- Vlada Crne Gore
Predsjednik Vlade Igor Lukšić govorio na otkrivanj...
Predsjednik Vlade Igor Lukšić govorio na otkrivanju bisti igumana Mojsija Zečevića i vojvode Gavra Vukovića u Beranama
Govor predsjednika Vlade Crne Gore Igora Lukšića povodom otkrivanja bisti igumanu Mojsiju Zečeviću i vojvodi Gavru Vukoviću
Berane, 30. novembar 2012. godine
Poštovane dame i gospodo,
Poštovani Beranci,
Otkrivanje spomen obilježja velikanima crnogorske istorije igumanu Mojsiju Zečeviću i vojvodi Gavru Vukoviću događaj je za radost i ponos. Šta bolje čovjek može da ostavi od imena i djela vrijednog sjećanja... Pogotovo u prostoru u kojem je mjerilo vrijednosti odrednica sadržana u Njegoševim stihovima koja glasi „Blago onom ko dovijek živi, imao se rašta i roditi“.
Nismo narod koji tako često podiže spomenike. Valjda zato što smo tokom svoje istorije u više navrata bili u poziciji da činimo sve da sačuvamo, a ne da gradimo.
Čuvali smo, prije svega, slobodu. Slobodu da budemo svoji na svome. Da odlučujemo o svojoj sudbini. Da je sačuvamo za sebe, ali i da je ne uskratimo drugome.
Crna Gora je danas srećom u prilici da gradi.
Na mjestu smo gdje se suštinski dogodila istorija, mjestu koje spaja ljude i vjekove.
Svojim činjenjem ljudi obilježavaju vrijeme i prostor. Iguman Mojsije Zečević i vojvoda Gavro Vuković ne samo da su obilježili vrijeme i prostor u kojem su živjeli, već su svojim djelom utrli put razvoja crnogorskog društva. Dajući ogroman doprinos u trenucima kada su se postavljali temelji crnogorske državnosti i trasirao put Crne Gore u društvo starih evropskih država. Njihova djela imaju svoju prošlost, svoje značenje usmjereno u budućnost.
Iguman Mojsije Zečević imao je nesporan svjetovni i duhovni autoritet u Vasojevićima. I to u prelomnim trenucima u crnogorskoj istoriji. Svojim činjenjem ostavio je neizbrisiv trag. Dao nemjerljiv doprinos stvaranju i jačanju crnogorske države.
Oslobađao crnogorska plemena, duhovno približavajući i ujedinjavajući vasojevićka bratstva. Dajući ličnim primjerom snažan impuls jačanju borbenog duha. Promovisao iste vrijednosti kao i Sveti Petar Cetinjski.
Vizionar koji je jasno vidio nepobjedivu, nesalomivu snagu opredjeljenja crnogorskog naroda za slobodom. Osjetili su tu snagu i njegovi savremenici, ali i mnogi drugi koji su sa zlim naumom pohodili crnogorske prostore.
Vojvoda Gavro Vuković, istaknuti državnik Crne Gore, utemeljivač i nosilac njene zvanične diplomatije koji je sve svoje snage i umijeće posvetio zadatku koji mu je povjeren. Možda bolje reći, s obzirom na način na koji je vršio funkcije, on sam izabrao. I posvećeno, prije svega, Crnoj Gori i očuvanju crnogorske slobode, vršio.
Zalagao se za proaktivnu, inicijativnu, pametnu i dinamičnu politiku. Svjestan da jedino takvim djelovanjem teritorijalno male države mogu odigrati ulogu u međunarodnim odnosima.
Brojnim diplomatskim kontaktima, susretima sa brojnim državnicima, povjerljivim razgovorima sa stranim diplomatama doprinio je očuvanju državnog integriteta i pozicioniranju Crne Gore na međunarodnoj sceni.
Sistematski bilježeći važne događaje za sveukupan razvoj Crne Gore tokom gotovo pet decenija, memoari Gavra Vukovića, pisca – mislioca neprocjenjive su istorijske i literarne vrijednosti za našu državu.
Poštovane dame i gospodo,
Čovječanstvo može malo znati i neće se sjećati rečenog ovdje, ali mi u Crnoj Gori, nikada ne smijemo zaboraviti imena i djela ovih velikana. Vizionara koji su borili za temeljne vrijednosti crnogorskog društva, primjera najvećeg i najčistijeg patriotizma.
Na nama je da misiju koju su oni započeli nastavimo. Da sa jasnom vizijom, posvećeno, ambiciozno zajedničkim naporima iskoračimo ka novim izazovima i gradimo budućnost Crne Gore.
Stoga treba da nam čini svima veliko zadovoljstvo što, i na ovaj način, želimo ovjekovječiti igumana Mojsija Zečevića i vojvodu Gavra Vukovića. Svjesni činjenice da su oni svojim djelom već to svoje mjesto odavno zauzeli.
Prirodno je da spomenike njima i njihovom djelu vežemo za prostor iz kojeg su ponikli, kome su toliko toga dali. Predajem ih danas vama, građanima Berana i crnogorskom društvu, na trajno čuvanje.
Hvala!