Delegacija Vlade Crne Gore na V međunarodnoj međuvjerskoj konferenciji u Prištini

Delegacija Vlade Crne Gore koju predvodi ministar za ljudska i manjinska prava dr Suad Numanović učestvuje na V međunarodnoj međuvjerskoj dvodnevnoj konferenciji koja je juče svečano otvorena u Prištini. Ovogodišnja konferencija posvećena je temi uloge žene u promovisanju međuvjerskog dijaloga u suočavanju sa globalnim izazovima i nasilnim ekstremizmom.

Konferenciju je otvorio predsjednik Republike Kosovo Hašim Tači, a prisutnima se obratila i gospođa Širin Ebadi, poznata aktivistkinja za ljudska prava i dobitnica Nobelove nagrade za mir, koja je nedavno boravila i u Crnoj Gori u okviru prve konvencije žena Zapadnog Balkana.

U random dijelu konferencije, nakon uvodnog obraćanja premijera Republike Kosovo Isa Mustafe, i gospođe Tavakol Karman, dobitnice Nobelove nagrade za mir u 2011. i prve žene iz Jemena koja je dobitnica ovakve jedne nagrade, ministar Numanović učestvovao je sa renomiranim međunarodnim predstavnicima/ama na prvom panelu koji je otvorio, na temu preuzimanja inkluzivnog pristupa u suočavanju sa globalnim izazovima i nasilnim ekstremizmom.

Ministar Numanović održao je bilateralni sastanak sa ministrom za zajednice i povratak Republike Kosovo, Daliborom Jevtićem i njegovim saradnicima/ama. Ministri su razgovarali o pitanju rješavanja povratka interno raseljenih lica na Kosovo, pitanju unapređenja ljudskih i manjinskih prava, te važnosti i neophodnosti dijaloga u rješavanju pitanja od zajedničkog interesa.

Drugog dana konferencije, ministar Numanović susrešće se ministrom obrazovanja Republike Kosovo, sa kojim će razgovarati o upisnoj politici crnogorskih državljana/ki albanske nacionalnosti koji su pokazali/e zainteresovanost za studiranjem u Prištini.

Tekst ministrovog obraćanja možete pročitati u nastavku:

Uvažene dame i gospodo,

Pozdravljam Vas u ime Vlade Crne Gore i u svoje lično ime. Događaji usmjereni na promociju globalnog dijaloga u svim sferama društvenog djelovanja jako su bitni i neophodni u savremenom dobu, a posebno cijenim i ovu priliku da razgovaramo o toj temi u međuvjerskom kontekstu.

Svakako da spektar izazova sa kojima se suočavaju zemlje u obezbjeđivanju pomirenja u post-konfliktnim vremenima i zonama u svijetu, kao i borbom protiv nasilnog ekstremizma u današnjim modernim društvima, zahtjeva razmjenu mišljenja stručne i opšte javnosti, tražeći primjere najbolje prakse. Dijalog je jedini mogući preventivni mehanizam za rješavanje svakog konflikta pa i nasilnog ekstremizma.

Najprije želim da naglasim da Crna Gora, ove godine, proslavlja značajan decenijski jubilej nezavisnosti i međunarodnog priznanja. O veličini države i njenog naroda, ne govori ni prostor niti broj stanovnika. O veličini samostalne Crne Gore nisu odlučivali ni kilometri niti demografski podaci, već hrabrost, odlučnost, mudrost njenih građana da samostalno kreiraju sopstvenu državu. Veoma smo ponosni na činjenicu da doprinos Crne Gore regionalnoj stabilnosti značajno prevazilazi njenu geografsku i populacionu veličinu.

Crna Gora je jedina zemlja na prostoru bivše Jugoslavije koja je uspjela da izbjegne rat i da sačuva međuvjerski i međunacionalni sklad. Ova činjenica je značajnija ako se ima u vidu to da je Crna Gora od bivših jugoslovenskih republika vjerski i nacionalno najviše heterogena. Zato se može reći da smo u nedavnom i burnom istorijskom periodu mi išli suprotnim putem, i bili pozitivan izuzetak. Čuvali smo unutrašnji sklad i suzbijali sve vidove ekstremizma, svjesni da bez izgradnje zajedništva svih vjera i nacija nema ni države ni građanske Crne Gore. Ove vrijednosti smo dijelili sa svima kojima je trebala pomoć, prihvatajući izbjeglice bez obzra na njihov identitet. To isto je učinila i nakon sukoba na Kosovu, otvorivši u potpunosti svoje granice, te su u jednom trenutku izbjeglice činile čak četvrtinu njenog stanovništva. Značajan dio tog stanovništva, odlučio je da ostane u Crnoj Gori, i danas čini najvećim dijelom integrativni dio crnogorskog društva.

Zahvaljući pozitivnim iskustvima multivjerskog i multinacionalnog sklada koji u Crnoj Gori postoji vjekovima, mogu da kažem da su međunacionalni i međuvjerski dijalog, razumijevanje i iskreno poštovanje osnova u borbi protiv svakog nasilnog ekstremizma. Iako sve religije propovijedaju jednu istinu, odnosno teže jednostranom uređenju nekog društva, a nacije po unutrašnjoj logici teže stvaranju nacionalnih država, u Crnoj Gori se već vjekovima odvija proces u kome sve nacije i vjerske zajednice traže i pronalaze modele zajedničkog života.

Ta nastojanja se prenose i u domen političkog života i zbog toga danas na svim nivoima vlasti i u svim političkim partijama imamo visok stepen međuvjerskog i međunacionalnog poštovanja i sklada. Na taj način smo uspjeli da politički ekstremizam motivisan nacionalnim i vjerskim identitetima svedemo na margine, a nasilnog ekstremizma u Crnoj Gori gotovo da i nema.

