Pažnja: Sadržaj ove stranice je dio arhivskog sadržaja i odnosi se na prethodne sazive Vlade Crne Gore. Moguće je da su informacije zastarjele ili nerelevantne.
Arhiva

Zakon o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima

Objavljeno: 07.10.2013. • 15:49 Autor: D. P.
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Bosne i
Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima,
koji je donijela Skupština Crne Gore 24. saziva, na petoj sjednici drugog redovnog
zasijedanja u 2010. godini, dana 9. decembra 2010. godine.
Broj: 01-2553/2
Podgorica, 14.12.2010. godine
Predsjednik Crne Gore
Filip Vujanović, s.r.
Na osnovu člana 82 stav 1 tač. 2 i 17 i člana 91 stav 2 Ustava Crne Gore, Skupština
Crne Gore 24. saziva, na petoj sjednici drugog redovnog zasijedanja u 2010. godini,
dana 9. decembra 2010. godine, donijela je
Zakon o potvrđivanju Ugovora između
Crne Gore i Bosne i Hercegovine o
međusobnom izvršavanju sudskih odluka u
krivičnim stvarima
Zakon je objavljen u "Službenom listu CG -
Međunarodni ugovori", br. 15/2010 od 23.12.2010.
godine.
Član 1
Potvrđuje se Ugovor između Crne Gore i Bosne i Hercegovine o
međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima, potpisan u
Sarajevu, 9. jula 2010. godine, u originalu na crnogorskom, bosanskom,
hrvatskom i srpskom jeziku.
Član 2
Tekst Ugovora u originalu na crnogorskom jeziku glasi:
UGOVOR IZMEĐU CRNE GORE I BOSNE I
HERCEGOVINE O MEĐUSOBNOM IZVRŠAVANjU
SUDSKIH ODLUKA U KRIVIČNIM STVARIMA
Crna Gora i Bosna i Hercegovina (u daljem tekstu: države ugovornice),
u želji da razvijaju odnose uzajamnog povjerenja i saradnje u oblasti pravnog
saobraćaja u krivičnim stvarima,
uzimajući u obzir da bi izvršenje krivičnih sankcija u državi čiji su državljani
osuđena lica doprinijelo efikasnijoj i potpunijoj resocijalizaciji izvršilaca krivičnih
djela i polazeći od principa humanosti,
dogovorile su se da zaključe sljedeći ugovor:
PRVO POGLAVLjE
Opšte odredbe
Član 1
(1) Države ugovornice obavezuju se da će, na osnovu zamolnice, u skladu sa
uslovima propisanim ovim ugovorom, međusobno izvršavati pravosnažne sudske
odluke u krivičnim stvarima koje donese sud jedne države ugovornice protiv
državljana druge države ugovornice ili protiv lica koja na njenoj teritoriji imaju
prebivalište, tako što će:
1) vršiti nadzor nad licima kojima je izrečena uslovna krivična sankcija u toku
vremena provjeravanja;
2) izvršavati kazne zatvora i druge mjere koje podrazumijevaju lišenje slobode.
(2) Državljaninom države ugovornice smatra se lice koje po zakonima te države
ima njeno državljanstvo.
Član 2
(1) Nadzor ili izvršenje, prema odredbama ovog ugovora, preuzeće se ako su
ispunjeni sljedeći uslovi:
1) ako je osuđeno lice državljanin države izvršenja ili u njoj ima prebivalište;
2) ako je sudska odluka pravosnažna;
3) ako je djelo na kome se zasniva pravosnažna sudska odluka krivično djelo prema
pravu obje države ugovornice.
(2) Ukoliko se osuđeno lice u vrijeme podnošenja zamolnice nalazi na izdržavanju
krivične sankcije, transfer u drugu državu u cilju izvršenja krivične sankcije će se
dozvoliti ako su, pored uslova predviđenih stavom 1 ovog člana, ispunjeni sljedeći
uslovi:
1) ako je osuđeno lice dalo saglasnost;
2) ako osuđeno lice u vrijeme podnošenja zamolnice treba da izdrži još najmanje
šest mjeseci od izrečene krivične sankcije;
3) ako su države ugovornice postigle saglasnost.
(3) Ukoliko osuđeno lice iz stava 2 ovog člana ne može da da pravovaljanu
saglasnost za prenos nadzora ili izvršenja, treba da se pribavi saglasnost njegovog
zakonskog zastupnika po pravu one države u kojoj osuđeno lice ima prebivalište.
