- Vlada Crne Gore
Ministarstvo finansija SAOPŠTENJE: Ministar Purišić govorio na konferenci...
Pažnja: Sadržaj ove stranice je dio arhivskog sadržaja i odnosi se na prethodne sazive Vlade Crne Gore. Moguće je da su informacije zastarjele ili nerelevantne.
Arhiva
SAOPŠTENJE: Ministar Purišić govorio na konferenciji „Diskriminacija na radu i u zapošljavanju: Slučaj Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine”
Objavljeno: 30.05.2017. • 19:47 Autor: mrss
Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić, govorio je danas, 30. maja 2017. godine, na konferenciji „Diskriminacija na radu i u zapošljavanju: Slučaj Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine”, koja se održava u Baru.
Na Konferenciji su govorili i predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, zaštitinik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Šućko Baković, predstavnica Konrad Adenauer Fondacije Sanija Šljivančanin, šefica misije OEBS-a Maryse Daviet, šefica kancelarije Programa Savjeta Evrope Angela Longo i rukovodilac tima Regionalnog savjeta za saradnju – Integracija Roma 2020 Orhan Usein.
Govor ministra Kemala Purišića:
„Ministarstvo rada i socijalnog staranja, kao kreator politike radnog zakonodavstva, posebnu pažnju posvećuje mjerama nediskriminacije na radu i u zapošljavanju kao i pronalaženju mehanizama za dostizanje jednakosti svih u ostvarenju socijalnih prava.
Važeći Zakon o radu, koji je donesen 2008 godine, kao i kasnije njegove izmjene, zabranio je sve vidove diskriminacije na radu i u vezi sa radom. Pored ostalog, to je bio zakonodavni odgovor na dotadašnje iskustvo sa diskriminacijom u sferi radnih odnosa i zapošljavanja.
Pomenuti zakon propisuje zabranu neposredne i posredne diskriminacije lica koja traže zaposlenje, kao i zaposlenih, u odnosu na pol, rođenje, jezik, rasu, vjeru, boju kože, starost, trudnoću, zdravstveno stanje, odnosno invalidnost, nacionalnost, bračni status, porodične obaveze, seksualno opredjeljenje, političko ili drugo uvjerenje, socijalno porijeklo, imovno stanje, članstvo u političkim i sindikalnim organizacijama ili neko drugo lično svojstvo.
Međutim, prateći prilike na tržištu rada i u sferi zapošljavanja, konstatujemo da postoji razlika između propisanog i realnog stanja u ovim oblastima, i da dakle postoje slučajevi nejednakosti građana u pristupu pravima. Na to ukazuje statistika nadležnih organa i istraživanja javnog mnenja. Šta vise, postoji rašireno mišljenje da najveći broj diskriminacije ostaje neregistrovan, ili ga prosto ne prepoznajemo kao društvo, bilo zbog nesavršenosti propisa bilo zbog odsustva svijesti o štetnosti takvih postupaka/nedjela.
Nejednakost u zapošljavanju se najčešće prepoznaje kod ostvarivanja: prava na zaposlenje pod ravnopravnim uslovima i prava na otvaranje radnog mjesta u realnom životnom okruženju a neke od posljedica su socijalna isključenost ovih lica, neravnomjerni regionalni razvoj države i dalje socijalno raslojavanje društva.
Nejednakost na radu se najčešće prepoznaje kod ostvarivanja: prava na dostojanstveni rad, prava na zaradu, prava na predviđeno radno vrijeme, prava na odmore u toku rada, na nedjeljni i na godišnji odmor, prava na praznovanje državnih i vjerskih praznika itd.
Dakle, kršenje radnog zakonodavstva se smatra diskriminacijom, koja se direktno odražava na egzistenciju zaposlenih i njihovih porodica a samim tim i na ličnost, čast i ugled zaposlenog i kao takva se sankcioniše od strane nadležnih organa.
Da bi se ostvarili bolji rezultati u borbi protiv diskriminacije na radu, predloženo je donošenje Zakona o zabrani zlostavljanja na radu (mobing) koji zabranjuje svaki oblik zlostavljanja na radnom mjestu koji ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, koji u konačnom dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu otkaže ugovor o radu.
Ovaj Zakon se primjenjuje u punom kapacitetu i nije mali broj onih slučajeva koji su riješini pred posrednikom za mobing.
Takođe, Zakonom o radu propisan je insititut takozvane “pozitivne diskriminacije” i kod zapošljavanja određenih kategorija stanovništva koje se nalaze u statusu nedovoljno zastupljenih, I kod propisivanja posebnog radnog statusa za određena lica.
Odredbe zakona, kolektivnog ugovora i ugovora o radu koje se odnose na posebnu zaštitu i pomoć lica sa invaliditetom, žena za vrijeme trudnoće i porodiljskog odsustva i odsustva sa rada radi njege djeteta, odnosno posebne njege djeteta, kao i odredbe koje se odnose na posebna prava roditelja, usvojitelja, staratelja i hranitelja, ne smatraju se diskriminacijom.
Načelo jednakosti u mogućnostima u postupanju je imperativ za demokratske institucije a diskrimanacija u svim pojavnim oblicima u ovoj oblasti svakako je značajan izazov.
Posebno što je prisutna a teško dokaziva, pa i kad je očigledna. Kako kod inspekcijskih organa, tako i kod nadležnih sudova.
Mali je broj slučajeva diskriminacije koji su kao takvi procesuirani kod Inspekcije rada. Valjda zbog toga što se zaposleni boje posljedica.
Upitni su i administrativni kapaciteti inspekcije rada da se izbori sa ovako složenim izazovom. Mali je broj i slučajeva koji su kvalifikovani kao diskriminacija a koji su tražili i dobili zaštitu u sudskom postupku.
Zadatak je nacionalnih institucija da kvalitetno i dosljedno izvršavaju svoje obaveze u zaštiti od diskriminacije na radu i u zapošljavanju, kaoi da u tom pravcu ostvare dobru saradnju i postignu znatno bolje rezultate u narednom periodu.
U Ministarstvu sa ostalim socijalnim partnerima radimo na pripremi više zakona koji uređuju radne odnose i tržište rada, prije svega Zakona o radu, Zakona o zaštiti i zdravlju na radu, Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti koji imaju u sebi kvalitetnije i vjerujem učinkovitije norme o zabrani diskriminacije, posebno u pronalaženju načina i mehanizama za sprečavanje diskriminacije.
Inspekcijski organi su na prvoj liniji borbe protiv diskriminacije, ali je veoma važna pretpostavka za uspjeh koordinirani napor svih institucija u sistemu ali i ukupne javnosti.
Od ove konferencije očekujem da da potrebne odgovore na ova pitanja i da nas sve podstakne da se sa diskriminacijom uspješnije borimo u narednom periodu.
Zahvaljujem Vam na pozivu i želim uspješan rad Konferencije“.
PR služba Ministarstva rada i socijalnog staranja
Vezani članci:
Da li vam je sadržaj ove stranice bio od koristi?