Saopštenje Ministarstva zdravlja

Dana 07.10.2013. godine održano je jednodnevno savjetovanje, konferencija RHDC (Regional Health Development Center) i TTS (The Transplantation Society) dvije transplantacione asocijacije sa predstavnicima nacionalnom koordinatorkom za transplantaciju organa Republike Hrvatske Dr. Mirelom Bušić, koja je i direktor RHDC, evropske organizacije za zemlje SEEHN (South East European Health Network) sa sjedištem u Zagrebu i predsjednika TTS –a Prof. Dr. Francis Delmonicom, u Podgorici, u Ministarstvu zdravlja Crne Gore i domaćinima: Prof.dr. Miodragom Radunovićem, ministrom zdravlja, pomoćnicom ministra Dr Mirom Jovanovski Dašić, pomoćnicom ministra Goricom Savović, dipl. pravnikom Mirjanom Đuranović, savjetnikom ministarstva zdravlja za međunarodnu sardanju, zatim nacionalnim koordinatorom Crne Gore za transplantaciju organa Prof.dr. Marinom Ratković, Dr Danilom Radunovićem, članom Nacionalnog vijeća za transplantaciju i dr Zoranom Jovančevićem, direktorom Klinike za anesteziologiju u KCCG. Osnovna ideja i tema sastanka je bila kako unaprijediti transplantacioni program u Crnoj Gori sa posebnim akcentom na transplantaciju organa sa umrlih osoba i kako napraviti i unaprijediti program doniranja organa. Na sastanku se raspravljalo o postojećoj legislativi u oblasti donacije i transplantacije organa u Crnoj Gori, kao i segmentima legislative na kojima treba raditi u narednom periodu. Raspravljalo se takođe o potrebama laboratorije za imunološke pretrage neophodne u pripremi pacijenata za transplantaciju organa. Dio agende bio je i preduzimanje daljih koraka na razvoju mreže donora organa i o potrebnim koracima za unapređenje donacije organa sa kadavera, tj. preminulih osoba. Važan aspekt cijelog problema bio je i njegovo finansiranje i objezbjeđivanje budžeta za isti, kao i definisanje bolničkih koordinatora za transplantaciju organa, transplantacionih timova i načina organizacije njihovog rada. Kako je naš transplantacioni program podijeljen na pet segemnenata koji obuhvataju legislativu, edukaciju medicinskog kadra, internacionalnu saradnju u oblasti transplantologije, obezbjeđivanje resursa i kapaciteta u medicinskim ustanovama i podizanje javne svijesti o značaju transplantacione medicine, o svim ovim segmentima se detaljno raspravljalo i zajednički smo uvidjeli sve djelove koji nedostaju u ovom veoma kompleksnom sistemu i na kojima se mora sistematično raditi. Na ovom sastanku smo razmatrali zakonske osnove, organizaciju rada i formiranje timova za transplantaciju sa strogo zakonski određenim i definisanim obavezama kako nacionalnog koordinatora za transplantaciju organa, tako i formiranje mreže bolničkih koordinatora u Kliničkom Centru Crne Gore i u drugim opštim bolnicama u Crnoj Gori i njihove zadatke i uloge, da bi se razvijao program i edukacija za dobijanje organa od moždano mrtvih osoba, kako to naš zakon i donijeti i usvojeni pravilnici predviđaju. Kako je mali i još uvijek nedovoljno veliki odziv građanstva za uzimanje donorskih kartica, zaključeno je da se mora ići na promjenu postojećeg zakona amandmanski u smislu donošenja postojanja predpostavljene saglasnosti za donaciju organa od osoba sa dokazanom moždanom smrću prema važećim medicinskim kriterijumima i standardima i da u tom smislu postoje dvije kategorije ljudi: oni koji se za života izjasne da ne žele da doniraju svoje organe nakon smrti i oni se isključuju kao mogući donori, a osobe koje u toku života potpišu donatorsku karticu, kao izraz svoje želje da doniraju organe nakon smrti ili se za života ne izjasne da hoće da budu davaoci u slučaju smrti mogu biti donori organa. Oni ne mogu biti donori organa jedino u slučaju da se njihova porodica ili rodbina izjasni da ne želi da odobri doniranje organa. Dati su predlozi i objašnjenja za određene materijalne postavke i olakšanja za davaoce i primaoce organa, kako žive, tako i one koji se izjasne da žele da bude kadaverični donori organa, kao i za porodice umrlih donatora u zdravstvenom uređenju i sistemu. Potrebno je dodatno pojasniti zašto je najviše vremena posvećeno ovom problemu. Veoma su male mogućnosti da se svi pacijenti kojima je