Pažnja: Sadržaj ove stranice je dio arhivskog sadržaja i odnosi se na prethodne sazive Vlade Crne Gore. Moguće je da su informacije zastarjele ili nerelevantne.
Arhiva

Zakon o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima

Objavljeno: 07.10.2013. • 16:16 Autor: D. P.
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Bosne i
Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, koji je
donijela Skupština Crne Gore 24. saziva, na petoj sjednici drugog redovnog
zasijedanja u 2010. godini, dana 9. decembra 2010. godine.
Broj: 01-2552/2
Podgorica, 14.12.2010. godine
Predsjednik Crne Gore
Filip Vujanović, s.r.
Na osnovu člana 82 stav 1 tač. 2 i 17 i člana 91 stav 2 Ustava Crne Gore, Skupština
Crne Gore 24. saziva, na petoj sjednici drugog redovnog zasijedanja u 2010. godini,
dana 9. decembra 2010. godine, donijela je
Zakon o potvrđivanju Ugovora između
Crne Gore i Bosne i Hercegovine o pravnoj
pomoći u građanskim i krivičnim stvarima
Zakon je objavljen u "Službenom listu CG -
Međunarodni ugovori", br. 15/2010 od 23.12.2010.
godine.
Član 1
Potvrđuje se Ugovor između Crne Gore i Bosne i Hercegovine o pravnoj
pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, potpisan u Sarajevu 9. jula 2010.
godine, u originalu na crnogorskom, bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku.
Član 2
Tekst Ugovora u originalu na crnogorskom jeziku glasi:
UGOVOR IZMEĐU CRNE GORE I BOSNE I
HERCEGOVINE O PRAVNOJ POMOĆI U
GRAĐANSKIM I KRIVIČNIM STVARIMA
Crna Gora i Bosna i Hercegovina (u daljem tekstu: države ugovornice),
u želji za razvijanjem saradnje u oblasti pravne pomoći u građanskim i krivičnim
stvarima, a u cilju efikasnijeg ostvarivanja prava i interesa svojih državljana, kao i
unapređenja sveukupnih odnosa i saradnje između dvije države,
sporazumjele su se o sljedećem:
PRVO POGLAVLjE
OPŠTE ODREDBE
Pružanje pravne pomoći
Član 1
(1) Države ugovornice će, na zahtjev, pružati jedna drugoj pravnu pomoć u
građanskim i krivičnim stvarima pod uslovima i na način utvrđen ovim ugovorom.
(2) Pod građanskim stvarima u smislu ovog ugovora podrazumijevaju se i
privredne i porodične stvari.
(3) Pod krivičnim stvarima u smislu ovog ugovora podrazumijevaju se krivična
djela i prekršaji.
(4) Pravnu pomoć ukazuju sudovi i drugi organi država ugovornica koji su, po
propisima svoje zemlje, nadležni da odlučuju o stvarima iz st. 1 do 3 ovog člana.
Pravna zaštita i slobodan pristup sudovima i drugim organima
Član 2
(1) Državljani jedne države ugovornice imaju jednaku pravnu zaštitu u postupcima
pred sudovima i drugim organima druge države ugovornice kao i njeni državljani.
(2) Državljani jedne države ugovornice imaju na teritoriji druge države ugovornice
slobodan pristup sudovima i drugim organima. Pred ovim organima oni mogu da
zastupaju svoje interese, podnose zahtjeve i preduzimaju radnje pod istim uslovima
kao i njeni sopstveni državljani.
(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana primjenjuju se i na pravna lica osnovana u skladu
sa zakonima države ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi njihovo sjedište.
Obim pravne pomoći
Član 3
Pravna pomoć, u smislu ovog ugovora, obuhvata: dostavljanje pismena,
obavještenja i predmeta, i preduzimanje procesnih radnji (saslušanje stranaka,
svjedoka, vještaka i drugih lica, oduzimanje predmeta, privremena predaja, uviđaj,
vještačenje i dr.), primjenu određenih mjera, davanje obavještenja o propisima država
ugovornica, priznanje i izvršenje sudskih i arbitražnih odluka i ustupanje i
preuzimanje krivičnog gonjenja, kao i druge vidove pravne pomoći koji su regulisani
ovim ugovorom.
Organi saradnje
Član 4
(1) Radi pružanja pravne pomoći, prema ovom ugovoru, sudovi i drugi nadležni
organi država ugovornica međusobno komuniciraju preko svojih nadležnih organa i
to:
1) za Crnu Goru - preko Ministarstva pravde Crne Gore;
2) za Bosnu i Hercegovinu - preko Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine;
(2) Izuzetno od stava 1 ovog člana, radi pružanja pravne pomoći u upravnim
stvarima, predviđenim ovim ugovorom, kao i kod dostavljanja poziva za ostavinsku
raspravu ili uzimanje nasljedničke izjave u ostavinskom postupku, sudovi i drugi
nadležni organi jedne države ugovornice mogu neposredno komunicirati sa sudovima,
drugim nadležnim organima i strankama u drugoj državi ugovornici.
(3) Odredbe stava 1 ovog člana ne isključuju komuniciranje diplomatskim, odnosno
konzularnim putem, ako za to postoje opravdani razlozi.
