Čak 66 žena u vojnickoj uniformi - Pobjeda 05. april 2015. godine

Vojni poziv je nešto štoje prestalo biti rezervisano samo za muški dio populacije. Nekada je bio isključivo muški posao, dok sada postoji mogućnost da dio Vojske Crne Gore postanu jednako muškarci i žene, odnosno svi ljudi koji se pronalaze i imaju interesovanje prema ovom i te kako dinamičnom i zahtjevnom pozivu. VCG trenutno ima šest žena oficirki, 12 podoficirki, 48 žena vojnika po ugovoru i 99 žena civilnih lica na službi u Vojsci, odnosno 8,92% na nivou Vojske, a u sistemu odbrane 12,20% žena.

U razgovoru sa poručnicom iz Centra za obuku Vojske Crne Gore, prvom ženom oficirkom u Vojsci koja je ujedno i koordinatorka za rodnu ravnopravnost VCG i trenerica za rodnu perspektivu u vojnim operacijama Sanjom Pejović, saznali smo od kuda ljubav prema vojnom pozivu, koliko je on težak za ženu i od kakvog je značaja podrška porodice.

Izazovan posao

- Uvjerenja sam da ovaj poziv privlači ljude koji prije svega gaje izraženu ljubav prema sopstvenom narodu i državi i koji su spremni da je štite ako zatreba. Vojni poziv danas podrazumijeva mogućnost rada na mnogim poljima s obzirom na promijenjeno okruženje i na činjenicu da Vojska prati inovacije i intenzivno se mijenja u skladu sa svojim strateškim ciljevima. Ovo je veoma izazovan posao gdje postoji mogućnost da se ostvarite na više polja. To je poziv gdje ćete, između ostalog, biti zdravi i u formi jer ste stalno fizički aktivni, gdje možete da budete dio procesa integracija i da veoma često sa ponosom predstavljate svoju zemlju jer vojska sarađuje sa velikim brojem zemalja na međunarodnom i regionalnom planu ponosno priča poručnica.

Sanja Pejović dodaje da je spektar aktivnosti ogroman ,,od učešća u raznim sportskim aktivnostima i takmičenjima do streljaštva, naoružanja i mnogih drugih vojnih tema koje su jednako interesantne".

- Naravno tu su i redovna primanja, slobodan vikend, mogućnost učešća u mirovnim misijama i mnogo drugih veoma zanimljivih aktivnosti koje čine ovaj poziv privlačnim. Prije svega, ovaj posao morate voljeti da bi se njime bavili, a sve ostalo što je dobro je plus više kazala je Pejović.

Prema njenim riječima, nekada, dok je ovaj sistem bio isključivo rezervisan za mušku populaciju, postojala je podjela na muške i ženske poslove. Poručnica je podsjetila da su žene radile uglavnom u administraciji, u medicinskom dijelu ili na nekim sličnim poslovima. Danas, kako ističe, ta podjela poslova na isključivo muške ili ženske više ne postoji, jer se očekuje da ,,žene koje hoće i žele da rade u Vojsci znaju šta hoće, znaju na koju dužnost se javljaju i šta se od njih očekuje".

- Odgovornost u Vojsci je zastupljena i prema poslovima i naravno prema funkciji koja se obavlja. Odgovornost, obaveze, ponašanje, od odnosa prema potčinjenima i pretpostavljenima, do stvari kojima rukujete, sve je to propisano jasnim vojnim pravilima, Zakonom o Vojsci i drugim važećim vojnim dokumentima (Pravilo službe, Strojevo pravilo, Kodeks vojne etike) tako da odgovornost postoji po svim elementima priča Pejovićka.

Upitana da li i dalje postoje rasprave da li žena treba da služi vojsku, sagovornica objašnjava da su rasprave na tu temu sve rjeđe.

- Uloga žena i muškaraca u VCG danas je jasna i definisana opisom radnog mjesta koje obavljaju, tako da za sve pripadnike VCG važi jedno, a to je da svoj posao moraju raditi profesionalno, dostojanstveno i časno, u duhu tradicije našeg naroda i skladno onome što Vojska predstavlja u društvu i narodu. U tom dijelu svi zajedno imamo ista prava i obaveze u izvršavanju dodijeljenih zadataka. Muškarci, odnosno pripadnici Vojske Crne Gore apsolutno nemaju problem u izvršavanju zadataka koje zadaje žena. Naravno to podrazumijeva da je žena koja je na određenoj poziciji ospo-

sobljena za rad na tom mjestu i da svoj posao obavlja profesionalno, što se očekuje i od jednih i od drugih. Ovakvih primjera u Vojsci ima sasvim dovoljno i sve funkcioniše kako treba kaže Pejovićka.

