Blog: Na kraju godine

Tržište 21. vijeka ne poznaje granice i, stoga, ni Crna Gora ne može ostati po strani, bez ulaganja napora da pronađe najefikasniji odgovor na promjene koje se dešavaju na globalnoj ekonomskoj sceni. Izazov je biti dobar u dobrim okolnostima, a kamoli nepovoljnim. U posljednjoj godini našli smo se pred izazovom da se održimo u okolnostima i okruženju koje nije bilo stabilno i obećavajuće i, koje nažalost, još uvjek živi u slabostima i neizvjesnostima. Dok nosioci Evropske unije promišljaju svoju, ne samo monetarnu, već i svaku drugu budućnost, druge članice su primorane da mijenjaju Vlade i donose najnepopularnije mjere kako bi pokušale da izbjegnu finansijski i socijalni krah.

 

Dosadašnji napori po ovom pitanju su donijeli opipljive rezultate. Crna Gora je uspjela, ne samo da ostvari ekonomsku stabilnost, već i da unaprijedi svoj kreditni rejting i ostane u zoni Mastriških kriterijuma za razliku od većine zemalja članica same EU. Ostvarena stabilnost daje nam za pravo da ustvrdimo da smo razvili značajne kapacitete koji garantuju da ćemo uspješno prevazići izazove krize, dodatno ih jačajući. Prevazilaženje krize na ovaj način podrazumijeva da svi moramo dati doprinos, poštujući jedni druge kao partnere na zajedničkom poslu.

 

Svjesni smo činjenice da se kredibilnost gradi dugo, a da se može izgubiti brzo i iz tog razloga smatram da je bolje biti oprezan i konzervativan u obećanjima, ali odgovoran i tačan u njihovim ispunjavanjima. To naravno ne znači nedostatak entuzijazma i ambicije, već put da se na međunarodnom planu dokažemo kao partner kome se može i ima razloga vjerovati. 

Pokazali smo da učimo brzo, da naučeno možemo brzo i da primijenimo i ne samo to, Crna Gora je primjer od kojeg se može dosta toga naučiti.

 

Posvećeno smo radili na ostvarenju naših nacionalnih interesa i stvaranju uslova za ekonomski prosperitet naše države. Crna Gora je, 9. decembra, odlukom Evropskog savjeta o otvaranju pregovora sa Evropskom unijom u junu 2012. godine, napravila krupan korak u integracionom procesu. Ovo je odluka od istorijskog značaja za crnogorsko društvo i potvrda je uloženih napora Vlade da sveobuhvatnim, inkluzivnim pristupom, ispuni zahtjevne uslove koje je postavila Evropska komisija. Nastavljamo sa aktivnostima u pravcu efikasnog sprovođenja usvojenih reformi, potpuno svjesni da ni najbolje zakonadavstvo ni strategije ne garantuju uspjeh, a sada nam predstoji da definišemo pregovaračke strukture i druge korake u cilju kvalitetne pripreme za početak pregovora. To je osnov našeg demokratskog i održivog ekonomskog razvoja, naša unutrašnja potreba, a ne nametnuti diktat sa strane.

 

Rasprava o Budžetu Crne Gore za 2012. godinu dešava se u vremenu velikog broja složenih izazova. Evropa se mijenja pred našim očima, a pravac ove promjene je daleko od izvjesnog. Svakog dana smo svjedoci promjena, uglavnom negativnih u reputaciji, rangiranju, ocjenama donedavno vrlo bogatih i stabilnih ekonomija. Najveće države Evrope nalaze se, nažalost, u ogromnim dugovima, dok na naše zadovoljstvo, podaci pokazuju da smo u najvećoj mjeri, do sada, izbjegli negativne posljedice krize i obezbijedili stabilnost crnogorske ekonomije, pa izazov ostaje poboljšanje ekonomsko-socijalne situacije. Glavno obilježje makro-ekonomskog ambijenta u ovoj godini je rast ekonomske aktivnosti, ali i visok nivo opreznosti zbog moguće ponovne recesije u euro-zoni. Evropski izlazak iz krize trajaće godinama, u procesu koji ne može biti ostvaren politički najprivlačnijim mjerama sa pozitivnim kratkoročnim, ali negativnim dugoročnim efektima. To je proces koji zahtijeva ni malo ishitrena, niti jednostavna rješenja. Stoga je i težnja Vlade da budemo u krugu najrazvijenijih zemalja koje će prihvatit jaču tržišnu ’utakmicu’, da nađemo balans u odgovorima na krizu koji neće ugroziti dugoročnu fiskalnu i finansijku stabilnost, te da stvorimo institucionalni okvir i konkurentan ekonomski sistem kojim ćemo privući zdrave investicije i povećati zaposlenost. Ova misija zahtijeva sistemske promjene, žrtvovanje i razumijevanje svih, bez izuzetaka, a mi u Vladi činimo sve što je u našoj moći i što je neophodno da je ostvarimo i povećamo kvalitet života svih građana Crne Gore.

 

Finansijska kriza nije završena. Po ovom pitanju Evropa i dalje trpi i trpjeće posljedice. Budžet za 2012. godinu smo planirali upravo da bismo se u najvećoj mogućoj mjeri odbranili od spoljnih uticaja, a da pritom pomognemo građanima da izdrže sve uticaje krize, do njenog okončanja. Pogledajte trenutnu situaciju u Evropi; Velika Britanija ukida pola miliona radnih mjesta u javnom sektoru. Francuska je donijela odluku da podigne 18,6 milijardi eura prihoda, kroz povećanje poreza i smanjenja potrošnje, za finansiranje njihovog deficita. Slične primjere imamo i u regionu; u Bugarskoj su veliki izgledi da će sindikati štrajkovati, dok Rumunija zamrzava plate i penzije; da ne navodim primjer Grčke.

 

Na kraju, važno je znati da je ovo tek početak posljednje faze našeg evropskog puta. Taj put neće biti ni lak, ni brz. Najteži i najsloženiji posao tek predstoji. 

Najveći teret posla i odgovornosti je i dalje na Vladi. Ali, ni Vlada ni bilo koja druga institucija niti pojedinac ne može obaviti posao u ime cijelog društva. Zato, jedino ako se osigura uključenost i aktivan odnos svih činilaca društva, ako svako odradi svoj dio posla, možemo računati na uspjeh.

dr Igor Lukšić, 

predsjednik Vlade Crne Gore