Predsjednik Vlade Igor Lukšić učestvovao na promociji zajedničkih istorijskih čitanki zemalja jugoistočne Evrope na crnogorskom jeziku

Poštovane ekselencije, 

Uvažene dame i gospodo, 

Čini mi izuzetno zadovoljstvo i čast što sam u prilici da se, danas, u ime Vlade Crne Gore, obratim na skupu posvećenom promociji crnogorske verzije istorijske čitanke. 

Projekat zajedničke istorije zemalja jugoistočne Evrope, koji uz podršku Evropske unije realizuje Centar za demokratiju i pomirenje jugoistočne Evrope, oko kojeg smo se okupili danas rekao bih da je ne samo koristan, već i nužan. Koristan da bi svakog od učesnika pojedinačno učini boljim, a nužan zato što je preduslov našoj zajedničkoj evropskoj budućnosti. Raduje me što se Crna Gora pridružuje projektu koji je prepoznat u Rezoluciji Evropskog parlamenta. Projektu koji uključuje više hiljada nastavnika, koji omogućava da se u »porodici« čitanki na engleskom, albanskom, bosanskom, hrvatskom, grčkom, makedonskom, srpskom i turskom nađe i crnogorska. 

Istorija, kao i društvo, postaje sve inkluzivnija, demokratskija, globalizovanija. Razumijevanjem istorije postajemo svjesni što treba izbjeći, što treba poboljšati. Svako od nas je dio istorijskog trenutka u kojem živi i upravo nam istorijska iskustva omogućavaju da vršimo promjene neophodne da ovaj svijet učinimo boljim. 

Učenici naših srednjih škola, koristeći ove čitanke kao dodatne izvore literature čitajući iste sadržaje, će biti u prilici, da nauče više, ali i da izvlače sopstvene zaključke o tome šta se kroz istoriju dešavalo. Istovremeno, novo izdanje čitanke omogućiće učenicima u ostalih sedam zemalja da saznaju više o Crnoj Gori, o njenoj ulozi i bitisanju u perodu od Otomanske imperije do II svjetskog rata.

Svoju veličinu država i narod pokazuju u prelomnim istorijskim trenucima, na način kako je to Marko Miljanov najbolje napisao, znajući da sačuvaju sebe, ali i drugog od sebe. Upravo tako je Crna Gora postupila nakon jednog od najsvjetlijeg datuma u svojoj istoriji kada je prvi put međunarodno priznata na Berlinskom kongresu 1878. godine. Umjesto, osvete nakon dugih ratova protiv Turske, Crna Gora je znala da sačuva nehrišćansko stanovništvo i dojučerašnjeg protivnika prihvati kao svog partnera, kao ljude sa kojima će živjeti zajedno, obogaćujući sebe različitostima. Crna Gora nije nikada kao samostalna država ratovala protiv susjeda i drugih država, već samo protiv imperija.

   

Živimo u građanskoj Crnoj Gori koja je danas takva upravo zbog toga što su je na taj način stvorile prethodne generacije. Stranice crnogorske istorije svjedoče požrtvovanost, herojstvo, hrabrost, jedinstvo i posvećenost. Naša djeca su svjedoci velikog istorijskog pregnuća Crne Gore, ali ona, takođe, moraju znati i zašto i kako se Crna Gora ’dogodila’. Svjedoci su viševjekovne borbe za očuvanje i ostvarenje državnosti. Isto tako moraju znati zašto je Crna Gora vrijedna ’borbe’. Moraju naučiti zašto da njeguju demokratske vrijednosti. Kako naći granicu i pravu mjeru u kojoj istoriju treba prenijeti novoj generaciji? Prenoseći im ono što je potrebno da znaju i ono najvrjednije, ali istovremeno ne opterećujući mlade ljude ‘’repovima’’prošlosti i ne usađivati time lošu klicu starih vremena. Istorija se ne zaustavlja u udžbenicima, ona se nastavlja dok je svijeta i vijeka.

Nije lako živjeti na prostorima gdje je svaka generacija naših predaka mogla biti vezana za po jedan sukob ili rat, nažalost čak i moja, i naša. Uprkos toj činjenici i danas je prostor jugoistočne Evrope jednako raznovrstan, etnički, kulturno, vjerski. I danas živimo jedni pored drugih, a rekao bih ponovo sve više jedni sa drugima. 

Spajale su nas i razdvajale različite ideologije, neke iznutra, neke spolja. Još od antičkih vremena bili smo raskršće različitih civilizacija. To nas je sve skupa obogatilo. Ali i uticalo da na malom prostoru nastane mnogo različitosti koje su nerijetko znale da dovedu do sukoba koji su se obnavljali kroz generacije, kako rekoh sve do ove naše. 

Kako ukazati na posebnost i istovremeno poslati poruku da je budućnost i bogatstvo znati kako mnoštvo posebnosti utkati u jedinstveni raznovrsni mozaik. Od nas Evropa očekuje da upravo taj harmonični mozaik jugoistočne Evrope uklopimo u onaj širi evropski koji se bazira na univerzalnim vrijednostima, a čiji je osnovni moto ‘’ujedinjeni u različitostima’’.

Upravo u ovome jeste ujedno najveći izazov i najveća vrijednost ovog projekta. Da li smo mu dorasli? Mislim da jesmo. Da li nam je potrebna zajednička vodilja? Jeste i ka njoj se svi krecemo! Na tom putu, naše različitosti dolaze do izražaja, one uslovljavaju da neko ide brže, neko malo sporije, ali nas sve spaja zajednički cilj da smo dio zajednice evropskih država i naroda. 

Relativno jednostavan, ali jasan cilj Evropske Unije kojoj težimo je da se strahote rata nikad ne ponove. Stoga smo danas svjedoci jedne sofisticirane nove Evrope. Složene i ambiciozne, koja svoju ozbiljnost i stabilnost pokazuje i danas kada se hvata u koštac sa problemima koji joj prijete, ali istovremeno otvara svoja vrata i nama.

Uvjeren sam da će naši učenici koristeći istorijske čitanke, stičući znanje o narodima i događajima jugoistočne Evrope ovog perioda, prepoznati dostignuća, suočiti se sa greškama, izgrađujući zdrave odnose i stavove, za dobrobit Crne Gore, ali i regiona kojem pripadamo. Upravo sposobnost Crne Gore da kroz vjekove harmonizuje razlike, odoli iskušenjima i istovremeno promoviše multietničnost, multikulturalnost, multikonfesionalnost najveći je kapital i doprinos koji kao država pružamo ovom Projektu.

Hvala za pažnju!