Intervju pomoćnika ministra odbrane Rifeta Kosovca - Pobjeda, 26.9.2011.

Intervju pomoćnika ministra odbrane Rifeta Kosovca objavljen u dnevnom listu Pobjeda.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-09-26&id=219661 

Što prije riješiti problem viška naoružanja

Lokacije koje su udaljene od naseljenih mjesta više do 3.000 metara, koje imaju dobre prilazne puteve i gdje je malo podzemnih voda najpogodnije su za uništavanje viška naoružanja

Višak naoružanja jedan je od većih unutrašnjih bezbjednosnih problema u Crnoj Gori. Posljednji događaj u Hrvatskoj - eksplozija vojnog skladišta - opomena je da treba brzo raditi na eliminisanju ovog problema.

Pomoćnik ministra odbrane Rifet Kosovac kaže za Pobjedu da Vojska Crne Gore raspolaže sa oko 6.600 tona municije, od čega je 2.300 za njene potrebe, a preostalih 4.300 tona predstavlja višak.

Kosovac za naš list govori o tome šta Ministarstvo odbrane preduzima po pitanju rješavanja viška naoružanja i sprečavanja eventualnih eksplozija u skladištima, ekoloških i drugih katastrofa velikih razmjera.

POBJEDA: Prilikom posjete komandanta Komande združenih snaga NATO u Napulju i admirala američke mornarice Samjuela Loklira istaknuto je da je višak naoružanja jedan od većih unutrašnjih bezbjednosnih problema u Crnoj Gori. Kako to komentarišete?

Kosovac: Ako imate više od 4.000 tona municije stare između 30 i 50 godina u starim skladištima, koja može da eksplodira zbog starosti baruta kojim je laborisana i stalnu opasnost, posebno u ljetnjem periodu, da se požar sa terena prenese na prostor skladišta i time izazove eksplozije neslućenih razmjera, onda je to, naravno, veliki bezbjednosni izazov i problem.
Ministarstvo odbrane je do sada sa ovim problemom više puta upoznavalo crnogorsku javnost. Primjeri iz zemalja regiona (Srbija, Albanija, Bugarska, Grčka, Hrvatska), u kojima su se posljednjih godina, mjeseci pa i dana dogodile eksplozije u vojnim skladištima, dovoljna su opomena da se mora brzo raditi na njegovom eliminisanju.

POBJEDA: Pored pitanja bezbjednosti, koji su ostali razlozi za rješavanje tog problema?

Kosovac: Osnovni je bezbjednosni problem. Pored toga, Vojsci Crne Gore nijesu potrebne tolike količine municije i drugih ubojnih sredstava pa da su ta sredstva i u najboljem stanju. Naravno, nekontrolisana eksplozija u nekom od skladišta, pored ljudskih žrtava i materijalnih razaranja, izazvala bi i znatne negativne uticaje na životnu sredinu. Imajući u vidu da je naša država važna turistička destinacija i da je turizam strateška grana crnogorske privrede, svakako da turiste treba relaksirati od ovakve vrste opasnosti.

POBJEDA: Da li višak zastarjelog naoružanja i municije predstavlja prijetnju građanima Crne Gore? Šta bi se dogodilo u slučaju eksplozije nekih od skladišta?

Kosovac: Posljedice bi bile zastrašujuće ako bi eksplozijom bilo zahvaćeno neko od skladišta sa većim količinama municije kao što je Brezovik. U njemu se sada nalazi oko 3.200 tona municije, od čega je 1.500 višakkoji treba uništiti ili prodati. U slučaju eksplozije problem predstavljaju ubojna sredstva koja budu razbacana kilometrima oko skladišta a koja neeksplodiraju. Njihovo uklanjanje može trajati godinama i predstavlja stalnu opasnost za okolno stanovništvo, a da ne govorimo da se takvo zemljište, ako je obradivo, više ne može obrađivati dok se ne uklone neekspolodirana ubojna sredstva. Posebnu opasnost čini municija laborisana takozvanim nestabilnim barutima u kojima vremenom, pod dejstvom spoljnih uticaja kao što su vlaga i promjene temperature, dolazi do hemijske reakcije, pri čemu se oslobađa toplota. Kako je odvođenje toplote iz čaure granate otežano, vrlo lako dolazi do samozapaljenja i neželjenih posljedica. Najveći broj eksplozija vojnih skladišta u regionu posljednjih godina desio se upravo zbog nestabilnosti baruta.

