Moskva: Ministar Mićunović govorio na X Međunarodnoj konferenciji ministara kulture zemalja članica Savjeta Evrope

Govor ministra kulture Branislava Mićunovića na X Međunarodnoj konferenciji ministara kulture zemalja članica Savjeta Evrope, na temu "Upravljanje u kulturi-promovisanje pristupa kulturi"

Poštovani ministre Medinski,

Poštovana gospođo Bataini Dragoni,

Uvažene koleginice i kolege,

Promišljanje i stalno unapređivanje kulturne politike države za Ministarstvo kulture Crne Gore predstavlja višegodišnji prioritet koji definiše sve aktivnosti. Prošle sedmice, kao ministri kulture regiona Jugoistočne Evrope sastali smo se u Ljubljani na godišnjem sastanku Savjeta ministara kulture Jugoistočne Evrope - najvažnije regionalne inicijative u kulturi, gdje smo bili okupljeni unapređenjem saradnje oblasti kulture i obrazovanja, a vođeni stalnom misijom unapređenja našeg okvira saradnje. Stoga, ne krijem zadovoljstvo što danas, u Moskvi, u znatno snažnijem sastavu promišljamo o kulturi, kulturnoj politici i o okvirima saradnje na evropskom nivou. Zahvaljujem našim domaćinima, Savjetu Evrope i Ministarstvu kulture Ruske federacije, što su nam omogućili priliku za ovakav susret.

Čvrsto vjerujući da se napredak u kulturi ne može postići kratkoročnim, ad hoc inicijativama, koliko god njihova misija bila plemenita i svrsishodona, Ministarstvo kulture Crne Gore je u prethodnom periodu značajan dio svojih aktivnosti usredsredilo na osmišljavanje valjane strategije koja nam je trasirala decenijski put.

Pravo pojedinca na kulturu definisano je Ustavom Crne Gore, koji je usvojen 2007. godine. Oblast kulture da bi bila preciznije uređena zahtijevala je zakon. Zakon o kulturi, usvojen 2008. godine, značajno je uredio i unaprijedio ovu oblast, preciznije uređujući prava pojedinca na kulturu, decentralizaciju kulture, pravilno upravljanje, uključivanja civilnog društva, osnivanje javnih ustanova, izbor rukovodioca, raspodjelu javnih sredstava, uravnotežen regionalni razvoj, saradnju sa civilnim društvom, amaterizam, kulturu mladih i mnoga druga pitanja. Značajna novina Zakona bilo je i utvrđivanje procentualnog budžeta za kulturu u iznosu od 2.5% tekućeg državnog budžeta. Projekti, politike, inicijative u kulturi prepoznali su i prihvatili model privatno - javnog partnertsva, a svi noviji projekti zansovani su na principu održivog kutlurno-ekonomskog razvoja.

Sveobuhvatna reforma oblasti zaštite kulturne baštine počela je 2008. godine kada je počela serija konsultacija o zakonskim reformama koje su konačno završene 2010. godine, stupanjem na snagu seta novih zakona iz oblasti kulturne baštine: Zakona o zaštiti kulturnih dobara, Zakona o arhivskoj djelatnosti, Zakona o bibliotečkoj djelatnosti i Zakona o muzejskoj djelatnosti. Činjenica da su novi zakoni zamijenili stare poslije pauze od 20 godina, upućuje na to da su donijeli niz suštinskih promjena: prepoznali su nove segmente kulturne baštine – kulturni pejzaž i nematerijalnu kulturnu baštinu, kreirali su novi model upravljanja kulturnom baštinom – izrada menadžment planova našla je svoje zakonsko uporište, utvrđeni su i precizirani novi kriterijumi za procjenu kulturne vrijednosti dobara. Metolodogija izrade godišnjeg program zaštite i očuvanja kulturnih dobara kao decentralizovanog sistema raspodjele javnih sredstava za kulturnu baštinu, gdje mogu konkurisati i opštinske i državne ustanove, definisana je Zakonom, tako da se ove godine uspješno sprovodi drugi godišnji program. Pored svih ovih i drugih promjena, zakonska reforma uslovila je i organizacionu - reorganizovane su institucije zaštite kulturne baštine – ukinuti su zavodi zaštitu spomenika i prvobitni Centar za arehologiju, a formirane su nove institucije sa znatno boljom definicijom djelokruga poslova, prilagođenom prirodi posla, savremenim tokovima struke i crnogorskim prilikama. Uprava za zaštitu kulturnih dobara i Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, kao nove institucije u oblasti zaštite kulturne baštine, djeluju već dvije godine. 

Slična reforma očekuje nas i u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva, a njeno sprovođenje definisano je i prvim strateškim dokumentom u kulturi koji je usvijen u Crnoj Gori – Nacionalnim planom razvoja kulture 2011-2015. godine. Dokument je prepoznao ključne snage i probleme crnogorske kulture a unapređenje svih oblasti realizuje se godišnjim akcionim planovima ovog dokumenta koje, kao i izvještaje o njima, usvaja Vlada. 

Ipak, i pored ovog kratkog pregleda ključnih aktivnosti u oblasti kulture koje smo sproveli, djelatnosti u oblasti kulture imaju još dosta prostora za unapređenje. Razlozi tome najčešće su finansijske prirode i to je ono što prema mom mišljenju mora biti predmet brige svih nas danas okupljenih u Moskvi. Zakonski okviri, politike, prioriteti, startegije, su pravci razvoja cjelokupne oblasti kulture ili njenih pojedinačnih djelatnosti, i oni se lako prilagođavaju situaciji na terenu. Međutim, veoma važno mjesto zauzimaju upravo javne finansije. Siguran sam da govorim u ime više država članica Savjeta Evrope kad kažem da se kultura često posmatra kao sfera koja za državu predstavlja nužni trošak. Ovakva pozicija kulture u periodu ekonomske krize predstavlja opasnost. Ministarstvima kulture je povjerena briga o nacionalnim identitetima kao vrhunskim vrijednostima država. Međutim, kako očuvati kulturni identitet i nacionalni identitet društva u vremenima globalizacije, kada i najmoderniji bioskopi gube bitku pred dvd uređajima, kada muzeji i pozorišta gube posjetioce, kada knjige zamjenjuju njihova elektronska izdanja, a spomenici više privlače pažnju posjetioca, ako su, recimo, dio ugostiteljskog objekta? To moderno takmičenje u očuvanju kulturnih vrijednosti naših država moguće je samo ako ustanove kulture ponude primamljive programe i projekte za posjetioce koji će im privući i zadržati pažnju. A to je jedino moguće ostvariti sinergijom, spojem kulture i bliskih oblasti – tuirzma, obrazovanja, nauke – i zajedničkim angažmanom u nalaženju sredstava i kasnijim pravilnim upravljanjem.

Stoga, samo ujedinjeni u zajedničkim programima i u preuzimanju i primjeni najboljih iskustava svih zemalja, prepoznaćemo kulturu ka zajedničko dobro i nezaobilaznu platformu na kojoj počiva svaka društvena nadgradnja, pa i ekonomska. 

Dame i gospodo,

Nadam se da će ovaj sastanak jasno definisati naše pozicije i usmjeriti nas na pravi, konkretan cilj, jer jedino zajedničkim nastojanjima možemo ostvariti opipljive, vidljive rezultate misije koja uveliko prevazilazi naše nacionalne okvire.

Zahvaljujem na pažnji.