neophodna transplantacija organa dobiju potrebni organ od živog davaoca. Za mnoge organe koji su neophopdni nekim pacijentima ne postoji druga alternativa, osim transplantacija sa umrle osobe, odnosno kadavera. Veoma mali broj ljudi mogu biti živi donori dijela, tj. režnja jetre, dok je onima kojima je neophodno novo srce, pluća, pankreas, ... jedina mogućnost u transplantaciji sa kadavera. Za bubrege je poznato da su parni organi i kada se ispune zakonski, medicinski i etički uslovi može se uraditi transplantacija od živog srodnog donora, ali je mnogo manje podobnih živih donora, nego što je broje pacijenta kojima je neophodna transplantacija bubrega. U KLiničkom Centru Crne Gore klinički i protokolarno je ispitano 62 pacijenta, da bi se došlo do broja sedam živih srodnih transplantacija bubrega koje su urađene do sad i još četiri koje se planiraju do kraja tekuće godine. Kada je u pitanju transplantacija jetre zbog težine ovog zahvata, mogućih hiruških komplikacija i same terapije koja se mora primijeniti nakon transplantacije i u njenoj pripremi, mora uvijek postojati rezervna jetra, što još dodatno komplikuje situaciju, pa je mogućnost živog davalaštva jednog režnja jetre svedena na svega par procenata pacijenta koji imaju tu mogućnost. Srce po saopštenjima Kardiološke klinike čeka sedam pacijenata u Crnoj Gori. Kao što je istorijski dan za crnogorsku medicinu 25.09. 2012. godine, odosno dan prve žive srodne transplantacije bubrega, tako je isto ne manje važan dan 10.11.2013. godine kada je prvi crnogorski građanin stavljen na urgentnu listu za transplantaciju srca u Eurotransplantu. Već je od Eurotransplanta dobijena jedna ponuda, ali ali je pacijent donor bio starije uzrastne dobi i veličina srca nije odgovarala našem pacijentu, te se odustalo od transplantacije, ali postoji vjerovatnoća da će vrlo brzo dobiti novu ponudu i odgovarajući organa i da će se transplantacija srca obaviti. Zahvaljujući potpisivanju međudržavnog ugovora između Ministarstva zdravlja Hrvatske i Ministarstvo zdravlaj Crne Gore dobili smo mogućnost da se naši pacijenti koji trebaju transplantaciju jetre ili srca preko Hrvatske pod istim uslovima kao i njihovi građani nađu na listi čekanja Eurotransplanta. Za to se moraju uraditi protokolarna ispitivanja u našoj bolnici, a zatom timovi stručnjaka Hrvatske i Crne Gore donose konzilijarno odluku o podobnosti liječenja metodom transplantacije i pacijent se stavlja na listu čekanja u Eurotransplanta. Nema imena pacijenta u tom sistemu, već samo šifre kako zahtijeva ova asocijacija, tako da nema privatnog odnosa i nepotizma, nego se organi u sistemu alociraju kako to zakonski i medicinski kriterijumi nalažu. Normalno da bi mogli da se nađemo na listi čekanja i i da dobijamo organe moramo participirati i u njihovom davanju. Možemo da budemo na početku u minusu, odosno u negativnom bilansu, ali da bi se obavljale druge transplantacije moramo participirati sa organima. Za početak nećemo moći da računamo za Eurotransplant što se tiče bubrega jer imamo dovoljno vještačkih bubrega ali ako budemo imali bubrege osd kadaveričnih donopra, radiće se transplantacije našim pacijentima ili ćemo praviti razmjenu organa sa Eurotransplantom. Srećna sam da mogu da kazem da već uveliko imamo urađenu skoro definitivnu listu čekanja za sve pacijente u Crnoj Gori za bubrege i uređenu na način kako to Eurotransplant zahtijeva. Kada dobijemo ponuđeni organ mi odmah moramo imati procjenu koga sa liste pozvati prema ustanovljenim pravilima i kriterijumima. Stalna kontrola lista koje će biti u Ministarstvu zdravlja Crne Gore sa potrebnim i protokolom predviđenim zanavljem nalaza i obaveznom brzom radu na završavanju protokola za potrebe kada su drugi organi u pitanju, posebno jetra, srce, pa i ostalih, kao što su matične ćelije i tkiva.
Transplantacioni program je proces koji živi, koji se stalno razvija i mijenja, a time podižemo apsolutno sve medicinske nivoe i sve grane medicine, čije je sinhronizovano funkcionisanje neophodno u svakom uređenom transplantacionom sistemu i naprednom zdravstvenom sistemu.


Prof. dr Marina Ratković,

Nacionalni koordinator za transplantaciju organa Crne Gore