Zato Crna Gora, iako mala po teritoriji i po broju stanovnika, može biti veliki primjer svim viševjerskim i višenacionalnim društvima kako da usklade svoje različitosti, i kako da izgrade građansko društvo. U Crnoj Gori takav sklad je već nešto što se podrazumijeva. To smo ostvarili zahvaljujući tome što smo kroz istoriju na vlasti imali dominantno umjerene i tolerantne političke ideje. Tolerantnost i umjernost su krasili i naše vjerske velikodostojnike, a prema običajnom pravu najveću vrijednost u našem društvu ima čojstvo, odnosno uvažavanje i poštovanje čovjeka bez obzira na njegovu vjersku i nacionalnu pripadnost. Tradicionalne međuvjerske i međunacionalne vrijednosti su postale osnova djelovanja naših institucija, i to je ritam rada današnje države Crne Gore.

U formiranju ovih vrijednosti i ovakvog sklada u Crnoj Gori, bar polovina zasluga pripada ženama, koje su ranije isključivo u porodici, a danas kao ravnopravne sa muškarcima u svim segmentima društva, dale i daju presudan doprinos u očuvanju sklada između različitih vjera i nacija. Žene se u porodici, vjerskoj zajednici, u politici i, uopšte, u društvu odupiru svim vidovima ekstremizma.

I vjerske zajednice u Crnoj Gori o ženama promišljaju na savremeniji način. Vjerske zajednice ne vrše prititsak na njih da se pokore nekim lošim ostacima tradicije. Zato mogu da zaključim da su politička, vjerska i nacionalna umjernost, tolerantnost, međusobni dijalog i rodna ravnopravnost osnova za izgradnju društva u kome će nasilni ekstremizam biti gotovo nemoguć. Put do toga nije lak, ali je jedini ispravan, i u tome jednaku ulogu i odgovornost imaju svi: država, vjerske zajednice, političke partije i građani.

Ni Crna Gora nije pošteđena u potpunosti loših primjera u svom društvu, ali smatramo da smo zahvaljujući vrijednom nasljeđu i odgovornoj politici u proteklih 25 godina došli do toga da, Crna Gora može biti primjer međuvjerskog i međunacionalnog sklada, ne samo na Balkanu nego i u Evropi.

Imajući u vidu sve gore navedeno i Crnu Goru kao državu Zapadnog Balkana, dio Evrope i članicu UN, zabrinjava rastuća prijetnja koju predstavljaju strani pripadnici terorističkih organizacija.

Poslednja teroristička dešavanja u Evropi, i stradanja nevinih ljudi usled napada manipulatora vjere, kao i u drugim djelovima svijeta, jasno pozivaju sve države koje baštine demokratska načela, da se uključe u sprečavanje terorizma u borbi protiv nasilnog ekstremizma i podsticanja na netoleranciju po ovom osnovu.

Prepoznajući terorizam kao bezbjedonosni izazov, Crna Gora je nedavno izmijenila Krivični zakonik, kojim je inkriminisala sve oblike učešća državljana Crne Gore u aktivnostima koje nose pečat ekstremizma u stranim zemljama I stranim oružanim formacijama.

Crna Gora na Zapadnom Balkanu prepoznata kao zemlja gdje su pitanja ljudskih prava visoko na agendi njene politike i u tom pravcu ostvaruje vidljive rezultate.

Složićemo se da je Crna Gora pouzdan činilac stabilnosti u regionu, i na putu evropskih i evroatlantskih integracija. Prije samo par dana, potpisan je Pristupni protokol sa Sjevernoatlantskim savezom. Vjerujemo da će proces ratifikacije i pristupanja Crne Gore Alijansi biti okončan u kratkom roku. Veličina i važnost tog istorijskog i civilizacijskog iskoraka ne umanjuje svijest o potrebi daljeg unapređenja našeg bezbjednosnog, ali i ukupnog pravnog i političkog sistema, koje članstvo u NATO-u pretpostavlja i zahtijeva. Isto tako i potrebu da doprinosimo miru i stabilnosti u regionu, i saradnji sa našim tradicionalnim prijateljima. Spremnost na dalje reforme i uspostavljanje pune vladavine prava nam je obaveza i u zahtjevnom procesu pregovora o pristupanju sa Evropskom unijom.

Posebno želim da istaknem da je Crna Gora odgovorno posvećena očuvanju i unapređenju dobrosusjedskih odnosa. Naši susjedi su naši prijatelji. Takvu državnu strategiju temeljimo na najboljoj crnogorskoj tradiciji.

Crna Gora je i potpisnica mnogih konvencija i međunarodnih dokumenata, gdje bih posebno pomenuo Rezoluciju UN 1325 Žene, mir, bezbjednost, koja će se implementirati kroz posebni nacionalni plan koji je u završnoj fazi. Ovim nacionalnim planom Crna Gora će preduzeti mjere za obezbjeđivanje zaštite od svih oblika diskriminacije, te većeg učešća žena u očuvanju mira i bezbjednosti, kao i mjere za rješavanje konflikata, i izazova sadašnjeg globalnog konteksta koji uključuje porast nasilnog ekstremizma.

I na kraju još jedanput želim da naglasim da je Crna Gora sve svoje različitosti, kroz dijalog i uzajamno poštovanje, objedinila i predstavila kao svoje bogatstvo i primjer dobre prakse. Crna Gora će nastaviti da dalje unapređuje politiku zaštite ljudskih prava i tolerancije, afirmiše globalni dijalog i promoviše snagu zajedničke saradnje u borbi protiv svih oblika diskriminacije i kršenja ljudskih prava, uključujući i fenomen nasilnog ekstremizma, koji je glasna prijetnja ukupnom demokratskom svijetu.

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava