Povlačenje Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu iz skupštinske procedure

Ministarstvo rada i socijalnog staranja sa žaljenjem konstatuje da je poslije tolikog rada i usaglašavanja sa socijalnim partnerima kao i sa poznavaocima radnog prava profesorima Univerziteta Crne Gore, povučen Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu iz skupštinske procedure, koje je kao zakonski projekat jako važan i koji ima veliki broj boljih rješenja od važećeg zakona, kako za zaposlene tako i za poslodavce.

Smataramo da bi predlagač amandmana odnosno SDP trebalo da pojasni kako zaposlenima tako i poslodavcima u Crnoj Gori, zašto je onemogućio usvajanje zakona insistiranjem na prihvatanje rješenja koje nije bilo prihvatljivo za sva tri socijalna partnera.

Da podsjetimo u Predlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu koji je prošao Vladinu proceduru i najvećoj mogućoj mjeri bio usaglašen od strane sva tri socijalna partnera, involvirana su mnoga rješenja koja pružaju mnogo bolju pravnu sigurnost zaposlenim od rješenja koja pruža važeći zakon.

Uvođenje principa da se ugovor o radu zaključuje na neodređeno vrijeme je, najznačajniji pomak u pravcu zaštite zaposlenih. Bez obzira na činjenicu da zakon predviđa da zaposleni na određeno vrijeme imaju ista prava i obaveze iz rada i po osnovu rad kao i zaposleni u radu na neodređenio vrijeme, zaposleni na određeno vrijeme neće ostvariti pravo da kreditnim sredstvima riješi stambeno pitanje, neće biti proglašen tehnološkim viškom već će prvi napustiti kompaniju u slučaju lošeg poslovanja i neće biti sindikalno organizovan pa je stoga rad na određeno vrijeme ograničen na dvije godine.
Kada je u pitanju raspored radnog vremena a naročito pravo na sedmični odmor revidirana je odredba u korist zaposlenih, i ugrađena je obaveza poslodavcu da u poslovnim prostorijama na vidno mjesto istakne odluku o rasporedu radnog vremena i korišćenja sedmičnog odmora. Na ovaj način će svi zaposleni pogotovo zaposleni u privatnom sektoru moći da koriste pravo na sedmični odmor.

Izmjena je i da je na bitno drugačiji način uređen dopunski rad, u odnosu na sada važeća rješenja. Naime važećim Zakonom o radu je uređen dopunski rad tako, da poslodavac kod koga se zaposleni nalazi u radnom odnosu odlučuje svojom saglasnošću, dali taj zaposleni može zaključiti ugovor o dopunskom radu kod drugog poslodavca, s tim što je takav rad trajao samo dok saglasnost traje. Dakle, saglasnost poslodavca kao uslov da se može raditi dopunski često je imalo negativne posledice naročito kod deficitarnih zanimanja. Stoga predloženim rješenjem u izmjenama i dopunama zakona, ukida se saglasnost poslodavca kod ovog instituta i na taj način legalizuje rad poslije redovnog radnog vremena (slobodno vrijeme zaposlenog) i daje veća mogućnost za slobodno kretanje zaposlenih na tržištu rada, kao i to da zaposleni može na legalan načini u svoje slobodno vrijeme dodatno zaraditi, da bi poboljšao svoj materijalni i socijalni status.

Znatno su unaprijeđene odredbe po pitanju definisanja zarade.
Minimalna zarada i način njenog utvrđivanja uređeni su ovim izmjenama i to da, Minimalna zarada ne može biti niža od 30% prosječne zarade u Crnoj Gori u prethodnom polugodištu prema zvaničnom podatku koji utvrđuje organ uprave nadležan za poslove statistike, a iznos minimalne zarade utvrđuje Vlada na predlog Socijalnog savjeta Crne Gore, na polugodišnjem nivou. Ovako utvrđena zarada omogućiće da se prevaziđu dugotrajni pregovori i da se uvijek jasno zna koliko iznosi minimalna zarada, bez dugotrajnih pregovora saocijalnih partnera našto nas je MOR-a u nekoliko puta upozoravala.

Izmjene i dopune uvode kao novinu roditeljsko odsustvo i pravo oca djeteta, da bez ograničenja od rođenja djeteta, korist roditeljsko odsustvo. I ovo rješenje znači usaglašavanje sa zakonodavstvom EU.

U cilju usaglašavanja Zakona o radu sa odredbama Konvencije 183 dodatno je uređena zaštita roditelja koji koristi odsustvo radi njege djeteta da nakon isteka ovog odsustva, ima pravo da se vrati na isti ili odgovarujući posao sa istom zaradom.

