MILAN ROĆEN, MINISTAR VANJSKIH POSLOVA I EVROPSKIH INTEGRACIJA: (Izlaganje na tribini SUBNOR i antifašista Crne Gore, Podgorica, 09.03.2011.)

Čast mi je da vas sve pozdravim i zahvalim na pozivu za učešće na ovom impozantnom skupu. Ministar odbrane, kolega Vučinić, i ja, govorićemo o međunarodnoj poziciji Crne Gore i realizaciji ključnih spoljnopolitičkih prioriteta, sa posebnim akcentom na aktivnosti u procesu evropske i evroatlantske integracije.

Ali, prije svega, želim da izrazim najdublje poštovanje prema rukovodstvu i članovima SUBNOR i antifašistima koji njeguju svijetle tradicije boračke organizacije. Prema ljudima koji su decenijama, u najprelomnijim trenucima crnogorske istorije, i u ratu i u miru, uvijek bili u prvom stroju za očuvanje državnih temelja Crne Gore i njene slobode, za progres i napredak crnogorskog društva. Jednako 13. jula 1941., i u svim slavnim bitkama kroz koje su prošli i povratili crnogorsko ime i nacionalno dostojanstvo, i Crnu Goru svrstsali u ravnopravan položaj sa drugim jugoslovenskim republikama. Jednako kao što smo vođeni tom idejom slobodarstva 21. maja 2006. obnovili svoju državu i zauzeli svoje dostojno mjesto u porodici evropskih naroda i država, i u savremenom svijetu. Antifašizam je crnogorska istorijska transverzala za sva vremena, kao što je vječna Crna Gora. Uvijek je prilika, kao što je i ova, da se sa pijetetom i poštovanjem prisjetimo svih koji su položili svoje živote za slobodu. Da odamo priznanje i onima koji su dali neprocjenjiv doprinos obnovi, modernizaciji i napretku Crne Gore. Zato je sasvim logično što su danas borci i antifašisti dio evropskog pokreta Crne Gore. Ljudi koji su stvarali istoriju, i oni koji znaju da poštuju njihovo djelo, anticipiraju i našu evropsku budućnost, koja je već počela. Poštujemo svoju prošlost, ali nijesmo njeni zarobljenici. Način na koji smo obnovili državu pokazao je da današnje generacije u Crnoj Gori imaju jasnu evropsku viziju.

Između ostalog i zato je Crna Gora danas stabilna, prosperitetna država, uvažena od svojih susjeda, od evropskih i ključnih svjetskih partnera. Zemlja dobrih vijesti sa Balkana, i uspješna evropska priča. Zemlja koja nema otvorenih pitanja sa susjedima. Napravili smo meteorski progres i u procesu evropske, i evroatlantske integracije. Crna Gora je respektabilan član svih vodećih međunarodnih političkih organizacija i finansijskih institucija, UN, OEBS, SE, Svjetske banke, MMF, svih regionalnih političkih, ekonomskih i bezbjednosnih inicijativa. Samo nešto više od tri godine od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, 15. oktobra 2007. godine, Crna Gora je zemlja kandidat za članstvo u EU. Jedina zemlja u Jugoistočnoj Evropi koja je nakon pet godina to postala odlukom Evropskog savjeta, 17. decembra prošle godine, na osnovu pozitivnog mišljenja i preporuka Evropske komisije od 09. novembra. I u evroatlantskoj integraciji ostvarili smo rezultate za respekt. Od Samita u Rigi potkraj 2006. godine i prijema u Partnerstvo za mir, Crna Gora je u toku samo tri godine, opet kao jedina zemlja, potkraj 2009. godine, dobila zeleno svijetlo za MAP – Akcioni plan za članstvo NATO.

