Govor predsjednika Vlade Igora Lukšića na Svečanoj akademiji povodom 70. godina Trinaestojulskog ustanka na Cetinju

Video zapis: Održana Svečana akademija povodom 70. godina Trinaestojulskog ustanka na Cetinju

Foto galerija

Poštovani Predsjedniče države,
Poštovani Predsjedniče Skupštine,
Uvaženi borci,
Ekselencije,
Gospodine Ibrahim,
Gospodine Bergtun,
Dame i gospodo,


Čini mi posebnu čast da Vam se u ime Vlade Crne Gore i u svoj lično ime obratim na današnji dan kada se navršava 133 godine od Berlinskog kongresa i 70 godina od Trinaestojulskog ustanka.

Danas smo ovdje, na Cetinju, staroj i novoj Prijestonici Crne Gore, da zajedno proslavimo 13. jul, datum koji svojim istorijskim značajem, veličinom i porukama podsjeća i obavezuje.

Upravo je 13. jul dan u kojem je, ne samo odslikana bit cnogorske nacije, već i dan kada je uvijek dobro osvrnuti se na sopstvenu prošlost kako bi se podsjetili na poruke naših predaka i crpili snagu za današnje evropske, ali i sve druge izazove.

Sviknut na iskušenja i stradanja, crnogorski narod je i tog 13. jula `41. godine, na još jednom od sudbonosnih raskršća, pokazao istorijsku zrelost, odlučnost i spremnost na žrtvu.

Na pitanja: da li ostati vjeran tradiciji ili se prikloniti (pod znacima navoda) ,,novom svjetskom poretku” pod nacifašizmom; da li krenuti u borbu ili čekati da im drugi donesu slobodu; da li živjeti u slobodnoj Crnoj Gori i za kakvu Jugoslaviju se boriti, Crnogorci su dali nedvosmislen odgovor.

Opredijelili su se za put koji nije lak i kojim izabrani idu.

Taj put je potvdio spremnost Crne Gore da ne bude nijemi posmatrač istorije, već njen stvaralac.

Tim putem pošli smo i mnogo godina kasnije, na temeljima najviših međunarodnih standarda.

Tog 13. jula multietnička, multikulturna i multireligijska raznolikost Crne Gore zasijala je punim sjajem, ispoljena u odlučnosti za očuvanjem slobode i bogatstva zajedništva kao najvećim temeljnim vrijednostima.

Takvu Crnu Goru uspjeli smo da očuvamo i tokom iskušenja devedesetih i takva Crna Gora je uspjela da obnovi svoju nezavisnost i prije pet godina.

Trinaestojulski ustanak bio je, kako su mnogi istoričari ocijenili, prvi opštenarodni otpor u tada porobljenoj Evropi, ali i ohrabrenje i moralni podstrek porobljenim narodima i državama na prostoru Balkana i Evrope.

Trinaestog jula crnogorski narod digao se na ustanak nošen slobodarskom tradicijom i junačkim pregalaštvom svojih predaka.

Narod je tog dana krenuo bez uzmaka u borbu za čast i opstanak, za život u miru i slobodi.

U toj borbi su se našle i dale puni doprinos sve generacije u Crnoj Gori u osvit 13. jula.

Začule su se prve ustaničke puške u Virpazaru, Nišićima i Čevu. Ustanici su za kratko vrijeme oslobodili okupirane krajeve, izuzev uskog dijela primorskog pojasa i Podgorice, Cetinja, Nikšića i Pljevalja.

Ne znajući za poraz i otpor, okupacione snage bile su iznenađene i zbunjene, po prvi put uplašene u Drugom svjetskom ratu doživljavajući teške poraze u bojevima na Košćelama, Brajićima, Tarašu, Jelinom dubu, Grahovu i mnogim drugim mjestima.

To je ipak bio samo uvid u dugački i krvavi rat. Ne treba zaboraviti ni tragično junaštvo crnogorskih partizana na Pljevljima.

