- Vlada Crne Gore
Ministarstvo ekonomskog razvoja Intervju ministra ekonomije dr Vladimira Kavarića ...
Pažnja: Sadržaj ove stranice je dio arhivskog sadržaja i odnosi se na prethodne sazive Vlade Crne Gore. Moguće je da su informacije zastarjele ili nerelevantne.
Arhiva
Intervju ministra ekonomije dr Vladimira Kavarića dnevnom listu “Pobjeda"
Objavljeno: 13.01.2015. • 18:53 Autor: m
1. KAP je i dalje neriješen problem. Kompletan novac nije uplaćen, sporovi se vode... Kada očekujete da bude stavljena tačka na KAP, makar što se formalnosti tiče?
Ova godina je bila izuzetno važna za KAP – danas možemo reći da je fabrika postala razvojna šansa i prestala da bude državni problem. KAP u ovom momentu redovno izmiruje svoje račune, plaća obaveze, uključujući cijenu električne energije koja je zasnovana na komercijalnom aranžmanu sa EPCG. Pored toga, imamo i prilično ambiciozne planove povodom ulaganja, kako u primarnu proizvodnju aluminijuma, tako i pogone koji omogućavaju veći stepen finalizacije proizvoda. Odavno je poznat stav Vlade da je samo takav KAP, koji je usmjeren na veći nivo prerade aluminijskih prozvoda, u strateškom interesu države, a u isto vrijeme samo takav KAP je u dužem roku finansijski održiv i manje osjetljiv na tržišne fluktuacije. U vezi sa fomalnom stranom procesa imamo puno povjerenje da će Privredi sud 2015. godine okončati ovaj proces u skladu sa zakonom, što uključuje i rješavanje aktuelnih sporova.
2. Koliko je realna opasnost da Crna Gora na arbitraži izgubi spor sa Rusima i šta bi to, po Vašem mišljenju, značilo za finansije države, ali i KAP i njegove radnike?
Smatram da čitava crnogorska javnost dijeli isti stav, a to je da nije Vlada ta koja je oštetila CEAC, već naprotiv da je Vlada u ovom slučaju oštećena strana. Međutim, imajući u vidu prirodu, kao i ozbiljnost arbitražnog procesa, Vlada je anagažovala pravnog savjetnika, formirala radni tim, čiji je posao da na arbitražnom sudu dokaže ove naše vrijednosne i činjenično utemeljene stavove.
3. Vlada je htjela drugačije da riješi spor sa Rusima oko KAP-a, ali nije uspjela zbog protivljenja SDP-a, Skupštine... Sa ove vremenske distance, može li se reći ko je pogriješio?
Poznato je da Vladin program restrukturiranja KAP-a 2013. godine, koji je podrazumijevao sporazumni raskid ugovora sa CEAC-om vraćajući KAP u vlasništvo države, nije dobio podršku u parlamentu. U KAP je uveden stečaj i garancije za kredite od 113 miliona eura su aktivirane. Da je opcija preuzimanja KAP-a od strane Vlade bila realizovana, dobili bi KAP u većinskom vlasništvu države i na nivou dugova od oko 40 miliona, sa jasnom vlasničkom strukturom. Samim tim, imali bi i preduzeće spremno za privatizaciju. Elementarna matematika, koja polazi od ovakvih performansi KAP-a, kao i kasnijih kretanja cijene metala na LME, ukazuje da se kroz transparentan proces moglo doći do novog strateškog partnera. Međutim, mislimo da se ne treba vraćati u prošlost, zadovoljni smo da se i kroz ovaj rizičniji i bolniji proces od prethodnog došlo do modela tržišne održivosti i da sada, svako u skladu sa svojim nadležnostima, treba da pomogne da KAP realizuje svoj razvojne potencijale.
4. Kakav rasplet događaja u Boksitima očekujete?
Ohrabrujuće je da je u Rudnicima boksita, i u procesu stečaja, organizovana proizvodnja. Očekivanje Vlade je da Rudnik nađe svog kupca koji će nastaviti da uspješno organizuje proizvodnju, tako omogući dalju valorizaciju rudnog bogatstva u ovoj oblasti i očuva maksimalno mogući nivo radnih mjesta. Imajući u vidu promijenjene globalne okolnosti u aluminijumskoj industriji, proizvodnja boksita će morati da se zasniva i na širem, regionalnom tržištu. Takođe je ohrabrujuće i to što radnici pokazuju interesovanje da nastave svoj angažman u Rudniku, čime daju svoj doprinos uspješnom okončanju ovog procesa i pomažu ulivanju dodatnog optimizma.
