- Vlada Crne Gore
Premijer Marković za CORD: Članstvo CG u NATO-u ni...
Pažnja: Sadržaj ove stranice je dio arhivskog sadržaja i odnosi se na prethodne sazive Vlade Crne Gore. Moguće je da su informacije zastarjele ili nerelevantne.
Arhiva
Premijer Marković za CORD: Članstvo CG u NATO-u nije antirusko
Objavljeno: 01.02.2017. • 07:30 Autor: Služba za odnose s javnošću Vlade Crne Gore
Duško Marković, predsjednik Vlade Crne Gore
Naše pristupanje NATO-u nije antirusko
1. G. Markoviću, novu godinu počinjete kao predsednik nove vlade Crne Gore. Za nju ste rekli da je vlada kontinuiteta sa prethodnom vladom Mila Đukanovića čiji će unutrašnji i spoljno-politički ciljevi biti nastavljeni. Šta će biti vaši prioriteti?- Opredjeljujući se da budućnost i napredak društva preuzmemo u sopstvene ruke, zacrtali smo ključne prioritete Crne Gore na unutrašnjem i vanjsko-političkom planu: članstvo u Evropskoj uniji i NATO-u. Na unutrašnjem planu, to je snažan privredni rast zasnovan na principima tržišne ekonomije i unaprjeđenje životnog standarda svakog pojedinca i svake porodice. To su bili ciljevi i prioriteti svih naših Vlada u prethodnoj deceniji, pa tako i ove koja je preuzela dužnost krajem novembra prošle godine. Vjerujem da smo na planu vanjsko-političkih prioriteta postigli istorijski napredak u relativno kratkom periodu: daleko smo odmakli u pregovorima sa EU i zacrtali smo da pregovarački proces okončamo do kraja mandata ove Vlade, dok je naše članstvo u NATO savezu gotova stvar i očekujemo formalizaciju u narednih par mjeseci.
Pred ovom Vladom se tako nameću kao ključni izazovi rast ekonomije, kao i jačanje unutrašnje kohezije crnogorskog društva kao važnog činioca sveukupnog napretka.
2. U Vladi Crne Gore svoje mjesto pronašli su Bošnjaci, Albanci i Hrvati ali nema nijednog predstavnika srpskog naroda. To ste i sami primijetili, obrazlažući program svog kabineta. Da li je to manjkavost nove vlade i može li se prevazići?
- To što u sadašnjem sastavu Vlade nema predstavnika srpskog naroda nije posljedica mog odnosa, kao premijera, prema predstavnicima srpskog naroda. To je posljedica odnosa političkih predstavnika srpskog naroda prema sadašnjoj Vladi. Šta to znači? Na osnovu izbornih rezultata iz oktobra prošle godine konstituisana je parlamentarna većina koja je formirala novu Vladu. Još prilikom izbora Vlade u Parlamentu, krajem novembra prošle godine, ja sam ponudio mjesta u mom kabinetu i partijama koje je izborni rezultat poslao u opoziciju, među kojima su i one koje okupljaju dominantno predstavnike srpskog naroda. Bila je to otvorena i iskrena ponuda sa moje strane, ali do danas ona nije prihvaćena. Da li zbog te činjenice možemo govoriti o manjkavosti Vlade, nije na meni da ocjenjujem. Vjerujem da i u ovom sastavu Vlada maksimalno odgovorno i posvećeno radi na ispunjavanju postavljenih ciljeva i veoma sam zadovoljan učinkom ministara u prva dva mjeseca. A da li se sadašnja situacija može prevazići, kad govorimo o zastupljenosti političkih predstavnika srpskog naroda? Može, veoma lako. Neka prekinu bojkot, neka se vrate u Parlament i nakon toga spreman sam da razgovaram i o tome da preuzmu određena mjesta u Vladi.
3. Kakva će biti uloga bivšeg, dugogodišnjeg predsjednika i premijera Crne Gore Mila Đukanovića, u čiju političku penziju malo ko vjeruje?
