Saopštenje: Nevladin sektor jedan od ključnih subjekata u podizanju ekološke svijesti

U okviru projekta Podizanje ekološke svijesti finansiranog od strane EU, koji se realizuje u saradnji sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma i Agencijom za zaštitu životne sredine, održana je radionica o podizanju ekološke svijesti za predstavnike nevladinog sektora. Radionica je održana u nikšićkom hotelu Onogošt i predstavlja prvu u nizu od 17 radionica koliko će biti organizovano u okviru Projekta, a od ćega će za predstavnike NVO one biti održavane u južnom, sjevernom i centralnom dijelu Crne Gore.

Na Radionici je zaključeno da nadležne institucije moraju dalje intenzivno raditi na stvaranju uslova za djelovanje NVO, što, sa druge strane, ne smije značiti kontrolu institucionalnih struktura nad njima. Istaknuto je i da je, u saradnji sa NVO, neophodno intenzivno informisanje građana o potrebi njihovog doprinosa aktivnostima koje se tiču životne sredne, ali i da te aktivnosti moraju biti održive, tj. ne smiju biti kratkog daha i moraju biti praćene adekvatnim monitoring sistemom. Kaznena politika i informisanje o njoj identifikovana je kao jedno od ključnih pitanja koja mogu doprinijeti boljem stanju u životnoj sredini, a kao posebno važna istaknuta je činjenica da je za ispunjavanje standarda EU na području zaštite životne sredine neophodan angažman svih društvenih grupa.

Saradnice na Projektu: Ana Mišurović, Nataša Kovaćević (NVO Green Home) i Vera Mirković (NVO Ozon) obezbijedile su informacije o monitoringu u životnoj sredini, dobroj praksi, otvorenim pitanjima i dostupnosti informacija u ovoj oblasti, dok je dr Viktor Simončić, saradnik na Projektu zaduzen za obuke i moderator Radionice istakao tzv. pravilo 4 P:

1. Partnerstvo i podijeljena odgovornost za razvoj: Određivanje ciljeva i njihova realizacija mogući su samo u međusobnom partnerstvu svih učesnika, i to stanovništva, interesnih grupa, privrede, državne i lokalne uprave/samouprave i međunarodne zajednice. Svako treba da preuzme svoj dio odgovornosti.
2. Promjena u ponašanju u pogledu proizvodnje i potrošnje: Djelotvorno sprovođenje politike zaštite životne sredine na načelima održivog razvoja nije moguća bez promjene načina ponašanja, te bez promjene odnosa u proizvodnji i potrošnji. 
3. Politika zaštite životne sredine integrisana u sve sektore: Treba stvoriti uslove i omogućiti integrisanje politike zaštite životne sredine u sva područja i aktivnosti. 
4. Primjena većeg broja instrumenata i alata - stavljanje težišta na ekonomske aktivnosti: Potrebno je upotrebljavati sve moguće instrumente koji bi pomogli u ostvarivanju politike životne sredine, prije svega instrumente vezane za njeno integrisanje u druge sektore. Tradicionalni instrumenti temeljeni samo na administrativnim ograničenjima i plaćanju za ugrožavanje životne sredine nijesu dovoljni, već važnu ulogu moraju odigrati instrumenti i podsticaji koji se zasnivaju na načelima dobre volje.

Tokom radionice identifikovan je i set pitanja na kojima bi u predstojećem periodu, u kontekstu potrebe za punom implementacijom zakonske regulative, trebalo intenzivno raditi uz učešće nevladinog sektora: edukacija mladih; intenzivno obavještavanje o sankcijama usljed nepoštovanja propisa u životnoj sredini; informisanje o neophodnosti odovornog poslovanja i svim otvorenim pitanjima u oblasti zaštite životne sredne kako bi sami građani, a posebno nevladin sektor, imali mogućnost da daju doprinos u rješavanju problema u ovoj oblasti.

Razgovarano je i o primjerima dobre prakse u NVO sektoru, radu NVO u kontekstu finansijskih potreba i ograničenja, te dostupnosti informacija u obasti zaštite životne sredine posebno u kontekstu otvaranja Aarhus centara u Nikšiću i Podgorici koji imaju za cilj: ispunjavanje obaveza i dužnosti koje proizilaze iz Aarhus Konvencije, promovisanje odgovarajućeg zakonodavstva i praksa u vidu pristupa informacijama, učestvovanja javnosti i pristupa pravdi na polju životne sredine i jačanja veza između Vlade, civilnog drustva, biznisa i javnosti.