Član 3
Nadzor ili izvršenje neće se preuzeti:
1) ako bi nadzor ili izvršenje bili u suprotnosti sa osnovnim načelima pravnog
poretka države izvršenja;
2) ako je djelo na kome se zasniva sudska odluka, po mišljenju države izvršenja,
političke ili vojne prirode;
3) ako bi nadzor ili izvršenje bili u suprotnosti sa drugim obavezama koje je država
izvršenja preuzela zaključivanjem međunarodnih ugovora;
4) ako se u državi izvršenja protiv osuđenog lica vodi krivični postupak zbog
krivičnog djela za koje se traži nadzor ili izvršenje;
5) ako je izvršenje sankcije zastarjelo, prema pravu jedne od država ugovornica;
6) ako se protiv osuđenog lica, s obzirom na godine života u vrijeme izvršenja djela
ne bi mogao voditi krivični postupak u državi izvršenja;
7) ako je osuđeno lice u zamoljenoj državi već pravosnažno osuđeno za isto
krivično djelo ili ako je bilo oslobođeno od optužbe;
8) ako je sudska odluka donijeta u odsustvu osuđenog lica;
9) ako osuđeno lice uživa pravo azila u državi izricanja.
Član 4
(1) Zamoljena država je dužna da bez odlaganja obavijesti državu molilju da li
prihvata ili odbija zahtjev za preuzimanje nadzora ili izvršenja.
(2) U slučaju potpunog ili djelimičnog odbijanja preuzimanja nadzora ili izvršenja,
zamoljena država dužna je da navede razloge odbijanja.
Član 5
Svaka država ugovornica može amnestirati ili dati pomilovanje osuđenom licu u
skladu sa svojim zakonodavstvom, o čemu je dužna da odmah obavijesti drugu državu
ugovornicu.
Član 6
Mjesto, vrijeme i način predaje i preuzimanja osuđenog lica utvrđuje se dogovorom
nadležnih organa država ugovornica.
DRUGO POGLAVLjE
Nadzor
Član 7
(1) Države ugovornice će, na osnovu zamolnice, i pod uslovima utvrđenim ovim
ugovorom, međusobno vršiti nadzor, u toku vremena provjeravanja, nad licima
kojima je sud u jednoj državi ugovornici pravosnažno izrekao uslovnu krivičnu
sankciju.
(2) Nadzor će se vršiti u državi čije je osuđeno lice državljanin, ili u kojoj ima
prebivalište.
Član 8
(1) Nadzor se vrši isključivo prema pravu države koja ga je preuzela.
(2) Mjere nadzora određene u državi koja vrši nadzor, prema vrsti i trajanju, ne
smiju biti strožije od mjera određenih u državi koja je donijela presudu.
(3) Prilikom određivanja mjera nadzora u državi ugovornici koja je nadzor
preuzela, nastojaće se da se primijene mjere određene u državi koja je donijela
presudu.
Član 9
Za opozivanje uslovne krivične sankcije isključivo je nadležna država u kojoj je
presuda donijeta.
Član 10
(1) Zamoljena država dužna je da što prije obavijesti državu molilju da li će
udovoljiti njenoj molbi za preuzimanje izvršenja nadzora iz člana 7 ovog ugovora.
(2) Država koja vrši nadzor obavijestiće državu koja je donijela presudu o mjerama
nadzora i o svim okolnostima koje bi mogle da dovedu do opozivanja uslovne
krivične sankcije, kao i o isteku vremena provjeravanja.
Član 11
(1) Država koja je donijela presudu dužna je da bez odlaganja obavijesti državu
koja vrši nadzor o pomilovanju, amnestiji ili opozivu uslovne krivične sankcije.
(2) Ako država koja je donijela presudu opozove uslovnu krivičnu sankciju, ona
može da zamoli državu koja je vršila nadzor na osnovu ovog ugovora da preuzme
izvršenje krivične sankcije.
Član 12
(1) Ako je nadzor preuzet, dalje mjere u vezi izvršenja u državi koja je donijela
presudu privremeno se obustavljaju.
(2) Pravo države koja je donijela presudu na izvršenje konačno prestaje ako u toku
vremena provjeravanja nije nastupila nijedna okolnost zbog koje prema njenom pravu
treba opozvati uslovnu krivičnu sankciju.
