrude u tom pravcu, a za Ambasadu to je obaveza.

Kada je predsednik Filip Vujanović posetio Lovćenac, rekao je da Crnogorci u Srbiji i Srbi u Crnoj Gori neće biti manjine. Da li je i to, možda, razlog što iz Podgorice nije bilo podrške formiranju Nacionalnog saveta Crnogoraca?

Ta ocjena da nije bilo podrške formiranju Nacionalnom savjetu Crnogoraca ne stoji. Zapravo postoji puna podrška da se Savjet formira. To do sada nije urađeno zbog promjena u zakonodavstvu Srbije, ali vjerujem da će problem biti prevaziđen. Kada bilo ko iz rukovodstva Crne Gore iznosi stavove koje pominjete, to je zbog toga što mi polazimo od ustavnog ustrojstva Crne Gore, koja je građanska država.

Mogu li Crnogorci u Srbiji računati na podršku države Crne Gore, kao što neke druge nacionalne zajednice u Vojvodini imaju od svojih matičnih zemalja?

Podrška matične države, kada je riječ o garanciji osnovnih ljudskih prava, nikada nije, niti će biti dovedena u pitanje. Ponosni smo na naše sunarodnike u Srbiji, al i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i bilo kojoj državi regiona i šire. Čuvanje nacionalnog identiteta u dijaspori, zavređuje samo poštovanje. Ono što je još važnije je da države u kojima žive nacionalne zajednice temelje svoje politike na ravnopravnosti i uvažavanju razlika. Za uzvrat, se od predstavnika nacionalnih zajednica očekuje lojalnost i poštovanje države u kojoj žive.

Koliko je promijenjen status Crnogoraca iz Srbije, koji nemaju crnogorsko državljanstvo, kada su u pitanju njihova prava u Crnoj Gori, posjedovanje nekretnina, sticanje državljanstva, sudski sporovi ? I da li su na tom polju u planu neke promene?

Promjena statusa države objektivno utiče i na status gradjana. Mi smo nastojali i nastojimo da do kraja olakšamo život građana s obje strane sada državne granice. Sasvim je logično da se razlikuju zakonska rješenja koja regulišu pitanje državljanstva u malim i u velikim državama. Tu nema nekih univerzalnih pravila, niti je sva pitanja moguće regulisati odmah da svi budu zadovoljni. Ali, svakako, ozbiljno pratimo sve što se događa i u toj sferi, i sva pitanja rješavaćemo u skladu sa našim državnim interesima, potrebama građana, i u skladu sa evropskim i drugim savremenim demokratskim standardima.

Odavno se iz evropskih političkih krugova ukazuje na važnost regionalnog partnerstva na putu ka EU. U kojoj meri je to istinski prepoznato i na prostoru zapadnog Balkana ili se iza deklarativnog zaklinjanja u saradnju još uvek često deluje po princpu "da komšiji crkne krava"?

Regionalna saradnja preduslov je za evropsku budućnost država sa ovih prostora. Integracija u Evropsku Uniju i NATO, rješenje je za trajnu stabilnost zemalja Zapadnog Balkana. Što prije svi u regionu postanemo toga svjesni, prije ćemo početi da živimo život evropskih građana.

Na panelu Briselskog foruma poručili ste da bi EU trebalo da državama zapadnog Balkana šalje i pozitivne signale, a ne samo zadatke. Koliko su se, međutim, same države Zapadnog Balkana kvalifikovale za takvu promenu odnosa Brisela prema njima, s obzirom na, nažalost, često potvrđivano pravilo da se na ovim prostorima pozitivni pomaci čine uglavnom samo pod pritiskom?

Mislim da je sazrela svijest na ovim prostorima da preuzimanje zadataka nije samo ispunjavanje zadatih obaveza već prilika da se države institucionalno i suštinski urede. Nažalost, još uvijek imamo praksu u regionu da se jedino precizno izrečenim mjerama stvari mogu držati pod kontrolom. Mislim da je i u ovom slučaju, jačanje ekonomije i regionalna saradnja pravi odgovor na izazaove.

Igor Lukšić, predsjednik Vlade Crne Gore

http://www.dnevnik.rs/node/28298