Posebno želim da istaknem značaj Crne Gore u regionalnom kontekstu. Kao multietnička zemlja koja gradi demokratsko građansko društvo evropskih vrijednosti, Crna Gora objektivno ima ulogu u regionu koja daleko prevazilazi njenu populacionu i geografsku veličinu. Tokom prošle i u prvoj polovini ove godine Crna Gora je predsjedavala i predsjedava sa četiri izuzetno značajne regionalne inicijative – Centralno–evropskom inicijativom, Procesom saradnje u Jugoistočnoj Evropi, Jadransko–jonskom inicijativom i Jadranskom poveljom. Od svih članica ovih organizacija, od najbližih susjeda, kao i zemalja koje su već članice EU i NATO, dobili smo i dobijamo visoke ocjene i priznanja za ulogu predsjedavajućeg. U izvještajima svih relevantnih međunarodnih faktora visoko se vrednuje doprinos Crne Gore regionalnoj stabilnosti, očuvanju mira i jačanju bezbjednosti. Evropska i evroatlantska integracija ne mogu biti zamjena za regionalnu integraciju. Dobrosusjedska saradnja i regionalno povezivanje najbolja su preporuka i za Crnu Goru, i za sve zemlje Zapadnog Balkana, koje teže ostvarenju ovih zajedničkih strateških ciljeva.

Da se vratimo evropskoj integraciji Crne Gore. Odluka o statusu kandidata je veliki uspjeh, koji nije došao sam po sebi. Vlada, nadležna ministarstva, i sve njene institucije, uložili su ogromne napore u ispunjavanju veoma zahtjevnih obaveza. Naravno, i Parlament, sve grane vlasti, svi subjekti civilnog društva. Politički konsenzus koji postoji u Crnoj Gori kada je u pitanju evropska integracija se posebno vrednuje od strane evropskih partnera. Imali smo i veliku podršku i pomoć, ekspertsku, političku i svaku drugu od strane Evropske komisije i administracije u Briselu, kao i od naših susjeda, i država članica EU. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupio je na snagu 01. maja prošle godine. Time je otvorena kvalitativno nova faza odnosa između Crne Gore i Unije u procesu pridruživanja, koji se realizuje kroz novoformirana tijela: Savjet za stabilizaciju i pridruživanje, Odbor za stabilizaciju i pridruživanje i sedam pododbora, kao i kroz Parlamentarni odbor. Prve sjednice tih novoformiranih radnih tijela održane su tokom 2010. godine. Ne treba zaboraviti ni Odluku o viznoj liberalizaciji, koja se uspješno implementira od njenog donošenja u decembru 2009. godine. Crna Gora je jedina zemlja našeg regiona koja nema problema u primjeni odluke, nijesu zabilježena povećana emigratorna kretanja ka zemljama EU, niti je povećan broj tražilaca azila. Saradnja sa Unijom unaprijeđena je tokom 2010. i snaženjem ugovorne baze. Potpisan je Sporazum o bezbjednosnim procedurama za razmjenu i zaštitu povjerljivih informacija između Crne Gore i EU, koji obuhvata mnogo širi opseg povjerljivih dokumenata od obaveza u okviru procesa stabilizacije i pridruživanja. Isto tako, i Sporazum o učešću crnogorskih vojnika u operaciji EU Atalanta. Uskoro se očekuje i potpisivanje Sporazuma o učešću Crne Gore u operacijama EU u upravljanju krizama. Kao zemlja kandidat, Crna Gora aktivno doprinosi zajedničkoj spoljnoj i bezbjednosnoj politici EU.

Odnos Evropske Unije prema Crnoj Gori se jasno manifestuje i kroz redovne političke kontakte na svim nivoima, kroz posjete u oba pravca. Prošle godine je predsjednik Evropskog savjeta Van Rompej posjetio Podgoricu, kao i evropski komesar za proširenje i politiku susjedstva Štefan File. On je tom prilikom uručio tadašnjem premijeru Milu Đukanoviću mišljenje Evropske komisije i zajedno sa njim otvorio Regionalnu školu za javnu upravu u Danilovgradu. Crnogorski najviši zvaničnici redovno su primani na najvišim evropskim adresama. Tako je bilo i tokom prve zvanične posjete inostranstvu novog crnogorskog premijera Igora Lukšića, 03. i 04. marta Briselu, kada je imao susrete sa predsjednikom Evropskog savjeta Rompejom, predsjednikom Evropske komisije Barozom, komesarom Fileom, kao i sa generalnim sekretarom NATO Rasmusenom.

