Budva: Predsjednik Vlade Igor Lukšić govorio na otvaranju konferencije „Ekonomija Crne Gore - put do privrednog rasta“

Transkript odgovora premijera Igora Lukšića na novinarsko pitanje nakon učešća na konferenciji “Ekonomija Crne Gore- put do privrednog rasta" možete preuzeti ovdje.

Foto galerija

Izlaganje predsjednika Vlade Crne Gore Igora Lukšića povodom otvaranja Konferencije na temu “Put do privrednog rasta”,
Budva, 29. maj 2012. godine

Uvažene Ekselencije,

Uvažene Ekselencije,

Poštovane dame i gospodo,

U trenutku kada tražimo što konkretniji i u praksi primjenljiv odgovor na pitanja najboljeg puta do privrednog rasta, skup koji danas otvaram, u Vašem prisustvu, ima poseban značaj. Ova, kao i mnoge konferencije koje se na slične teme organizuju u današnje vrijeme diljem Evrope, imaju isti cilj.

Vlada i Privredna komora su prirodni partneri u svakoj ozbiljnoj ekonomiji. Stoga je današnja konferencija u Budvi, u organizaciji Privredne komore, u prisustvu predstavnika Vlade, eminentnih domaćih i stranih profesora, analitičara, eksperata, privrednika dokaz kontinuiteta naše saradnje. Vjerujem da će zaključci i preporuke konferencije pomoći kod koncipiranja ekonomske politike za naredni period.

Današnja konferencija je potvrda naše posvećenosti i ozbiljnosti da se suočimo sa ekonomskim izazovima. Sa vizijom i ambicijom da definišući dugoročne razvojne pravce crnogorskog društva, imamo ključ da krenemo putem prosperiteta. Na taj način, valorizovaćemo resurse kojim raspolažemo, ali i privući one koji svoju valorizaciju s pravom očekuju u okviru crnogorskog ekonomskog prostora.

Ključ prosperiteta je kontinuitet ekonomskog rasta. Ali ne ekonomski rast kao cilj sam za sebe, za uzak krug pojedinaca. Naprotiv, njegovo ostvarenje treba da na nivou društva obezbijedi blagostanje, sigurnost, zadovoljenje raznovrsnih potreba i veći stepen kvaliteta života za svakog od nas pojedinačno. Upravo iskustva ukazuju da se u srednjem, a posebno dugom roku benefiti visokih stopa ekonomskog rasta raspodjeljuju na sve građane jednog društva. Ova raspodjela nije linerna. Podaci ukazuju da građani na najnižoj socijalnoj ljestvici u bogatim državama imaju značajno veće nivoe dohotka i životnog standarda nego što je to slučaj kod stanovnika nerazvijenih država sa niskom stopom rasta. Rješavati socijalnu problematiku tog dijela stanovništva mnogo je lakše u bogatim državama.

Najefikasniji način da se pobijedi kriza, da se riješe problemi nezaposlenosti, siromaštva, deficita i javnog duga je ekonomski rast. Osmišljeni pokušaji ekonomskog rasta pretočeni u samo državne mjere, programe i instrumente obično su, do sada, širom svijeta donosili više nazadovanja i siromašenja. Takođe, koncentrisanje ekonomske politike samo na mjere fiskalnog prilagođavanja, koliko god opravdane, su izvor socijalnih tenzija i u dužem roku ne mogu podstaći rast ekonomije.

Stoga su strukturne reforme, smanjenje opterećenja i barijera politike koje podstiču održivi razvoj, daju efekte i ohrabruje preduzetništvo i inovativnost. Stvaraju sinergiju cijelog društva da iskoristi raspoloživo znanje i sposobnosti u pravom trenutku. Dobijamo tako društvo u kome pojedinac svojim radom ostvaruje svoj interes u zajednici sa drugim. S druge strane, to je siguran put iz društva u kome pojedinac očekuje da mu neko drugi, prije svega država, obezbijedi egzistenciju.

Što je zadatak države? Da stvori sistem koji osigurava za ekonomski rast i razvoj podsticajan institucionalni okvir. Sistem koji podstiče preduzetnike da uočavaju šanse koje se ukazuju. Okvir koji pruža slobodu i sigurnost preduzetnicima da svojim znanjem, inovacijama i investicijama stvore novu vrijednost za sebe, za zaposlene, za ukupno društvo. Bez nagrade onima koji preuzimaju rizik nema napretka društva u cjelini.

Različite ekonomske škole pokušavaju da prepoznaju „krivce“ i daju „recept“ za dugoročni opravak ekonomije. Istovremeno, donosioci odluka i kreatori biznis ambijenta, monetarne vlasti i privrednici se suočavaju sa izazovima svakodnevnog života.

Činjenica je da male države, kakva je Crna Gora, ne mogu promijeniti globalne tokove, ali se u novim okolnostima moraju prilagoditi situaciji, kako bi njihove ekonomije postale otpornije, konkuretnije i vitalnije.

