Ministar Radunović govorio povodom jubileja 140 godina Bolnice "Danilo I" na Cetinju

Poštovani Predsjedniče Vujanović,
uvaženi gradonačelniče Bogdanović,
poštovani direktore Gaziovoda,
dame i gospodo ,

Predstavlja mi veliko zadovoljstvo i čast da zajedno s vama, sublimirajući vrijeme, proslavim 140 godina razvoja i uspona prve crnogorske bolnice- Opše bolnice Danilo Prvi na Cetinju, koja je imala i ima neprocjenjivu ulogu u zdravstvenom sistemu Crne Gore.
Sjeme rađanja zdravstvene službe u Crnoj Gori zametnuto je upravo ovdje u Prijestonici. Generacije zdravstvenih radnika gradile su zdravstvenu službu na Cetinju i svoje znanje, umijeće i humanost, koju nosi naša profesija, nesebično prenosili stanovnicima iz ovih krajeva, ali i šire. Duga i bogata tradicija Danilove bolnice nameće i nacionalnu i moralnu obavezu, da na ovaj način, još jednom evociramo razvojne puteve ove poznate i priznate zdravstvene ustanove, od davne 1873. godine do danas.

Ljekari bolnice Danilo Prvi za proteklih 140 godina dali su izuzetno veliki doprinos u razvoju medicinske struke i nauke u Crnoj Gori. Prve dvorske ljekare doveo je na Cetinje 1858. godine knjaz Danilo, čime je i praktično počela primjena naučne medicine na Cetinju i u Crnoj Gori. Kruna zalaganja i pregalaštva tadašnjih zdravstvenih poslenika je izgradnja bolnice “Danilo Prvi” na Cetinju, koju je podigao knjaz Nikola. Bolnica se razvijala na modernim naučnim osnovama i narednih decenija bila je okosnica razvoja zdravstvene službe i zdravstvene kulture u državi.

I tada, kao i danas i svih proteklih 140 godina, pored stručnosti i izuzetnog profesionalizma u radu, na svakom koraku osjećala se ljubaznost, brižnost i humanost ljekara i medicinskog osoblja. Bolnica je pružala utočište i pomoć svakom kome je bila potrebna. Tako su se dveri Danilove bolnice širom otvorile i 1875. godine za prijem ranjenih i bolesnih iz Hercegovine, kada je knjaz Nikola kao ispomoć dvorskom ljekaru pozvao hrvatskog doktora dr Valerija Tomića, koji je bio prvi ljekar i upravnik cetinjske bolnice. Od početka1876. do 1878. godine bolnicu je vodila Misija Ruskog Crvenog krsta, čime su otvorile nove stranice razvoja. 1880. godine na čelo bolnice dolazi dr Milan Jovanović-Batuta, mlad i visoko obrazovan ljekar, koji postavlja kamen temeljac daljeg razvoja ustanove I sanitetske službe, ne samo na Cetinju, nego i u cijeloj zemlji. U malu bolnicu koja je tada imala svega 30 postelja i malu državu Crnu Goru, dr Batuta, pun entuzijazma, znanja i htjenja, donio je i primijenio medicinsku nauku i praksu. Njegov nasljednik dr Petar Miljanić, koji je od 1884. godine do 1897. godine, bio je upravnik bolnice i načelnik Saniteta, slovio je za jednako dobrog hirurga i okulistu, naučnika i praktičara. Po postignutim rezultatima i dostignućima Danilova bolnica bila je već tada bila poznata i van granica zemlje.

Pregaoci i nadasve izuzetni ljekari i profesionalci dr Batuta i dr Miljanić postavili su dobre temelje i odredili puteve razvoja bolnice Danilo Prvi, koje su kasnije nastavili dr Božidar Perazić, bečki diplomac i dr Stanko Matanović iz Podbukovice kraj Cetinja, diplomac iz Hajdelberga.
Početkom 20. vijeka dolazi do ekspanizije razvoja bolnice Danilo Prvi. Rekonstruiše se centralni objekat, počinje izgradnja Dječije bolnice, a 1913. godine nabavlja se prvi rentgenski aparat. Iste godine poznati njemački hirurg dr Fridrih Brining počinje da izvodi operacije u cetinjskoj bolnici.
U međuratnom periodu došlo je do stagnacije, a novi temelji bolnice postavljeni su krajem 1940. godine, kada je odlučeno da ova zdravstvena ustanova, jedna od tri tog nivoa u Zetskoj banovini, bude bolnički centar Crne Gore.