Šta donosi Crnoj Gori status kandidata? Simbolički rečeno, podignuta je rampa na putu ka Briselu, na kojem će biti sve više uspona. Ali, najvažnije je –taj put za Crnu Goru je otvoren. Njeni predstavnici moći će da učestvuju u radu raznih tijela EU na sastancima zemalja članica i zemalja kandidata. Crna Gora će sada imati pristup svim komponentama IPA programa, kojih ima pet. Do sada su korišćena sredstva po osnovu prve i druge komponente – podrška tranziciji i izgradnja institucija, i prekogranična saradnja. U periodu 2007. – 2010. Crnoj Gori su odobrena sredstva od oko 112 miliona eura po tom osnovu. Prepoznavajući važnost blagovremene pripreme i razvoja kapaciteta za efikasno upravljanje i korišćenje fondova EU, preduzeli smo neophodne aktivnosti za korišćenje III, IV i V IPA komponente – regionalni razvoj, razvoj ljudskih resursa i ruralni razvoj. Operativno korišćenje sredstava po ovom osnovu podrazumijeva uspostavljanje decentralizovanog implementacionog sistema za upravljanje fondovima EU i njegovu akreditaciju, i odgovarajući pravni institucionalni okvir. Plan je da ove obaveze ispunimo do kraja 2012. godine. U skladu sa Vladinim Akcionim planom EK je dostavljen treći nacrt Strateškog okvira usklađenosti, kao i drugi nacrt Operativnih programa za IPA komponente III i IV. Nakon dobijanja komentara od strane Evropske komisije i objedinjavanja komenatara od strane zainteresovanih subjekata tokom javne rasprave, ovi dokumenti će biti finalizovani.

Kako dalje, i šta Crna Gora u dogledno vrijeme može očekivati u procesu evropske integracije? Najpreči zadatak Vlade je implementacija Akcionog plana za praćenje sprovođenja preporuka iz Mišljenja Evropske komisije, koji je nakon dvomjesečne javne rasprave usvojen polovinom februara. Vlada je svakako najodgovornija, ali postoji puna saglasnost da sedam poznatih uslova iz Mišljenja Evropske komisije možemo ispuniti sinhronizovanim aktivnostima svih – Vlade, Parlamenta, drugih državnih institucija, svih grana vlasti, NVO, medija, civilnog društva u cjelini. Vremena je zaista malo, sve to moramo završiti do 01. septembra, jer se objavljivanje Godišnjeg izvještaja EK o napretku Crne Gore očekuje 12. oktobra. Javna rasprava, kao i saradnja sa predstavnicima Evropske komisije i Delegacije EU u Podgorici, pomogla nam je da jasno definišemo prioritete, i da kroz određivanje mjera suštinski pokažemo da znamo šta i kako treba da radimo. Dio prioriteta je kratkoročnog karaktera, i mogu se u cjelini realizovati u predviđenom roku. U najvećem dijelu radi se o procesu, koji će se odvijati i nakon što Crna Gora bude članica Evropske Unije, kao što su vladavina prava, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, administrativni kapaciteti... Međutim, i u ovim oblastima moramo imati vidljive i konkretne rezultate. Evropska komisija i države članice žele da vide da postoji jasna politička volja da se problemi rješavaju. Ovo su pitanja kojima će se baviti ne samo ova Vlada, već i sve buduće vlade. I kad uđemo u Evropsku Uniju te aktivnosti neće prestati. Ali, tada ćemo biti u drugačijoj poziciji. Sada moramo evropskim partnerima pokazati zrelost društva i države i opredijeljenost da gradimo i jačamo državne institucije po mjeri evropskih standarda i vrijednosti. Pritom nijednog trenutka ne smijemo zaboraviti cjelinu Mišljenja Evropske komisije. To je nešto što se prosto podrazumijeva i očekuje od nas da radimo, pored fokusiranja na poznatih sedam uslova, da bi bi do kraja ove godine mogli računati na odluku o otvaranju pregovora za pristupanje Crne Gore Evropskoj Uniji. Ta odluka bi značila, između ostalog, i kvalifikovanje Crne Gore za naredni budžetski period EU od 2013. do 2018. godine. Time bi bio upotpunjen značaj odluke o dodjeljivanju statusa kandidata.
U cilju efikasnijeg monitoringa sprovođenja definisanih obaveza već smo pripremili prvi mjesečni Izvještaj o realizaciji Akcionog plana, koji će usvojiti Vlada. Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija koordinira te aktivnosti. Prvi rezultati su ohrabrujući. Čvrsto vjerujemo da ćemo u narednim mjesecima imati jasno vidljive rezultate aktivnosti u okviru sedam ključnih priorieta, ali i u svim drugim oblastima. Kroz stalne mehanizme saradnje sa Evropskom komisijom, praktično na dnevnoj osnovi, moći ćemo znati gdje smo, šta smo uradili dobro, i šta treba mijenjati u hodu. Međutim, može se desiti da sve to ne bude dovoljno za dalji progres u očekivanom vremenskom periodu. Sve odluke o proširenju prolaze kroz sitne političke i druge filtere evropske administracije i država članica, i zavise i od niza raznih okolnosti u datom trenutku. Ali, mi moramo da uradimo ono što je do nas. Kako se to obično kaže – da uradimo domaće zadatke. Uostalom, sve ovo što radimo, radimo zbog nas, zbog boljeg života i većeg standarda svih građana Crne Gore, i danas, i sjutra. Zbog dostizanja evropskog nivoa života za naše ljude. A toga nema nigdje bez vladavine prava, bez izgradnje efikasnih državnih institucija, bez demokratije i poštovanja ljudskih prava i sloboda. Evropsku budućnost ne može nam obezbijediti niko sa strane, to ne može uraditi ni bilo koja institucija ili politička partija pojedinačno – evropske ciljeve možemo dostići svi zajedno.

