Govor ministra rada i socijalnog staranja Dr Suada Numanovića na Okruglom stolu na temu “Primjena etičkog kodeksa novinara u informisanju o slučajevima seksualnog nasilja nad djecom”

Okrugli sto na temu
“Primjena etičkog kodeksa novinara u informisanju o slučajevima
seksualnog nasilja nad djecom”,
Bijela, Hotel “Vila Jadranska straža”, 18. 06. 2012. godine

Ministar rada i socijalnog staranja dr Suad Numanović

Poštovane dame i gospodo,
učesnici okruglog stola,
predstavnici medija,

Zadovoljstvo da u ime Ministarstva rada i socijalnog staranja i u svoje lično ime pozdravim sve učesnike ovog skupa i izrazim zahvalnost zbog vašeg dolaska.

Danas ćemo razgovarati o etičkom kodeksu koji je vezan za izvještavanje novinara o jednoj osjetljivoj temi, ali poštovanje, a naročito nepoštovanje tog kodeksa utiče na sve u društvu.

Briga o drugome, a naročito djeci ostaje važan zadatak društva, uz puno angažovanje odgovarajućih institucija i pojedinaca.

U Ministarstvu rada i socijalnog staranja, svakodnevne aktivnosti su vezane za rad na poštovanju i zaštiti prava ranjivih kategorija djece.
Jedan od osnovnih zadataka zaposlenih u socijalnoj zaštiti je senzibilizacija šire javnosti i stručnjaka drugih oblasti.

Senzibilizacija i obavještavanje o problemima i potrebi zaštite djece od zlostavljanja i zanemarivanja može se realizovati na različite načine, a jedna od njih je i organizovanje ovakvih okruglih stolova.

Zbog toga i izražavam zadovoljstvo što sam danas u prilici da otvorim edukativnu radionicu osmišljenu kao okrugli sto na temu „Primjena etičkog kodeksa novinara u informisanju o slučajevima seksualnog nasilja nad djecom“. Ovo je samo jedna od radionica koja se organizuje u okviru kampanje Savjeta Evrope „Jedno od petoro“, a koja je osmišljena u cilju ukazivanja na činjenicu da je došlo vrijeme da se prihvati stav, da svi moraju biti uključeni u promovisanju sigurnosti i emocionalne dobrobiti djece i porodice u našem društvu.

Sistem socijalne i dječje zaštite, odnosno zaposleni stručni radnici, imaju značajnu i specifičnu ulogu u svim fazama zaštite djece od zlostavljanja i zanemarivanja: od prevencije preko otkrivanja i dijagnostike, pa do tretmana, praćenja i evaluacije.

Do podataka o zlostavljanju i zanemarivanju zaposleni u socijalnoj zaštiti mogu doći neposredno,na osnovu identifikovanja simptoma zlostavljanja i zanemarivanja ili na osnovu razgovora sa roditeljem. U svim slučajevima neophodno je svestrano i detaljno ispitati sve okolnosti u kojima dijete živi, porodične odnose, kao i eventualne uzroke poremećaja u djetetovom ponašanju. Posebno treba obratiti pažnju na ranije eventualne znake zlostavljanja i pokušati doći do relativno pouzdanih saznanja o indicijama zanemarivanja.

Obaveza je svih zaposlenih da svaki slučaj zlostavljanja prijave nadležnim službama. I kada to kažem ne mislim samo na profesionalnu obavezu, to je i moralna obaveza svih. Obaveza prijavljivanja ima prednost nad obavezom čuvanja profesionalne tajne, jer se ovdje tajna otkriva u opštem interesu deteta.

Kada je riječ o uticaju medija potrebno je naglasiti da su u današnje doba, mediji prisutni u životu svih nas, te su na taj način i djeci danas dostupni gotovo svi izvori informacija.

Analiza medija u regionu je pokazala da se djeca kao subjekti pojavljuju samo u 20 % slučajeva. To su situacije kad im se daje prilika da kažu svoje mišljenje, stav, da nešto komentarišu ili daju izjavu. U 80% slučajeva djeca se prikazuju kao objekat, bez svog stava ili prava da kažu svoje mišljenje. Još je šokantniji podatak da se na prvih 5 stranica dnevnih novina djeca ili mladi pojavljuju najčešće u negativnom kontekstu, u pričama o tragedijama, nasilju, nesrećama, incidentima. Vijesti u kojima se mladi i djeca spominju u pozitivnom ili afirmativnom kontekstu su najčešće na zadnjim stranicama.

Možemo reći da mediji pokazuju interes za djecu najviše onda kada su djeca dio neke poteškoće, ili problema i kada ispoljavaju neko ponašanje koje odstupa od norme.

Ono što uvijek treba imati na umu je da najbolji interes djeteta uvijek mora biti iznad stvarnog ili nametnutog interesa javnosti, a posebno iznad interesa medija.

Činjenica je da senzacionalističke naslove ljudi više čitaju i više obraćaju pažnju na njih. Ali kada se godori o djeci, tu je moralna, etička i profesionalna obaveza još naglašenija. Tada postoji i dužnost stručnjaka koji rade i bave se djecom da upozoravaju i bude svijest javnosti o situacijama za koje smatraju da ne odražavaju najbolji interes djeteta. I ne samo stručnjaka, lično smatram da je to obaveza svakog odgovornog pojedinca u društvu.