(4) U hitnim slučajevima, u krivičnim stvarima, sudovi i drugi nadležni organi
država ugovornica mogu komunicirati i preko Međunarodne organizacije
kriminalističke policije (INTERPOL).
(5) U slučajevima iz stava 4 ovog člana, sudovi i drugi nadležni organi država
ugovornica obavezni su da primjerak (kopiju) zamolnice u krivičnim stvarima dostave
ministarstvu pravde.
Obaveza sačinjavanja zamolnice
Član 5
(1) Zahtjev za pružanje pravne pomoći prema ovom ugovoru podnosi se u vidu
zamolnice.
(2) Zamolnicu podnosi sud ili drugi nadležni organ države ugovornice kojoj je
pravna pomoć potrebna (u daljem tekstu: država molilja) i upućuje je nadležnom sudu
ili drugom nadležnom organu države ugovornice od koje se traži pravna pomoć (u
daljem tekstu: zamoljena država).
Sadržina zamolnice
Član 6
(1) Zamolnica sadrži:
1) naziv organa države molilje od koga potiče zamolnica, a po mogućnosti i naziv
zamoljenog organa;
2) ime i prezime, podatke o rođenju, prebivalište ili boravište, zanimanje i
državljanstvo, odnosno naziv i sjedište stranaka i njihovo svojstvo u postupku;
3) ime, prezime i adresu pravnih zastupnika stranaka, ako ih imaju;
4) oznaku spisa i opis slučaja za koji se traži pravna pomoć, a u krivičnim stvarima
i pravnu kvalifikaciju učinjenog djela;
5) predmet zamolnice, a po potrebi i pitanja koja se imaju postaviti licu čije se
saslušanje traži;
6) naziv akta i adresu lica kome treba izvršiti dostavljanje;
7) druge elemente predviđene ovim ugovorom za pojedine vidove pravne pomoći.
(2) Zamolnica i drugi akti koje u njenom prilogu dostavljaju sudovi i drugi organi
država ugovornica moraju biti potpisani i snabdjeveni pečatom suda ili drugog organa
od koga potiču.
(3) Zamoljena država može tražiti dodatna obavještenja i akte koji su joj potrebni
za izvršenje zamolnice.
Jezik
Član 7
(1) Zamolnica i akti koje treba priložiti uz zamolnicu saglasno odredbama ovog
ugovora dostavljaju se na službenom jeziku države molilje.
(2) Odgovori na zamolnice dostavljaju se na jeziku zamoljene države.
(3) Akti koje treba uručiti licima u zamoljenoj državi dostavljaju se na službenom
jeziku države molilje.
Način pružanja pravne pomoći
Član 8
(1) Postupanje po zamolnicama vrši se po propisima zamoljene države.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1 ovog člana, zamoljeni organ će, na zahtjev suda ili
drugog organa od koga potiče zamolnica, moći da postupi na način koji je posebno
označen u zamolnici, ako to nije u suprotnosti sa javnim poretkom zamoljene države.
Ustupanje zamolnice nadležnom organu
Član 9
(1) Ako sud ili drugi nadležni organ kome je zamolnica upućena nije nadležan za
postupanje, zamolnicu će bez odlaganja ustupiti nadležnom sudu ili drugom
nadležnom organu na teritoriji zamoljene države, o čemu će obavijestiti organ koji mu
je zamolnicu dostavio.
(2) Zamoljeni organ će preduzeti potrebne mjere za utvrđivanje prave adrese, ako
se lice kome treba izvršiti dostavljanje ne može pronaći na adresi označenoj u
zamolnici.
Nemogućnost udovoljenja zamolnici
Član 10
Ako zamoljeni organ nije mogao da udovolji zamolnici, odmah će o tome
obavijestiti organ države molilje i vratiće dostavljena akta uz navođenje razloga zbog
kojih nije mogao da postupi po zamolnici.
Dokazivanje dostavljanja
Član 11
Dostavljanje akata se dokazuje potvrdom o dostavljanju koja se sastavlja po
propisima zamoljene države. U potvrdi o dostavljanju mora biti naznačeno mjesto i
datum prijema i potpis primaoca ili označen drugačiji način dostavljanja.
Odbijanje pravne pomoći
Član 12
(1) Zamoljena država će odbiti pravnu pomoć ako nisu ispunjeni uslovi za pružanje
pravne pomoći predviđeni ovim ugovorom.
(2) Zamoljena država može odbiti ukazivanje pravne pomoći ako smatra da bi
udovoljenje zamolnice ugrozilo njen suverenitet ili bezbjednost ili bi bilo u
suprotnosti sa njenim pravnim poretkom.
Troškovi ukazivanja pravne pomoći
Član 13
(1) Svaka država ugovornica snosi troškove ukazivanja pravne pomoći koji su
nastali na njenoj teritoriji, ako ovim ugovorom nije drugačije određeno.
(2) Države ugovornice neće zahtijevati naknadu troškova za izvršene radnje po
zamolnicama, osim nagrade za izvršeno vještačenje i druge troškove nastale povodom
vještačenja, kao i troškove privremenog upućivanja lica lišenog slobode u zamoljenoj
državi, kao svjedoka, na teritoriju države molilje.