Isto važi i za evroatlantsku integraciju. Jedan od ključnih strateških ciljeva Crne Gore je članstvo u NATO. Ono što se mora znati jeste činjenica da u NATO ne ulazi samo Vojska, ili sektor odbrane, već država. U NATO se primaju demokratske, stabilne države. Zato su evropske i evroatlantske integracije dva komparativna procesa, koja podrazumijevaju suštinske reforme u svim oblastima. NATO je danas najširi i najsigurniji transatlantski bezbjednosni, odbrambeni i politički okvir, gdje se na globalnom planu pokušavaju naći odgovori na savremene izazove. Nema više hladnog rata, nema više Varšavskog ugovora, bipolarni svijet je već istorija. Alijansa je danas otvorena i gradi specijalne odnose sa vodećim zemljama kao što je Rusija, ali i sa drugim državama. Kada je osnovan 1949. godine, u NATO je bilo 12 zemalja, a danas ih je 28. Proširenjem 1999. godine i 2004., NATO je primio u članstvo zemlje istočnog bloka i jednu bivšu jugoslovensku republiku. Nakon posljednjeg proširenja 2008. u NATO je još jedna država nastala na prostoru bivše Jugoslavije. Svakako svi znate da se radi o Sloveniji i Hrvatskoj. U Partnerstvu za mir, u čijem je članstvu i Crna Gora, ima 22 zemlje. Partnerstvo je najznačajnija inicijativa NATO, usmjerena na jačanje povjerenja i saradnje između država članica Alijanse i drugih zemalja u evroatlanskom području. Saradnja se odvija u okviru Evroatlantskog partnerskog savjeta, koji se sastaje jednom mjesečno na nivou ambasadora u Briselu, a ciljevi Partnerstva su iznijeti u Okvirnom dokumentu koji je Crna Gora potpisala 14. decembra 2006. godine, nakon što je primljena u PzM sa Srbijom i BiH na Samitu u Rigi 29. novembra.

U okviru Partnerstva, Crna Gora učestvuje u realizaciji političkih i vojnih programa. U političkoj ravni do sada su realizovana dva – ID (Intenzivirani dijalog), koji je završen 2009. i IPAP (Individualni akcioni partnerski plan), čija je realizacija završena polovinom juna prošle godine na sastanku Sjevernoatlantskog savjeta (NAC), nakon što smo kolega Vučinić i ja u Briselu prezentirali rezultate u okviru ovog programa. Važno je istaći i naučnu dimenziju saradnje Crne Gore, koja se odvija u okviru Komiteta NATO: nauka, mir i bezbjednost. U toku je realizacija dva projekta – jednog čiji je partner sa naše strane Univerzitet Crne Gore – Geografska obrada podataka u vezi sa zagađenjem okoline, i drugog, a partner je Seizmološki zavod Crne Gore – Harmonizacija seizmičkih mapa hazarda za zemlje Zapadnog Balkana, koji okuplja 9 zemalja, članica i NATO i Partnerstva.