Sjetimo se junačkog hoda IV i V proleterske brigade, crnogorskih bataljona u I proleterskoj i III sandžačkoj brigadi koje su zajedno sa jedinicama narodno oslobodilačke vojske masovnim borbama na Kupresu, Prozoru, Livnu, Gornjem Vakufu, Jajcu, Vilića guvnu, Neretvi doprinijele oslobađanju svih jugoslovenskih krajeva.

Herojska pogibija junaka na Ljubinom grobu omogućila je proboj neprijateljskog obruča na Sutjesci. Pobjeda na Sutjesci protiv šestostruko jačeg neprijatelja nosila je u sebi početak konačne pobjede nad okupatorom.

Stoga, uvijek ćemo se ponositi našim herojima, znanim i neznanim junacima.

Zauvijek će ostati poruka koju je okupatorima poslao svojim osmijehom Ljubo Ćupić u Nikšiću, poruka jedne mladosti, mladosti koja je činila glavnu probojnu snagu ustanka i narodnooslobodilačke borbe.

Kao nebrojeno puta u crnogorskoj istoriji nemjerljiv doprinos narodnooslobodilačkoj borbi, dale su i žene u Crnoj Gori rame uz rame sa svojim očevima, muževima, braćom i djecom uvijek u prvim borbenim redovima.

Istorijska i politička zrelost crnogorskog naroda prepoznata u trinaestojulskom ustanku temelj je našeg opredjeljenja da kako tada, tako i danas doprinosimo univerzalnim ljudskim vrijednostima kakve su sloboda, nezavisnost, ljudska prava i borba za demokratsko življenje.

Sjetimo se riječi Veljka Vlahovića da je Crna Gora i morska pjena i sniježna prašina, igra kamenih litica i sunovrat potoka, grohot bitaka i pijanstvo ratova.

To je zemlja nade i očajanja, jave i snoviđenja, izrešetana je kuršumima i gromovima.

Crna Gora nikada nije molila da je ne kažnjavaju zbog ljubavi prema slobodi, ali nikada nije shvatila zbog čega je ta ljubav po drugima bila grijeh.

’Veljkova’ Crna Gora, naša Crna Gora našla je svoj put mira i spokojstva.

I danas smo u misijama da pomognemo drugima u ostvarenju istih ciljeva.

Učešćem u mirovnim misijama širom svijeta dajemo svoj doprinos ostvarenju istih ideala, slobodi i pravu čovjeka i razvoju demokratije kao najvećih tekovina današnjice.

Zato, želim da ovaj dan posebno čestitam i našim vojnicima koji, kao i njihovi preci, njeguju ove vrijednosti daleko od svoje zemlje.

Poštovani,

13. jul, dan kojim obilježavamo crnogorsku državnost sažima gotovo sve dimenzije, vrijednosti i posebnosti crnogorske prošlosti.

Prije 5 godina na demokratkom referendumu Crna Gora je povratila svoju nezavisnost, međutim 13. jula 1941. godine počela je antifašistička borba, ali i borba za obnavljanje crnogorske državnosti.

U najmračnijim trenucima tokom Drugog svjetskog rata, Crna Gora je dala podsticaj antifašističkoj Evropi da povrati snagu i vjeru u sopstvene vrijednosti.

Pobjeda antifašističke Evrope je pobjeda vizije ujedinjene Evrope.

Danas kada odajemo počast onima koji su dali svoje živote za našu slobodu, mi u Crnoj Gori imamo obavezu da doprinesemo integracionim procesima u Evropi nastaloj na temeljima pobjede demokratije nad snagama totalitarizma, da se ubijanja, strahote i razaranja koja smo imali u prošlosti više nikad ne ponove.

Naša zalaganja na današnjem evropskom putu su zapravo produžetak misije naših heroja iz drugog svjetskog rata.

Ostvarivanje evropske i evroatlanske agende je nastavak borbe za crnogorsku nezavisnost i državnost na temeljima vrijednosti modernih društava.

