Intervju ministra Šegrta dnevnom listu „Pobjeda“ na temu položaja zdravstvenih radnika u Crnoj Gori

Kako ocjenjujete položaj zdravstvenih radnika u Crnoj Gori?
U fokusu Ministarstva zdravlja, kao što sam ranije rekao, svakako je podizanje kvaliteta života zaposlenih u zdravstvenom sistemu. Ponoviću svoju raniju izjavu da je to najteži i najodgovorniji posao, ali i najhumaniji. Posebno težak posao, za vrlo skromna finansijsku nadoknadu, ima srednji medicinski kadar. Ne sporim i smatram da su izuzetno niska primanja svih zdravstvenih radnika, pa i ljekara, pa i onih najkvalitetnijih. Ali, svjesni smo da svi zajedno, na nivou ekonomskog potencijala države, dijelimo sudbinu trenutne ekonomske situacije sa svim ostalnim državnim sistemima, kao što su školstvo, sudstvo, državna uprava, policija i drugi.

Ranije ste najavili da je "podizanje kvaliteta života zaposlenih u zdravstvu u fokusu Ministarstva zdravlja, te da je posao zdravstva najteži posao koji ljudi mogu da rade, ali ujedno i da je najneplaćeniji". Da li u Ministarstvu zdravlja planirate povećenje zarada ljekara obzirom da je julska plata bila umanjena izabranim doktorima?
Nastojanje Ministarstva zdravlja, a to je i vladina politika, da se kroz strukturne reforme, sprovode aktivnosti na unapređenju kvaliteta zdravstvene zaštite, ali da se boljom organizacijom rada, planiranjem i racionalnom potrošnjom i raspodjelom sredstava, stvaraju finansijske uštede u sistemu, koje bi se reinvestirale u razvoj tehnologije, ali i za poboljšanje materijalnog statusa zaposlenih. Svi mi u zdravstvenom sistemu moramo biti svjesni da svojim neodgovornim radom i ponašanjem sami trošimo svoju finansijsku kesu, kroz neopravdana bolovanja, enormnu potrošnju ljekova i upućivanje na liječenje van crnogorskog zdravstvenog sistema. Budžet je jedan i od njega zavisi preraspodjela sredstava. Onoliko koliko budemo sposobni da sami kvalitetno završimo svoj posao više para će ostati za unapređenje materijalnog položaja zaposlenih. Drugih izvora niti čarobnog štapića po tom osnovu nema.

Predsjednik Ljekarske komore dr Đoko Jočić kazao je da je rekonstrukcija i savremeno opremanje zdravstvenih institucija promašena investicija, ako to ne prati odgovarajuće stručno usavršavanje, a za koje prema njegovim riječima fali novca. Vaš komentar.
Ne bih komentarisao izjavu predsjednika Ljekarske komore, to je njegov stav. Samo bih istakao da novom zdravstvenom politikom, koju promovišemo zajedno sa novim rukovodstvo u Kliničkom centrom Crne Gore, pokazalo se da i stručni potencijal koji trenutno posjeduje zdravstveni sistem, može puno organizovanije, efikasnije i kvalitetnije i po obimu neuopredivo više da radi, nego što je to do sada bilo. Novi direktor Kliničkog centra uspio je da organizuje da se za dva i po mjeseca pregleda 5 000 pacijenata i da lista čekanja sa preko 6 000 padne na 2 100 pacijenata, od čega hiljadu čeka za kontrolni pregled na Očnoj klinici. Znači, prava lista čekanja u Kliničkom centru sada je ispod hiljadu. Takođe, u Kliničkom centru više ne postoje liste čekanja za operativne zahvate na brojnim klinikama. Dakle, kada govorimo o kadrovskim kapacitetima, oni su na zavidnom nivou, ali neadekvatna organizacija i samim tim neefikasnost, posljedica su stvaranja listi čekanja. Sa finansijskog aspekta, nadoknade zaposlenima za dopunski rad u proteklih dva i po mjeseca državu su koštale oko 45 000 eura u bruto iznosu, a da su ti pacijenti zdravstvenu uslugu ostavarili po ustaljenoj proceduri od ranije, u privatnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori ili u ustanovama van Crne Gore, taj trošak bi bio oko 2 miliona eura, po pokazateljima iz Fonda za zdravstvo. To je najveća potvrda da kvalitet i kvalitetan rad su najveća ušteda u zdravstvu.
Istina je da napretka u zdravstvu nema bez znanja i stručnih ljudi i zato je u strukturnim reformama jedan od prioriteta permanentna edukacija, na svim nivoima zdravstvene zaštite. U zdravstvu nema promašenih investicija, jer ljekar mora da ima adekvatne uslove za rad, a zato je potreban i prostor i oprema, ali sve to ne vrijedi ništa bez ljekarske pameti. Zdravstveni sistem se našao upravo na ovom nivou, jer decenijama unazad nije postojao sistem kontinuirane edukacije u zdravstvu. Ako se znanje i stručnost ne održavaju na potrebnom nivou, onda su sve druge investicije uzaludne.

Da li je tačno da je zbog niskih primanja teško zadržati kvalitetan zdravstveni kadar, ali i motivisati za rad, obzirom da afirmisani doktori napuštaju čak i čelna mjesta u klinikama i odlaze u privatni sektor i druge institucije gdje se više cijeni njihov rad?
Nemam utisak da zdravstveni radnici napuštaju javni zdravstveni sistem, što potvrđuje upravo efikasno i kvalitetno rješavanje listi čekanja u Kliničkom centru, za šta je angažovan isključivo sopstveni kadar, preko 170 zaposlenih, kroz dopusnki rad. Sigurnost i potencijal državnog zdravstvenog sistema, veliki je stabilizator i oslonac svim vrhunskim ljekarima i zdravstvenim radnicima. Politika Ministarstva zdravlja, što je i zakonom definisano, je da se ljudi koji daju poseban doprinos u obimu i kvalitetu posla da se i posebno nagrađuju.