5. Kako komentarišete to što država dugi period ima samo probleme od ovog sektora- ispred Vlade se smjenjuju radnici KAP-a, Boksita, Metalca... Svoje zahtjeve ostvaruju isključivo preko ulice, pritiskom traže otpremnine. Da ne pominjemo negativnu poruku koju šalju svakodnevni protesti ispred Vlade. Da li se to moglo riješiti na drugačiji način i ima li mjesta odgovornosti?
Složićete se da su u metalskom sektoru, prije svega mislim na KAP, Željezaru i Boksite, bili nataloženi najkompleksniji ekonomski i socijalni problemi ove države. Složićete se i sa ocjenom da je čitav ovaj kompleks posljednjih godina prošao kroz proces restrukturiranja: u Željezari je on uspješno okončan, u slučaju KAP-a nalazimo se u finalnoj fazi, a kada je riječ o Boksitima hodogram je definisan i usaglašen, tako da i u ovom slučaju očekujemo sličan ishod. Neki analitičari smatraju da pomenuti procesi označavaju kraj tranzicije u Crnoj Gori, a samim tim i prelazak u novu razvojnu fazu. Naravno da ovakvi procesi proizvode puno trenja. Međutim, i principijelan i jasan stav pomaže i olakšava ovako komplikovane i bolne procese. Naime, sa jedne strane imamo strogo formalan proces stečaja, koji svuda u civilizovanom svijetu dolazi kao pravna posljedica odsustva kapaciteta određenih firmi da plaćaju svoje obaveze. Taj proces omogućava da se uz apsolutnu zaštitu prava povjerilaca i predstečajnih vlasnika sprovede novi test tržišne zainteresovanosti za razvojne kapacitete preduzeća, koji su u isto vrijeme oslobođeni nagomilanih balasta. Zadovoljni smo kada se kroz ovaj proces legitimišu novi vlasnici sa novim razvojnim idejama. Sa druge strane, nezavisno od procesa stečaja, za sve zaposlene koji su kroz ovaj proces ostajali socijalno nezbrinuti ili se suočavali sa gubitkom radne perspektive, Vlada je definisala modele njihovog zbrinjavanja. Siguran sam da će ovo potvrditi i sindikalni lideri i predstavnci radnika u ovim kolektivima, kao i da neće imati primjedbi na principijelnost postupanja u ovim procesima, niti na involviranost radnika u proces donošenja ovih odluka.
6. Kada će se znati ko je dobio koncesju za istraživanje gasa i nafte u ulcinjskom bloku i kada očekujete da se uđe u taj posao?
Zadovoljni smo što možemo da konstatujemo da je Crna Gora temeljno radila na pripremi prvog tenderskog postupka za dodjelu ugovora o koncesiji za istraživanje nafte i gasa i uspješno stigla do faze pregovaranja sa kompanijama. Vlada je na jednoj od sjednica u decembru usvojila Pregovaračku platformu za vođenje pregovora sa ponuđačima koji su se javili na Javni poziv, što je finalni korak u ovoj fazi realizacije projekta. Podsjećam - sva neophodna zakonska regulativa koja se primenjuje u ovoj industriji, uključujući modele ugovora o koncesiji, je pripremljena. Stopa poreza države po ovom osnovu je definisana na 54%, što u zbiru sa koncesionim naknadama za proizvodnju, u zavisnosti od proizvodnje kompanija, daje prihod državi u iznosu od 60-65%. U pregovore sa ponuđačima će se ući nakon novogodišnjih praznika, ne očekujem da će oni trajati dugo i mislim da ćemo krajem februara Vladi dostaviti Izvještaj o tenderskom postupku sa predlozima Ugovora i Odluke o dodjeli koncesija. Kao što znate, ponude su dostavile respektabilne svjetske kompanije iz zemalja sa dugom tradicijom istraživanja nafte i gasa (SAD, Italija, Rusija, Austrija, V.Britanija, Grčka), a godišnji prihodi pojedinih kompanija (OMV, ENI, Marathon, Novatek) su od tri do 30 puta veći od godišnjeg budžeta Crne Gore. Konačnu odluku o dodjeli koncesija donijeće Skupština, nakon čega će ugovori biti potpisani i krenuti prve aktivnosti na terenu. Projekat istraživanja nafte i gasa će dodatno dobiti na značaju eventualnom realizacijom projekta Jonsko - jadranskog gasovoda koji je za Crnu Goru izuzetno važan, jer će se u slučaju komercijalnih otkrića gasa obezbijediti gasna infrastruktura kako bi se gas mogao plasirati na tržište.