- Rekao bih da ste pogrešno informisani ako konstatujete da je lider crnogorske obnove nezavisnosti u političkoj penziji. Đukanović je predsjednik Demokratske partije socijalista i veoma angažovan i posvećen u svakodnevnom partijskom životu. Mogu vas uvjeriti da njegov politički i radni angažman ni najmanje ne podsjeća na penzionerski. Dakle, kao lider najjače političke snage u Crnoj Gori snažno je posvećen organizacionom, kadrovskom i sveukupnom jačanju DPS-a, kako bi naša partija i u budućim izbornim odmjeravanjima snaga, a naredno je već 12. marta na lokalnim izborima u Nikšiću, zadobijala najveće povjerenje građana Crne Gore. Nemam ni trunku dileme da će i u tom angažmanu postići najbolje rezultate.
4. Kakvi su zapravo odnosi Crne Gore i Rusije? Na račun vlade u Crnoj Gori upućeno je nekoliko veoma oštrih izjava ruskih zvaničnika, koje je osudio vaš prethodnik Đukanović. Tenzije u izbornom procesu neki su vidjeli kao direktno miješanje Rusije u unutrašnja pitanja u Crnoj Gori.
- Crnogorsko-ruski odnosi imaju tradiciju dugu više od tri vijeka i oni su u tom dugom periodu uvijek bili prijateljski, a ponekad i pokroviteljski od strane Moskve, posebno u 19. vijeku kada je Crna Gora vodila oslobodilačke ratove sa Turskom i stremila međunarodnom priznanju svoje nezavisnosti. Naravno, istorijske okolnosti na globalnom planu kroz čitav ovaj period uslovljavale su i, ja bih rekao, epizode u našim odnosima u kojima se nijesmo najbolje razumjeli. Mislim da upravo u posljednjih godinu dana prolazimo kroz jedan takav period, uslovljen u prvom redu promjenama koje su se desile u odnosima Rusije i NATO saveza. Ti odnosi zapali su u krizu posljednjih godina zbog različitih interesa Moskve i NATO zemalja u kriznim žarištima na međunarodnoj sceni: iz perioda konstruktivne saradnje Rusije i NATO-a prije pet ili deset godina, došlo se danas do veoma zategnutih odnosa. Kada je Crna Gora obnavljala svoju nezavisnost 2006. mi smo još tada jasno proklamovali svoje ključne vanjskopolitičke prioritete – članstvo u EU i NATO. Rusija je tada imala razumijevanja za takva naša opredjeljenja. U međuvremenu, desile su se velike promjene na realiciji NATO-Rusija, koje su kulminirale upravo u završnoj fazi našeg pristupanja Sjevernoatlanstkoj alijansi. Promijenilo se i raspoloženje Rusije prema crnogorskom članstvu u NATO, ali ne i naša odlučnost da realizujemo ono što smo zacrtali kao ključne nacionalne interese. Za par mjeseci mi ćemo finalizovati naše članstvo u NATO a nadamo se da će nakon toga i Moskva uvažiti realnost i pokazati spremnost da odnose sa Crnom Gorom unaprijedi. To je i naša želja, i naš interes.
5. Naveli ste da će poboljšavanje odnosa sa Rusijom i susjedima biti Vaš prioritet, baš kao i jačanje odnosa sa SAD ali i Kinom. Može li se takva politika, saradnje sa svima, voditi u realnom svijetu? - Potpuno je pogrešno tumačenje da saradnja sa jednima znači automatski djelovanje protiv drugih. Crna Gora i njeni građani imaju svoje interese i državni vrh radi u pravcu njihovog ostvarivanja. Članstvo u EU i NATO nije usmjereno protiv Rusije ili bilo koga drugoga, već je to potreba društva za trajnim mirom i stabilnošću, želja da suštinski, a ne samo geografski, pripadamo svijetu najrazvijenijih država i baštinimo zapadne civilizacijske vrijednosti. Na isti način, saradnja, prije svega ekonomska sa Moskovom i Pekingom, je rezultat naših nastojanja da razvijamo državu, njenu infrastrukturu i učinimo je dostupnom i privlačnom za nove investicije koje će nam donijeti nova radna mjesta. U krajnjem, cilj je da građanima obezbijedimo stabilnost, sigurnost i evropski životni standard. Kao mala država, nijesmo u situaciji da se odričemo saradnje sa bilo kojim važnim faktorom na globalnoj sceni. Naprotiv, svuda nastojimo da izgradimo mostove, da budemo pouzdan i odgovoran partner…
6. Crna Gora je dobila poziv da se priključi NATO. U toku je proces ratifikacije tog protokola medju članicama Alijanse. Zeleno svetlo dala je većina članica. Zeleno svjetlo stiglo je i iz SAD gdje se očekuje finalizacija procedure u Senatu. Kako to komentarišete i kakva su Vaša očekivanja?