(3) Vještačenje se može usloviti prethodnim polaganjem predujma kod zamoljenog
suda, ako troškove vještačenja snosi stranka.
(4) Svjedoku ili vještaku koji se odazove pozivu suda države molilje pripada pravo
na naknadu putnih troškova i troškova boravka, saglasno propisima države molilje.
(5) U pozivu će se navesti koje naknade pripadaju licima iz stava 4 ovog člana, a na
njihov zahtjev daće im se predujam za pokriće troškova.
Zaštita svjedoka i vještaka
Član 14
(1) Svjedok ili vještak koji se pojavljuje pred sudskim organima države molilje na
osnovu poziva koji mu je dostavljen od strane sudskog organa zamoljene države ne
može, bez obzira na njegovo državljanstvo, biti podvrgnut sudskom gonjenju,
pritvoren zbog djela koje je predmet sudskog postupka u kome je traženo njegovo
prisustvo ili za djelo koje je počinio prije nego što je napustio teritoriju države
molilje, niti upućen da izdržava kaznu na osnovu neke ranije donesene sudske odluke.
(2) Odredba stava 1 ovog člana ne primjenjuje se ako svjedok ili vještak, iako je za
to imao mogućnosti, nije napustio teritoriju države molilje u roku od 15 dana pošto
mu je saopšteno da njegovo prisustvo više nije potrebno. U ovaj rok ne uračunava se
vrijeme u kome svjedok ili vještak iz objektivnih razloga nije mogao da napusti
teritoriju države molilje.
Obavještenje o propisima
Član 15
Ministarstvo pravde Crne Gore i Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine davaće,
na zahtjev, jedno drugom tekst propisa koji važe ili su važili na teritoriji njihove
države, a po potrebi i obavještenja o određenim pravnim pitanjima u vezi sa
materijom koja je predmet ovog ugovora.
DRUGO POGLAVLjE
PRAVNA POMOĆ U GRAĐANSKIM STVARIMA
1. Oslobođenje od davanja obezbjeđenja parničnih troškova (cautio iudicatum
solvi) i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka
Član 16
(1) Od državljanina jedne države ugovornice koji učestvuje u postupku pred sudom
druge države ugovornice kao tužilac ili umješač nije dozvoljeno zahtijevati
obezbjeđenje parničnih troškova samo zato što je strani državljanin i na teritoriji te
države nema prebivalište.
(2) Predujam taksa i troškova postupka koje snosi stranka može se zahtjevati od
državljana druge države ugovornice pod istim uslovima i u istom obimu kao i od
sopstvenih državljana.
(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana shodno se primjenjuju i na pravna lica.
Član 17
(1) Državljani jedne države ugovornice kada se pojavljuju pred sudovima druge
države ugovornice imaju pravo na oslobođenje od plaćanja sudskih taksa i troškova,
kao i na besplatnu pravnu pomoć u toku postupka pod istim uslovima i u istom obimu
kao i njeni sopstveni državljani.
(2) Molbu u smislu stava 1 ovog člana stranka može podnijeti neposredno
nadležnom sudu druge države ugovornice ili sudu države ugovornice čiji je
državljanin, ako na njenoj teritoriji ima prebivalište ili boravište. Sud države
ugovornice čiji je stranka državljanin dostaviće molbu nadležnom sudu druge države
ugovornice na način predviđen članom 4 ovog ugovora.
Član 18
(1) Uvjerenje o imovnom stanju na osnovu kojeg se priznaju olakšice iz člana 17
stav 1 ovog ugovora, izdaje nadležni organ one države ugovornice na čijoj teritoriji
molilac ima prebivalište ili boravište.
(2) Ako molilac ima prebivalište ili boravište na teritoriji treće države, ovo
uvjerenje na teritoriji treće države može izdati nadležno diplomatsko-konzularno
predstavništvo države ugovornice čiji je on državljanin.
(3) Sud koji odlučuje o zahtjevu za ostvarivanje prava predviđenih u članu 17 stav
1 ovog ugovora može, po potrebi, tražiti dodatna obavještenja od organa države
ugovornice čiji je molilac državljanin.
2. Postupanje po zamolnicama u građanskim stvarima
Član 19
(1) Sudovi kojima su upućene zamolnice izvršiće ih što je moguće prije i primjeniti
po potrebi ista prinudna sredstva kao i prilikom izvršenja zamolnica između domaćih
sudova. Prinudna sredstva neće se primjenjivati ako se radi o ličnom dolasku stranaka.
(2) Sud ili drugi organ od koga potiče zamolnica biće na svoj zahtjev blagovremeno
obaviješten o vremenu i mjestu izvršenja tražene radnje kako bi eventualno
zainteresovana stranka mogla tome da prisustvuje. Sudovi mogu vršiti ovo
obavještenje neposredno.
Član 20
(1) Države ugovornice pružaće jedna drugoj pomoć u utvrđivanju adrese lica koja
se nalaze na njihovoj teritoriji, ako se to traži radi ostvarivanja prava njihovih
državljana u postupku pred organima nadležnim za odlučivanje u građanskim
stvarima u smislu ovog ugovora i ako se u tu svrhu pruže odgovarajući podaci.
(2) Zahtjev iz stava 1 ovog člana upućuje se organu druge države ugovornice na
način predviđen članom 4 ovog ugovora.
