Intervju ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja prof.dr Petra Ivanovića za biznis magazin CorD

Magazin CorD

Intervju ministra Ivanovića

Raste interesovanje investitora

U Crnoj Gori ima mnogo poljoprivrednog zemljišta koje se ne obrađuje, tako da svaka parcela koja se preda u ruke nekom ko hoće da radi, da obrađuje zemlju, predstavlja pobjedu nad birokratama koji su svojim neradom sprečavali preduzetnike.

Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja nedavno je u sedištu Evropske unije predstavilo programa. Među najznačajnijim vrijednostima kojima je Ministarstvo posvećeno, a koje su prikazane u Briselu je prelazak sa koncepta socio-poljoprivredne politike na koncept koji se zasniva na agro-biznisu. „Uz naporan rad i veliku posvećenost, smatram da poljoprivreda može biti profitabilna. Pored toga, nastojimo da osavremenimo proizvodnju uvođenjem novih tehnologija. Primijenom novih tehnologija, inovacija, najsavremenijih znanja i vještina u poljoprivredi možemo stvoriti značajnu dodatu vrijednost i kreirati osnov za zaradu i nove investicije. Takođe, nastojimo da ojačamo sistem bezbjednosti hrane, stvorimo uslove za povratak mladih na selo i intenzivnije povežemo poljoprivredu sa turizmom i osiguranjem, kaže Petar Ivanović, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja, i dodaje: „Pomaci su vidljivi i mjerljivi - raste broj zaposlenih u poljoprivredi, povećavaju se investicije, povećavaju se površine pod zasadima, uvećava se stočni fond, mladi sve više pričaju o poljoprivredi kao šansi za biznis, raste povezanost sa turizmom i osiguranjem...”

Da li to znači zaokret u odnosu na agrarnu politiku iz prošlosti?

Ne. Smatram da je u pitanju logična faza procesa. Prisjetimo se da se tokom perioda industrijalizacije veliki broj poljoprivrednka preselio u gradove. Bilo je potrebno obezbijediti nedostajuću radnu snagu u fabrikama. Međutim, raspad bivše Jugoslavije i kolaps pojedinih industrija, a djelimično i uvođenja novih tehnologija, doprinijeli su stvaranju viška zaposlenih u industriji. Tu fazu procesa obilježile su politike koje su podsticale ljude da se vrate selu i koje su se bazirale na socijalnoj komponenti. U međuvremenu, stvorila se polarizacija između onih koji su se posvetili poljoprivredi i uvećali svoja gazdinstva i onih koji nemaju namjeru da se ozbiljnije bave poljoprivredom, već to što stvaraju prevashodno troše na svojim gazdinstvima. Otuda je obilježje sadašnje faze fokusiranje na robne poljoprivredne proizvođače, odnosno na politike koje će im pomoći da postanu konkurentni. A tu je logika drugačija.

Koji su konretni ciljevi koje želite da postignete u 2014. godini?

Nastojimo da vodimo politike, mjere, inicijative i aktivnosti koje će doprinijeti kreiranju novih radnih mjesta, većoj proizvodnji, većem učešću poljoprivrede u BDP-u, smanjenju spoljnotrgovinskog deficita, smanjenju sive ekonomije i boljoj edukaciji poljoprivrednih proizvođača. Konkretno, ciljevi u 2014. godini su: 500 novih radnih mjesta, rast poljoprivredne proizvodnje za dva procentna poena, smanjenje deficita poljoprivrednih proizvoda za dva procentna poena, smanjenje sive ekonomije u oblasti poljoprivrede za pet procentnih poena i realizacija najmanje pet edukativnih kampanja.

Može li agrarni biznis u Crnoj Gori biti profitabilan?

Naravno. Imamo dobru klimu, zemljište odličnog kvaliteta, vodne potencijale za navodnjavanje i, što je veoma važno, tržište. Iz godine u godine u godinu raste broj turista. Ove godine očekujemo 1,5 miliona turista. Dodatno, u svijetu raste tražnja za organskim proizvodima. Ako poljoprivrednici ne budu razmišljali o profitu, neće ga ostvariti. Ako budu stalno čekali nekoga iz države da im da novac, propuštaće prilike. Ivo Andrić je kazao: čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno. Vjerujem da je poljoprivreda koja se zasniva na besplatnim davanjima prošlost. Jednostavno moramo razmišljati o investicijama i zaradi.