7. Da li je već izvjesno ko će graditi II Blok TE Pljevlja, s obzirom da se približava kraj godine do kada je odluka najavljena?
S obzirom na značaj ovog projekta, kako sa njegovog komercijalnog, tako i energetskog aspekta, insistiranje Vlade, kao većinskog vlasnika i akcionara u EPCG, jeste da Blok II počne što prije da se gradi. Realizacijom ovog projekta, pored toga što rješavamo problem Bloka I koji će, shodno EU regulativi, od 2018. godine morati da radi značajno manjim kapacitetom, rješavaju se i ekološki problemi u Pljevljima. Takođe, Blok II predstavlja novu budućnost za Rudnik uglja jer podrazumijeva potrebu za proizvodnjom u narednih 40 godina. Vlada je u svojstvu većinskog vlasnika EPCG spremna da donese odluku o njegovoj realizaciji u najkraćem mogućem roku. Isto očekujemo i od A2A i radimo na postizanju saglasnosti, kako bi u realizaciju projekta ušli na bazi punog konsenzusa u okviru akcionarske strukture. Svakako će dinamika realizacije zavisiti od načina finansiranja projekta, odnosno od toga da li će se projekat realizovati iz sopstvenih ili kreditnih sredstava ili iz ekvitija.
8. Da li će sa A2A biti obnovljen ugovor i da li je izvjesno da Italijani ostaju ili odlaze iz EPCG? Ukoliko A2A izađe iz EPCG, koliko bi to koštalo državu i da li bi stale investicije?
Postojeći institucionalni angažman u EPCG se okončava i ozbiljan pristup sugeriše da treba donijeti odluku o tome kako dalje organizovati funkcionisanje EPCG kao najznačajnije državne kompanije. O tome razgovaramo sa našim partnerima iz A2A. Ovi razgovori podrazumijevaju usaglašavanje oko institucionalnih mehanizama koji mogu biti predmet usaglašavanja. Naglašavam da je većinsko državno vlasništvo u EPCG nesporno i nije nešto o čemu se raspravlja, kao što se ne raspravlja ni o vlasništvu A2A nad 41,07% akcija EPCG koje se nalaze u njihovom vlasništvu u formi manjinskog paketa akcija. Ono o čemu je moguće voditi razgovore je organizacija mendžmenta EPCG u nastupajućem periodu, kao i podjela odgovornosti po pitanju korporativnog upravljanja. Naš je stav da treba usaglasiti biznis i investiconi plan u kome glavnu ulogu ima očekivana i najavljena investicija u Blok II. Ukoliko se usaglasimo oko razvojnih prioriteta, mišljenja smo da je dogovor oko podjele odgovornosti lakši, gotovo tehnički dio problematike. Ponavljam, stav Vlade kao većinskog vlasnika je da EPCG u sljedećem periodu treba da se koncentriše na realizaciju razvojinih potencijala i poboljšanje poslovnih performansi.
9. Kada će početi gradnja podmorskog kabla između Crne Gore i Italije i da li ima problema u realizaciji projekta sa Hrvatskom, odnosno građanima Italije u mjestu gdje izlazi kabal?
Izgradnja podmorskog kabla je veoma složen projekat koji zajednički realizujemo sa italijanskim operatorom prenosne mreže, Ternom. Svaka od stana ima svoje planirane aktivnosti i obaveze kada je riječ o izgradnji objekata i za sada možemo reći da se držimo ugovorenih rokova. Od strane CGES- a imamo najave da će u idućoj godini krenuti radova na sva tri Lot-a i da će po tom pitanju biti investirano preko 15 miliona u 2015. godini. Poznato je da su Hrvatske nadležne institucije dale načelnu saglasnost Terni u vezi sa trasom kabla, a preostalo je da definišu detalje. Imajući u vidu da postavljanje podmorskog kabla predstavlja dio odgovornosti našeg partnera, u prethodnom periodu smo nastojali da podržimo nalaženje rješenja koje bi obezbijedilo efikasnu realizaciju projekta i vjerujemo da je rješenje po ovom pitanju nađeno. Što se tiče drugog problema koji ste naveli, nemamo zvaničnu informaciju da u italijanskom mjestu gdje izlazi kabal postoje problemi koji bi mogli uticati na dinamiku projekta. Ponavljam, držimo se ugovornih rokova i očekujemo isto i od naših partnera. Po tom pitanju sa kolegama iz Terne imamo stalnu komunikaciju i na naše zadovoljstvo možemo da konstatujemo punu posvećenost realizaciji projekta i sa njihove strane.