Povoljna rješenja za poslodavce su:

Stvorena je povoljnost poslovnog ambijenta, za priliv stranog kapitala i smanjenju biznis barijera, saglasno standardima MOR-a i legislative EU koji se sastoji u sljedećem:

Utvrđena je mogućnost da se, način provođenja i ocjenjivanje rezultata probnog rada utvrđuje kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu. U odnosu na sada važeća rješenja, značajno se pojednostavljuje ova procedura, ako znamo da se kolektivni ugovor zaključuje između predstavnika poslodavca i predstavnika sindikta, a ako kod tog poslodavca nije registrovan sindikat do zaključenja kolektivnog ugovora ne može ni doći, pa je ovim rjršenjem predviđeno da se sve u vezi probnog rada može urediti ugovorom o radu.

Odredbe o zaključivanju ugovora o radu na neodređeno vrijeme su pravilo a izuzeci su utvrđeni veoma široko, tako da poslodavcu omogućavaju dovoljno fleksibilnosti i uz postojanje Agencija za ustupanje zaposlenih koje se uvode u radno zakonodavstvo takođe ovim izmjenama, stvaraju povoljan ambijent za poslodavca da bez novih zapošljavanja uvijek imaju optimalan broj zaposlenih.

Data je veća mogućnost za alternativno rješavanje radnih sporova i isticanje mogućnosti da se rješavanje radnih sporova povjeri Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova je takođe novina koju uvode ove izmjene.

Precizirana je disciplinska mjera za lakše povrede radnih obaveza tako što se, utvrđuje da novčana kazna može biti određena u visini do 20% mjesečne zarade zaposlenog ostvarene u mjesecu u kome je odluka izrečena, u trajanju od jednog do tri mjeseca,što sada važeći zakon nije poznavao.

Od SDP-a predložen je Amandman koji glasi:
(5) U koliko se u odgovarajućem postupku, utvrdi da nijesu postojali opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu, zaposlenom pripada integralno obeštećenje u svim vidovima, materijalna i nematerijalna nadoknada štete.
(6) Ukoliko se u odgovarajućem postupku utvrdi da je poslodavac nezakonito propisao otkazni razlog ili je zaposlenom u ugovoru o radu nametnuo otkazne razloge koji su suprotni načelu savjesnosti i poštenja, prinudnim propisima i moralu društva i/ili ako nijesu u skladu sa i međunarodnim dokumentima, zaposlenom pripada pravao na integralno obeštećenje kao u predhodnom stavu.“

Vladin predlog za izmjenu ovog Amandmana je glasio:
(5) U koliko se u postupku, utvrđenom u članu 143c stav 4, utvrdi da nijesu postojali opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu zaposleni ima pravo da pokrene postupak radi naknade štete u skladu sa posebnim zakonom;
(6) Ukoliko se u postupku utvrdi da je poslodavac nezakonito propisao otkazni razlog ili je zaposlenom u ugovoru o radu propisao otkazne razloge koji nijesu u skladu sa zakonom i međunarodnim propisima, zaposleni ima pravo da pokrene postupak radi naknade štete u skladu sa posebnim zakonom;“

I pored izražene dobre volje od strane Vlade kao predlagača ovog zakonskog projekta da se ovaj amandman prihvati, sa odgovarujućim korekcijama u amandmanu, koje su primjerena institutu otkaza ugovora o radu, od strane poslodavca na što se ovaj amandman i odnosi, SDP kao predlagač amandmana to nije prihvatio insistirajući na formulacijama iz Amandmana koje su apsolutno neprimjerene radnom zakonodavstvu.

Rješenje SDP-a je neodrživi i predstavlja biznis barijeru za poslodavce. Na poslodavcu je, Predlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, bilo je utvrđeno, da je teret dokazivanja opravdanosti otkaza, pa se opravdano potstavlja pitanje koji će poslodavac nadoknaditi nematerijalnu štetu duševne bolove, patnju, stres... zbog otkazivanja ugovora o radu.

Dakle ovako utvrđena rješenja nude presudu bez postupka i propisuju da “zaposlenom pripada integralno obeštećenje u svim vidovima, materijalna i nematerijalna nadoknada štete“. Ovakva norma je prilično konfuzna, neprecizna, nejasna i zahtijevala bi stalno pojašnjavanje od strane resornog ministarstva. “Integralno obeštećenje“, nije terminološki usaglašeno sa terminilogijom radnog zakonodavstva i njegovo zadržavanje u ovom predlogu ne bi doprinosilo stvaranju povoljniog biznis ambijenta već naprotiv.

Još jednom naglašavamo da su rješenja koja je nudio Vladin Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu unapređivala kako poslovni ambijent za priliv stranog kapitala, radnopravni položaj zaposlenih tako i položaj poslodavca.

Smatramo da redloženi amandman SDP-a ne bi vodio u pravcu bolje zaštite radnika i zaštite poslodavca, već bi vodio ka urušavanju kvalitetnog socijalnog dijaloga, koji već postoji između sva tri socijalna partnera u Crnoj Gori.

Dakle logično je pitanje, ko bi u ovakvoj situaciji strahovao od odluke Parlamenta, SDP kao predlagač amandmana ili Ministarstvo rada i socijalnog staranja kao predlagač Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu?.



PR služba Ministarstva rada i socijalnog staranja