Pažnja: Sadržaj ove stranice je dio arhivskog sadržaja i odnosi se na prethodne sazive Vlade Crne Gore. Moguće je da su informacije zastarjele ili nerelevantne.
Arhiva

Zakon o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Republike Srbije o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima

Objavljeno: 07.10.2013. • 16:32 Autor: D. P.
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Republike
Srbije o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, koji je donijela
Skupština Crne Gore 24. saziva, na drugoj sjednici drugog redovnog zasijedanja u
2009. godini, dana 14. oktobra 2009. godine.
Broj: 01-2691/2
Podgorica, 19. oktobra 2009. godine
Predsjednik Crne Gore
Filip Vujanović, s.r.
Na osnovu člana 82 stav 1 tač. 2 i 17 i člana 91 stav 1 Ustava Crne Gore, Skupština
Crne Gore 24. saziva, na drugoj sjednici drugog redovnog zasijedanja u 2009. godini,
dana 14. oktobra 2009. godine, donijela je
Zakon o potvrđivanju Ugovora između
Crne Gore i Republike Srbije o pravnoj
pomoći u građanskim i krivičnim stvarima
Zakon je objavljen u "Službenom listu CG -
Međunarodni ugovori", br. 4/2009 od 20.10.2009.
godine. Vidi: Objavu - 7/2010-26.
Član 1
Potvrđuje se Ugovor između Crne Gore i Republike Srbije o pravnoj pomoći
u građanskim i krivičnim stvarima, potpisan od strane predstavnika Crne Gore i
Republike Srbije u Podgorici, 29. maja 2009. godine, u originalu na
crnogorskom i srpskom jeziku.
Član 2
Tekst Ugovora u originalu na crnogorskom jeziku glasi:
UGOVOR IZMEĐU CRNE GORE I REPUBLIKE
SRBIJE O PRAVNOJ POMOĆI U GRAĐANSKIM I
KRIVIČNIM STVARIMA
Crna Gora i Republika Srbija (u daljem tekstu: države ugovornice) u želji za
razvijanjem uzajamnog povjerenja i saradnje u oblasti pravne pomoći u građanskim i
krivičnim stvarima, a u cilju efikasnijeg ostvarivanja prava i interesa svojih
državljana, kao i unapređenja sveukupnih odnosa i saradnje između dvije države,
sporazumjele su se o sljedećem:
PRVO POGLAVLjE
OPŠTE ODREDBE
Pružanje pravne pomoći
Član 1
(1) Države ugovornice će, na zahtjev, pružati jedna drugoj pravnu pomoć u
građanskim, krivičnim i upravnim stvarima pod uslovima i na način utvrđen ovim
ugovorom.
(2) Pod "građanskim stvarima" u smislu ovog ugovora podrazumijevaju se i
privredne i porodične stvari.
(3) Pod „krivičnim stvarima" u smislu ovog ugovora podrazumijevaju se krivična
djela, privredni prestupi i prekršaji.
(4) Pod "upravnim stvarima" smatraju se samo upravne stvari predviđene ovim
ugovorom.
(5) Pravnu pomoć ukazuju sudovi i drugi organi država ugovornica koji su, po
propisima svoje zemlje, nadležni da odlučuju o stvarima iz st. 1 do 4 ovog člana.
Pravna zaštita i slobodan pristup sudovima i drugim organima
Član 2
(1) Državljani jedne države ugovornice imaju jednaku pravnu zaštitu u postupcima
pred sudovima i drugim organima druge države ugovornice kao i njeni državljani.
(2) Državljani jedne države ugovornice imaju na teritoriji druge države ugovornice
slobodan pristup sudovima i drugim organima. Pred ovim organima oni mogu da
zastupaju svoje interese, podnose zahtjeve i preduzimaju radnje pod istim uslovima
kao i njeni sopstveni državljani.
(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana primjenjuju se i na pravna lica osnovana u skladu
sa zakonima države ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi njihovo sjedište.
(4) Advokati upisani u advokatski imenik u jednoj od država ugovornica, mogu
zastupati stranke u postupcima pred sudovima i drugim nadležnim organima druge
države ugovornice.
Obim pravne pomoći
Član 3
Pravna pomoć, u smislu ovog ugovora, obuhvata dostavljanje pismena,
obavještenja i predmeta, kao i preduzimanje procesnih radnji (saslušanje stranaka,
svjedoka, vještaka i drugih lica, zaplena, odnosno privremeno oduzimanje predmeta,
pretresanje, uviđaj, vještačenje i dr.), primjenu određenih mjera (kontrolisane
isporuke, angažovanje prikrivenog islednika i dr.), priznanje i izvršenje sudskih i
arbitražnih odluka i ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja.
Organi saradnje
Član 4
(1) Radi pružanja pravne pomoći, prema ovom ugovoru, sudovi i drugi nadležni
organi država ugovornica međusobno komuniciraju preko svojih nadležnih organa, i
to:
1) za Crnu Goru - preko Ministarstva pravde Crne Gore;
2) za Republiku Srbiju - preko Ministarstva pravde Republike Srbije.
(2) Kod opštih vidova pružanja pravne pomoći koji se odnose na uručivanje i
dostavljanje određenih akata, dokumenata i obavještenja, kao i izvođenje određenih
procesnih radnji (saslušanje stranaka, svjedoka, uzimanje nasljedničkih izjava i dr.),
sudovi i drugi nadležni organi država ugovornica komuniciraju neposredno.
(3) Odredba stava 1. ovog člana ne isključuje komuniciranje diplomatskim,
odnosno konzularnim putem, ako za to postoje opravdani razlozi.
(4) U hitnim slučajevima, u krivičnim stvarima, sudovi i drugi nadležni organi
država ugovornica mogu komunicirati i preko Međunarodne organizacije
kriminalističke policije (INTERPOL).
(5) U slučajevima iz st. 2 i 4 ovog člana, sudovi i drugi nadležni organi država
ugovornica obavezni su da primjerak zamolnice u krivičnim stvarima dostave
ministarstvu pravde.
Obaveza sačinjavanja zamolnice
Član 5
(1) Zahtjev za pružanje pravne pomoći prema ovom ugovoru podnosi se u vidu
zamolnice.
(2) Zamolnicu podnosi sud ili drugi nadležni organ države ugovornice kojoj je
pravna pomoć potrebna (u daljem tekstu: država molilja) i upućuje je nadležnom sudu
ili drugom nadležnom organu države ugovornice od koje se traži pravna pomoć (u
daljem tekstu: zamoljena država).
Sadržina zamolnice
Član 6
(1) Zamolnica sadrži:
1) naziv organa države molilje od koga potiče zamolnica;
2) naziv organa kome se zamolnica upućuje, a ukoliko nije poznat njegov tačan
naziv, oznaku „nadležni organ", uz naziv zamoljene države;
3) ime i prezime, podatke o rođenju, prebivalište ili boravište, zanimanje i
državljanstvo, odnosno naziv i sjedište stranaka i njihovo svojstvo u postupku;
4) ime, prezime i adresu pravnih zastupnika stranaka, ako ih imaju;
5) oznaku spisa i sažet opis slučaja za koji se traži pravna pomoć, a u krivičnim
stvarima i zakonski naziv krivičnog djela i tekst odredaba krivičnog zakona;
6) opis radnje pravne pomoći koja se traži, razlog za podnošenje zamolnice, a, po
potrebi, i pitanja koja se imaju postaviti licu čije se saslušanje traži;
7) naziv akta i adresu lica kome treba izvršiti dostavljanje;
8) druge elemente predviđene ovim ugovorom za pojedine vidove pravne pomoći.
(2) Zamolnica i drugi akti koje u njenom prilogu dostavljaju sudovi i drugi organi
država ugovornica moraju biti potpisani i snabdjeveni pečatom suda ili drugog organa
od koga potiču.
(3) Zamoljena država može tražiti dodatna obavještenja i akte koji su joj potrebni
za izvršenje zamolnice.
Jezik
Član 7
(1) Zamolnica i akti koje treba dostaviti uz zamolnicu saglasno odredbama ovog
ugovora sastavljaju se na službenom jeziku države molilje.
(2) Odgovori na zamolnice dostavljaju se na jeziku zamoljene države.
(3) Akti koje treba uručiti licima u zamoljenoj državi dostavljaju se na službenom
jeziku države molilje.
Način pružanja pravne pomoći
Član 8
(1) Postupanje po zamolnicama vrši se bez odlaganja, po propisima zamoljene
države.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, zamoljeni organ će, na zahtjev suda ili
drugog organa od koga potiče zamolnica, moći da postupi na način koji je posebno
označen u zamolnici, ako to nije u suprotnosti sa javnim poretkom zamoljene države.
Ustupanje zamolnice nadležnom organu
Član 9
(1) Ako sud ili drugi nadležni organ kome je zamolnica upućena nije nadležan za
postupanje, zamolnicu će bez odlaganja ustupiti nadležnom sudu ili drugom
nadležnom organu na teritoriji zamoljene države, o čemu će obavijestiti organ koji mu
je zamolnicu dostavio.
(2) Zamoljeni organ će preduzeti potrebne mjere za utvrđivanje prave adrese, ako
se lice kome treba izvršiti dostavljanje ne može pronaći na adresi označenoj u
zamolnici.
Nemogućnost udovoljenja zamolnici
Član 10
Ako zamoljeni organ nije mogao da udovolji zamolnici, odmah će o tome
obavijestiti organ države molilje i vratiće dostavljena akta uz navođenje razloga zbog
kojih nije mogao da postupi po zamolnici.
Dokazivanje dostavljanja
Član 11
Dostavljanje akata se dokazuje potvrdom o dostavljanju koja se sastavlja po
propisima zamoljene države. U potvrdi o dostavljanju mora biti naznačeno mjesto i
datum prijema i potpis primaoca ili označen drugačiji način dostavljanja.