3. Isprave
Oslobođenje od legalizacije
Član 21
(1) Javne isprave koje je sastavio ili izdao sud ili drugi nadležni organ jedne države
ugovornice i koje su snabdjevene potpisom i službenim pečatom nije potrebno dalje
ovjeravati radi upotrebe pred organima druge države ugovornice. Isto tako, nije
potrebna ni dalja ovjera privatnih isprava ako je ove ovjerio sud ili drugi nadležni
organ.
(2) Odredba stava 1 ovog člana odnosi se i na prepise javnih i privatnih isprava
koje je ovjerio sud ili drugi nadležni organ.
Dokazna snaga javnih isprava
Član 22
Javne isprave izdate od nadležnih organa jedne države ugovornice imaju pred
organima druge države ugovornice istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.
Dostavljanje isprava o ličnom statusu
Član 23
(1) Države ugovornice dostavljaće jedna drugoj izvode iz matičnih knjiga kao i
pravosnažne sudske odluke koje se odnose na lična stanja državljana druge države
ugovornice.
(2) Za upis činjenice razvoda braka u matične knjige, na osnovu pravosnažne
sudske odluke nije potrebno da se provede postupak priznanja predviđen članom 30
ugovora.
(3) Isprave i sudske odluke iz stava 1 ovog člana dostavljaju se, bez taksi i
troškova, diplomatskom ili konzularnom predstavništvu.
(4) Izvodi iz matičnih knjiga umrlih dostavljaće se odmah, a ostali izvodi i sudske
odluke krajem svakog tromjesečja.
4. Zaostavština
Član 24
(1) Državljani jedne države ugovornice mogu na teritoriji druge države ugovornice
sticati imovinska prava na osnovu zakonskog ili testamentarnog nasljeđivanja pod
istim uslovima i u istom obimu kao i državljani te strane ugovornice.
(2) Državljani jedne države ugovornice mogu izjavom posljednje volje
(testamentom) raspolagati svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge države
ugovornice.
Član 25
(1) Ako je prema mjerodavnom pravu koje se primjenjuje na raspravljanje
zaostavštine iz člana 24 ovog ugovora nasljednik država, pokretna imovina pripada
državi ugovornici čiji je državljanin bio ostavilac u vrijeme smrti, a nepokretna
imovina državi ugovornici na čijoj se teritoriji ova imovina nalazi.
(2) Ako je ostavilac u vrijeme smrti imao dvojno državljanstvo država ugovornica,
nasljednik pokretnih stvari je ona država u kojoj je ostavilac imao prebivalište u
vrijeme smrti.
5. Priznanje i izvršenje sudskih i arbitražnih odluka
Sudske odluke
Član 26
(1) Država ugovornica priznaće i izvršiće na svojoj teritoriji, pod uslovima
utvrđenim ovim ugovorom, sljedeće sudske odluke donijete na teritoriji druge države
ugovornice:
1) sudske odluke u građanskim stvarima, pod kojima se u smislu ovog ugovora
podrazumijevaju i privredne i porodične stvari;
2) sudske odluke u krivičnim stvarima u dijelu kojim je odlučeno o imovinskopravnim
zahtjevima.
(2) Sudskom odlukom u smislu stava 1 ovog člana smatra se i poravnanje
zaključeno pred sudom, kao i odluka drugog tijela koja je u državi u kojoj je
donesena, izjednačena sa sudskom odlukom, odnosno sudskim poravnanjem, ako se
njom regulišu odnosi u statusnim, porodičnim i imovinsko-pravnim odnosima s
međunarodnim elementom.
Uslovi za priznanje i izvršenje
Član 27
(1) Sudske odluke iz člana 26 ovog ugovora priznaju se i izvršavaju ako su
ispunjeni sljedeći uslovi:
1) da je odluka pravosnažna i izvršna po zakonu države ugovornice na čijoj je
teritoriji donesena;
2) da po zakonu države ugovornice u kojoj se priznanje, odnosno izvršenje traži,
donošenje odluke u toj pravnoj stvari nije u isključivoj nadležnosti domaćeg suda ili
drugog organa;
3) da je stranka koja nije učestvovala u postupku i protiv koje je sudska odluka
donesena bila uredno i blagovremeno pozvana da učestvuje u postupku, odnosno u
slučaju procesne nesposobnosti bila pravilno zastupana, prema zakonu države
ugovornice na čijoj je teritoriji odluka donesena;
4) da između istih stranaka u istoj stvari na teritoriji države ugovornice u kojoj se
priznanje, odnosno izvršenje traži nije od suda ranije već donesena pravosnažna
odluka ili priznata neka druga strana sudska odluka;
5) da između istih stranaka u istoj stvari nije pokrenut postupak pred sudom one
države ugovornice u kojoj se traži priznanje, odnosno izvršenje prije postupka u kome
je odluka čije se priznanje, odnosno izvršenje traži bila donesena;
6) da priznanje, odnosno izvršenje odluke nije u suprotnosti sa javnim poretkom
države ugovornice u kojoj se priznanje, odnosno izvršenje traži.