Ipak država daje subvencije za poljoprivrednu proizvodnju. Kolike su i u koje oblasti odlaze?

Da, daje ih s namjerom da podstaknemo ili dodatno razvijemo pojedine sektore poljoprivrede koji sada nisi konkurentni. Sve mjere podrške utvrđuju se Agrobudžetom koji smo ove godine usvojili u januaru. Prije dvije godine Agrobudžet je usvojen u junu, a prošle godine početkom aprila. Ističem dinamiku usvajanja mjera podrške jer je ona veoma bitna za poljoprivredne prozivođače kako bi mogli na vrijeme da planiraju. Mjere podrške su raznovrsne. Premije u govedarstvu iznose 70€ po grlu, u ovčarstvu i kozarstvu 8€ po grlu, dok je premija za organizvoani tov junadi, bikova i volova 120€ po grlu. U oblasti mljekarstva, osnovna premija je 0,065€. Na ovaj iznos dodaje se 0,01€ za predate količine preko 5.000 litara, kao i dodatnih 0,01€ za mlijeko ekstra i prve klase. To znači da ukupna premija za mlijeko dostiže i 8,5 euro-centi. U oblasti ratarstva podrška merkantilnoj proizvodnji iznosi 160€/ha, dok za krmno bilje iznosi 150€/ha. Podrška sjemenskoj proizvodnji krompira iznosi 700€/ha, a za žitarice 300€/ha. Takođe, sa 50.000€ podržavamo prozivdnju duvana, sa 150.000 € razvoj pčelarstva, sa 200.000€ dajemo podršku osiguranju u oblasti poljoprivrede. Vinogradarstvo podržavamo sa 300.000€, voćarstvo sa 400.000€, povrtarstvo sa 200.000€, maslinarstvo sa 100.000€, itd.

Početkom maja Ministarstvo poljoprivrede objavilo je poziv za dodelu podrške investicijama u preradu na porodičnim gazdinstvima. Kolika su to sredstva, ima li zainteresovanih i šta se time želi postići?

Značajno smo povećali transparentnost upotrebe sredstava iz Agrobudžeta. Po prvi put, prošle godine krenuli smo sa javnim oglašavanjem, odnosno javnim poziva za pojedine mjere. Imali smo ukupno 8 javnih poziva. Prije toga uopšte nije bilo javnih poziva. Ove godine, nastojaćemo da broj javnih poziva udvostručimo. Do sada smo već objavili jedanaest. Jedan od javnih poziva odnosi se na preradu na porodičnim gazdinstvima. Osnovni cilj ove mjere je da omogućimo poljoprivrednih gazdinstvima koja se bave primarnom poljoprivrednom prozivodnjom da krenu korak dalje – u preradu, a sve sa ciljem stvaranja veće dodatne vrijednosti na poljoprivrednim gazdinstvima. Ako jedno domaćinstvo proizvodi mlijeko zašto ne bi pokrenulo proizvodnju sira na primjer, i ostvarilo dodatnu vrijednost? Ukupan iznos sredstava je 400.000€, a interesovanje je veliko.

Zašto ste nedavno potpisivanje ugovora o zakupu zemljišta u državnom vlasništvu na lokaciji Kapino Polje okvalifikovali kao ”pobedu rada nad neradom”?

Zato što to jeste tako. Prvo, u Crnoj Gori ima mnogo poljoprivrednog zemljišta koje se ne obrađuje, tako da svaka parcela koja se preda u ruke nekom ko hoće da radi, da obrađuje zemlju, predstavlja pobjedu nad birokratama koji su svojim neradom sprečavali preduzetnike. I drugo, kako slavimo Praznik rada? Tako što tog dana ne radimo. E, upravo tog dana smo potpisali ugovor koji omogućava zakupcu da radi. Ta simbolika je važna, jer mnogo poljoprivrednika radi na Praznik rada, dok istovremeno mnogo drugih jedva čeka da ne radi.