TREĆE POGLAVLjE
Izvršenje
Član 13
(1) Ako je lice koje je državljanin jedne od država ugovornica ili lice koje na njenoj
teritoriji ima prebivalište, u drugoj državi ugovornici pravosnažno osuđeno za
krivično djelo na kaznu zatvora ili mu je izrečena druga mjera koja podrazumijeva
lišenje slobode, svaka od država ugovornica može da zamoli da se kazna zatvora ili
druga mjera koja podrazumijeva lišenje slobode izvrši u onoj državi čiji je osuđeno
lice državljanin ili u kojoj ima prebivalište.
(2) Ovaj ugovor ne isključuje pravo osuđenog lica, njegovog zakonskog zastupnika,
bračnog druga, srodnika u pravoj liniji, brata ili sestre, da podnese molbu za prenos
izvršenja sudu koji je donio odluku ili nadležnom organu, kako države izricanja, tako
i države čiji je osuđeno lice državljanin ili u kojoj ima prebivalište.
(3) Nadležni organ države izricanja, daće osuđenom licu što prije pravnu pouku o
mogućnostima izdržavanja kazne zatvora ili druge mjere koja podrazumijeva lišenje
slobode u državi čiji je državljanin ili na čijoj teritoriji ima prebivalište.
Član 14
(1) Ako se izvršenje preuzme, sud države izvršenja izriče prema svom pravu kaznu
zatvora ili drugu mjeru koja podrazumijeva lišenje slobode koju treba izvršiti,
uzimajući u obzir kaznu zatvora ili drugu mjeru koja podrazumijeva lišenje slobode
izrečenu u državi izricanja.
(2) Izvršenjem u drugoj državi ugovornici osuđeno lice ni u kom slučaju ne smije
biti dovedeno u teži položaj u odnosu na položaj koji bi imalo u državi izricanja.
(3) Vrijeme lišenja slobode u državi izricanja uračunaće se u potpunosti u kaznu
zatvora ili drugu mjeru koja podrazumijeva lišenje slobode koja treba da se izvrši u
državi izvršenja.
Član 15
Izvršenje se sprovodi isključivo prema pravu države izvršenja.
Član 16
(1) U slučaju preuzimanja izvršenja, država izvršenja vezana je za utvrđeno
činjenično stanje na kome je zasnovana sudska odluka države izricanja.
(2) Za odlučivanje o zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka isključivo je
nadležna država izricanja.
(3) Ako se sudska odluka na kojoj se zasniva molba za izvršenje naknadno ukine ili
izmijeni u državi izricanja, ta država je dužna da o tome odmah obavijesti državu
izvršenja. Na osnovu nove odluke sud države izvršenja će odlučiti o daljem
izdržavanju kazne zatvora ili druge mjere koja podrazumijeva lišenje slobode prema
odredbama ovog ugovora.
Član 17
(1) Ako je osuda izrečena za više krivičnih djela, izvršenje može da se prenese i
samo za dio kazne koji se odnosi na pojedina od tih djela. U tom slučaju država
izricanja odrediće dio kazne koji se odnosi na ta djela. Država izvršenja odrediće
državi izricanja primjeran rok za donošenje takve odluke.
(2) Ako država izricanja ne donese odluku u roku iz stava 1 ovog člana, država
izvršenja će prema svom pravu odrediti dio kazne koji treba izvršiti.
Član 18
(1) Ako je izvršenje preuzeto, privremeno prestaje pravo na dalje izvršenje u državi
izricanja. Ako se osuđeno lice nalazi u zatvoru u državi izricanja, zatvor može da traje
do njegove predaje državi izvršenja.
(2) Pravo države izricanja na izvršenje konačno prestaje kad osuđeno lice izdrži
kaznu ili drugu mjeru koja podrazumijeva lišenje slobode u državi izvršenja, ili kad
mu je ona konačno oproštena.
(3) Ako osuđeno lice izbjegne izvršenje u državi izvršenja, država izricanja ponovo
stiče pravo na izvršenje. Država izvršenja dužna je da o takvim okolnostima odmah
obavijesti državu izricanja.
Član 19
(1) Osuđeno lice ne može zbog drugog krivičnog djela učinjenog prije preuzimanja
izvršenja, a za koje nije odobreno preuzimanje, bez saglasnosti države izricanja biti
krivično gonjeno, osuđeno, podvrgnuto nekom drugom ograničenju lične slobode ili
izručeno trećoj državi.