Priznavanje odluka o ličnom statusu
Član 28
Sudske odluke jedne državne ugovornice donijete u bračnim sporovima i u
sporovima radi utvrđivanja i osporavanja očinstva ili materinstva, odnosno odluke
koje se odnose na lična stanja (status) sopstvenih državljana ili državljana druge
države ugovornice priznaće se i bez preispitivanja od strane suda uslova predviđenih u
članu 27 ovog ugovora pod uslovom da nijesu u suprotnosti sa propisima koji se
primjenjuju u ovim stvarima na teritoriji države u kojoj se traži priznanje.
Arbitražne odluke
Član 29
(1) Država ugovornica priznaće i izvršiće na svojoj teritoriji odluke arbitražnih
sudova, kao i pred njima sklopljena poravnanja u privrednim stvarima (u daljem
tekstu: arbitražne odluke) donesene na teritoriji druge države ugovornice.
(2) Na priznanje i izvršenje odluke iz stava 1 ovog člana shodno se primjenjuju
odredbe člana 27 ovog ugovora.
(3) Priznanje i izvršenje odluke iz stava 1 ovog člana odbiće se ako nisu ispunjeni
uslovi iz stava 2 ovog člana i ako se utvrdi:
1) da arbitražna odluka nije zasnovana na pismenom sporazumu o nadležnosti
arbitražnog suda koji je donio odluku (u daljem tekstu: ugovor o arbitraži);
2) da ugovor o arbitraži nije punovažan po zakonu kome su ga stranke podvrgle,
kao i zakonu države ugovornice u kojoj se traži priznanje, odnosno izvršenje;
3) da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu sa ugovorom
o arbitraži;
4) da je arbitražni sud prekoračio granice svog ovlašćenja određene ugovorom o
arbitraži;
5) da je arbitražnu odluku poništio ili obustavio nadležni organ države ugovornice u
kojoj je odluka donesena.
(4) Ako je arbitražni sud prekoračio ovlašćenja iz ugovora o arbitraži, arbitražna
odluka će se, ako su ispunjeni ostali uslovi i ako je to moguće, priznati i izvršiti u
onom djelu za koji je sud bio ovlašćen.
Zahtjev za priznanje i izvršenje
Član 30
(1) Zahtjev za priznanje i izvršenje sudske i arbitražne odluke zainteresovana
stranka podnosi nadležnom sudu države ugovornice u kojoj se traži priznanje i
izvršenje ili nadležnom sudu države ugovornice gdje je odluka donijeta, koji će
zahtjev dostaviti na način predviđen članom 4 ovog ugovora.
(2) Uz zahtjev za priznanje i izvršenje sudske odluke prilažu se:
1) original ili ovjereni prepis sudske odluke ili poravnanja sa potvrdom da je odluka
pravosnažna i izvršna, ako to ne proizilazi iz odluke;
2) potvrda da je stranka koja nije učestvovala u postupku i protiv koje je odluka
donijeta bila uredno i blagovremeno pozvana da učestvuje u postupku, odnosno da je
procesno nesposobna stranka bila pravilno zastupana u skladu sa zakonom države
ugovornice čiji je organ donio odluku.
(3) Uz zahtjev za priznanje i izvršenje arbitražne odluke prilažu se:
1) original ili ovjereni prepis odluke arbitražnog suda ili poravnanja koje je pred
njim zaključeno;
2) original ili ovjereni prepis sporazuma o nadležnosti arbitražnog suda.
Postupak priznanja i izvršenja
Član 31
(1) Postupak priznanja i izvršenja odluke sprovodi se po zakonu države ugovornice
na čijoj teritoriji se traži priznanje i izvršenje.
(2) Sud koji odlučuje o zahtjevu za priznanje i izvršenje odluke ograničiće se samo
na utvrđivanje postojanja uslova predviđenih u čl. 27 do 30 ovog ugovora.
Član 32
Primjena odredbi koje se odnose na izvršenje sudskih ili arbitražnih odluka ne
može biti u suprotnosti sa propisima država ugovornica koji se odnose na transfer
novca i iznošenje stvari dobijenih izvršenjem.
TREĆE POGLAVLjE
PRAVNA POMOĆ U KRIVIČNIM STVARIMA
Opšti vidovi pravne pomoći
Član 33
(1) Opšti vidovi pravne pomoći obuhvataju:
1) izvršenje procesnih radnji, kao što su pozivanje i dostavljanje pismena,
saslušanje okrivljenog, ispitivanje svjedoka i vještaka, uviđaj, pretres prostorija i lica,
privremeno oduzimanje predmeta;
2) primjenu mjera, kao što su nadzor i snimanje telefonskih i drugih razgovora ili
komunikacija i optička snimanja lica, kontrolisana isporuka, pružanje simulovanih
poslovnih usluga, sklapanje simulovanih pravnih poslova, angažovanje prikrivenog
istražitelja, pretraga računara i obrada podataka;
3) razmjenu obavještenja i dostavljanje pismena i predmeta koji su u vezi sa
krivičnim postupkom u državi molilji, dostavljanje podataka bez zamolnice,
korišćenje audio i video konferencijske veze, formiranje zajedničkih istražnih timova;
4) privremenu predaju lica lišenog slobode radi ispitivanja pred nadležnim organom
države molilje;
5) i druge vidove pravne pomoći predviđene ovim ugovorom.