10. Da li počela gradnja trafostanice u Lastvi i kada bi trebalo da bude završena?
CGES, koji treba da izgradi trafostanicu u Lastvi, je nakon obezbjeđenja kreditnih sredstava za realizaciju ovog dijela projekta sproveo tendersku proceduru po međuarodnim pravilima, uz saglasnost banke izabrao izvođača i sklopio ugovor sa kompanijom Siemens. U toku je priprema i usaglašavanje projektne dokumentacije i priprema terena. Po usaglašavanju svih segmenata i stvaranja potrebnih preduslova, otpočece se sa izvođenjem radova. Procijenjena vrijednost projekta izgradnje trafostanice je nešto preko 30 miliona. Prema planovima i ukoliko ne bude nepredviđenih dešavanja, koja su u ovako velikim projektima moguća, nadamo se da će ovaj objekat biti završen do kraja 2016. godine.
11. Tender za gradnju HE na Morači - kada bi mogao biti raspisan i ima li interesovanja za ovaj projekat ili su u opciji neke druge HE?
Nakon drugog bloka i podmorskog kabla, možemo reći da su HE na Morači sljedeći najznačajniji projekat iz oblasti energetike. Njegova realizacija predviđena je i Strategijom energetike do 2030. godine. Vlada intenzivno traži investitora za njegovu realizaciju i mogu reći da su HE na Morači jedna od tema svih susreta sa stranim investitorima i predstavnicima Vlada.
12. Koliko je dato koncesija za gradnju malih HE i koliko je još u planu u 2015. godini?
Vlada je u cilju optimalne valorizacije raspoloživog hidropotencijala do sada zaključila 21 ugovor o koncesiji za izgradnju 41 mHE ukupne instalisane snage oko 72 MW i planirane godišnjd proizvodnje od oko 244 GWh. Okvirna vrijednost investicija u sve predviđene mHE je 109 miliona eura. Realizacija ugovora se odvija utvrđenom dinamikom i svi ugovori su pokriveni bankarskim garancijama. Imajući u vidu da je do sada izdato 16 građevinskih dozvola, u 2015. godini se očekuje puštanje u rad nekoliko mHE.
13. Iz određenih opozicionih krugova smatraju da bi zbog visoke cijene proizvodnje struje iz obnovljivih izvora moglo doći do povećanja cijene struje za domaćinstva i kompanije u Crnoj Gori. Koliko je to utemeljena ocjena?
Činjenica je da država struju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije otkupljuje po povlašćenoj cijeni, što je opšte prihvaćena praksa koja proističe iz regulative EU i kao takva zastupljena kako u regionu, tako i u Evropi. Strategijom razvoja energetike do 2030. Godine i Zakonom o energetici definisali smo pravac djelovanja u cilju što bolje eksploatcije obnovljivih izvora energije, s obzirom na to su ti izvori ekološki najprihvatljiviji, najjeftiniji i, što je jako važno, smanjuju potrebu Crne Gore za uvozom električne energije. Realizacija projekata iz obnovljivih izvora energije je tek počela i onda kada sve planirane objekte stavimo u funkciju, opterećenje na računu krajnjih potrošača će biti minimalno. Ovo stoga, jer smo prilikom dodjele koncesija za mHE definisali obime koji neće biti opterećujući za građane, a koji će omogućiti realizaciju ovih projekata. Takođe, eventualnim usmjeravanjem proizvedene struje na izvoz, posebno nakon izgradnje podmorskog kabla, pomenuto opterećenje na računima će biti još manje, s obzirom na to da u slučaju izvoza proizvođači nemaju pravo na povlašćenu cijenu.
14. Ima malo onih koji smatraju da bi Crna Gora trebalo odjednom da se zaduži i izgradi sve infrastrukturne projekte. Koliko bi to, po Vama, rizik nosilo?
Plan je da velike razvojne projekte treba realizovati po principu komercijalne isplativosti samih projekata, bez učešća države, odnosno kroz razne oblike privatno-javnog partnerstva, kada god je to moguće. Bilo kakvoj izloženosti države treba pristupati krajnje restriktivno. Za projekte od šireg, regionalnog ili čak evropskog značaja, kao što su npr. Jadransko- jonski gasovod ili Jadransko- jonski autoput, rješenja treba tražiti u regionalnoj saradnji i širem evropskom kontekstu. Javnosti je poznato da su ovakvi procesi inicirani prilikom avgustovskih susreta u Berlinu, a dodatno produbljeni u Budvi na konferenciji koju su organizovale PKCG I Istocni odbor njemacke privrede.
Vezani članci:
Da li vam je sadržaj ove stranice bio od koristi?