Odbijanje pravne pomoći
Član 12
(1) Zamoljena država će odbiti da ukaže pravnu pomoć ako nijesu ispunjeni uslovi
za pružanje pravne pomoći predviđeni ovim ugovorom.
(2) Zamoljena država može odbiti ukazivanje pravne pomoći ako smatra da bi
udovoljenje zamolnici ugrozilo njen suverenitet ili bezbjednost ili bi bilo u suprotnosti
sa njenim pravnim poretkom.
Troškovi ukazivanja pravne pomoći
Član 13
(1) Svaka država ugovornica snosi troškove ukazivanja pravne pomoći koji su
nastali na njenoj teritoriji, ako ovim ugovorom nije drugačije određeno.
(2) Države ugovornice neće zahtijevati naknadu troškova za izvršene radnje po
zamolnicama, osim nagrade za izvršeno vještačenje i druge troškove nastale povodom
vještačenja, kao i troškove privremenog upućivanja lica lišenog slobode u zamoljenoj
državi, radi ispitivanja u svojstvu svjedoka ili vještaka, na teritoriju države molilje.
(3) Vještačenje se može usloviti prethodnim polaganjem predujma kod zamoljenog
suda, ako troškove vještačenja snosi stranka.
(4) Svjedoku ili vještaku koji se odazove pozivu suda države molilje pripada pravo
na naknadu putnih troškova i troškova boravka, saglasno propisima države molilje.
(5) U pozivu će se navesti koje naknade pripadaju licima iz stava 4 ovog člana, a na
njihov zahtjev daće im se predujam za pokriće troškova.
Zaštita svjedoka i vještaka
Član 14
(1) Svjedok ili vještak koji se pojavljuje pred sudskim organima države molilje na
osnovu poziva koji mu je dostavljen od strane sudskog organa zamoljene države ne
može, bez obzira na njegovo državljanstvo, biti podvrgnut sudskom gonjenju,
pritvoren zbog djela koje je predmet sudskog postupka u kome je traženo njegovo
prisustvo ili za djelo koje je počinio prije nego što je napustio teritoriju države
molilje, niti upućen da izdržava kaznu na osnovu neke ranije donesene sudske odluke.
(2) Odredba stava 1 ovog člana ne primjenjuje se ako svjedok ili vještak, iako je za
to imao mogućnosti, nije napustio teritoriju države molilje u roku od 15 dana pošto
mu je saopšteno da njegovo prisustvo više nije potrebno ili se u nju vrati pošto je
napustio. U ovaj rok ne uračunava se vrijeme u kome svjedok ili vještak iz
objektivnih razloga nije mogao da napusti teritoriju države molilje.
Obavještenje o propisima
Član 15
Ministarstvo pravde Crne Gore i Ministarstvo pravde Republike Srbije dostavljaće,
na zahtjev, jedno drugom tekst propisa koji važe ili su važili na teritoriji njihove
države, a po potrebi i obavještenja o određenim pravnim pitanjima u vezi sa
materijom koja je predmet ovog ugovora.
DRUGO POGLAVLjE
PRAVNA POMOĆ U GRAĐANSKIM STVARIMA
1. Oslobođenje od davanja obezbjeđenja parničnih troškova i oslobođenje od
plaćanja troškova sudskog postupka
Član 16
(1) Od državljanina jedne države ugovornice koji učestvuje u postupku pred sudom
druge države ugovornice kao tužilac ili umješač, nije dozvoljeno zahtijevati polaganje
predujma za obezbjeđenje parničnih troškova samo zato što je strani državljanin i na
teritoriji te države nema prebivalište.
(2) Predujam taksa i troškova postupka koje snosi stranka, može se zahtijevati od
državljanina druge države ugovornice pod istim uslovima i u istom obimu kao i od
sopstvenih državljana.
(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana shodno se primjenjuju i na pravna lica.
Član 17
(1) Državljani jedne države ugovornice kada se pojavljuju pred sudovima druge
države ugovornice imaju pravo na oslobođenje od plaćanja sudskih taksa i troškova,
kao i na besplatnu pravnu pomoć u toku postupka pod istim uslovima i u istom obimu
kao i njeni sopstveni državljani.
(2) Molbu u smislu stava 1 ovog člana stranka može podnijeti neposredno
nadležnom sudu druge države ugovornice ili sudu države ugovornice čiji je
državljanin, ako na njenoj teritoriji ima prebivalište ili boravište. Sud države
ugovornice čija je stranka državljanin dostaviće molbu nadležnom sudu druge države
ugovornice na način predviđen članom 4 ovog ugovora.
Član 18
(1) Uvjerenje o imovnom stanju na osnovu kojeg se priznaju olakšice iz člana 17
stav 1 ovog ugovora, izdaje nadležni organ one države ugovornice na čijoj teritoriji
molilac ima prebivalište ili boravište.