(2) Uz zamolnicu za pretres lica ili prostorija ili zapljenu, odnosno privremeno
oduzimanje predmeta, prilaže se jedan primjerak ili ovjeren prepis odluke organa koji
moli ovu radnju.
(3) Predmete i izvornike akata i pismena koji su dostavljeni radi izvršenja
zamolnice, strana molilja vratiće što prije zamoljenoj državi, ukoliko ih se ona ne
odrekne.
Pozivi
Član 34
U pozivu osumnjičenom, okrivljenom, optuženom, svjedoku, vještaku ili drugom
učesniku u postupku koji se poziva iz zamoljene države, ne smije biti zaprijećena
prinudna mjera u slučaju da se pozivu ne odazove. Ako se pozvani ne odazove
pozivu, za to mu ne smije biti izrečena sankcija.
Privremena predaja lica lišenog slobode
Član 35
(1) Ukoliko država ugovornica, koja sprovodi krivični postupak pozove, kao
svjedoka ili radi suočenja, lice koje je lišeno slobode u drugoj državi ugovornici, to
lice će se, ukoliko se s tim saglasi, privremeno predati državi molilji.
(2) Država molilja dužna je da privremeno predato lice vrati u roku koji odredi
zamoljena država.
(3) Predaja će se odbiti:
1) ako se lice lišeno slobode s tim ne saglasi;
2) ako bi usljed predaje moglo doći do produženja njegovog lišenja slobode;
3) ako po mišljenju zamoljene države, postoje drugi važni razlozi protiv njegove
predaje državi molilji.
(4) Predaja se može odložiti ako je prisustvo lica lišenog slobode potrebno u
krivičnom postupku koji se vodi na teritoriji zamoljene države.
(5) Ako treća država treba da preda jednoj od država ugovornica lice lišeno
slobode, preko teritorije druge države ugovornice, druga država ugovornica će,
pridržavajući se odredaba ovog ugovora, odobriti tranzit lica lišenog slobode, ako ono
nije državljanin te države ugovornice.
(6) U slučaju iz stava 1 ovog člana predato lice mora biti u pritvoru na teritoriji
države molilje, a u slučaju iz stava 5 ovog člana na teritoriji zamoljene države za
tranzit, ukoliko država od koje je zatražena predaja ne zahtijeva da ono bude pušteno
na slobodu.
(7) Ako zamoljena država udovolji zamolnici, država molilja je dužna da lice lišeno
slobode drži u pritvoru za vrijeme njegovog boravka na njenoj teritoriji i da ga, po
preduzetoj radnji pravne pomoći, odmah vrati zamoljenoj državi ukoliko ona ne
zahtijeva da bude pušteno na slobodu. Predato lice uživa zaštitu predviđenu u članu
14 ovog ugovora.
Zaštita lične slobode
Član 36
(1) Lice koje je pozvano da se pojavi pred sudom države molilje, da bi krivično
odgovaralo za djelo koje mu se stavlja na teret, ne smije, nezavisno od državljanstva,
na njenoj teritoriji biti gonjeno ili pritvoreno niti mu se na bilo koji način smije
oduzeti ili ograničiti sloboda za djela i osude koji nisu navedeni u pozivu, a potiču iz
vremena prije njegovog odlaska iz države molilje.
(2) Krivično gonjenje, lišenje slobode ili bilo kakvo drugo ograničenje lične
slobode dozvoljeno je ako se pozvani, nakon što njegova prisutnost po izjavi suda više
nije potrebna, zadrži više od 15 dana na teritoriji države molilje iako je mogao
napustiti ili ako se nakon napuštanja teritorije države molilje dobrovoljno vrati na
njenu teritoriju.
Prisustvo radnjama pravne pomoći
Član 37
(1) Na izričitu molbu države molilje, zamoljena država obavijestiće je o mjestu i
vremenu izvršenja zamolnice.
(2) Predstavnici zainteresovanih pravosudnih organa i lica koja učestvuju u
krivičnom postupku, kao i njihovi pravni zastupnici mogu prisustvovati prilikom
preduzimanja radnje pravne pomoći ako se s tim saglasi zamoljena država
ugovornica. Ova lica uživaju zaštitu predviđenu u članu 14 Ugovora.
(3) Izjavu za prisustvovanje predstavnika zainteresovanih pravosudnih organa i
drugih lica države molilje u smislu stava 2 ovog člana u Crnoj Gori daje Ministarstvo
pravde Crne Gore, a u Bosni i Hercegovini daje Ministarstvo pravde Bosne i
Hercegovine, uz prethodnu saglasnost organa zamoljene države pred kojim se vodi
postupak.
Zajednički istražni timovi
Član 38
(1) Ako to opravdavaju okolnosti slučaja, sporazumom nadležnih pravosudnih
organa država ugovornica mogu se formirati zajednički istražni timovi radi
preduzimanja koordiniranih i usklađenih istražnih radnji, naročito kada se radi o
teškim oblicima kriminala.
(2) Zajednički istražni tim se formira za svaki konkretan slučaj, na način što zahtjev
putem Ministarstva pravde podnosi nadležni organ koji predlaže formiranje
zajedničkog istražnog tima, a isti se dostavlja Ministarstvu pravde druge države
ugovornice, koje taj zahtjev prosljeđuje nadležnom organu te države.