Kako doći do održivog ekonomskog rasta u ovom trenutku?

Danas se u Evropi postavlja “lažna” dilema između "štednje" i "rasta". Ovi termini nijesu uporedivi.

"Štednja" je vrsta politike. Danas u mnogim državama nužan izbor koje donosioci odluka mogu napraviti. Suprotno štednji je veća potrošnja, ali ona je dijelom odgovorna za nagomilane probleme deficita, duga i strukturnih debalansa.

"Rast" nije politika, već željeni ishod. Rast je jedina moguća posljedica implementacija dobrih politika. Iskustvo i istraživanja pokazuju da dobre politike u funkciji rasta znače promociju ekonomskih sloboda, preduzetništva, znanja i inovacija. Takvo društvo gradimo u Crnoj Gori.

Faktori kao što su obilni prirodni resursi, dobro obučena radna snaga i dostupnost novih tehnologija mogu pozitivno uticati na rast, ali nisu dovoljan uslov za rast. Da su resursi ključna determinanta bogatstva nacionalne ekonomije Venecuela bi, primjera radi, bila bogata, a Tajvan siromašan. A ukoliko bi dostupnost tehnologiji garantovala uspjeh Sovjetski Savez bi još uvijek postojao kao ekonomski snažna država.

Pitamo se što je važno za razvoj, za ekonomski rast? Važne su institucije. Toga su danas svjesne glavne međunarodne finansijske organizacije, poput Svjetske banke, koja u posljednjih desetak godina mjeri kvalitet poslovnog okruženja po zemljama. Nije novost da su institucije važne za ekonomski rast. I Adam Smit je razloge prosperiteta tražio u niskim porezima, dobrom dijeljenju pravde, slobodnoj trgovini i miru. To u detalje objašnjavaju institucionalni ekonomisti od 1970-ih. To nikad nisu prestali da tvrde austrijski ekonomisti, čije stanovište mi je, lično, kao ekonomisti blisko.

Poštovane dame i gospodo,

Vrijeme u kome živimo traži efikasne odgovore. Što je pravi odgovor za crnogorsku ekonomiju?

Crnogorski ekonomski sistem je bio kreiran kao dio cjeline jugoslovenskog sistema koji više ne postoji. I ne samo da ne postoji, nego se na tom prostoru u međuvremenu pozicionirao čitav niz novih ekonomskih subjekata sa znatno oštrijom tržišnom utakmicom. Nijesmo više u državi sa planskom, centralizovanom ekonomijom, zatvorenom za proizvode spolja. Sudionik smo svjetske ekonomske utakmice.

Moramo dokazati svoju konkurentnost. A tu konkurentnost nam niko neće darivati. Moramo je zaraditi. Zato je pitanje na koje treba kao društvo da odgovorimo kako podstaći rast produktivnosti koja je niža od evropskog prosjeka, i kako da ljudi budu aktivni sudionici tržišta rada. Iz tog razloga su važne penzijske reforme, reforme tržišta rada i socijalne zaštite. Do sada sprovedeni zahvati svakako idu ispred jednog broja evropskih zemalja, ali je pitanje da li će u dugom roku biti dovoljni. Tome treba dodati i mjere za unaprjeđenje stanja u oblasti zdravstva i obrazovanja. Uspješno sprovođenje ovih mjera u dugom roku garantuje dinamiku i konkurentnost jednog društva.

Svjedoci smo da su geografski mali prostori često središta svjetskog kapitala. Svi zajedno moramo učiniti dodatan iskorak da na prostoru Crne Gore privučemo što više kapitala. Danas niko sebi ne smije dozvoliti luksuz gubljenja bilo kog respektabilnog investitora. To je naš održivi pristup tržišta kapitala. Moramo iskoristiti svoje potencijale, prepoznati svoje strateške prednosti, ponuditi ih kao investicionu šansu, ulagati. Ali i biti otvoreni za ulaganje, zaokružiti unutrašnje tržište, stvoriti proizvode prepoznatljive u svijetu. Jedino na taj način ćemo našu ponudu obogatiti, upotpuniti, a naše resurse iskoristiti.

Slijedeći pozitivne primjere Crna Gora je nastojala i nastoji da razmjenom iskustava sa investitorima gradi partnerski odnos, odnos u kome će obostrani interes biti garant dugoročnog razvoja. To je proces u kome smo naučili i u kome učimo, proces koji traje i trajaće, jer Crna Gora ima resurse koji nastavljaju da privlače međunarodnu pažnju.

Raspolažemo sa energetskim potencijalom u sektoru koji globalno posmatrano ima najbolju perspektivu. Istovremeno, taj potencijal je moguće koristiti na „zeleni“ način. Turističkim potencijalom koji je već prepoznat kroz projekte koji se aktivno realizuju ili su u začetku. Poljoprivrednim potencijalom koji prati turizam. Ne treba zaboraviti ni industrijsku proizvodnju, metalopreradu, drvopreradu, razne uslužne djelatnosti. Koliko god izgledali određeni subjekti u ovom trenutku beznadežan problem uvjeren sam da i dalje mogu predstavljati ozbiljnu okosnicu izvoza.

