Intervju ministra ekonomije dr Vladimira Kavarića za American Times

Vlada već 15 godina radi na stvaranju klime koja pogoduje investitorima, počev od poreske politike, do sveobuhvatnog zakonskog okvira koji uređuje zaštitu prava vlasništva i slobodu trgovine i kretanja kapitala. Što se tiče sektora za ulaganja, izdvajaju se 3 oblasti kao konkurentne: turizam, energetika i poljoprivreda. Prije pet, šest godina započeli smo otvaranje tržišta u oblasti energetike u smislu slobodne trgovine, ali ovo je sektor koji je sam po sebi komplikovaniji jer zahtijeva postojanje adekvatne infrastrukture. Izvršena je djelimična privatizacija Elektroprivrede (EPCG), elektro-energetskog državnog preduzeća, sa italijanskom firmom A2A koja posjeduje 43,7% akcija i pravo upravljanja u cilju usklađivanja funkcionisanja proizvodnje i distribucije za buduću komercijalizaciju. Država trenutno posjeduje 55% akcija. Ova privatizacija je izvršena u skladu sa zahtjevom Evropske komisije kako bi se povećala efikasnost. 

Trenutno smo u sred realizacije jednog veoma dinamičnog projekta sa drugom italijanskom firmom, Ternom, zaduženom za postavljanje podzemnog kabla snage 1.000 MW koji bi trebalo da povezuje Crnu Goru i Italiju. Vrijednost projekta je blizu €900 miliona, od čega €800 miliona obezbjeđuje italijanska strana, a ostatak Crna Gora. Raspodjela odgovornosti je sljedeća: Terna je odgovorna za izgradnju postrojenja na italijanskoj teritoriji, kao i za dio postrojenja u regionu crnogorskog primorja i, naravno, za postavljanje kabla koji ih povezuje. Crna Gora je odgovorna za poboljšanje povezane distributivne mreže u okviru naših granica i za komunikaciju sa susjednim zemljama, Srbijom i Bosnom, kako bi se unaprijedila dodatna mrežna infrastruktura na mjestima gdje je albanska strana već postavila potrebnu infrastrukturu. U skladu sa zajedničkim naporima i predloženim rokovima, kabl bi trebalo da je postavljen do 2016. godine, sa postrojenjem na crnogorskoj strani čije građenje je planirano za početak ljeta ove godine, a tenderi za ove radove su spremni. Tenderi za nabavku i izgradnju postrojenja na italijanskoj strani su već završeni i rekli su nam da se sve odvija kao što je planirano. 

Ovaj projekat je od izuzetnog značaja ne samo u pogledu privremenih zapošljavanja, već zato što se njime pruža mogućnost za čitav niz budućih investicija u okviru sektora. Naša ambicija je da budemo regionalno čvorište za razmjenu električne energije. Ova inicijativa nudi stanovnicima istočnog Balkana atraktivnu novu rutu za istočnu Evropu kroz Italiju, a time, naravno, i ogromno tržište za prodaju u Italiji. 

Kabl je projektovan za razmjenu električne energije u oba pravca. Ipak, više će se izvoziti iz Crne Gore za Italiju budući da oni imaju ogromne deficite, naročito kada je riječ o zelenoj energiji. Cijene električne energije za potrošače je znatno viša nego u našem regionu i time je ova mreža atraktivna za obje strane. 

Znamo da će ovaj projekat otvoriti vrata za investicije u hidro-energiju, solarnu energiju, termo energiju i energiju vjetra. Trenutno se nalazimo u finalnoj fazi pregovora između EPCG i ponuđača iz privatnog sektora za rekonstrukciju termoelektrane (TPP II) na sjeveru Crne Gore koja je snage 250 megavata. Upravo ovih dana dolaze ponuđači iz Češke Republike i Kine i vjerujemo da ćemo u narednim mjesecima potpisati ugovor. Osim pomenutih projekata, tražimo investitore za 3 različita energetska projekta. Prvi je hidroelektrana na Morači približne snage 240 megavata, hidroelektrana na Komarnici snage od 170 megavata i hidroelektrana Maoce kapaciteta od oko 500 megavata. U ovim projektima smo zainteresovani za otvoren dijalog sa investitorima po modelu projekat, izgradnja, upravljanje, održavanje, rekultivacija (DBOMR) i razvoja finansijske šeme. 

Postoje li šanse za energetske projekte osim električne energije? 

Da. Nedavno smo zatvorili tender za istraživanje i eksploataciju nafte i gasa na našem podmorju. Rok za dostavljanje ponuda bio je 15. maja i ponosni smo što smo dobili tri ponude od šest kompanija. Američka kompanija Marathon Oil Corporation i austrijski OMV su dostavili zajedničku ponudu. Drugu ponudu je dostavio konzorcijum Eni S.p.A (Italija) i Novatek, (Rusija) i treću konzorcijum Energean Oil & Gas (Grčka) i Mediterranean Oil & Gas (Velika Britanija). Ove kompanije su ukupno ostvarile više od 70 milijardi dolara u 2013. godini i postigle profit od 10 milijardi dolara. One posluju u više od 80 zemalja širom svijeta. Očekujemo da će procedura razmatranja ponuda i izbora partera biti završena do kraja 2014. godine.

