Govor predsjednika Vlade Mila Đukanovića na svečanosti na Lovćenu: Naš evropski put je njegoševski

Naš evropski put je njegoševski

Poštovani građani Crne Gore,

Ekselencije,

Dame i gospodo,



Okupili smo se danas na Lovćenu, na najvišem vrhu crnogorske slobode, da odamo počast velikom Njegošu, i da se poklonimo njegovom besmrtnom djelu.

Dva su vijeka od rođenja Rada Tomovoga. Jubilej kao istorijska potvrda čuvenog stiha, Njegoševog: „Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi“. Lovćen i Njegoš – sinonimi vječnosti Crne Gore.

Poštovani građani,

Njegoš nije bio samo genijalni pjesnik, već filozof i državnik, svjetovni i duhovni vladar slobodne Crne Gore. Što je veća istorijska distanca, sve jasnije se vidi veličina njegovog sveobuhvatnog djela. On je u dobroj mjeri postavio temelje moderne crnogorske državnosti. U vremenu Njegoševog djetinjstva, Nacionalnu biblioteku na Cetinju „činila je jedna knjiga – istorija (bolje reći memoari) od vladike Vasilija...“, kako je pisao Viala de Somijer. Vrlo brzo, od Njegoševih djela, i knjiga o njemu, nastala je bogata biblioteka, koja se stalno dopunjuje, na raznim jezicima. Svojevrsna simbolika ukupnog napretka Crne Gore, i Njegoševe istorijske uloge u njenom kulturnom uzdizanju.

Lovćen, i Njegošev grob na njemu, proživjeli su sudbinu rušenja i građenja Crne Gore tokom XX vijeka. Kapela koju je sebi podigao nepopravljivo je oštećena u Prvom svjetskom ratu 1916. godine. Nakon što je Crna Gora izbrisana sa geografske karte, krajem tog rata, srušeni su ostaci kapele i 1925. godine podignuta je nova. Po obliku slična Njegoševoj, ali svojom porukom protivna istorijskom biću Crne Gore. Kad je Crna Gora postala slobodna republika u Titovoj Jugoslaviji, polovinom prošlog vijeka, socijalistička Vlada Blaža Jovanovića donijela je odluku o podizanju spomenika Njegošu na Lovćenu. Odabran je i autor svjetskog imena, veliki hrvatski i jugoslovenski vajar Ivan Meštrović. Trebalo je više od dvije decenije da se ta odluka realizuje. Mauzolej pred kojim se nalazimo podigao je narod Crne Gore, uz pomoć svih jugoslovenskih naroda. Na velikoj svečanosti 28. jula 1974. godine predsjednik Crne Gore Veljko Milatović predao je Njegošev mauzolej „na društvenu brigu“ i „oglasio ga otvorenim za posjetioce“. Gotovo četrdeset godina kasnije, u povodu dva vijeka od Njegoševog rođenja, Crna Gora je temeljno obnovila ovaj spomenik.

Nije Njegoš izabrao vrh Lovćena za svoje počivalište da bi sebi sagradio spomenik. Jer, od njegovog pjesničkog i filozofskog genija nema većeg spomenika. Njegoš je u stvari i tim svojim činom uzvisio duhovni i moralni spomen svojoj Crnoj Gori, svojoj „slamki među vihorove“. I njenim najboljim sinovima, koji su s Njegošem u zakletvi, a s Lovćenom u srcu, neustrašivo mogli izaći na strašne poljane Grahovca i Vučjega Dola, i gaziti Neretvu i Sutjesku...

Naša epoha, i naš naraštaj, kao i oni prije nas, traži odgovore od Njegoša i na savremene izazove i dileme. Njegove poruke i njegove misli su svevremene.

Nažalost, nastavlja se i u našem vremenu nerazumijevanje i zlonamjerno tumačenje Njegoša. Neki mitomani, propovjednici mržnje, htjeli bi u Njegošu da nađu duhovnog oca i predvodnika. Njegoš nije bio pjesnik genocida, niti inspirator zločina. On nije pozivao u borbu protiv bilo kojeg naroda, već u borbu za slobodu. A borba za slobodu nacije XIX vijeka ne može biti isto što i nasilje nad nedužnim ljudima u vijeku iza nas. Uostalom, sami Crnogorci su pokazali da su najbolje razumjeli Njegoša, opredjeljujući se za harmonični suživot sa muslimanima u Crnoj Gori nakon Berlinskog kongresa. Neljudi i zločinci, koji su ubijali nevine ljude, i širili međunacionalnu i međuvjersku mržnju, u krvavom raspadu jugoslovenskog društva, nijesu i ne mogu biti sljedbenici Njegoševi.

A dvadeseti vijek jeste naš vijek iskušenja, klonuća i katarzi, u kojem je Crna Gora opstajala u neugasloj njegoševskoj iskri slobode. Danas velikom Njegošu počast odaje nova Crna Gora. Država savremenih stremljenja, koju smo obnovili upornošću i umijećem, mudrošću i odlučnošću, demokratski iskazanom voljom naših građana. Njegoševski rečeno, provedrilo je „više Gore Crne". Ovo veliko postignuće našeg naraštaja, posmatrano u istorijskom kontekstu, nastavak je djela velikih Petrovića–Njegoša i velikog Njegoša. Vratili smo dostojanstvo i sebi i državi. Dali smo počasti i Petrovićima koje im pripadaju. Izmirili smo dugove prema crnogorskoj istoriji. Crna Gora je danas ugledna država, i pouzdan dom svih koji su joj lojalni. Crna Gora Crnogoraca, Srba, Albanaca, Bošnjaka, Muslimana, Hrvata... Stvaramo Crnu Goru novog doba, društvo koje će ostaviti iza sebe netrpeljivosti i podjele, što nam kroz istoriju nijesu dale naprijed. Naš evropski put je njegoševski.

Vjerujem da bi Njegoš bio ponosan na svoju današnju Crnu Goru, zemlju na evropskom kursu, koja poštuje svoje velikane, svoju slavnu prošlost, i svoje tradicionalne prijatelje.

Poštovani građani,