POBJEDA: Gdje su smješteni vojni magacini sa naoružanjem i koliko ih ima? Koja vrsta municije je među njima?

Kosovac: Vojska Crne Gore je 2006. godine raspolagala sa ukupno deset lokacija na kojima se čuvaju municija i druga ubojna sredstva, od kojih je jedna, Spiljice, već ispražnjena i u tom skladištu više nema ubojnih sredstava. Dakle, pored Brezovika i Taraša, aktuelno je još ukupno sedam lokacija u kojima se čuvaju manje količine ubojnih sredstava, osim skladišta Opatovo, u kome se nalazi oko 840, i Pristana sa 700 tona. U skladištu Opatovo nalaze se znatne količine municije i druge vojne opreme preuzete iz bivšeg MTRZ „Sava Kovačević" Tivat. Dakle, pored Brezovika, i u drugim skladištima nalaze se znatne količine municije koju ćemo morati da eliminišemo u najskorije vrijeme. U skladištima se čuva klasična municija za sva tri voda vojske (kopnenu vojsku, mornaricu u vazduhoplovstvo).

POBJEDA: Koliko se sada u skladištima Vojske Crne Gore nalazi municije i naoružanja? Koliko je od toga predviđeno da se, shodno propisima, proda, a koliko uništi?

Kosovac: Danas se u skladištima Vojske nalazi oko 6.600 tona municije, od čega su oko 2.300 za njene potrebe, a preostalih 4.300 tona predstavlja višak. Od obnove nezavisnosti 2006. godine, kada se na teritoriji naše države našlo 12.136,82 tona razne, prvenstveno zasterjele municije, do danas, količine municije i drugih ubojnih sredstava (mine, eksploziv) smanjene su za oko 45 odsto. Ako računamo da su viškovi te godine bili 9.000 tona, onda je njihova ukupna količina smanjena više od 60 odsto. Ovi podaci pokazuju da je Ministarstvo odbrane tokom proteklih pet godina permanentno radilo na smanjenju količina municije u skladištima i eliminisanju opasnosti koje realno i dalje postoje, ali u znatno manjem obimu nego 2006. godine. Od preostalih količina, za prodaju je predviđeno oko 1.100 tona. Međutim, i ta municija, ukoliko u dogledno vrijeme ne bude prodata, moraće biti uništena.

POBJEDA: Da li Ministarstvo odbrane redovno prati stanje municije u skladištima? Koji su to standardi kojih se moramo pridržavati kako do eventualnih nesreća ne bi došlo?

Kosovac: Ministarstvo odbrane, u saradnji sa odgovarajućim institucijama u regionu, stalno prati i analizira stabilnost i kvalitet municije. Poštovanjem određenih propisanih mjera i procedura prilikom prevoza, skladištenja, smještaja, čuvanja i manipulacije, opasnosti se znatno smanjuju. Naravno, sa godinama starosti, stabilnost municije je manja. Postojeća municija punjena je isključivo klasičnim eksplozivima i nema govora ouništavanju hemijskog, biološkog ili radioaktivnog naoružanja i muncije, jer takva sredstva ne postoje u skladištima na teritoriji Crne Gore. U sve ovo javnost se do sada mogla više puta uvjeriti jer smo otvorili vrata naših skladišta sredstvima informisanja. Eksplozivi su inače materije koje u relativno maloj količini mogu osloboditi vrlo veliku toplotnu energiju u veoma kratkom intervalu. Eksplozivna punjenja koja se uništavaju u konkretnom slučaju su trotil (TNT), heksogen ili njihove smjese. Barutna punjenja su nitrocelulozni i nitroglocerinski baruti. Pošto pri eksploziji ove materije sagore u vrlo kratkom vremenu, uz oslobađanje toplote i gasova, to se oslobađaju gasovi na bazi četiri hemijska elementa i to ugljenik, azot, vodonik i kiseonik. Eksplozivi koji se upotrebljavaju u privredne svrhe (u rudnicima, za izgradnju puteva i si.) su istog hemijskog sastava, pa niko ne postavlja pitanje zagađenja pri njihovim eksplozijama.