(3) Odluku o prihvatanju zahtjeva za formiranje zajedničkog istražnog tima donosi
nadležni organ zamoljene države, koji istovremeno i formira dio tima strane
ugovornice.
(4) Sporazum o formiranju zajedničkog istražnog tima zaključuju rukovodioci
pravosudnih organa iz čijeg sastava je sastavljen zajednički istražni tim.
(5) Zajednički istražni tim dostaviće izvještaj o svome radu Ministarstvu pravde.
(6) Sporazumom o formiranju zajedničkog istražnog tima, određuje se vođa tima,
članovi, delegirani članovi tima, nadležnost i vrijeme djelovanja tima.
(7) Delegirani članovi tima imaju pravo da prisustvuju svim istražnim radnjama
koje sprovodi zajednički istražni tim, izuzev onim kojima to nije dozvoljeno po
domaćem pravu države na čijoj teritoriji se vrši istražna radnja.
(8) Zajednički istražni tim preduzima procesne i druge radnje na teritoriju država
ugovornica.
(9) Zajednički istražni tim djeluje i postupa u skladu sa krivičnim zakonodavstvom
države ugovornice na čijoj se teritoriji preduzima istražna radnja u cilju prikupljanja
podataka i dokaza.
(10) Informacije koje bi bile važne nadležnim organima dviju država ugovornica, a
do kojih su članovi ili delegirani članovi tima došli tokom svog rada u timu, mogu se,
uz saglasnost obje strane koristiti i za krivično gonjenje u slučajevima za koje nije
formiran zajednički istražni tim.
Obavještenja iz kaznene evidencije
Član 39
(1) Države ugovornice obavještavaju jedna drugu o svim osudama državljana druge
države ugovornice, odnosno lica koja su rođena na teritoriji druge države ugovornice.
Obavještenja o osudama države ugovornice dostavljaju preko organa iz člana 4 stav 1
ovog ugovora.
(2) Pravosudni organ jedne države ugovornice pred kojim se vodi krivični postupak
može od državnog organa druge države ugovornice nadležnog za vođenje krivične
evidencije i neposredno zatražiti izvod iz krivične evidencije.
(3) Države ugovornice, na molbu, dostaviće jedna drugoj podatke o licima koja su
državljani druge države ugovornice, a koja se nalaze pod istragom ili protiv kojih je
pokrenut krivični postupak na teritoriji druge države ugovornice.
Dostavljanje podataka i bez zamolnice
Član 40
(1) Države ugovornice mogu i bez prethodno upućene zamolnice dostavljati jedna
drugoj podatke o krivičnim djelima i počiniocima do kojih su došle, ukoliko smatraju
da bi ti podaci mogli biti od koristi za pokretanje ili vođenje krivičnog postupka ili bi
mogli dovesti do upućivanja zamolnice u skladu sa odredbama ovog ugovora.
(2) Dostavljanje podataka iz stava 1 ovog člana vrši se samo u slučaju da to ne
ometa vođenje krivičnog postupka pred domaćim pravosudnim organima.
Odbijanje pravne pomoći
Član 41
Države ugovornice odbiće pravnu pomoć:
1) ako djelo, koje je navedeno u zamolnici, po pravu zamoljene države nije
krivično djelo;
2) ako je zamolnica u vezi sa djelom, koje je po mišljenju zamoljene države,
političke ili vojne prirode.
Ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja
Član 42
(1) Ako je državljanin jedne države ugovornice ili lice koje na njenoj teritoriji ima
prebivalište učinilo krivično djelo na teritoriji druge države ugovornice, koje je
propisano kao krivično djelo u objema državama ugovornicama, država ugovornica u
kojoj je djelo učinjeno može zamoliti drugu državu ugovornicu da preuzme krivično
gonjenje.
(2) Osim uslova iz stava 1 ovog člana, prilikom donošenja odluke o ustupanju
gonjenja cijeniće se i sljedeće okolnosti:
1) mogućnost obezbjeđenja prisustva okrivljenog,
2) mogućnost izvršenja presude ukoliko ista bude donesena,
3) u kojoj državi će biti ostvarena bolja rehabilitacija lica ukoliko bude osuđeno,
4) mjesto gdje se nalazi glavni ili veći dio dokaznog materijala,
5) da li se okrivljeni u zamoljenoj državi nalazi na izdržavanju kazne ili treba da
izdržava kaznu koja podrazumijeva lišenje slobode,
6) mogućnost obezbjeđenja imovinsko-pravnih zahtjeva i drugi interesi oštećenog.
(3) Prilikom donošenja odluke o ustupanju krivičnog gonjenja za krivična djela
protiv čovječnosti i međunarodnog humanitarnog prava posebno će se cijeniti
državljanstvo i prebivalište osumnjičenog, okrivljenog ili optuženog.
(4) U slučaju da se protiv lica iz stava 3 ovog člana vodi krivični postupak za isto
krivično djelo u obje države ugovornice, odluka o ustupanju krivičnog gonjenja
donijeće se na osnovu okolnosti iz navedenog stava.
(5) Nadležni organi zamoljene države sprovode krivični postupak u skladu sa
propisima te države.