Pozitivne reakcije

- Svaki radni dan pripadnika VCG počinje jutarnjom smotrom, a zatim obaveznim fizičkim vježbanjem. Nakon toga slijede svakodnevne aktivnosti vezane za obuku i rodnu ravnopravnost, kao i rad na nekoliko projekata gdje aktivno učestvujem, a za druge naravno u skladu sa poslovima koje obavljaju ove aktivnosti se razlikuju objašnjava poručnica.

Pejovićka objašnjava da okruženje na njen poziv reaguje na različite načine, ali što je najbitnije reakcije su većinom pozitivne.

- Ljudi reaguju različito pa tako postoje razne konstatacije, od onih manje zabavnih i pomalo smiješnih pitanja poput

- kako to žene u Vojsci, i šta vi tamo radite, do onih ohrabru-

jućih riječi podrške i uvažavanja onih ljudi koji su u toku sa vremenom u kojem živimo. Prijatelji su uglavnom oduševljeni, interesuje ih sve čime se bavim i podržavaju me u potpunosti kaže Pejovićka. Prisjećajući se prvih vojnih dana, sagovornica priča da su oni bili prilično konfuzni i da joj je trebalo vremena da shvati koje su sve njene obaveze, šta mora da nauči i zna kao oficirka VCG.

- Što se tiče prilagođavanja, mislim da je taj period isti kao i za bilo koji drugi posao. Potrebno je određeno vrijeme da se ljudi koji su novi u sistemu naviknu i da nauče prije svega kako da kvalitetno obavljaju poslove koji su im dati. Za sve je potrebno vrijeme i naravno volja i rad. Praksa je najbolji učitelj svakoga posla. Kada su vježbe u pitanju, one mogu biti teške na samom početku, dok se još takoreći učite i upućujete u posao kojim se bavite. U tom dijelu jednako je teško i za muškarce i žene, međutim, vremenom i ukoliko ste što više prisutni na vježbama koje se organizuju u određenoj jedinici, one postaju mnogo lakše, a vi mnogo sigurniji i bolji kaže Pejovićka.

Upitana koliko je važan porast broja žena i njihova zastupljenost u Vojsci Crne Gore, sagovornica objašnjava da je to pitanje vezano prije svega za strateške ciljeve naše zemlje, a samim tim i Vojske a to su ulazak u EU i NATO.

- Rodna perspektiva je samo jedno od polja na kojima se intenzivno radi u okviru reforme sektora odbrane. U skladu sa ovim postoje određene međunarodne obaveze kao što je implemetacija Rezolucije 1325 Savjeta bezbjednosti UN i pratećih rezolucija koje su obavezne za sve zemlje članice UN, a samim tim i za našu zemlju i sistem odbrane. Veoma značajna u ovom dijelu je i NATO direktiva Bi-SC D 40-1 koja se, takođe, odnosi na implementaciju ove rezolucije i uspostavljanje rodnih savjetnika na svim nivoima od strategijskog do taktičkog nivoa. Takođe, akcenat je dat na obukama iz ove oblasti. Tu je i relevantni nacionalni pravni okvir i zakoni koje smo obavezni da primjenjujemo kaže Pejovićka.

Kako dodaje, porast broja žena u VCG i njihovo uključivanje veoma je važno ukoliko hoćemo da postignemo uspjeh u pomenutim oblastima. Koncept bezbjednosti 21.vijeka, kako kaže, značajno je izmijenjen zbog globalizacije.

- Izazovi, rizici i prijetnje po bezbjednost su izmijenjeni u odnosu na ranije periode, pa ako želimo da uspješno odgovorimo na sve navedeno, neophodno je da radimo sa punim kapacitetima, a ne da angažujemo samo polovinu populacije. U jednom demokratskom društvu muškarci i žene mogu samo zajedničkim kapacitetima dati puni doprinos svom radnom okruženju i cjelokupnom društvu od kojeg polovinu čine žene. Pa zar onda nije apsurd razmatrati potrebu za njima u bilo kojem sistemu? pita sagovornica.

Dinamika

Sagovornica dalje objašnjava da se žene u VCG trenutno nalaze na početnim komandnim dužnostima u skladu sa svojim činom. Kako kaže trenutno najveći oficirski čin u VCG za žene je poručnikca.

