PRILOG IZ HRVATSKE: CRNOGORSKA TRPEZA U RIJECI

Grad pobratim crnogorske Prijestolnice Cetinje, Grad Rijeka, grad koji teče, grad multikulturalnosti, grad nacionalnih manjina, svjetsko raskršće kulturnih vrijednosti, Europska prijestolnica kulture 2020. godine, tražeći nešto novo bogatije i svim građanima prihvatljivije, ovoga puta značajno je promijenila sadržaj kulturnih događaja povodom Etno smotre nacionalnih manjina na Rijeci pod nazivom ETNO SMOTRA + BAKANALIJE Novi gastro-muzički festival. Porto etno festival nastao je iz dvodecenijskog iskustva i tradicije manifestacija Etno smotra – Dani nacionalnih manjina na Rijeci, te gastro manifestacije Bakanalije – Baka nije odolen, došla je odnekuda na zadovoljstvo svih nas. Kulturna Rijeka će, na zadovoljstvo svojih građana, čitave Hrvatske i prijatelja, opravdati naziv Europska prijestolnica kulture 2020. godine. Kao i uvijek, nacionalne manjine su jedan od važnijih sudionika svega lijepoga u ovom gradu. 

Ovom prilikom, Savez Crnogoraca Hrvatske i njegove članice predstavile su i ponudile dio bogate raznolikosti crnogorske kuhinje. Zahvaljujući crnogorskoj snahi, Đurđi Vujović, iz obližnjeg, slobodarskog, zimi sniježnog, u proljeće punog cvijeća i uvijek lijepog Gorskog Kotara, te njenom mužu Slavku i sinu Veljku i njihovoj prijateljici Mirici iz pitome Istre, crnogorska trpeza je bila puna gastronomskih specijaliteta. Đurđine priganice, pripremljene na crnogorski način, služile su se sa medom iz Gorniča poviše Bajica i dvije vrste pljevaljskog sira. Onaj lisnati, svuđ u svijetu priznati, i onaj spreman po talijanskom receptu koji mirisom ispunjava cijele prostore i osvaja sladokusce. Malo ko da mu miris nije osjetio. Dostina nijesu mogli odoljeti. Kušali su i bili zadovoljni. A tek, kako je domaćica bila ponosna.

Veljko je za ovu priliku nabavio njeguški pršut, svjetski specijalitet, kod domaćina Popovića na kraj njeguškog polja, kod kojega se i onako redovno snabdijeva ovom lijepom namirnicom za familijarne potrebe. Bilo je i onih sladokusaca koji su nakon pršute po nekoliko puta liznuli po njoj mirišljave prste svoje ruke. A čuveni raštanj, teta Đurđa je skuvala na suva rebra iz Cuca i mesne kobasice iz Štedima kraj Nikšića. Odmah se, kod više od hiljadu ljudi, pročulo za ovaj gastronomski raj. Onima koji nijesu došli na red za porciju raštanja bilo je jako žao. I na kraju, gospođa Đurđa je po njenom izboru napravila tri vrste kolača.

Za piće se pobrinuo Ljubo Radović. Na ovoj trpezi se služila lozova rakija GROMOVAČA iz Kosijera sa vrh Ceklina i nezaobilazno Vranac vino iz Crmnice. Ko god se primakao ovoj trpezi, poželio je da se ovo brzo ponovi.

I nije to sve. Vokalno instrumentalna grupa „Montenegrine“ iz Nacionalne zajednice Crnogoraca Rijeka pjesmom, koja se širila do neba, počastila je sve prisutne. Dao Bog da se brzo ponovi.

Autor: Andrea Stanić, sedma generacija crnogorskih iseljenika