Ovaj tender je za nas nešto potpuno novo, zbog čega smo radili na izradi novih pravnih akata kako bismo osigurali fer i transparentnu tendersku proceduru, u skladu sa pretpristupnom fazom pregovora za ulazak u EU. Ovi pravni akti su zasnovani na industrijskim standardima za istraživanje i eksploataciju, takozvani “Norveški model.” Ne postoji ograničen broj izabranih ponuđača, nego je izbor zasnovan na kvalitetu koji omogućava da nekoliko izvođača postigne maksimalnu efikasnost. Pravni akti stvaraju čvrstu osnovu za jasna pravila i parametre za dobijanje udjela u slučaju pronalaženja nafte ili gasa. Ovo znači da su pregovori jednostavni i direktni, ne ostavljajući prostora za nedoumice u pogledu udjela Vlade i slično. 

Pitanja regionalne integracije se ogledaju kroz finaliziran sporazum o trans-jandranskom gasovodu (TAP), koji će biti u funkciji za izvoz iz Shah Deniz II gasnog basena u azerbejdžanskom Kaspijskom moru 2017-2018. TAP će povezati trans-anatolski gasovod (TANAP) sa granice sa Turskom preko Grčke i Albanije sa krajnjom destinacijom u Italiji. Crna Gora je u decembru 2013. godine, zajedno sa Azerbejdžanom, Hrvatskom i Albanijom, potpisala Memorandum o razumijevanju u Bakuu, sa ciljem izgradnje jadransko-jonskog gasovoda (IAP) koji povezuje TAP u sjevernoj Albaniji kroz Crnu Goru prema Bosni i Hercegovini sa krajnim odredištem u Splitu, gdje će biti povezan sa postojećim hrvatskim transmisionim gasnim sistemom. 

Naročito nas zanimaju investitori koji su spremni da sprovode investicije po DBOMR modelu, kao na primjer, mogućnosti za termalne i hidroelektrane o kojima je ranije bilo riječi. Nakon isteka koncesionog perioda, investicija se vraća Vladi Crne Gore. 

Kada smo se sreli sa ambasadorom Evropske unije u Crnoj Gori, pomenuo je da u ovoj zemlji skoro da nema industrije. Da li postoji nešto što je vrijedno pomenuti iz ovog sektora? 

Drago mi je što ste me ovo pitali. Da. Pripremamo se da ponudimo veoma dobre podsticaje za one koji počinju rad u industrijskoj proizvodnji. Ovdje mislim na preradu hrane, preradu metala itd. Radimo na razvoju industrijskih zona širom zemlje. U ovim zonama postoje poreske olakšice, koje su uglavnom zasnovane na specifičnim potrebama investicije i prilagođene potrebama investitora. 

Trenutno se nalazimo u fazi promocije ovih zona i počinjemo traganje za prvim investitorima. Definisali smo biznis zone u nekoliko lokalnih opština, a pripremamo i još nekoliko ovakvih zona. 

Rekao bih da je to održavanje investicione klime tokom perioda brzih promjena i ekspanzije. Moramo uzeti u obzir i posljedice finansijske krize koja je natjerala mnoge zapadnoevropske i američe kompanije da pričekaju sa ulaganjima. Nadamo se da će oni ubrzo početi da traže interesantne destinacije koje obećavaju, kao što je Crna Gora. 

Pored toga, u nekim sektorima smo i dalje u teškoj tranziciji kao bivša socijalistička republika. Na primjer, Privredni sud je nedavno završio stečajni postupak u Željezari, gdje je sve operacije preuzeo turski investitor. Nadamo se da taj proces uskoro biti završen i u aluminijumskoj industriji. Ovdje se radi o komplikovanoj i staroj industriji koja iziskuje puno energije. Ipak, optimisti smo i vjerujemo da ova investicija može preokrenuti stanje industrije čelika u Crnoj Gori. 

Važno je napomenuti da smo mi punopravni član WTO i potpisnici CEFTA i EFTA sporazuma i sporazuma o slobodnoj trgovini sa EU, Rusijom i Turskom, što ukazuje na to da Crna Gora nije samo destinacija sa jasno uređenim pravilima trgovine, već i destinacija na kojoj investitori imaju jeftiniji pristup drugim tržištima od oko 800 miliona ljudi. 

To je prikladan rok budući da trenutno prolazimo kroz tranzicione promjene naslijeđene iz prethodne države, najteži period. Vjerujem da će tokom narednih 5 godina sve naslijeđeno biti otklonjeno i počećemo se razvijati na više tradicionalan način. U tom trenutku, podvodni kabl će biti završen i u potpunosti funkcionalan, biće znatno više investicija u sektoru turizma i bićemo dosta bliži pristupanju EU i najvjerovatnije već član NATO. Zahvaljujući svemu ovome, siguran sam da ćemo imati odličnu atmosferu za investiranje sa dosta značajnih učlanjenja i preduslova za stvaranje održivog rasta. 

Najbolji način da se prenese poruka nije putem obraćanja političara, već kroz regulatorni okvir koji je postavljen da bi se zadobilo povjerenje investitora. Iako je naš nedostatak vidljivosti pitanje na kojem radimo, ono ima recipročni efekart na investitore: Oni koji nisu upoznati sa nama, imaju jedinstvenu priliku u ovom trenutku, a to je da iskoriste sve benefite i budu pioniri u ovoj vrsti investicija.

Zaista, sreli smo se sa jednim od predstavnika italijanskog sindikata za trgovinu i oni su komentarisali da su sve vrijeme išli čak do Latinske Amerike za nešto što im je na dohvatu ruke - u susjednoj zemlji! Glavni okvir je urađen, sada je red na investitorima da iskoriste šansu!

Originalni intervju na engleskom jeziku mozete naci na zvanicnoj web stranici The American Times

http://www.the-american-times.com/american-times-energy-investments-interview-minister-economy-montenegro/2014/06/07