Govor predsjednika Vlade Igora Lukšića na Konferenciji ,,Političkim obrazovanjem do demokratije”

  

Crna Gora je u procesima koji umnogome određuju njenu društvenu zbilju. Dok sa jedne strane neophodnost i težnja za jačanjem međunarodne pozicije i prepoznatljivosti, te prihvatanje principa i standarda savremenih društava i demokratija Crnu Goru stavlja u središte integracionih procesa, u isto vrijeme se odvijaju i oni unutrašnji, rekao bih, sadržajniji procesi.

Crnogorsko društvo je, suočavajući se sa neizvjesnostima koje je nosilo vrijeme, u različitim periodima i državnim aranžmanima, sazrijevalo, spoznavalo sebe i izgrađivalo ne samo političku, već i slobodnu, građansku svijest. Stepen naše uspješnosti u tim procesima najbolje će potvrditi vrijeme, ali ono što sigurno mogu potvrditi je da smo sazreli da prepoznamo naš zajednički interes i da se oko njega okupimo. Ovdje ne mislim samo na našu opredijeljenost za evropskom budućnošću, već i više i značajnije od toga, na naše uvjerenje o neophodnosti afirmacije univerzalnih vrijednosti oličenih u slobodi čovjeka, njegove misli i govora. Upravo je svijest o ovome dokaz postojanja političke zrelosti kod čovjeka i društva.

Građanska lojalnost i želja za državnim prosperitetom temelj su jake i stabilne države. To ne znači da svi moramo da mislimo isto i da postoji samo jedna ispravna politika, naprotiv, to znači da smo slobodni da promišljamo različito, ali u istom cilju – dobrobiti države. Crnogorsko društvo i njegova zbilja su potvrda utemeljenja upravo na tim principima. Ne treba gajiti iluzije da jedan dio ljudi u Crnoj Gori ne promišlja na ovaj način, ali je činjenica da je broj onih koji su posvećenim njenoj dobrobiti odavno prešao kritučnu masu koja jednu državu čini dugoročno stabilnom.

  

Politika je javna djelatnost, način okupljanja oko ideja, proces u kome se ideje profilišu i arena u kojoj se one sučeljavaju i nadmeću. Iako se često veže za ličnosti koje sama stvara i koje je kasnije predstavljaju, važno je da postoji čvrsta infrastruktura sistema kroz koju se politika odvija, gradi i sprovodi. Pretpostavka politike jeste dijalog, jer politika bez slobodnog dijaloga gubi smisao i vrijednost. Istovremeno, politikom se svako ne mora baviti; kao i u bilo kojoj sferi života to je stvar izbora, a savremeno društvo ostavlja mogućnost tog izbora. 

U savremenom društvu, svaka vrsta edukacije, pa samim tim i politička edukacija, je krupan izazov i jedan od najvažnijih aspekata života. Isto kao što posvećenost edukaciji profiliše budućnost pojedinca, tako i posvećenost pojedinaca i društva političkoj edukaciji profiliše budućnost te države.

Posebno je važno istaći razliku između političke edukacije i indoktrinacije zato što jedna isključuje drugu. Jedna se zasniva na slobodi, druga na njenom negiranju. Prošlo je vrijeme kada je sinonim za politiku bilo nametanje jedne političke misli i jedne ideologije, kao univerzalno i jedino ispravne. 

Upravo je ovdje važno istaći odnos demokratije i ideologije, jer demokratija nije ideologija sama po sebi, ona je preduslov postojanja ideologija oličenih u politikama koje se nadmeću u sistemu koji možemo nazvati demokratijom. Pojedinac je dio tog sistema, on je njegov nosilac i njegov učesnik koji ima pravo i slobodu da misli, govori, diskutuje i bude uključen u rješavanje pitanja od značaja za društvo. 

Nove tehnologije pružaju nam nove načine socijalne, pa i političke komunikacije. Internet omogućava širu socijalnu participaciju u procesima, a Vlada kao predstavnik jedne politike ima obavezu da sebe učini što pristupačnijom građanima. Upravo je jedan od zadataka mog kabineta da koristi i istražuje mogućnosti korišćenja interneta i to je nešto po čemu smo, čini mi se, prepoznatljivi.

Dame i gospodo,

razumijevajući demokratizaciju kao proces u kome jedno društvo prihvata i u sebe ugrađuje vrijednosti koje demokratija nosi, a političko obrazovanje kao proces u kome pojedinac spoznaje sebe u sistemu demokratije, treba uvijek isticati da je demokratija sistem u kome je pojedinac slobodan sve dok ne ugrožava garantovanu slobodu i prava drugog i da je sloboda riječi neprikosnovena, ali da isto tako moramo biti svjesni posljedica koju nosi i odgovornosti za izgovorenu riječ. Živimo u društvu koje je takav odnos uvijek cijenilo. 

Istovremeno, demokratija kao sistem ne može funkcionisati ako nije javan, jer isto kao što je demokratija preduslov postojanja slobode misli i raznovrsnosti politika, tako je i transparentnost preduslov postojanja demokratije. 

Hvala!