Koordinaciju ukupnih aktivnosti vrši Savjet za partnerstvo za mir, na čijem čelu je Premijer, a kopredsjedavajući su MVP i MO, u kom su okupljeni predstavnici ključnih resora Vlade, drugih državnih institucija i Parlamenta. Formirana je i Interresorna komisija koja, takoreći, dnevno prati sve aktivnosti vezano za evroatlantske integracije i obaveze Crne Gore.

Crnoj Gori je upućen poziv za MAP – Akcioni plan za članstvo, 04. decembra 2009. godine. To je bilo veliko priznanje za napredak ostvaren na sprovođenju političkih i vojnih programa u okviru Partnerstva za mir. Program MAP je ustanovljen na Samitu NATO u Vašingtonu 1999. godine. Temelji se na članu 10 Vašingtonskog ugovora, koji omogućava proširenje NATO u Evropi, i predviđa posebne mehanizme i procedure koje moraju da prođu države aspiranti za članstvo.

MAP uključuje sveobuhvatne savjetodavne mjere kako bi se zemlji kandidatu omogućilo što uspješnije ispunjavanje ciljeva i prioriteta; to podrazumijeva koordinirani pristup svih relevantnih resora državne uprave u ispunjavanju obaveza koje se sastoje, između ostalog, u posvećenosti vladavini prava i poštovanju ljudskih prava, jačanju demokratskog nadzora nad oružanim snagama, promovisanju stabilnosti putem slobode ekonomskog djelovanja i odgovornosti prema zaštiti životne sredine.

Reforme uključuju pet područja: politička, odbrambena i vojna, finansijska, bezbjednosna i pravna.
MAP nije garancija za članstvo, ali jeste program koji preporučuje jednu zemlju za članstvo. MAP je do sada prošlo 10 zemalja, i sve su postale članice NATO, osim Makedonije, iz poznatih razloga. U okviru MAP se pripremaju godišnji nacionalni programi, koji sadrže prioritete koje sama zemlja članica postavlja sebi, u koordinaciji sa NATO adminstracijom. Nema pravila koliko jedna zemlja ostaje u MAP do punopravnog članstva. Primjera radi, Slovenija je imala 4 godišnja ciklusa, Hrvatska 6, Albanija 8, a Makedonija je u 11 ciklusu. Crna Gora je otpočela prvi godišnji ciklus u okviru MAP predstavljanjem Godišnjeg nacionalnog programa od strane visokih zvaničnika MVP i MO, 28. oktobra prošle godine u Briselu. Vlada je usvojila nedavno prvi polugodišnji Izvještaj o realizovanju obaveza. Sredinom marta u Crnoj Gori će boraviti ekspertski tim NATO u cilju procjene kvaliteta izvršenih obaveza. Koliko će godišnjih ciklusa imati Crna Gora – to danas niko ne može prognozirati. To zavisi i od brzine i kvaliteta ispunjavanja naših obaveza, ali i od političkog konteksta. Međutim, mi nijesmo opterećeni rokovima ni kada je u pitanju članstvo u NATO, kao ni u EU. Mi moramo ozbiljno da radimo, to je najbolja garancija za dostizanje ovih ciljeva.

Šta je to još što nas ohrabruje u nadi da je članstvo Crne Gore u NATO neupitno, osim činjenice da smo u MAP? Crna Gora je članica Jadranske povelje – regionalne inicijative čiji su osnivači SAD, Albanija, Hrvatska i Makedonija. Mi smo preuzeli predsjedavanje Jadranskom poveljom početkom ove godine. U međuvremenu, i Hrvatska i Albanija su postale članice NATO, a za Makedoniju se vrata drže otvorenim. Veoma važna preporuka za Crnu Goru je i njeno učešće u mirovnim misijama. Već treća rotacija naših vojnika je u ISAF Misiji u Avganistanu.