POBJEDA: Na koji se način višak municije i naoružanja uništava? Postoji li lokacija koja je „idealna" za to?

Kosovac: Municija se može uništavati delaboracijom, rastavljanjem na sastavne djelove, poslije čega se pojedini djelovi koriste kao sekundarna sirovina, a baruti i eksplozivne materije uglavnom se spaljuju ili uništavaju detonacijom. Drugi način je otvorenom eksplozijom na poligonima, pri čemu se uništava prvenstveno ona municija koja nije bezbjedna za delaboraciju. Od ukupno do sada uništenih količina, oko 70 odsto je delaborisano, a samo oko 30 odsto uništeno otvorenom eksplozijom. Ovo posebno navodim iz razloga da crnogorska javnost zna da se municija ne uništava samo eksplozijama na poligonima, već da postoje i druge metode na koje javnost manje obraća pažnju.
Ne postoji lokacija u Crnoj Gori koja je „idealna" za uništavanje municije a za koju neko neće reći da je ugrožen ili da je ugrožena priroda, neke endemske vrste i slično. U svakom slučaju, lokacije koje su udaljene od naseljenih mjesta više do 3.000 metara, koje imaju dobre prilazne puteve i gdje je malo podzemnih voda su najpovoljnije.

POBJEDA: Kako države regiona rješavaju ovaj problem?

Kosovac: Sve države regiona imaju znatne količine viškova municije i rješavaju ih na sličan način kao i Crna Gora. Samo, za razliku od naše zemlje, u tim državama su mnogo manji protesti stanovništva ili ih uopšte nema. Zašto, neka prosudi javnost Crne Gore.

MONDEM program

Kosovac navodi da se uništavanje municije u Crnoj Gori vrši kroz MONDEM program, koji je potpisan između Ministarstva odbrane, UNDP i OEBS-a 2007. godine, te u okviru tehničkog sporazuma o uništenju malog i lakog naoružanja i raznih vrsta municije, koji je potpisan sa Vladom SAD.

Firma koja dobije posao, kako ističe, dužna je da obezbijedi i odgovarajući poligon za uništenje otvorenom eksplozijom. - Do sada je to u okviru tehničkog sporazuma bila firma Booster, a u okviru MONDEM programa firme Tara i Poliex. Da li će to biti i ubuduće, sada se ne može reći - kaže pomoćnik ministra Kosovac.

Eksplozije u regionu

Paraćin - 19. oktobra 2006. godine eksplodiralo je oko 3.500 tona municije. Bilo je više povrijeđenih i pričinjena je ogromna materijalna šteta.

Albanija - 15. marta 2008. godine, u blizini Tirane, dogodila se eksplozija u vojnom skladištu. Poginule su 63 osobe, a 155 povrijeđeno.

Bugarska - 3. jula 2008. godine, nedaleko od Sofije, eksplodiralo je blizu 20 tona nestabilne municije. Nije bilo žrtava, a pričinjena je znatna šteta.

Kipar - 11. jula ove godine dogodila se eksplozija u vojnoj bazi. Poginulo je 12 osoba, a povrijeđeno desetine.

Knin - 14. septembar ove godine, eksplodiralo je vojno skladište u Pađanima kod Knina, u kojem su se nalazile granate iz Drugog svjetskog rata. Nije bilo žrtava, a neposredno je bilo ugroženo 16 vojnika i oko 200 stanovnika iz najbližih sela.

                                                                                                                                                                                                                                                                                           Slađana Radonjić

POBJEDA, 26. septembar 2011. godina  - Društvo, str 8.