Blog: Crni dug

  

Naravno, dug samo po sebi nije neophodno loša stvar. Kada je dohodak nizak, potrošnja se mora održavati na visokom nivou, kako bi se pomoglo onim grupama stanovništva koje su najviše u stanju potrebe i kako bi se dodatno podstakla privredna aktivnost – to znači da je dug veći u apsolutnom iznosu. Konačno, neko mora platiti cijenu; političari i ekonomisti se moraju držati nade da će trenutak istine doći tek kada se privreda oporavi, kada će nekako moći da upravljaju čitavim procesom i izbjegnu najteže posljedice. Trenutno, čini se da se dužnička kriza u Evropi širi poput kuge – prvo prati pomorce i trgovce iz Sredozemlja. Evropi su sada potrebni saradnja i disciplina kako bi ukrotila napast i spriječila širenje zaraze na vitalne organe privrede ovog kontinenta. To će značiti i posvećivanje veće pažnje mačkama kao dugoročne preventive – strukturnim reformama i unapređenju poslovnog ambijenta uz finansijsku i fiskalnu stabilnost da bi se povratila konkurentnost. 

  

Kritičari ekonomske politike često ne uzimaju u obzir da je rast duga u vrijeme krize praktično neizbježan. Učesnici ekonomske razmjene mrze fluktuacije; užurbano prilagođavanje novim okolnostima je uvijek bolno i skupo. Kada se struktura privrede mijenja preko noći, vlada mora pomoći svojim kredibilitetom i svojim (ograničenim) ovlašćenjem da organizuje. 

Mala zemlja, poput Crne Gore, u velikoj mjeri se oslanja na kretanja globalne privrede. Uprkos ogromnom potencijalu za rast, fluktuacije nacionalnog dohotka su nepredvidljive, ali vlada mora spriječiti da se životni standard naših građana mijenja zajedno sa ovim podacima. Stoga ne možemo i ne smijemo smanjiti potrošnju srazmjerno padu dohotka i zato u nekim oblastima moramo proširiti potrošnju, čak i ako se moramo osloniti na naš kredibilitet i čvrstu vjeru da će do oporavka ipak doći. U periodu snažnog rasta, od 2006. do 2008. godine, vidjeli smo da se opterećenje dugom može lako smanjiti tokom dobrih vremena. Sada su vremena loša, ali naša disciplina će spriječiti da dug izmakne kontroli. Prema proračunima Ministarstva finansija, ove godine dostižemo najviši udio krizom uzrokovanog duga u ukupnom javnom dugu Crne Gore, od 45%, a čak i ove godine taj udio nije ni blizu udjela u većini evropskih zemalja (malo poređenje: u Njemačkoj i Velikoj Britaniji taj udio iznosi preko 70%, u SAD je blizu 100%, u Grčkoj je preko 130%). Da smo u Evropskoj uniji, fiskalna politika Crne Gore bi lako mogla poslužiti kao model. Od sledeće godine, procjenjujemo da će se nivo duga postepeno smanjivati i do 2015. godine dostići nivo koji je imao prije krize. Sadašnji podaci ukazuju da kuga zaduženosti neće doći do crnogorske obale. Do tada, moramo znati da je alternativa većem deficitu od uobičajenog i prihvatanju većeg nivoa duga na određeni vremenski rok primjena drastičnih smanjenja potrošnje i rast poreza, koji bi poboljšali fiskalne rezultate, ali i ozbiljno ozlijediti samo tkivo društva. Da li bi oni koji predlažu hitno smanjenje deficita primijenili takve mjere strogoće bez presedana? Čisto sumnjam. 

Važna je lekcija koju smo naučili kroz istoriju, da se Crna smrt ne pobjeđuje prvenstveno snagom modernih antibiotika: prelomna tačka u borbi dogodila se mnogo prije revolucije u medicine. Neki istoričari tvrde da je kuga zaustavljena redom. Prijetnja koju je kuga postavila pred društvo je polako, ali nepovratno, dovela do revolucije u pristupu upravljanju. Ispostavilo se da se epidemija, čak i ako se ne zna njen uzrok, jedino može zaustaviti boljom organizacijom, boljim institucijama i mjerama za unapređenje javne čistoće. Do zaraza bi opet došlo s vremena na vrijeme, ali Evropa u cjelini je postala sigurnije mjesto za život.

 

Trenutna zaraza dugom će sigurno ući u udžbenike iz istorije i postati loša uspomena i dobra lekcija. Ekonomisti će znati gdje je svijet pogriješio i šta se pokazalo kao bezbjedan izlaz. Autori udžbenika iz ekonomije dugovaće onim zemljama čija se fiskalna politika u recesiji može citirati kao primjer dobre prakse. Nadam se da će Crna Gora biti obuhvaćena jednim od tih poglavlja.