Član 43
(1) U zamolnici za preuzimanje krivičnog gonjenja mora biti opisano činjenično
stanje i moraju biti navedeni što potpuniji podaci o okrivljenom, njegovom
državljanstvu i prebivalištu ili boravištu.
(2) Uz zamolnicu se prilažu:
1) spisi u izvorniku ili ovjerenom prepisu;
2) dokaz o državljanstvu, prebivalištu, odnosno boravištu lica za koje se moli
preuzimanje krivičnog gonjenja;
3) izvod odredaba iz krivičnog zakona koje se u toj krivičnoj stvari primjenjuju u
državi molilji;
4) izjave oštećenih ili pisanu informaciju o razlozima zbog kojih izjavu nije
moguće pribaviti;
(3) Izjava oštećenog lica koja je potrebna za pokretanje krivičnog postupka u državi
molilji ima pravno dejstvo i u zamoljenoj državi.
(4) Zamoljena država obavještava državu molilju da li je preuzela krivično
gonjenje. Ako zamoljena država ne prihvati zamolnicu za preuzimanje krivičnog
gonjenja, odmah će obavijestiti državu molilju i vratiti joj spise koji su dostavljeni uz
zamolnicu.
Zahtjev za pritvaranje prije podnošenja zamolnice
Član 44
(1) U hitnim slučajevima nadležni organ države ugovornice može podnijeti zahtjev
za privremeno pritvaranje prije podnošenja zamolnice.
(2) Zahtjev sadrži:
1) podatke potrebne za utvrđivanje identičnosti lica za koje će biti zahtijevano
njegovo izručenje ili će se ustupiti krivični postupak;
2) činjenični opis i pravnu kvalifikaciju djela;
3) izjavu o postojanju sudske ili tužilačke odluke;
4) izjavu da će biti podnesena molba za izručenje ili zamolnica.
(3) Zahtjev se podnosi nadležnom organu zamoljene države direktno, preko
ministarstva pravde ili preko Međunarodne organizacije kriminalističke policije
(INTERPOL).
(4) Privremeni pritvor može trajati najduže 18 dana, u kom roku je država molilja
dužna da dostavi molbu za izručenje ili zamolnicu za ustupanje krivičnog postupka.
Član 45
Pravosudni organi države molilje privremeno se odriču mjera gonjenja za djela
navedena u zamolnici za preuzimanje krivičnog gonjenja. Od takvih mjera se u
svakom slučaju odustaje:
1) ako je nadležni sud ili nadležni organ zamoljene države ugovornice konačno
obustavio krivični postupak zbog nedostatka dokaza ili zato što učinjeno djelo nije
krivično djelo;
2) ako je okrivljeni u zamoljenoj državi ugovornici pravosnažno oslobođen;
3) ako je odluka suda koja je donesena u zamoljenoj državi ugovornici već izvršena
ili izvršenju nema mjesta po zakonu ili zbog akta o pomilovanju ili amnestiji, ili je
prema pravu zamoljene države nastupila zastarjelost.
Član 46
Zamoljena država ugovornica obavještava državu molilju o ishodu krivičnog
postupka u vezi sa zamolnicom za preuzimanje krivičnog gonjenja i radi toga
dostavlja pravosnažnu odluku u izvorniku ili ovjerenom prijepisu.
ČETVRTO POGLAVLjE
ZAVRŠNE ODREDBE
Član 47
(1) Ovaj ugovor podliježe potvrđivanju.
(2) Ugovor stupa na snagu danom prijema posljednje note kojima se države
ugovornice uzajamno obavještavaju o sprovedenom postupku potvrđivanja u skladu
sa njihovim zakonodavstvom.
(3) Ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može
ugovor otkazati pismeno diplomatskim putem, sa otkaznim rokom od šest mjeseci od
dana prijema obavještenja o otkazivanju.
(4) Danom stupanja na snagu ovog ugovora prestaje da važi Ugovor između Srbije
i Crne Gore i Bosne i Herecegovine o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim
stvarima zaključen 24. februara 2005. godine, u Sarajevu.
Ovaj ugovor je sačinjen u Sarajevu, dana 9. jula 2010. godine, u dva istovjetna
primjerka, svaki na crnogorskom jeziku i na službenim jezicima Bosne i Hercegovine
- bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, s tim da su svi tekstovi podjednako
vjerodostojni.
ZA CRNU GORU
MINISTAR PRAVDE
Miraš Radović, s.r.
ZA BOSNU I HERCEGOVINU
MINISTAR PRAVDE
Bariša Čolak, s.r.
Član 3
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom
listu Crne Gore - Međunarodni ugovori".
SU-SK Broj 01-727/5
Podgorica, 9. decembra 2010. godine
SKUPŠTINA CRNE GORE 24. SAZIVA
PREDSJEDNIK,
Ranko Krivokapić, s.r.

Vezani članci:

Saopštenje 02.01.2025.
Izvještaj o primjeni instituta ,,Lice za podršku djetetu... 30.12.2024.
Ažurirani spisak sudskih vještaka - ažuriran 30. decembra 2024. godine 30.12.2024.
Do Kwon će biti izručen SAD-u 27.12.2024.
Da li vam je sadržaj ove stranice bio od koristi?