(2) Saglasnost iz stava 1 ovog člana nije potrebna:
1) ako osuđeno lice u roku od 45 dana nakon konačnog puštanja sa izdržavanja
kazne zatvora ili druge mjere koja podrazumijeva lišenje slobode ne napusti teritoriju
države izvršenja. U taj rok ne računa se vrijeme za koje osuđeno lice, nezavisno od
svoje volje, nije moglo da napusti teritoriju države izvršenja;
2) ako je osuđeno lice napustilo teritoriju države izvršenja, a zatim se na tu
teritoriju ponovo dobrovoljno vratilo.
ČETVRTO POGLAVLjE
Odredbe o postupku
Član 20
(1) Pismena korespondencija prema ovom ugovoru vršiće se za Crnu Goru - preko
Ministarstva pravde Crne Gore, a za Bosnu i Hercegovinu - preko Ministarstva pravde
Bosne i Hercegovine.
(2) Diplomatski put komunikacije ovim nije isključen.
(3) U hitnim slučajevima zamolnice i obavještenja prema ovom ugovoru mogu se
dostavljati preko Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL).
Član 21
(1) Zamolnice i dokumentacija koje se prilože uz zamolnicu, prema odredbama
ovog ugovora, dostavljaju se u pismenom obliku na službenom jeziku države molilje.
(2) Legalizacija isprava iz stava 1 ovog člana nije potrebna.
Član 22
(1) Ako država izricanja podnese zamolnicu, prema ovom ugovoru, uz zamolnicu
treba da priloži:
1) primjerak ili ovjeren prepis sudske odluke sa potvrdom pravosnažnosti, a po
potrebi i izvršnosti;
2) prepis zakonskih odredaba na kojima se zasniva sudska odluka;
3) lične podatke o osuđenom licu, o njegovom državljanstvu i prebivalištu;
4) potvrdu o vremenu provedenom na izdržavanju kazne zatvora ili druge mjere
koja podrazumijeva lišenje slobode koje treba uračunati;
5) zapisnik o izjavi osuđenog lica iz koga se vidi njegova saglasnost za prenos
izvršenja ako se ono nalazi na izdržavanju krivične sankcije;
6) druge dokumente i podatke koji mogu biti od značaja za odlučivanje po
zamolnici.
(2) Ako država izvršenja podnese zamolnicu, uz istu treba da priloži:
1) lične podatke o osuđenom licu, o njegovom državljanstvu i mjestu prebivališta;
2) prepis zakonskih odredaba koje treba primijeniti;
3) druge dokumente i podatke koji mogu biti od značaja za odlučivanje po
zamolnici.
(3) U slučaju iz stava 2 ovog člana, država izricanja, zajedno sa obavještenjem o
odobrenju zahtjeva, dostavlja i primjerak ili ovjereni prepis sudske odluke sa
potvrdom o pravosnažnosti, a po potrebi i izvršnosti, prijepis primijenjenih zakonskih
odredaba, kao i potvrdu iz stava 1 tačka 4 ovog člana.
Član 23
(1) Ako zamoljena država smatra da podaci i dokumentacija koji su joj dostavljeni
nisu dovoljni, zatražiće dopunu i odrediti primjeren rok koji može da se produži na
obrazloženu molbu države molilje.
(2) Ako se zahtjevu za dopunu dokumentacije u određenom roku ne udovolji,
odluka o zamolnici za prenos izvršenja donijeće se na osnovu postojećih podataka i
dokumentacije.
Član 24
(1) Troškove nastale u vezi sa predajom osuđenog lica radi izvršenja krivične
sankcije snosi država izvršenja, izuzev troškova nastalih na teritoriji države izricanja.
(2) Država koja zahtijeva da se prevoz osuđenog lica radi predaje obavi vazdušnim
putem, snosi troškove koji nastanu u vezi sa tom predajom.
Član 25
Država izvršenja obavijestiće državu izricanja o izvršenju krivične sankcije, i to:
1) kad se sankcija izvrši;
2) kad osuđeno lice izbjegne izvršenje;
3) kad država izricanja zatraži poseban izvještaj.
Član 26
(1) Država ugovornica će, na molbu druge države ugovornice, dozvoliti tranzit
preko svoje teritorije osuđenog lica koje treća država predaje državi ugovornici koja
traži tranzit. Zamoljena država nije obavezna da dozvoli tranzit lica koje se, prema
ovom ugovoru, ne bi moglo predati radi izvršenja.