Može li crnogorski poljoprivredni proizvođač profitirati od toga što je Crna Gora u svetu prepoznata kao turistička destinacija?

Da. Kao što sam već kazao, povezivanje poljoprivrede i turizma predstavlja jedan od imperativa. Prošle godine povezali smo dvije porodice, koje su bile na birou rada kao nezaposleni, a imaju obradivo zemljište, sa dva hotela za koje su ekskluzivno počeli da proizvode povrće po narudžbi. Gosti hotela mogli su ujutru da odu do njive i izaberu šta će da jedu za ručak ili večeru. Znate, nekada mali koraci naprave velike pomake.

Vidi li agrobiznis šansu u izvozu?

Naravno. Ne zaboravite da je vino trenutno broj jedan izvozni proizvod.

Ima li interesovanja investitora iz regiona, EU i sveta za ulaganja u crnogorsku poljoprivredu?

Ima! Sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da se interesovanje povećava.

Crna Gora je i pomorska zemlja a do sada nije imala mnogo koristi od ribolova. Da li će se nešto promeniti u budućnosti?

Potrudićemo se. Cilj je da ojačamo ribarsku flotu. Na tome već radimo. Istovremeno, rješavamo niz pitanja od značaja za ribare: od alata koje koriste u ribarenju, preko projekata akva-kulture, do luke prvog iskrcaja i plasmana ribe. Prednost Crne Gore je što paralelno sa razvojem morskog ribarstva, može da razvija i slatkovodno ribarstvo na jezeru koje je drugo po veličini u Evropi i rijekama koje su nezagađene.

Može li Crna Gora koristiti pretpristupne fonde EU za podršku agrobiznisu?

Završen je proces skrininga i dobili smo mjerila za otvaranje poglavlja 11, 12 i 13. Sada radimo na ispunjavanju mjerila i moja su očekivanja da ćemo tokom 2015. godine započeti pregovore u dva od tri navedena poglavlja. Kada su u pitanju fondovi, već sada koristimo sredstva EU i Svjetske banke. Realizovali smo četiri javna poziva za tzv. MIDAS program. Pripremili smo dvogodišnji IPARD-like program, a od 2016. godine krećemo sa realizacijom IPARD programa. Do 2015. akcenat stavljamo na jačanje primarne poljoprivredne proizvodnje, a od 2016. godine akcenat je na podršci jačanju prerađivačkih kapaciteta. Obezbijedili smo i dodatna kreditna sredstva, tako da crnogorska poljoprivreda može da računa na oko 100 miliona eura za investicije do 2020. godine. Nadam se da će biti dovoljno projekata.

Vaše Ministarstvo puno radi na propisima vezanim za bezbednost hrane, šta se time želi postići?

Želimo da zaštitimo zdravlje građana Crne Gore. Znate kako narod kaže: bolje spriječiti, nego liječiti. Prve dane mog mandata obilježio je problem sa aflatoksinom. Nisam se libio da zabranim uvoz mlijeka, čak i proizvodnju mlijeka u Crnoj Gori, jer sam procijenio da je bilo ugroženo zdravlje ljudi. Tu nema kompromisa. Dodatno, ispunjavanje zahtjevnih standarda bezbjednosti hrane otvara tržište EU za crnogorske poljoprivrednike. A to je prilka za veću zaradu, koju sposobni poljoprivredni proizvođači ne smiju propustiti.

Koji je to najveći izazov kada je poljoprivreda u pitanju?

Posljednjih godina sve se više uviđa koliko je održiva poljoprivredna proizvodnja povezana sa pitanjima ishrane rastućeg broja stanovnika, borbe protiv siromaštva i investicijama, bez kojih nema daljeg razvoja poljoprivrede i razvoja ruralnih područja. Klimatske promjene, štetočine, velike oscilacije cijena poljoprivrednih proizvoda na domaćem i međunarodnom tržištu... značajno utiču na kvantitet i kvalitet poljoprivredne proizvodnje. Smatram da su makar tri velika izazova pred nama: edukacija poljoprivrednih proizvođača i javnosti, bolje upravljanje rizicima i jačanje standarda a time i sistema bezbjednosti hrane.