Potpredsjednik Vlade i ministar pravde i ljudskih prava Duško Marković otvorio REACT 2012

 

Cijenjeni organizatori, uvaženi predavači i panelisti, poštovani učesnici Petog regionalnog evroatlantskog kampa, uvaženi predstavnici medija, dame i gospodo, 

 
Stabilnost je ključna riječ odgovorne politike. Kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom planu, ona predstavlja cilj kojem se uvijek mora težiti: da bi je postigli, i održali, i da bi je unaprijedili.

  
Iz stabilnosti, kao generalnog političkog opredjeljenja, izvire više strateških, međusobno povezanih i zavisnih pod-ciljeva, a to su: politička stabilnost u užem smislu, ekonomska odnosno finansijska stabilnost, i naravno – bezbjednosna stabilnost. Rekao bih da je ova posljednja conditio sine qua non ukupne stabilnosti jedne društvene zajednice.

 
Da li bezbjednost ima cijenu. Naravno da ne!

 
Ako nema bezbjednosti, nema demokratije, ekonomskog razvoja, solidarnosti, blagostanja, ljudskih sloboda - jednom riječju nema mira i stabilnosti.

 
O tome nam najbolje svjedoči primjer evropskih zemalja, koje su nakon II svjetskog rata, uvidjeviši dubine katastrofe kontinenta u dva navrata tokom prve polovine 20. vijeka, odlučile da, kao prvi korak u uspostavljanju održivog mira, pod nadnacionalnu kontrolu stave dvije osnovne ratne sirovine, osnivajući Evropsku zajednicu za ugalj i čelik, kao jezgro iz kojeg se razvila današnja Evropska unija. Paralelno sa izgradnjom evropskog jedinstva, tekao je proces evro-atlantskih integracija, osnivanjem Sjevernoatlantskog saveza 1949. godine. Na taj način, nakon što su osnivanjem Evropske zajednice za ugalj i čelik stvorile pretpostavku unutrašnje stabilnosti, evropske zemlje su osnivanjem NATO-a stvorile pretpostavke spoljašnje bezbjednosti. 

 
A naše iskustvo na Zapadnom Balkanu je teško i bremenito. Zaista, ako ima evropskog regiona koji ima prošlost obilježenu nestabilnošću, onda je to naš region. S druge strane, stiče se utisak da iz tog tragičnog iskustva, nažalost, ponegdje nisu izvučene istorijske pouke.

 
Crna Gora je još tokom krvavog raspada bivše Jugoslavije pokazala kako se održava unutrašnja stabilnost s jedne strane, i kako se doprinosi, toliko koliko se moglo, ublažavanju posljedica konflikta i regionalnoj stabilnosti. Početkom devedesetih, naša zemlja je bila utočište hiljadama i hiljadama izbjeglica, bez obzira na naciju, vjeru i porijeklo. Tako je bilo i krajem devedesetih, tokom sukoba na Kosovu. Cijelu jednu dekadu, Crna Gora je, na rizik sopstvene unutrašnje stabilnosti, pružala siguran krov nad glavom onima koji su pred prijetnjom rata napustili svoje domove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

 
Nakon nezavisnosti nijesmo zaboravili našu odgovornost da doprinosimo regionalnoj stabilnosti kao ključnoj za ukupnu stabilnost Evropske unije. Sa punom sviješću o sopstvenoj odgovornosti donosili smo odluke od značaja, ne samo za regionalnu stabilnost već i odluke koje doprinose globalnim ciljevima stabilnosti. To su prije svega odluke o priznanju Kosova i o učešću naše vojske u ISAF misiji u Avganistanu. To je naš interes da, ne samo da doprinosimo ostvarenju globalnih ciljeva stabilnosti, demokratije i prosperiteta, već i da dijelimo odgovornost za izazove savremenog svijeta.

 
Između ostalog i zato je Crna Gora danas u procesu izrade III Godišnjeg programa u okviru Akcionog plana za članstvo u NATO i kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, o kojem su već počeli pregovori. 

 
Dame i gospodo, 

 
Živimo u svijetu koji se brzo mijenja. U tim promjenama “nove nužde rađu nove sile”, kako je u 19.om vijeku rekao crnogorski vladika i gospodar Petar II Petrović Njegoš. Danas je moderan demokratski svijet, suočen sa opasnostima i rizicima koji dolaze sa više strana i najčešće su nepredvidivi. Oni se danas ogledaju u teroristickim prijetnjama, sabotažama, oružju za masovno uništenje, remećenju tokova snadbijevanja bitnim resursima, sajber napadima, organizovanom kriminalu i naravno nedemokratskim i diktatorskim režimima.

 
Ovo jesu globalni bezbjednosni izazovi i odgovor mora biti snažan i zajednički. Znači odgovor na ove izazove leži u saradnji zasnovanoj na principu kolektivne bezbjednosti i tzv. “pametne odbrane” (smart difens). Najsigurniji vid kolektivne bezbjednosti je NATO, pod čiji kišobran nećemo stati samo da bi na njega delegirali dio kompetencija bezbjednosti, već da bi sa svim njegovim članicama dijelili odgovornost očuvanju vrijednosti savremenog svijeta: demokratije, vladavine prava, poštovanja i afirmacije ljudskih prava i međunarodne saradnje.

 
Poštovani učesnici REACT-a,

 
Vjerujem da će vaša šestodnevna debata rezultirati jačanjem svijesti o regionalnoj i međunarodnoj saradnji, kao mehanizmu bez alternative, kada je riječ o borbi protiv bezbjednosnih izazova današnjice.

 
Multidisciplinarni pristup, kao i lista predavača, panelista i učesnika, garant su uspjeha Petog regionalnog evroatlantskog kampa.

 
Koristim ovu priliku da Alfa centru iz Nikšića čestitam na organizaciji ovog susreta. 

  
Hvala vam.