- Mora se imati na umu da je Vojska Crne Gore formirana nakon sticanja nezavisnosti, te da je u pitanju relativno mlad sistem, koji se gradi i reformiše u skladu sa najboljim standardima i praksama. Ja sam krenula sa početnim činom potporučnikce 2009. godine, nakon predviđenog zakonskog roka i ispunjenih kriterija postala sam poručnica. Osim mene postoji još pet žena oficirki u VCG uglavnom na početnim oficirskim dužnostima u skladu sa njihovim činom, od čega su njih četiri završile akademije u inostranstvu. Pejovićka ističe da ispunjavanje obaveza poručnice definitivno nijesu lake, ali je dinamika i sami pojam tog poziva u isto vrijeme pokretač i izazov za koji se vrijedi truditi.

- Ljudi moraju razmotriti šta se sve od njih očekuje i prije nego se odluče za neki poziv poručila je Pejovićka.


Sagovornica priča da je rodna ravnopravnost u Vojsci pomogla da se na pravi način shvati uloga žena u ovom sistemu. Ta uloga je, kako kaže, bila jasna i ranije, ali su stereotipi o radu žena u Vojsci bili dosta jaki, ali je sada to prevaziđeno. Pejovićka kaže da su Ministarstvo odbrane i VCG na temu rodne ravnopravnosti napravili veliki iskorak i postigli značajne rezultate prije svega u skladu sa Zakonom o rodnoj ravnopravnosti u MO i VCG su imenovani koordinatori za rodnu ravnopravnost na nivou Ministarstva i Vojske. Ova tema je prepoznata u sistemu odbrane kao veoma važna i u skladu sa tim MO i VCG učestvuju u tri međunarodna i regionalna projekta, gdje smo već prepoznati kao sistem koji se intenzivno bavi ovom tematikom i postiže mjerljive rezultate. Sastanci vezani za ovu oblast se redovno organizuju u saradnji sa regionalnim partnerima i međunarodnim organizacijama. Obuke VCG iz oblasti rodne ravnopravnosti se organizuju od 2011. godine i to na nekoliko nivoa. Jedna vrsta obuka se odnosi na opštu informisanost većeg dijela Vojske o relevantnim međunarodnim, zatim nacionalnim okvirima i obavezama iz ove oblasti. Osim ovih, obuke se organizuju i u saradnji sa našim međunarodnim i regionalnim partnerima, pa je veliki broj ljudi obučen u inostranstvu i kod nas kroz seminare i edukacije kaže Pobjedina sagovornica. Kako ističe, VCG je kroz učešće u regionalnom projektu „Jačanje regionalne saradnje na planu integracije rodne perspektive u reformi sektora bezbjednosti u zemljama zapadnog Balkana“ uspjela da obuči svojih pet oficira, koji su postali regionalni treneri za oblast rodne perspektive u vojnim operacijama.

Poručnicu Sanju Pejović učešće u mirovnim misijama interesuje iz više razloga.

- Kroz veliki broj edukacija koje sam prošla imala sam priliku da na primjerima sa terena vidim koliko su žene na nekim mjestima bile potrebne i koliko mogu doprinijeti miru i stabilnosti u nekim postkonfliktnim situacijama. Ako pogledamo samo zvanične podatke UN-a prije II svjetskog rata 90 posto žrtava su bili borci. Danas, 90 posto žrtava su civili od kojih većinu čine žene i djeca koji su potpuno nezaštićeni tokom sukoba. Izloženi su dodatno i seksualnom nasilju koje je prepoznato čak i kao taktika rata i smatra se teškim kršenjem međunarodnog humanitarnog prava. Tako da je široko rasprostranjeno rodno zasnovano nasilje i slaba zastupljenost žena u mirovnim procesima jedan od glavnih prepreka uspostavljanju održivog mira kaže Pejovićka.

Kako dodaje, u bilo kojoj misiji gdje je uključeno više nacija ako se želi očuvati mir i sigurnost mora se obratiti pažnja na obje strane populacije i njihove potrebe i želje, ne nikako samo na jednu.

- Rod u vojnim operacijama je bukvalno podrška sopstvenim snagama, omogućava da zadatke izvršavamo efikasno i uspješno i jača operativnu efikasnost uopšte. U prilog ove priče, kao samo neka od mjesta u misijama gdje su neophodne žene su kontrolni punktovi, gdje se obavljaju pretresi lokalnog stanovništva kao i pretresi uopšte, zatim razgovori sa lokalnim stanovništvom, kao i sa žrtvama recimo seksualnog nasilja. Znamo da u nekim kulturama samo žene mogu da razgovaraju sa ženama kaže Pejovićka.