(2) Ako molilac ima prebivalište ili boravište na teritoriji treće države, ovo
uvjerenje na teritoriji treće države može izdati nadležno diplomatsko-konzularno
predstavništvo države ugovornice čiji je on državljanin.
(3) Sud koji odlučuje o zahtjevu za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja
troškova sudskog postupka iz člana 17 stav 1 ovog ugovora, može, po potrebi, tražiti
dodatna obavještenja od organa države ugovornice čiji je molilac državljanin.
2. Postupanje po zamolnicama u građanskim stvarima
Član 19
(1) Sudovi kojima su upućene zamolnice izvršiće ih što je moguće prije i
primijeniti, po potrebi, ista prinudna sredstva kao i prilikom izvršenja zamolnica
između domaćih sudova. Prinudna sredstva neće se primjenjivati ako se radi o ličnom
dolasku stranaka.
(2) Sud ili drugi organ od koga potiče zamolnica biće na svoj zahtjev blagovremeno
obaviješten o vremenu i mjestu izvršenja tražene radnje kako bi eventualno
zainteresovana stranka mogla tome da prisustvuje. Sudovi mogu vršiti ovo
obavještenje neposredno.
Član 20
(1) Države ugovornice pružaće jedna drugoj pomoć u utvrđivanju adrese lica koja
se nalaze na njihovoj teritoriji, ako se to traži radi ostvarivanja prava njihovih
državljana u postupku pred organima nadležnim za odlučivanje u građanskim
stvarima u smislu ovog ugovora i ako se u tu svrhu pruže odgovarajući podaci.
(2) Zahtjev iz stava 1 ovog člana upućuje se organu druge države ugovornice na
način predviđen članom 4 ovog ugovora.
3. Isprave
Oslobođenje od legalizacije
Član 21
(1) Javne isprave koje je sastavio ili izdao sud ili drugi nadležni organ jedne države
ugovornice i koje su snabdjevane potpisom i službenim pečatom nije potrebno dalje
ovjeravati radi upotrebe pred organima druge države ugovornice. Isto tako, nije
potrebna ni dalja ovjera privatnih isprava ako je ove ovjerio sud ili drugi nadležni
organ.
(2) Odredba stava 1 ovog člana odnosi se i na prepise javnih i privatnih isprava
koje je ovjerio sud ili drugi nadležni organ.
Dokazna snaga javnih isprava
Član 22
Javne isprave izdate od nadležnih organa jedne države ugovornice imaju pred
organima druge države ugovornice istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.
Dostavljanje isprava o ličnom statusu
Član 23
(1) Nadležni organi država ugovornica dostavljaće jedni drugima izvode iz
matičnih knjiga kao i pravnosnažne sudske odluke koje se odnose na lična stanja
državljana druge države ugovornice.
(2) Isprave i sudske odluke iz stava 1 ovog člana dostavljaju se, bez taksa i
troškova, nadležnom organu druge države ugovornice.
(3) Izvodi iz matičnih knjiga umrlih dostavljaće se odmah, a ostali izvodi i sudske
odluke krajem svakog tromjesečja.
4. Zaostavštine
Član 24
(1) Državljani jedne države ugovornice mogu na teritoriji druge države ugovornice
sticati imovinska prava na osnovu zakonskog ili testamentarnog nasljeđivanja pod
istim uslovima i u istom obimu kao i državljani te strane ugovornice.
(2) Državljani jedne države ugovornice mogu izjavom posljednje volje raspolagati
svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge države ugovornice.
Član 25
(1) Ako je prema mjerodavnom pravu koje se primjenjuje na raspravljanje
zaostavštine iz člana 24 ovog ugovora nasljednik država, pokretna imovina pripada
državi ugovornici čiji je državljanin bio ostavilac u vrijeme smrti, a nepokretna
imovina državi ugovornici na čijoj se teritoriji ova imovina nalazi.
(2) Ako je ostavilac u vrijeme smrti imao dvojno državljanstvo država ugovornica,
nasljednik pokretnih stvari je ona država u kojoj je ostavilac imao prebivalište u
vrijeme smrti.
5. Priznanje i izvršenje sudskih i arbitražnih odluka
Sudske odluke
Član 26
(1) Država ugovornica priznaće i izvršiće na svojoj teritoriji, pod uslovima
utvrđenim ovim ugovorom, sljedeće sudske odluke donijete na teritoriji druge države
ugovornice:
1) sudske odluke u građanskim stvarima,
2) sudske odluke u krivičnim stvarima, u dijelu kojim je odlučeno o imovinskopravnim
zahtjevima.
(2) Sudskom odlukom u smislu stava 1 ovog člana smatra se i poravnanje
zaključeno pred sudom, kao i odluka drugog organa koja je u državi u kojoj je
donijeta izjednačena sa sudskom odlukom, odnosno sudskim poravnanjem, ako se
njom regulišu odnosi u statusnim, porodičnim i imovinsko-pravnim odnosima sa
međunarodnim elementom.