Ovdje bih nas sve podsjetio na situaciju koja se odnosila na instituciju gdje se upravo danas nalazimo Dječiji dom “Mladost u Bijeloj kada je neprimjereno izvještavanje u medijima imalo ne samo negativnu konotaciju, već i negativne posljedice po subjekte ovakvog načina izvještavanja. Radilo se o neprimjerenoj sigmatizaciji svih koji su bili uključeni u ovaj slučaj. Presude od strane nekih medija su se donosile i prije samih ispitivanja činjenica. Smatram das mo u ovom slučaju zakazali, jer nismo pokazali dovoljno volje ili senzibiliteta, da ne na pojedinačan način već svi zajedno osudimo ono što se dešavalo. Možda je razumljivo što toga nije bilo dok Tužilaštvo nije završilo postupak, ali i kada je Tužilaštvo okončalo postupak, reakcija svih nas na ono što se dešavalo svih prethodnih mjeseci je izostala.

Ono šti svima treba da bude poruka iz ovog i ostalih sličnih slučajeva da informacije koje se tiču djece, ne smiju biti objavljene ukoliko na bilo koji način mogu nanijeti štetu djetetu.

Naravno ovdje želim da istaknem i na drugačiju ulogu medija koji su kroz ukazivanje na probleme i potrebe djece, učinili puno, inicirajući promjene koje su bile u interesu djece. U tom smislu je bila veoma značajna uloga medija u promovisanju prava djece .

Ono što treba da bude dužnost svakog roditelja i vaspitača je da medijski opismenjava dijete , odnosno da prati, šta i kakve informacije prima putem medija, i da podstiču kritičko rasuđivanje vijesti i informacija, nudi alternative, odnosno da uči dijete da informacija prikazana u medijima ne mora biti jedini prikaz neke situacije.
Tako dijete može shvatiti da ono što je prikazano u medjima, nije jedini odraz stvarnosti, već da svako od nas stvara "svoju" stvarnost, "svoje" stavove i uvjerenja.

Jedno od osnovnih prava djeteta je pravo na život i razvoj. Svi oblici zloupotreba, nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece, kojima se ugrožavaju ili narušavaju fizički i lični integritet djeteta i osujećuje optimalni razvoj, predstavljaju povrede tog osnovnog prava.

Zaštita prava podrazumijeva, prije svega, raznovrsne društvene aktivnosti usmjerene na spriječavanje i iskorijenjivanje ovih pojava, kao i organizovanje i neposredno sprovođenje zaštitnih intervencija u konkretnim slučajevima zlostavljanja i zanemarivanja djece.

Kroz programe, koji su saglasni Milenijumskim ciljevima razvoja i globalnim trendovima razvoja, Ministarstvo rada i socijalnog staranja u saradnji sa svim relevantnim institucijama insistira na organizovanju ovakvih radionica koje podižu svijest stanovništva, u prvom redu onih koji pripadaju vulnerabilnim kategorijama.

U cilju unapređenja prakse i pružanja što kvalitetnijih usluga djeci koja su žrtve nasilja Ministarstvo rada i socijalnog staranja u partnerstvu s UNICEF-om i u UNHCR-om je 2002. godine započelo realizaciju Programa zaštite djece od zlostavljanja i zanemarivanja. Formirani su multidisciplinarni timovi u osam od 10 centara za socijalni rad u Crnoj Gori i to: u Nikšiću, u Bijelom Polju, u Podgorici, Herceg Novom, Baru, Beranama, Kotoru i Pljevljima.
Operativne multidisciplinarne timove čine: pravnik, psiholog, pedagog i socijalni radnik (iz socijalne zaštite), psihijatar i pedijatar (zdrastvena zaštita), inspektor (policija), tužilac, sudija, pedagog (iz obrazovanja), predstavnik NVO SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja.
Koordinator svih aktivnosti tima je Centar za socijalni rad i u njemu se nalazi sjedište tima.

Ovaj model se pokazao kao veoma uspješan, o čemu govori i evaluacija projekta napravljena od strane UNICEF-a.

Zaštita djeteta u međunarodnom pravu i praksi podrazumijeva, uspostavljanje posebnih mehanizama za praćenje ostvarivanja prava djeteta u državama članicama ugovornicama UN Konvencije za prava djeteta.

Shodno navedenom Vlada Crne Gore formirala je 2007. godine Savjet za prava djeteta, koji prati usaglašenost države ugovornice sa Konvencijom i drugim međunarodnim instrumentima koji se odnose na zaštitu prava djeteta.

Konvencija Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja je namijenjena unapređenju zaštite koja je propisana Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima djeteta i njenog Opcionog protokola o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji. Ovom konvencijom se obezbjeđuju veća zaštita i pomoć za djecu žrtve seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja.

Ministarstvo rada i socijalnog staranja će u okviru svoje djelatnosti primjenjivati odredbe ove konvencije, kontinuirano raditi na podizanju svijesti o zaštiti i pravima djece kod stručnih radnika zaposlenih u ustanovama socijalni zaštite, kao i na edukaciji zaposlenih koja se odnosi na načine prepoznavanja i pružanja pomoći djeci žrtavama seksualnog nasilja.
U cilju što efikasnijeg sprečavanja seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja djece svakako je neophodna koordinirana akcija svih nadležnih resora, uz punu saradnju sa nevladinim organizacijama koje se bave pružanjem pomoći žrtvama. Ministarstvo rada i socijalnog staranja će i dalje podržavati ovakvu saradnju, ali prije svega insistirati na preventivnim mjerama, koje su primarne i važne da bi se izbjegle neželjene posljedice.

Želim da istaknem da Ministarstvo rada i socijalnog staranja, insistira na izgradnji sistema dječije zaštite, gdje je najbolji interes djeteta jedan od osnovnih ciljeva. Sa takvom politikom ćemo nastaviti u ubuduće.

Zahvaljujem na pažnji, i želim uspješan rad.