(2) Uslovi i način tranzita iz stava 1 ovog člana, kao i pitanja troškova uređuju se
dogovorom između nadležnih organa država ugovornica.
Član 27
Ovaj ugovor će se primjenjivati i na sudske odluke donešene prije njegovog
stupanja na snagu.
PETO POGLAVLjE
Značenje izraza
Član 28
U smislu ovog ugovora pod službenim jezikom države molilje, podrazumijeva se:
1) za Crnu Goru - crnogorski jezik;
2) za Bosnu i Hercegovinu - srpski, bosanski i hrvatski jezik.
Član 29
(1) U smislu ovog ugovora pod drugim mjerama koje podrazumijevaju lišenje
slobode, podrazumijeva se:
1) za Crnu Goru - vaspitne mjere propisane krivičnim zakonodavstvom Crne Gore,
koje izriče sud i koje imaju za posljedicu lišenje slobode;
2) za Bosnu i Hercegovinu - vaspitne mjere propisane krivičnim zakonodavstvom
Bosne i Hercegovine, koje izriče sud i koje imaju za posljedicu lišenje slobode.
(2) U smislu ovog ugovora pod drugim mjerama koje podrazumijevaju lišenje
slobode, podrazumijevaju se i mjere bezbjednosti koje se izriču uz glavnu kaznu.
Član 30
U smislu ovog ugovora pod krivičnom sankcijom, podrazumijeva se:
1) za Crnu Goru - kazna zatvora, mjera bezbjednosti i vaspitna mjera;
2) za Bosnu i Hercegovinu - kazna zatvora, mjera bezbjednosti i vaspitna mjera.
Član 31
U smislu ovog ugovora pod uslovnom krivičnom sankcijom, podrazumijeva se:
1) za Crnu Goru - uslovna osuda i uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom propisane
krivičnim zakonodavstvom Crne Gore;
2) za Bosnu i Hercegovinu - uslovna osuda i uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom
propisane krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine.
ŠESTO POGLAVLjE
Završne odredbe
Član 32
Sporna pitanja u vezi sa primjenom ovog ugovora države ugovornice rješavaće
diplomatskim putem.
Član 33
(1) Ovaj ugovor podliježe potvrđivanju.
(2) Ugovor stupa na snagu danom prijema posljednje note kojima se države
ugovornice uzajamno obavještavaju o sprovedenom postupku potvrđivanja u skladu
sa njihovim zakonodavstvom.
(3) Ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može
Ugovor otkazati pismeno diplomatskim putem, sa otkaznim rokom od šest mjeseci od
dana prijema obavještenja o otkazivanju.
(4) Danom stupanja na snagu ovog ugovora prestaje da važi Ugovor između Srbije
i Crne Gore i Bosne i Herecegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u
krivičnim stvarima, zaključen 24. februara 2005. godine, u Sarajevu.
(5) U slučaju otkazivanja Ugovor će se primjenjivati na započeta izvršenja
krivičnih sankcija nad licima koja su predata na osnovu odredaba ovog ugovora.
Sačinjeno u Sarajevu, dana 9. jula 2010. godine, u po dva istovjetna primjerka,
svaki na crnogorskom i službenim jezicima u Bosni i Hercegovini - bosanskom,
hrvatskom i srpskom jeziku, s tim da su svi tekstovi podjednako vjerodostojni.
ZA CRNU GORU
MINISTAR PRAVDE
Miraš Radović, s.r.
ZA BOSNU I HERCEGOVINU
MINISTAR PRAVDE
Bariša Čolak, s.r.
Član 3
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom
listu Crne Gore - Međunarodni ugovori".
SU-SK Broj 01-726/5
Podgorica, 9. decembra 2010. godine
SKUPŠTINA CRNE GORE 24. SAZIVA
PREDSJEDNIK,
Ranko Krivokapić, s.r.

Vezani članci:

Lista kandidata NVO koji su predloženi za člana Radne grupe za izradu teksta Nacrta zakona 29.11.2024.
AŽURIRANI spisak-sudskih-vjestaka-ažuriran 25 novembra 25.11.2024.
Ažurirani spisak sudskih vještaka - ažuriran 22 novembra 22.11.2024.
Izvještaj sa javne rasprave o Nacrtu Zakona o alternativnom rješavanju sporova 22.11.2024.
Da li vam je sadržaj ove stranice bio od koristi?