Uslovi za priznanje i izvršenje
Član 27
(1) Sudske odluke iz člana 26 ovog ugovora priznaju se i izvršavaju ako su
ispunjeni sljedeći uslovi:
1) da je odluka pravnosnažna i izvršna po zakonu države ugovornice na čijoj je
teritoriji donesena;
2) da po zakonu države ugovornice u kojoj se priznanje, odnosno izvršenje traži,
donošenje odluke u toj pravnoj stvari nije u isključivoj nadležnosti domaćeg suda ili
drugog organa;
3) da je stranka koja nije učestvovala u postupku i protiv koje je sudska odluka
donesena bila uredno i blagovremeno pozvana da učestvuje u postupku, odnosno u
slučaju procesne nesposobnosti bila pravilno zastupana, prema zakonu države
ugovornice na čijoj je teritoriji odluka donesena;
4) da između istih stranaka u istoj stvari na teritoriji države ugovornice u kojoj se
priznanje, odnosno izvršenje traži nije od suda ranije već donesena pravnosnažna
odluka ili priznata neka druga strana sudska odluka;
5) da između istih stranaka u istoj stvari nije ranije pokrenut postupak odnosno
započeta parnica pred sudom one države ugovornice u kojoj se traži priznanje
odnosno izvršenje;
6) da priznanje odnosno izvršenje odluke nije u suprotnosti sa javnim poretkom
države ugovornice u kojoj se priznanje odnosno izvršenje traži.
Član 28
(1) Sudske odluke jedne države ugovornice donijete u bračnim sporovima i u
sporovima radi utvrđivanja i osporavanja očinstva ili materinstva, odnosno odluke
koje se odnose na lična stanja (status) sopstvenih državljana ili državljana druge
države ugovornice, priznaće se i bez preispitivanja od strane suda uslova predviđenih
u članu 27 ovog Ugovora, pod uslovom da nijesu u suprotnosti sa propisima koji se
primjenjuju u ovim stvarima na teritoriji države u kojoj se traži priznanje.
(2) Sudske odluke jedne države ugovornice, koje se tiču ličnog statusa državljana
treće države, priznaće se na teritoriji druge države ugovornice samo ako ispunjavaju
uslove za priznanje u državi čiji su državljani u pitanju.
Arbitražne odluke
Član 29
(1) Država ugovornica priznaće i izvršiće na svojoj teritoriji odluke arbitražnih
sudova, kao i pred njima sklopljena poravnanja u privrednim stvarima (u daljem
tekstu: arbitražne odluke) donesene na teritoriji druge države ugovornice.
(2) Na priznanje i izvršenje odluke iz stava 1 ovog člana shodno se primenjuju
odredbe člana 27 ovog ugovora.
(3) Priznanje i izvršenje odluke iz stava 1 ovog člana odbiće se ako nijesu ispunjeni
uslovi iz stava 2 ovog člana i ako se utvrdi:
1) da arbitražna odluka nije zasnovana na pismenom sporazumu o nadležnosti
arbitražnog suda koji je donio odluku (u daljem tekstu: ugovor o arbitraži);
2) da ugovor o arbitraži nije punovažan po zakonu kome su ga stranke podvrgle,
kao i zakonu države ugovornice u kojoj se traži priznanje, odnosno izvršenje;
3) da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nijesu bili u skladu sa
ugovorom o arbitraži;
4) da je arbitražni sud prekoračio granice svog ovlašćenja određene ugovorom o
arbitraži;
5) da je arbitražnu odluku poništio ili obustavio nadležni organ države ugovornice u
kojoj je odluka donesena.
(4) Ako je arbitražni sud prekoračio ovlašćenja iz ugovora o arbitraži, arbitražna
odluka će se, ako su ispunjeni ostali uslovi i ako je to moguće, priznati i izvršiti u
onom dijelu za koji je sud bio ovlašćen.
Zahtjev za priznanje i izvršenje
Član 30
(1) Zahtjev za priznanje i izvršenje sudske i arbitražne odluke zainteresovana
stranka podnosi nadležnom sudu države ugovornice u kojoj se traži priznanje i
izvršenje ili nadležnom sudu države ugovornice gdje je odluka donijeta, koji će
zahtjev dostaviti na način predviđen članom 4 ovog ugovora.
(2) Zahtjev za priznanje i izvršenje može podnijeti svako ko ima pravni interes za
priznanje i izvršenje.
(3) Uz zahtjev za priznanje i izvršenje sudske odluke prilažu se:
1) original ili ovjereni prepis sudske odluke ili poravnanja sa potvrdom da je odluka
pravnosnažna i izvršna, ako to ne proizilazi iz odluke;
2) potvrda da je stranka koja nije učestvovala u postupku i protiv koje je odluka
donijeta bila uredno i blagovremeno pozvana da učestvuje u postupku, odnosno da je
procesno nesposobna stranka bila pravilno zastupana u skladu sa zakonom države
ugovornice čiji je organ donio odluku.