- Svaka ratifikacija Protokola o pristupanju Crne Gore NATO-u, a do sada ih je bilo 21, je posebno priznanje za našu državu i njene napore da sprovede temeljne reforme. Dakle, države članice kroz svoje parlamente i druge nacionalne procedure, ratifikacijom Protokola potvrđuju da je naša država ostvarila mjerljiv napredak, prije svega u oblasti reforme bezbjednosnog sektora i vladavine prava. Da nije tako, Protokol ne bi dobio zeleno svjetlo. Osim zadovoljstva, ovakav odnos država članica NATO-a nas obavezuje i podstiče da nastavimo, čak i snažnije nego do sada, da ispunjavamo reformsku i evropsku agendu. Što se tiče SAD, one su naš kljucni partner u cijelom ovom procesu. NATO nije ni trenutni, ni ishitreni Savez, baš kao sto ni opredjeljenje Crne Gore da mu se priključi nije dnevno-politicka opcija već strateški put u budućnost naše zemlje. Stoga nemam nikakvih dilema o tome kako će se i nova administracija u Vašingtonu odnositi prema svojim strateškim partnerstvima. Kao što je to rekao i predsjednik Tramp u svom inauguralnom govoru, Sjedinjene Države ce ojačati sve svoje saveze.
7. Ocijenili ste da će ova godina biti istorijska za Crnu Goru, najvažnija posle proglašenja obnove nezavisnosti. Šta će ulazak u NATO konkretno donijeti Crnoj Gori?
- Crna Gora već ima benefite od evroatlantskih integracija. Naime, proces kroz koji smo prošli učinio je da naše institucije sazriju i ojačaju na način da mogu zaštiti državu i građane. To je pokazano prilikom dešavanja u oktobru prošle godine kada je, uoči parlamentarnih izbora, spriječen pokušaj terorističkog akta. NATO je garant naše bezbjednosti, nepovredivosti granica i cjelovitosti našeg državnog integriteta. Takođe, od članstva očekujemo i ekonomske benefite jer države koje su dio Alijanse investitori percipiraju kao stabilne i sigurne za njihov novac i biznis. Zajednička bezbjednost će poboljšati međudržavnu saradnju i u drugim oblastima, uključujući ekonomske integracije, energetsku povezanost i infrastrukturne projekte.
8. Vjerujete li u tezu da bi dolazak nove američke administracije i predsednika Donalda Trampa mogao da promeni zainteresovanost SAD za Crnu Goru, što bi, navodno, bio neki vid ustupka interesima Rusije?
- SAD su danas jedna od najvećih svjetskih sila upravo zbog jasnih vizija i dosljednosti svojih politika, prije svega onih koje se tiču spoljne politike. Ja sam uvjeren da ćemo nastaviti da jačamo prijateljske odnose između Crne Gore i SAD i naših naroda. Najave dijaloga između Moskve i Vašingtona su ohrabrujuće i vjerujem da su signal za smanjivanje tenzija na globalnoj političkoj sceni. Danas svi dijelimo iste izazove, prije svega sa bezbjednosnog aspekta, jer terorizam pogađa običnog čovjeka i ne bira mjesto i vrijeme.
9. Da li je vaša vlada, vlada kontinuiteta, ili sa novim ministrima stiže i iskorak u ekonomskim politikama koje će vaš kabinet sprovoditi?
