Budva: Predsjednik Vlade Milo Đukanović obratio se PS OEBS-a

Dobrodošli u Crnu Goru, dobrodošli u Budvu. Za nas je velika čast što se jesenje zasjedanje Parlamentarne skupštine OEBS, koja ima važnu ulogu u promovisanju bezbjednosti, demokratije i prosperiteta unutar država učesnica i širom prostora OEBS, kao i u jačanju povjerenja i razumijevanja među državama, održava u Crnoj Gori. Meni je posebno zadovoljstvo da vas pozdravim u ime Vlade, i u svoje ime.

Crna Gora je ponosna što je pouzdan partner i snažan podržavalac OEBS-a, organizacije koja pod jednim krovom ujedinjuje države evroatlantske i evroazijske zajednice, i razvija tijesne veze sa mediteranskim i azijskim partnerima.

Veoma konstruktivna saradnja sa OEBS-om važan je dio naše najnovije političke istorije, i prije referenduma 2006. godine, i nakon međunarodnog priznanja Crne Gore. Ne zaboravljamo da je OEBS bila prva međunarodna organizacija koja je samo mjesec dana nakon referenduma primila u punopravno članstvo Crnu Goru, prvu državu u dugoj istoriji Balkana koja je stvorena mirnim demokratskim putem, po najvišim evropskim standardima. OEBS je djelovanjem svoje misije u Podgorici, kao i kroz odličnu saradnju koju imamo sa Sekretarijatom, sa Parlamentarnom skupštinom i sa zemljama članicama, postao sastavni dio naših demokratskih, reformskih promjena i procesa, i uspjeha na putu integracija. U dobroj mjeri zahvaljujući i toj saradnji, Crna Gora je danas u fazi pristupnih pregovora za članstvo u EU, na pragu NATO, uvažena kao susjed i inicijativan činilac regionalne stabilnosti na Balkanu.

Ne zaboravljamo takođe da je Parlamentarna skupština OEBS, uoči našeg referenduma, dok smo još bili u državnoj zajednici sa Srbijom, održana 2005. godine u Crnoj Gori. Sami taj čin, kao i poruke upućene crnogorskoj javnosti u to vrijeme, značajno su relaksirali našu unutrašnju situaciju i doprinijeli političkoj stabilnosti.

Danas, osam godina kasnije, bez pretjerivanja može se reći da je progres Crne Gore evidentan. Isto tako, i da je region Zapadnog Balkana značajno napredovao. U međuvremenu, Hrvatska je postala članica EU, a zajedno sa Albanijom i članica NATO. Realna su očekivanja Srbije, nakon uspostavljenog dijaloga sa Kosovom, da uskoro otvori pregovore za članstvo u EU. I drugi naši susjedi su posvećeni ostvarivanju tog zajedničkog cilja. To značajno doprinosi obnovi povjerenja, kao i ekonomskom i demokratskom razvoju regiona u kojem živimo.

Ipak, ne treba previđati da nijesu otklonjeni najvažniji uzroci već tradicionalne balkanske nestabilnosti. Eliminisanje tih rizika je neodvojivo od procesa daljeg ekonomskog razvoja i demokratske emancipacije društava koja žive u ovom kutku zajedničkog evropskog doma. Jednostavno, za ozbiljnu politiku neodrživa je teza o prirodnoj predodređenosti Balkana da generiše nestabilnost. Netolerantnost i nedovoljna fleksibilnost koje su uvijek bile uzrok nesporazuma i tragedija u našem regionu ipak su prevashodno posljedica predrasuda, međusobnog nepoznavanja i strahova, a u osnovi svega – posljedica ekonomskog i ukupnog zaostajanja. Zato se ne smije propustiti trenutak za uobličavanje jasne, sveobuhvatne, kompleksne životno utemeljene platforme koja bi ulaganjem u infrastrukturu i ekonomske resurse podstakla razvojne i emancipatorske procese u ovom regionu. Na takvoj zdravoj osnovi bilo bi moguće učvrstiti njegovu stabilnost i kurs evropskog i evroatlantskog razvoja.

Dame i gospodo,

Vizija slobodne, demokratske, zajedničke i nedjeljive bezbjednosti ukorijenjena je u Helsinškom završnom aktu 1975 - sporazumu koji je ostavio pečat vremena i pomogao da se prevaziđu podjele Istoka i Zapada i okonča Hladni rat. Iz današnje perspektive to dostignuće izgleda još veće. Ponekad se prosto čini nevjerovatnim, posebno kada se ima u vidu to vrijeme, da se toliki broj država ikada saglasio o tako velikom broju izuzetno važnih pitanja za evropski mir i bezbjednost.

Ključno nasljeđe tog istorijskog trijumfa je jedinstven, sveobuhvatan pristup OEBS, koji prepoznaje da je političko-vojna bezbjednost povezana sa ekonomsko-ekološkom i sa ljudskim pravima. Isto tako, inkluzivan karakter Organizacije i stalni dijalog, koji je nužan saveznik stremljenja da se konstruktivno upravlja raznolikostima; da se na tačkama zajedništva doprinosi identifikovanju zajedničkih odgovora. Takođe, i konsenzus, kao izvor političkog legitimiteta odluka i akcija OEBS, ali uz sve izraženiju potrebu prevazilaženja postojeće prakse koja izgradnju konsenzusa čini sve složenijom i kompleksnijom. Zajedno, ove specifičnosti čine OEBS jedinstvenom međunarodnom organizacijom.

Države učesnice nastavljaju ovaj posao i danas u okviru Helsinki +40 procesa, koji bi trebalo da doprinese potpunijem korišćenju potencijala OEBS i jasnijem profilisanju njegove specifične uloge u izmijenjenom, savremenom bezbjednosnom okruženju. Takođe, i u traženju efikasnijih odgovora na aktuelne izazove.

Ali i nakon blizu 40 godina dijaloga i zajedničkog djelovanja u rješavanju nekih od najvećih bezbjednosnih izazova našeg vremena, čini se da vizija bezbjednosne zajednice, kao prostora bez linija razdvajanja i sukoba među državama, prostora utemeljenog na fundamentalnim vrijednostima, zajedničkim obavezama i ciljevima, još uvijek ostaje nedostižna.

U tom smislu, važno je razumjeti da sve složenije i multipolarno bezbjednosno okruženje nije podređeno istim pravilima ponašanja širom prostora OEBS. Različite političke kulture, tradicije i interesi čine da države na ovom prostoru imaju različite percepcije prijetnji i izazova, što se reflektuje na nedostatak međusobnog povjerenja i razumijevanja. Polarizacija je vidljiva i u pogledu različitog tumačenja dogovorenih vrijednosti i obaveza. Zato je važno da cjelovito sagledamo razloge takvih različitih gledišta i da na osnovu toga težimo iznalaženju načina da se ove razlike premoste.

Na tom planu, napredak je evidentan u nekoliko oblasti, poput borbe protiv transnacionalnih prijetnji, uključujući sajber bezbjednost. Istovremeno, važno je osigurati da se pitanjima transnacionalnih prijetnji i izazova bavimo na sveobuhvatan i međudimenzionalan način, uz puno poštovanje obaveza i principa OEBS. To dalje znači uzdržavanje država od mjera koje mogu ugroziti ljudska prava i fundamentalne slobode.

Cijenim značajnim da ukažem na još jednu, po mom sudu, važnu karakteristiku promijenjene političke realnosti, koja se ogleda u tome što ne-vojni i humanitarni aspekti bezbjednosti dobijaju na težini. Takođe, interni problemi i procesi koji se odvijaju unutar država, prije nego odnosi među državama, postaju uzrok novih prijetnji i rizika bezbjednosti.

Iz ugla Crne Gore, države koja dinamično napreduje ka EU i NATO, želim kratko da se osvrnem na još neke od aspekata važnih pitanja kojima je posvećeno ovogodišnje zasijedanje Parlamentarne skupštine OEBS.

Na samitu u Astani 2010. složili smo se da je bezbjednost našeg regiona neraskidivo povezana sa bezbjednošću susjednih regiona. Kada je riječ o našim mediteranskim i azijskim partnerima za saradnju, Crna Gora snažno podržava razvoj strateškog pristupa OEBS, i u okviru svojih nacionalnih mogućnosti i kapaciteta daje svoj konstruktivan doprinos.

Crna Gora je primjer kako prožimanje etničkih, vjerskih i kulturnih raznolikosti, kroz njeno balkansko, mediteransko i evropsko nasljeđe, može i treba da bude faktor mira i razvoja. S punom sviješću o važnosti dijaloga i tolerancije, potvrđujemo senzibilan i odgovoran odnos prema očuvanju unutrašnjeg multietničkog i multireligijskog sklada i stabilnosti, prema istoriji i tradiciji dobrosusjedstva i zajedničkih vrijednosti koje baštini Mediteran i njegova drevna civilizacija, tokom svoje burne istorije. U tom smislu, naš osnovni kapital je raznorodno, multietničko i multikulturno biće Crne Gore, utkano u svijest svakog našeg građanina. Promovisanje dijaloga i ''jedinstva u različitostima'' je aksiom ovog vremena, moto evropske i globalne integracije, osnova na kojoj počiva i razvija se i današnja Crna Gora.

Otuda je sasvim prirodno da zagovaramo i promovišemo posvećenost njegovanju takvih vrijednosti, afirmiciju politike dijaloga i saradnje među različitim kulturama, civilizacijama i narodima, solidarnost i međusobno uvažavanje. To razumijemo kao izazov i ispitivanje mogućnosti za konkretan doprinos svih nas.

Na kraju, vjerujem da ćete u konstruktivnoj diskusiji i dijalogu dati svoj doprinos identifikovanju održivih rješenja za aktuelne izazove.

Želim vam uspješan rad i prijatan boravak u Crnoj Gori.

Zahvaljujem na pažnji!