(4) Uz zahtjev za priznanje i izvršenje arbitražne odluke prilažu se:
1) original ili ovjereni prepis odluke arbitražnog suda ili poravnanja koje je pred
njim zaključeno;
2) original ili ovjereni prepis sporazuma o nadležnosti arbitražnog suda.
Postupak priznanja i izvršenja
Član 31
(1) Postupak priznanja i izvršenja odluke sprovodi se po zakonu države ugovornice
na čijoj teritoriji se traži priznanje i izvršenje
(2) Sud koji odlučuje o zahtjevu za priznanje i izvršenje odluke ograničiće se samo
na utvrđivanje postojanja uslova predviđenih u čl. 27 do 30 ovog ugovora.
Član 32
Primjena odredbi koje se odnose na izvršenje sudskih ili arbitražnih odluka ne
može biti u suprotnosti sa propisima država ugovornica koji se odnose na transfer
novca i iznošenje drugih stvari dobijenih izvršenjem.
TREĆE POGLAVLjE
PRAVNA POMOĆ U KRIVIČNIM STVARIMA
Opšti vidovi pravne pomoći
Član 33
(1) Opšti vidovi pravne pomoći obuhvataju:
1) izvršenje procesnih radnji, kao što su pozivanje i dostavljanje pismena,
saslušanje okrivljenog, ispitivanje svjedoka i vještaka, uviđaj, pretres prostorija i lica,
privremeno oduzimanje predmeta;
2) primjenu mjera, kao što su nadzor i snimanje telefonskih i drugih razgovora ili
komunikacija i optička snimanja lica, kontrolisana isporuka, pružanje simulovanih
poslovnih usluga, sklapanje simulovanih pravnih poslova, angažovanje prikrivenog
isljednika, računarsko pretraživanje i obrada podataka;
3) razmjenu obavještenja i dostavljanje pismena i predmeta koji su u vezi sa
krivičnim postupkom u državi molilji, dostavljanje podataka bez zamolnice,
korišćenje audio i video-konferencijske veze, formiranje zajedničkih istražnih timova;
4) privremenu predaju lica lišenog slobode radi ispitivanja pred nadležnim organom
države molilje.
(2) Uz zamolnicu za pretres lica ili prostorija ili zaplenu, odnosno privremeno
oduzimanje predmeta, prilaže se jedan primjerak ili ovjeren prepis odluke organa koji
moli ovu radnju.
(3) Predmete i izvornike akata i pismena koji su dostavljeni radi izvršenja
zamolnice, strana molilja vratiće što prije zamoljenoj državi, ukoliko ih se ona ne
odrekne.
Pozivi
Član 34
U pozivu okrivljenom, svjedoku, vještaku ili drugom učesniku u postupku koji se
poziva iz zamoljene države, ne smije biti zaprijećena prinudna mjera u slučaju da se
pozivu ne odazove. Ako se pozvani ne odazove pozivu, za to mu ne smije biti
izrečena sankcija.
Privremena predaja lica lišenog slobode
Član 35
(1) Ukoliko država ugovornica koja sprovodi krivični postupak, pozove, radi
ispitivanja, odnosno saslušanja, u svojstvu svjedoka ili vještaka, lice koje je lišeno
slobode u drugoj državi ugovornici, ono može biti privremeno predato državi molilji.
(2) Država molilja dužna je da privremeno predato lice vrati u roku koji odredi
zamoljena država.
(3) Privremena predaja će se odbiti:
1) ako se lice lišeno slobode ne saglasi sa privremenom predajom;
2) ako bi usljed privremene predaje moglo doći do produženja njegovog lišenja
slobode;
3) ako po mišljenju zamoljene države, postoje drugi važni razlozi protiv njegove
privremene predaje državi molilji.
(4) Privremena predaja se može odložiti ako je prisustvo lica lišenog slobode
potrebno u krivičnom postupku koji se vodi na teritoriji zamoljene države.
(5) Ako zamoljena država udovolji zamolnici, država molilja je dužna da lice lišeno
slobode drži u pritvoru za vrijeme njegovog boravka na njenoj teritoriji i da ga, po
preduzetoj radnji pravne pomoći, odmah vrati zamoljenoj državi ukoliko ona ne
zahtijeva da bude pušteno na slobodu. Predato lice uživa zaštitu predviđenu u članu
14 ovog ugovora.
(6) Ako treća država treba da preda jednoj od država ugovornica lice lišeno
slobode, preko teritorije druge države ugovornice, druga država ugovornica će, u
skladu sa odredbama ovog ugovora, odobriti tranzit lica lišenog slobode, ako ono nije
državljanin te države ugovornice.
(7) U slučaju iz stava 6 ovog člana predato lice mora biti u pritvoru na teritoriji
zamoljene države za tranzit, ukoliko država od koje je zatražena predaja ne zahtijeva
da ono bude pušteno na slobodu.