- Vlada će nastaviti da prati i realizuje sve strateške i razvojne ciljeve postavljene u godinama za nama. Želimo održiv i inkluzivan ekonomski rast koji će doprinijeti smanjenju razvojnog jaza zemlje u odnosu na prosjek EU i povećanju kvaliteta života svih njenih građana. Iako BDP per capita u Crnoj Gori nominalno iznosi oko 6.000 eura i najveći je u regionu od šest zemalja Zapadnog Balkana, po paritetu kupovne moći u Crnoj Gori je na 42 % EU prosjeka. Time nijesmo zadovoljni. Zato će fokus mjera ekonomske politike Vlade Crne Gore podrazumijevati jačanje makroekonomske, posebno fiskalne stabilnosti zemlje i otklanjanje ključnih prepreka za unapređenje njene konkurentnosti. Na početku mandata smo predložili paket mjera fiskalne konsolidacije za jačanje makroekonomske stabilnosti. To je podrazumijevalo i niz nepopularnih rezova i mjera štednje, bili smo prinuđeni da radimo Sanacioni plan, ali sam više nego zadovoljan početnim rezultatima. U narednom periodu, dodatnu pažnju ćemo posvetiti primjeni reformskih mjera sektorskog karaktera važnih za unapređenje konkurentnosti, čiji je dio sadržan i u predlogu Programa ekonomskih reformi Crne Gore za 2017-2019. godinu. Istovremeno ćemo nastaviti sa realizacijom ključnih razvojnih projekata, što sve zajedno čini osnov dinamičnog i održivog ekonomskog rasta.
10.Najavili ste značajne mere štednje, i to u uslovima usporavanja BDP u odnosu na prošlu godinu. Šta su glavni razlozi za ovakvo snažno prilagođavanje javnih finansija?- Crnogorska ekonomija je tokom decenije od obnove nezavisnosti zabilježila prosječan realni godišnji rast od 3,2%. Ovaj rast je zasnovan na snažnom rastu investicija, prvenstveno stranih direktnih, koje su u prethodnoj dekadi prosječno godišnje činile 18-19% BDP. Ipak, u Crnoj Gori, je izbijanjem svjetske ekonomske krize povećana tekuća potrošnja, a od 2009. godine i zaduživanje radi njenog finansiranja, sve do 2015. godine, kada je najveći procenat u strukturi novog zaduživanja imalo zaduživanje za razvoj. U isto vrijeme je, usljed izmjena zakonskih rješenja, dominantno u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i socijalne i dječje zaštite došlo do povećanja budžetskih rashoda za oko 2% BDP. Moram napomenuti da su nova zakonska rješenja nametnuta od strane opozicije bez valjanih analiza i procjena fiskalnog uticaja, formiranjem neprincipijelnih ad hoc koalicija u parlamentu. Sve to je rađenom pod plaštom navodne brige za socijalno ugrožene, a suštinski je cilj bio prikupljanje sitnih dnevno-političkih poena. Ovakva rješenja su dovela do smanjenja aktivnosti na tržištu rada i povećanja broja nezaposlenih. Uz povećanje ostalih kategorija tekuće potrošnje (poput zarada u javnom sektoru) i u uz planirane izdatke za razvoj, povećani su budžetski deficit i javni dug iznad limita propisanih Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. To su ključni razlozi predlaganja mjera sanacije odnosno fiskalne konsolidacije, što je i obaveza Vlade u skladu sa prethodno pomenutim zakonom. Drugim riječima, radi se o paketu mjera fiskalne konoslidacije, odnosno reformskih mjera sa makrofiskalnim uticajem, koje će doprinijeti smanjenju deficita budžeta u srednjem roku, sa 6,1% BDP u 2017. na 3,8% BDP u 2019. i ostvarenju suficita od 2020. godine. Istovremeno i usporavanju rasta javnog duga, čiji udio u BDP treba da se smanjuje po izgradnji prioritetne dionice autoputa 2019.godine. Ovaj plan predstavlja optimalnu kombinaciju mjera koje će omogućiti stabilizaciju javnih finansija, nastavak održivog ekonomskog rasta i očuvanje nivoa socijalne zaštite najugroženijih slojeva društva. Sa predloženim mjerama fiskalne konsolidacije, projektovana prosječna godišnja stopa realnog ekonomskog rasta za period 2017-2019. je 3,4%. Izborom ovih mjera, strogo smo vodili računa da očuvamo konkurentnost poreskog i investicionog ambijenta, ne ugrozimo životni standard građana i socijalno najugroženije kategorije stanovništva, što bi se istovremeno kroz smanjenje lične potrošnje reflektovalo na usporavanje rasta ekonomije. Dakle, predložene mjere su takve da treba da doprinesu obezbjeđenju održivog ekonomskog rasta i povećanja životnog standarda na dugi rok, kao našeg strateškog cilja.