Pojedine ekonomske oblasti potrebno je dodatno podržati nastavkom ulaganja u infrastrukturu. Ogroman i vidljiv rad na unaprjeđenju infrastrukture treba nastaviti i u narednim godinama kako bi se u naredne 3 godine uložilo najmanje 150-200 miliona eura u različite projekte. I bogat ljudski potencijal koji je u razvoju i neophodan kao podrška svim ostalim. Perspektiva Crne Gore je u realnoj mogućnosti da bude atraktivan sistem koji će nuditi kompletnu ponudu.

Ekonomska politika Vlade je upravo na tom stanovištu. Kredibilan smo međunarodni partner. Integraciono napredovanje kreira okvir koji je privlačan za domaće i strane ulagače jer podstiče pravnu sigurnost. Konkurentan poreski ambijent biva sve više prepoznat. Uspjeli smo da u vremenu krize zadržimo niske poreske stope. Suština je u oporezivanju vrste potrošnje, upotrebe dohodka koje je usmjereno luksuznoj potrošnji, a ne oporezivanje dohodka. Istovremeno, stvaramo uslove da podstaknemo regionalni razvoj. Nedavno smo usvojili akcioni plan konkretnih mjera, a tome treba dodati i poreske stimulacije za ulaganja u proizvodne pogone u biznis zonama.

Umjesto da mijenjamo poreske stope, treba da mijenjamo sebe, način razmišljanja da ne bi podrili temelje ekonomske održivosti Crne Gore. Trošimo manje, opravdavajući na taj način povjerenje investitora. Javna potrošnja je danas svedena na oko 40%, a do 2016 javni dug će biti oboren na oko 42% BDP. To govori jako puno o kredibilnosti politike javnih finansija. Radeći na unapređenju stanja u oblastima izvršavanja ugovora, dobijanja građevinskih dozvola, započinjanja biznisa, plaćanja poreza i registracije nepokretnosti dalje unaprjeđujemo poslovno okruženje za preduzetnike i investitore u Crnoj Gori. Međunarodni indikatori konkurentnosti potvrda su našeg ispravnog puta.

Rebalans budžeta i anti-krizne mjere za 2012. godinu naš je odgovor da se na najadekvatniji način suprotstavimo ekonomskim izazovima sa kojima se suočava Evropa, odnosno i Crna Gora. Odgovor na probleme, a ne stavljanje problema pod tepih. Zapravo, olako nuđenje rješenja je neodgovorno, čak i neinteligetno. Svjesni da bilo kakvo drugo ponašanje vodi u ekonomski sunovrat iz koga se teško izlazi. A tada ima najmanje socijalne pravde.

Kratkoročna rješenja uveliko uzimaju danak u evropskom ekonomskom prostoru. Države koje su na vrijeme intervenisale, koristeći često teške i nepopularne mjere danas se nalaze na putu ekonomskog oporavka. One koje to nisu uradile zarad trenutnih kupovina socijalnog mira teško da mogu uspostaviti stabilniji politički okvir neophodan za dalje ekonomske mjere. Da ne govorimo o mogućnosti budžetske intervencije koja omogućava finansijsku stabilnost.

Nakon sprovedenih reformi i primjene finansijskog zakonodavstva, vjerujem da je svima jasno, da smo kao Vlada na vrijeme povukli teške i nepopularne rezove kako bi omogućili stvaranje novih i zdravih osnova za dalje snaženje ekonomije. Vjerujem i da je danas, bez obzira na sve kritike, ekonomski sistem na zdravijim osnovama nego prije neku godinu. Jedna smo od rijetkih zemalja u Evropi koja je kompenzirala recesione gubitke iz 2009, i u kojoj prema posljednjim podacima nezaposlenost opada. U kojoj i ove godine hiljade radnika iz regiona traži svoju šansu.

Ipak, iako sam siguran da je bilo jednako teških, pa i težih ekonomskih perioda u posljednjih nekoliko decenija, nijednog trenutka ne treba smetnuti težinu ekonomsko socijalne slike s uma. Svjesni smo činjenice da ćemo i u narednom periodu donositi teške i odgovorne odluke. Odluke koje će u krajnjem održati crnogorsku ekonomiju, a građanima čije strpljenje treba cijeniti stvoriti uslove da kvalitetno žive od svog rada.

Dame i gospodo,

Svi mi moramo odigrati pozitivnu ulogu kako bi u ovom složenom procesu pronašli pravu mjeru uspjeha, održivosti, ali i socijalne odgovornosti i solidarnosti.

Naša obaveza je da snažimo ekonomiju Crne Gore. Ekonomiju koja podržava inovativnost i preduzetništvo, istraživanje i razvoj, usvajanje novih tehnologija, istovremeno ugrađujući u ekonomski sistem mehanizme koji će osigurati brzo prilagođavanje promjenama na globalnoj sceni.

Hvala!