Zaštita lične slobode
Član 36
(1) Lice koje je pozvano da se pojavi pred sudom države molilje, da bi krivično
odgovaralo za djelo koje mu se stavlja na teret, ne smije, nezavisno od državljanstva,
na njenoj teritoriji biti gonjeno ili pritvoreno niti mu se na bilo koji način smije
oduzeti ili ograničiti sloboda za djela i osude koje nijesu navedene u pozivu, a potiču
iz vremena prije njegovog odlaska iz države molilje.
(2) Krivično gonjenje, lišenje slobode ili bilo kakvo drugo ograničenje lične
slobode dozvoljeno je ako se pozvani, nakon što njegova prisutnost po izjavi suda više
nije potrebna, zadrži više od 15 dana na teritoriji države molilje iako je mogao
napustiti ili ako se nakon napuštanja teritorije države molilje dobrovoljno vrati na
njenu teritoriju.
Prisustvo radnjama pravne pomoći
Član 37
(1) Na izričitu molbu države molilje, zamoljena država obavijestiće je o mjestu i
vremenu izvršenja zamolnice.
(2) Predstavnici zainteresovanih pravosudnih organa i lica koja učestvuju u
krivičnom postupku, kao i njihovi pravni zastupnici, mogu prisustvovati prilikom
preduzimanja radnje pravne pomoći, uz saglasnost nadležnog pravosudnog organa
zamoljene države, koji je obavezan da o tome prethodno pribavi mišljenje
ministarstva pravde. Ova lica uživaju zaštitu predviđenu u članu 14 ugovora.
Zajednički istražni timovi
Član 38
Ako to opravdavaju okolnosti slučaja, sporazumom nadležnih organa država
ugovornica, mogu se formirati zajednički istražni timovi.
Obavještenja iz kaznene evidencije
Član 39
(1) Države ugovornice obavještavaju jedna drugu o svim osudama državljana druge
države ugovornice odnosno lica koja su rođena na teritoriji druge države ugovornice.
Obavještenja o osudama države ugovornice dostavljaju preko organa iz člana 4 stav 1
ovog ugovora.
(2) Državni organ nadležan za vođenje kaznene evidencije jedne države
ugovornice, na neposredni zahtjev pravosudnog organa druge države ugovornice, pred
kojim se vodi krivični postupak, dostaviće izvod iz kaznene evidencije.
Član 40
Nadležni pravosudni organi država ugovornica, na molbu, dostavljaće jedni
drugima podatke o licima koja su državljani druge države ugovornice, a koja se nalaze
pod istragom ili protiv kojih je pokrenut krivični postupak na teritoriji druge države
ugovornice.
Dostavljanje podataka bez zamolnice
Član 41
(1) Države ugovornice mogu i bez prethodno upućene zamolnice, dostavljati jedna
drugoj podatke o krivičnim djelima i učiniocima do kojih su došle, ukoliko smatraju
da bi ti podaci mogli biti od koristi za pokretanje ili vođenje krivičnog postupka ili bi
mogli dovesti do upućivanja zamolnice shodno odredbama ovog ugovora.
(2) Dostavljanje podataka iz stava 1 ovog člana vrši se samo u slučaju da to ne
ometa vođenje krivičnog postupka pred domaćim pravosudnim organima.
Odlaganje pružanja pravne pomoći
Član 42
(1) Zamoljena država može da odloži pružanje pravne pomoći iz člana 33 ovog
ugovora ukoliko je to neophodno radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka koji je
u toku pred domaćim pravosudnim organima, a koji je u vezi sa dostavljenom
zamolnicom.
(2) Zamoljena država će obavijetiti državu molilju o razlozima za odlaganje
pružanja pravne pomoći iz stava 1 ovog člana.
Odbijanje pravne pomoći
Član 43
Države ugovornice odbiće pravnu pomoć:
1) ako djelo, koje je navedeno u zamolnici, po pravu zamoljene države nije
krivično djelo;
2) ako je zamolnica u vezi sa djelom, koje je po mišljenju zamoljene države,
političke ili vojne prirode.
Ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja
Član 44
(1) Ako je državljanin jedne države ugovornice ili lice koje na njenoj teritoriji ima
prebivalište učinilo krivično djelo na teritoriji druge države ugovornice, koje je
predviđeno kao krivično djelo u objema državama ugovornicama, država ugovornica
u kojoj je djelo učinjeno može zamoliti drugu državu ugovornicu da preuzme krivično
gonjenje.
(2) Nadležni organi zamoljene države sprovode krivični postupak u skladu sa
propisima te države.
Član 45
(1) U zamolnici za preuzimanje krivičnog gonjenja mora biti opisano činjenično
stanje i moraju biti navedeni što potpuniji podaci o okrivljenom, njegovom
državljanstvu i prebivalištu ili boravištu.