11. Šta će biti vaši prioriteti kada su ekonomski odnosi sa Srbijom u pitanju?
- Prioriteti u pogledu ekonomske saradnje se odnose na infrastrukturno povezivanje kao i mogućnosti iskorišćenja zajedničkog hidroenergetskog potencijala. Prioriteti se odnose i na jačanje saradnje u okviru CEFTA zone slobodne trgovine, kao i daljeg razvoja turizma i saobraćaja. Prostora za unapređenje ekonomske saradnje definitivno ima. Navedena saradnja je već dodatno podstaknuta i kroz Berlinksi proces, odnosno infrastrukturno povezivanje u okviru regiona. Berlinski proces je zemljama Zapadnog Balkana otvorio mogućnost finansiranja saobraćajnih i energetskih konekcija sa regionom i dalje sa EU. U tom smislu je važan Transbalkanski koridor, koji će unaprijediti energetsku povezanost Crne Gore i Srbije, u okviru šire regionalne strategije energetskog povezivanja. Projekat je prepoznat kao projekat od značaja za Energetsku zajednicu i kao takav podržan na samitu u Beču 2015. godine. Ovakav status je još jedna potvrda ispravnosti odluke o izgradnji podmorskog kabla između Italije i Crne Gore i politike snažnog povezivanja sa EU tržištem električne energije ali i neposrednim susjedstvom. Ukupna investicija na teritoriji Crne Gore od 127 miliona eura, podrazumijeva jačanje crnogorske elektroprenosne infrastrukture vezane na podmorski kabal i izgradnju dalekovoda između Crne Gore i Srbije. Crnogorski elektroprenos je uz pomoć Vlade Crne Gore obezbijedio kreditna sredstva od strane EBRD-a i KfW-a, a i potpisan je ugovor koji predstavlja ko-finansiranje tih kreditnih sredstava iz donacije EU u iznosu od 25 miliona eura.
Takođe, u cilju modernizacije željezničke infrastrukture do granice sa Republikom Srbijom, a u sklopu Berlinskog procesa, Crnoj Gori je odobren grant iz WBIF 2015. godine u iznosu od 20 miliona eura, uz kofinansiranje Crne Gore od još 20 miliona eura. Dakle, govorimo o konkretnim infrastrukturnim projektima u toku.
12. Kakve su šanse da se Beograd i crnogorsko primorje zaista i povežu autoputem?
- U toku je realizacija, za Crnu Goru jednog od najznačajnijih projekata - autoputa Bar-Boljare. Počeli smo sa izgradnjom prve, istovremeno i najzahtjevnije dionice od Smokovca do Mateševa u dužini od 41 km i završićemo radove do maja 2019. godine. Nakon toga odmah krećemo u realizaciju ostalih dionica, prvenstveno onih koji vode do granice sa Srbijom i dalje ka Evropi. Vrijeme do tada iskoristićemo za definisanje mogućih modela i izvora finansiranja, pogotovo onih koji će nam biti na raspolaganju iz fondova EU, odnosno Zapadnobalkanskog investicionog okvira kroz Berlinski proces. Naše odlične političke veze sa Srbijom i sa Vladom premijera Vučića moramo valorizovati i kroz realizaciju zajedničkih ekonomskih projekata, ne samo infrastrukturnih. Tome ćemo biti snažno posvećeni u narednom periodu, jer tu zaista vidimo prostor za konkretnu saradnju dvije države koja će donijeti benefite građanima i Crne Gore i Srbije.
Vezani članci:
Da li vam je sadržaj ove stranice bio od koristi?