Iz tog razloga koristim priliku da se zahvalim Savezu udruženja boraca narodno oslobodilačkih ratova i antifašista na podršci našim evroatlantskim strijemljenjima.

To je cilj koji želimo da ostvarimo što prije kako bi u zajedničkoj Evropi bila trajno ostvarena bezbjednost Crne Gore.

Primjeri da je mirni suživot i različitost moguća u jednoj zemlji; da se društveni sukobi mogu riješiti razumom i umjerenim upravljanjem i da ljudi ne moraju neophodno posezati za ekstremizmom bilo koje političke strane; da dobre reforme omogućavaju otvaranje novih radnih mjesta i stvaranja boljih i kvalitetnijih uslova za život nastavak je evropske misije.

Koliko god mi bili mali, naš uspjeh, i uspjeh zemalja regiona je i uspjeh Evrope.

Samo daljim, upornim i posvećenim radom na sprovođenju unutrašnjih političkih reformi možemo garantovati ostvarenje naše ambicije.

Današnje generacije su u obavezi da moderno crnogorsko društvo grade na evropskim principima, uvažavajući potrebe i sposobnosti svih građana Crne Gore. Zato je naš stalni zadatak da olakšamo Evropskoj uniji proces daljeg proširenja čime će se dovršiti mirnodopski dio borbe za viziju ujedinjene Evrope.

Ta je mirnodopska borba danas zasnovana na tradicionalnoj crnogorskoj moralnoj matrici koju je antifašistička platforma obogatila.

Naši napori da unaprijedimo i modernizujemo crnogorsko društvo moraju biti odlučni, neprestani i jasni.

Siguran sam da ćemo kao pobjednici izaći iz suočavanja s iskušenjima koja su pred nama.

To će značiti izgradnju pravednog društva koje će znati da se izbori sa svim oblicima diskriminacije, koje će izgraditi institucije koje će odnijeti prevagu prema pošastima organizovanog kriminala i korupcije, i koje će istovremeno podsticati kreativnost i preduzimljivost svakog od nas pojedinačno, bez čega nema ekonomski prosperitetnog društva i većeg kvaliteta života.

Razvijene potrebe savremenog i evropskog svijeta omogućavaju da se poslovični crnogorski nagon za prvačenje u prestižu, borbenosti i junaštvu, zarad ,,časti i obraza” usmjeri ka prvačenju u ekonomskom razvoju, kulturi, umjetnosti i sportu.

Samo razvijena svijest o opštim interesima učvršćivala je crnogorsku solidarnost u minulim vjekovima.

Ona je u istorijskom hodu postala karakterno svojsto Crnogoraca i svih drugih naroda i nacionalnih manjina koji su na prostorima Crne Gore živjeli i danas žive.

Ta solidarnost je danas više nego ikad došla do izražaja, jer nam je neophodna za naše evropske poslove.

Ali ta solidarnost, danas, znači i ohrabrivanje pregalaštva a ne kompromiserstva.

Uvaženi gosti,

Biti svjestan svojih svijetlih istorijskih trenutaka jednako je važno kao biti svjestan i onih na kojima možemo i moramo učiti da budemo civilizovaniji i bolji.

Uvjeren da smo svjesni poruka koje nosi ovaj datum, Trinaestojulsko narodno jedinstvo nam je potrebno ne samo kao državna prepoznatljivost i sjećanje na slavnu prošlost koja obavezuje, već i mnogo više od toga, kao trajna potreba za solidarnošću u izazovima sa kojima se suočavamo i sa kojima ćemo se kao društvo i kao država suočavati.

Poruka 13. jula je poruka naše odlučnosti i opredjeljenja Crne Gore da očuva osnovne vrijednosti na kojima počiva građansko društvo.

Poruka 13. jula je poruka vizije, obrabrenja, nade, poruka da istrajemo i pobijedimo u novim, svakako u izrazu drugačijim, ali suštinski istim temeljnim bitkama.

Srećan nam 13. jul!