Razdoblje Drugog svjetskog rata predstavljalo je nastavak razvojne stagnacije iz prethodnog perioda, ali bez negativnih rezultata u profesionalnom, humanom i etičkom segmentu njenog funkcionisanja. U istoriji ove bolnice, u to doba, ostaće kao baklja da svijetli ime mladog apsolventa medicine-narodnog heroja Stanka Martinovića, koji je bio začetnik organizacije pomoći sanitetskim materijalom za potrebe partizanskog saniteta. Uz njega, u ovom periodu kontinuitet u radu bolnice održali su dr Niko Martinović, upravnik i šef hirurškog odjeljenja, internista I pedijatar dr Vladimir Gerasimović, zatim dr Drago Petrović, dr Jovan Klisić, dr Jovan Kujičić, dr Đorđe Vuletić, dr Gordana Pavlović, dr Božidar Jovetić, dr Vukota Čukić, dr Vukota Dedović I mnogi drugi. Povemeno operacije u bolnici izvodio je i prof. dr Niko Miljanić, sin doktora Petra Miljanjića-utemeljivača naučne medicine u Crnoj Gori.
Odmah po oslobođenju, krajem 1944. godine bolnica Danilo Prvi nastavlja redovan rad na internom, hirurškom i zaraznom odjeljenju. Hirurško odjeljenje i upravljanje bolnicom preuzima dr Đorđe Radulović. Pored postojećih otvorila su se i nova odjeljenja: ORL, Ginekološkpo-akušersko, Očno odjeljenje, Rentgen kabinet. I ovom prilikom se treba sjetiti: dr Niloke Zlatarova, dr Branka Zogovića, dr Rajka Đurišića, dr Dimitrija Vujovića, dr Dušana Dekleva, dr Dare Mijušković, dr Srećka Tomljenovića, dr Radoša Vilotijevića, dr Uroša Ilića, dr Bogdana Banjanina, dr Nebojše Rajčevića, dr Miroslava Popovića i drugih.

Zahvaljujući dobro osmišljenoj kadroskoj politici I organizacionim sposobnostima dr Nikole Zlatarova, koji je postavljen za upravnika 1953. godine, cetinjska bolnica je u to doba prednjačila i po broju odjeljenja i ljekara specijalista, a uskoro su kapaciteti prošireni otvaranjem dječijeg odjeljenja i Republičkog centra za nedonoščad. Od 1961. godine bolnica, sa zdranovama ustanovama Cetinje I Budva, funkcioniše u sklopu Medicinskog centra, a početkom 1964. godine, prvi put od osnivanja, seli se u novu zgradu. Cetinjska bolnica postala je okosnica funkcionisanja Medicinskog centra, sa organizacijom službi po vertikali, od ambulanti, Doma narodnog zdravlja i Dispanzera do pripadajućeg bolničkog odjeljenja, uz učešće bolničkih ljekara na svim nivoima. Bolnička odjeljenja su već tada uspješno vodili dr Rajko Đurišić-ginekološko-akušersko, dr Franjo Ambrošić-hirurško, dr Aleksandar Gledović-Interno, dr Dimitrije Vujović-ORL I dr Miloš Roknić-dječije odjeljenje. Oni su predstavljali prvu generaciju mladih specijalista edukovanih pretežno u Danilovoj bolnici. Sa njima je krajem pedesetih godina počeo proces školovanja specijalističkog kadra. U tom period značajno se unapređuje zdravstvena zaštita žena. Uz dr Rajka Đurišića, na ginekološko-akušerskom odjeljenju radio je doajen crnogorske ginekologije prim. Dr Vasilije-Vaso Kusovac, koji je bio prvi šef Dispanzera za žene u okviru bolnice.
Ni poslije stogodišnjeg jubileja, koji je bio 1973. godine, iskušenja za bolnicu nijesu prestajala. Katastrofalni zemljotres 1979. godine ostavio je posljedice, pa se posao obavljao u neuslovnoj zgradi do 1985. godine, kada su se odjeljenja preselila u moderno rekonstruisani objekat, sa dograđenim spratom za ušno odjeljenje. Prvi put u svojoj dugoj istoriji, bolnica dobija operacioni blok sa dvije operacione sale, intenzivnom njegom i drugim pratećim prostorijama.

Ukidanje zdravstvenih centara, 1991. godine donijelo je novi izazov za cetinjsku bolnicu. Ipak, u planskom razvoju zdravstvene službe u Crnoj Gori bolnica Danilo Prvi je našla svoje mjesto. Otvaranjem KCCG i Medicinskog fakulteta stvorile su se nove razvojne perspektive ove zdravstvene ustanove. Tako je osnovana Klinika za očne bolesti “Kraljica Jelena” i Gastroenterološki kabinet i Institut za ORL i lasersku hirurgiju.
Danas, nakon 140 godina predanog rada plejade nesebičnih, stručnih i posvećenih profesionalaca, koji su zaslužni za ugled i renome koji ova zdravstvena ustanova ima i van naših granica, bolnica Danilo Prvi zauzima značajno mjesto u zdravstvenom sistemu Crne Gore. Nesumnjivo je da će cetinjski pregaoci i čuvari zdravlja stanovnika Prijestonice, nastaviti da koračaju svojim utabanim putem i u budućnosti, njegujući tradiciju i veliko ime bolnice Danilo Prvi. Želim vam puno uspjeha na tom putu I srdačno čestitam ovaj značajan jubilej.

Hvala