Na Samitu NATO u Lisabonu u novembru prošle godine, u Završnoj deklaraciji posebna tačka je posvećena Crnoj Gori. Pozdravljen je napredak koji je postigla i njen doprinos bezbjednosti u regionu i šire, uključujući i učešće u ISAF Misiji. Navodi se takođe da aktivno angažovanje u procesu MAP pokazuje čvrstu odlučnost Crne Gore da se priključi Alijansi. ''Unaprijed se radujemo uspješnom sprovođenju Prvog godišnjeg nacionalnog programa (ANP) i nastavićemo, kroz MAP, da podržavamo stalne napore Crne Gore u procesu reformi'', stoji u završnom dokumentu Lisabonskog samita. Ovaj Samit će ostati upamćen po tome što je nakon 11 godina usvojen novi Strateški koncept, dokument koji definiše pravac djelovanja i razvoja Saveza u periodu koji slijedi. Postavljeni su novi zadaci koji će zahtijevati promjenu rada i uspostavljanje novih kapaciteta u okviru Alijanse. Suštinski, ostaje primarni cilj – kolektivna odbrana svih zemalja članica, u skladu sa članom 5 Vašingtonskog ugovora. Suočavanje sa novim izazovima jedan je od osnovnih motiva za usvajanje novog Strateškog koncepta. Opasnost od sajber kriminala, terorističkih operacija, energetska bezbjednost i drugo postaju prioriteti na agendi NATO. Samit u Lisabonu donio je i novu partnersku politiku. Pored postojećih mehanizama težiće se izgradnji novih partnerstava sa državama koje dijele iste demokratske vrijednosti, i koje su kontributori u operacijama koje vodi NATO – Japan, Južna Koreja, Australija, Novi Zeland. Isto tako, i otvaranju tzv. dijaloga o bezbjednosti sa državama kao što su Kina, Indija, ili Pakistan. Jedno od najvažnijih pitanja kojim se Alijansa bavila u protekloj deceniji je pitanje Avganistana. Nakon zaključaka nekoliko međunarodnih konferencija, u Londonu, Talinu i Kabulu bila je predstavljena i Crna Gora, u Lisabonu je usvojena Deklaracija pod nazivom ''Trajno partnerstvo'' u kojoj su se NATO i Vlada Avganistana obavezali na saradnju i nakon tranzicije koja treba da se završi do kraja 2014. godine. Važno poglavlje je posvećeno reformi komandne strukture NATO. Poseban akcenat je stavljen na saradnju NATO i UN, kao i na partnerski odnos sa EU. Neki od ovih zadataka biće razmatrani u prvoj polovini ove godine na odvojenim sastancima ministara odbrane i ministara vanjskih poslova, na kojima će biti zastupljena i Crna Gora.

Na marginama Samita u Lisabonu održan je i Samit NATO – Rusija, koji je po ocjenama predstavnika dvije strane označio početak nove ere strateškog partnerstva. Krajem januara ove godine Savjet NATO – Rusija usvojio je dokument o saradnji u oblasti bezbjednosnih izazova za 2011. godinu.