(2) Uz zamolnicu se prilažu:
1) spisi u izvorniku ili ovjerenom prepisu;
2) dokaz o državljanstvu, prebivalištu, odnosno boravištu lica za koje se moli
preuzimanje krivičnog gonjenja;
3) izvod odredaba iz krivičnog zakona koje se u toj krivičnoj stvari primjenjuju u
državi molilji;
4) izjave oštećenih.
(3) Izjava oštećenog lica koja je potrebna za pokretanje krivičnog postupka u državi
molilji ima pravno dejstvo i u zamoljenoj državi.
(4) Zamoljena država obavještava državu molilju da li je preuzela krivično
gonjenje. Ako zamoljena država ne prihvati zamolnicu za preuzimanje krivičnog
gonjenja, odmah će obavijestiti državu molilju i vratiti joj spise koji su dostavljeni uz
zamolnicu.
Član 46
Pravosudni organi države molilje privremeno se odriču mjera gonjenja za djela
navedena u zamolnici za preuzimanje krivičnog gonjenja. Od takvih mjera se u
svakom slučaju odustaje:
1) ako je nadležni sud ili nadležni organ zamoljene države ugovornice konačno
obustavio krivični postupak zbog nedostatka dokaza ili zato što učinjeno djelo nije
krivično djelo;
2) ako je okrivljeni u zamoljenoj državi ugovornici pravnosnažno oslobođen;
3) ako je odluka suda koja je donesena u zamoljenoj državi ugovornici već izvršena
ili izvršenju nema mjesta po zakonu ili zbog akta o pomilovanju ili amnestiji, ili je
prema pravu zamoljene države nastupila zastarjelost.
Član 47
Zamoljena država ugovornica obavještava državu molilju o ishodu krivičnog
postupka u vezi sa zamolnicom za preuzimanje krivičnog gonjenja i radi toga
dostavlja pravnosnažnu odluku u izvorniku ili ovjerenom prepisu.
ČETVRTO POGLAVLjE
ZAVRŠNE ODREDBE
Član 48
Sporna pitanja u vezi sa primjenom ovog ugovora države ugovornice će rješavati
diplomatskim putem.
Član 49
(1) Ovaj ugovor podliježe potvrđivanju.
(2) Ugovor stupa na snagu danom prijema posljednje note kojima se države
ugovornice uzajamno obavještavaju o sprovedenom postupku potvrđivanja u skladu
sa njihovim zakonodavstvom.
(3) Ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može
Ugovor otkazati pismeno diplomatskim putem, i u tom slučaju Ugovor prestaje da
važi nakon isteka šest mjeseci od dana prijema obavještenja o otkazivanju.
(4) Ugovor će se privremeno primjenjivati od dana potpisivanja. Privremena
primjena ugovora prestaje danom stupanja na snagu ugovora ili 30 dana nakon
prijema obavještenja jedne od država ugovornica kojom obavještava drugu državu
ugovornicu o svojoj namjeri da ne postane članica ovog ugovora.
Ovaj ugovor sačinjen je u Podgorici, dana 29. maja 2009. godine, u dva originalna
primjerka, svaki na crnogorskom i srpskom jeziku, s tim da su oba teksta podjednako
vjerodostojna.
ZA CRNU GORU
MINISTAR PRAVDE
Miraš Radović, s.r.
ZA REPUBLIKU SRBIJU
MINISTAR PRAVDE
Snežana Malović, s.r.
Član 3
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom
listu Crne Gore - Međunarodni ugovori".
SU-SK Broj 01-704/5
Podgorica, 14. oktobra 2009. godine
Skupština Crne Gore 24. saziva
PREDSJEDNIK
Ranko Krivokapić, s.r.
IZMENE
Objava o stupanju na snagu Ugovora
između Crne Gore i Republike Srbije o
pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim
stvarima
Objava je objavljena u "Službenom listu CG -
Međunarodni ugovori", br. 7/2010 od 30.6.2010.
godine.
Na osnovu člana 21 Zakona o zaključivanju i izvršavanju međunarodnih ugovora
("Službeni list CG", br. 77/2008), Ministarstvo inostranih poslova Crne Gore
OBJAVLjUJE
da je Ugovor između Crne Gore i Republike Srbije o pravnoj pomoći u građanskim
i krivičnim stvarima, potpisan 29. maja 2009. godine, u Podgorici, objavljen u
"Službenom listu CG - Međunarodni ugovori", broj br. 4/09, stupio na snagu 11. juna
2010. godine.
Broj: 09/11-65/137-5
Podgorica, 24. jun 2010.
Ministar inostranih poslova
Milan Roćen, s.r.

Vezani članci:

Saopštenje 02.01.2025.
Izvještaj o primjeni instituta ,,Lice za podršku djetetu... 30.12.2024.
Ažurirani spisak sudskih vještaka - ažuriran 30. decembra 2024. godine 30.12.2024.
Do Kwon će biti izručen SAD-u 27.12.2024.
Da li vam je sadržaj ove stranice bio od koristi?