Zašto Crna Gora teži članstvu u NATO? Trebalo bi zaista mnogo više vremena za elaboriranje svih razloga i za obrazlaganje prednosti koje donosi članstvo u NATO jednoj maloj balkanskoj zemlji, kao što je Crna Gora. Svi plusevi bi se još jasnije vidjeli kada bi obrnuli pitanje, i kada bi tražili razloge – zašto ne u NATO? Ne bi mogli naći nijedno racionalno objašnjenje, osim stereotipa iz hladnoratovskih vremena i zloupotrebe ovog pitanja u dnevnopolitičke svrhe. Pored stabilnog bezbjednosnog okvira koji omogućava članstvo u Alijansi, tu su i sve druge prednosti: ekonomski rast i razvoj, stvaranje stabilnih uslova za privlačenje stranih investicija, masovniji turizam, jačanje vladavine prava, jačanje državnih institucija i demokratizacija društva na svim nivoima, solidarnost i pomoć koju pružaju zemlje članice i partneri prilikom prirodnih i drugih katastrofa. Zar i sami nemamo to iskustvo nakon nedavnih poplava u Crnoj Gori? Članstvo u NATO znači i mnogo manje izdvajanje sredstava poreskih obveznika za odbrambenu funkciju bez koje se ne može zamisliti nijedna država. Dodatno za Crnu Goru je argument i to što se nalazimo na politički turbulentnom balkanskom prostoru. Istorija je pokazala da nikada na Balkanu nije bilo samoodbrambenih mehanizama za sprečavanje konflikata. Zar nije bilo dosta ratovanja i tragedija koje su unazadile sve naše narode? Šta još treba imati u vidu? Svijet danas nije ono što je bio samo deceniju ranije. Ma gdje živjeli, na bilo kojoj tački zemljine kugle, u maloj ili u velikoj državi, suočavamo se sa zajedničkim izazovima. Terorizam, sajber kriminal, nelegalna trgovina oružjem i narkoticima, i niz drugih savremenih problema, prosto su primorali svijet da zajednički traži rješenja za te zajedničke izazove. Nema više samo klasičnog ratovanja, nema samo kolona vojnika i tenkova koji prelaze granice između država, danas ne vidite lice neprijatelju, ne znate ni ko je on. Zato, prosto narodski rečeno – moramo biti sa svijetom. I ono što je veoma važno da se zna – mi svoju evroatlantsku orjentaciju ne temeljimo na antiruskoj poziciji. To nije protiv bilo koga, to je za nas, za Crnu Goru, za srećniju budućnost današnjih i generacija koje dolaze. To što hoćemo u NATO, i što ćemo sjutra biti u NATO, ne znači da ćemo biti manje prijatelji sa Rusijom, ili sa bilo kojom drugom zemljom. Mi odnose sa svima gradimo poštujući interese drugih, i očekujući da budu poštovani i naši interesi. Ove godine obilježavamo 300 godina od uspostavljanja političkih odnosa sa Rusijom, koja, potvrdio je to i Lisabonski samit, ulazi u novu eru odnosa sa NATO. Vjerovatno dio naših sugrađana gleda na poziciju Srbije, koja je takođe u Partnerstvu za mir, i posmatrač je u Jadranskoj povelji. Ne želim da prognoziram, ali vjerujem da će vremenom Srbija ulaziti u sve novije i novije aranžmane u saradnji sa NATO. Uostalom, zvanična Srbija podržava evroatlantske ciljeve Crne Gore. Za ovakvu našu orjentaciju imamo sve veću podršku u našoj javnosti. Podsjetiću na posljednja istraživanja Galupa i Evropskog fonda za Balkan iz novembra prošle godine, prema kojem 38% stanovništva podržava članstvo Crne Gore u NATO. To je oko 5% više nego u isto vrijeme 2009. godine. I istraživanje CEDEM iz novembra pokazuje rast podrške članstvu u NATO. Ovi podaci su veoma ohrabrujući. Utoliko više, što su neke od zemalja koje su u međuvremenu postale članice NATO, u procesu priključenja u fazi u kojoj se danas nalazi Crna Gora, imale sličan ili manji procenat podrške.

Poštovani prijatelji,

Globalna bezbjednosna slika danas u svijetu se mijenja pred našim očima. Zar to ne potvrđuju dešavanja u zemljama arapskog svijeta. Nove tehnologije, brzo širenje informacija, dometi savremenog oružja za masovno uništavanje, tjeraju sve države da se prilagođavaju novim izazovima. U današnjem svijetu bezbjednost je kooperativni napor, niko ne može sam, bezbjednost je globalizovana.

Međutim, ono što se nije promijenilo, jeste težnja Crne Gore da uvijek bude na strani slobodnog i civilizovanog svijeta i da usvaja nove civilizacijske vrijednosti. Crna Gora se opredijelila za evropske i evroatlantske integracije kao garanciju za svoju budućnost koja će obezbijediti trajni mir i stabilnost, ne samo našoj zemlji, već i čitavom regionu Zapadnog Balkana. Uostalom, obnovili smo svoju državu zato da bi sami bili vlasnici svoje sudbine, i upravljali svojom budućnošću. Zato je od istorijske važnosti činjenica da veterani iz Drugog svjetskog rata i antifašisti podržavaju savremene težnje i strateške prioritete Crne Gore, koji će joj obezbijediti trajnu stabilnost i bolji život, čemu su uvijek težile sve napredne generacije u Crnoj Gori. Crna Gora može jedino napredovati u ovim procesima ako poštuje kult slobodarske tradicije i istorijske tekovine, slavno nasljeđe naših predaka, kojima se s pravom ponosimo, po čemu smo oduvijek suštinski bili Evropa. Kontinuitet vrijednosti koje zajedno njeguju starije i nove generacije, temelj su na kojem počiva svako srećno i prosperitetno društvo. Zato želimo da cijelo crnogorsko društvo bude dio ovih procesa, da razvijamo svijest da su ovi ciljevi ono što je najbolje za svakog pojedinca, i za našu državu Crnu Goru. Činjenica da vi podržavate ove ciljeve, najbolja je potvrda da je Crna Gora na pravom putu.

Zahvaljujem na pažnji!