- Vlada Crne Gore
Ministarstvo dijaspore PRILOG IZ HRVATSKE: CRNOGORSKA TRPEZA U RIJECI
PRILOG IZ HRVATSKE: CRNOGORSKA TRPEZA U RIJECI
Grad
pobratim crnogorske Prijestolnice Cetinje, Grad Rijeka, grad koji teče, grad
multikulturalnosti, grad nacionalnih manjina, svjetsko raskršće kulturnih
vrijednosti, Europska prijestolnica kulture 2020. godine, tražeći nešto novo
bogatije i svim građanima prihvatljivije, ovoga puta značajno je promijenila
sadržaj kulturnih događaja povodom Etno smotre nacionalnih manjina na Rijeci
pod nazivom ETNO SMOTRA + BAKANALIJE Novi gastro-muzički festival. Porto etno
festival nastao je iz dvodecenijskog iskustva i tradicije manifestacija Etno
smotra – Dani nacionalnih manjina na Rijeci, te gastro manifestacije Bakanalije
– Baka nije odolen, došla je odnekuda na zadovoljstvo svih nas. Kulturna Rijeka
će, na zadovoljstvo svojih građana, čitave Hrvatske i prijatelja, opravdati
naziv Europska prijestolnica kulture 2020. godine. Kao i uvijek, nacionalne
manjine su jedan od važnijih sudionika svega lijepoga u ovom gradu.
Ovom
prilikom, Savez Crnogoraca Hrvatske i njegove članice predstavile su i ponudile
dio bogate raznolikosti crnogorske kuhinje. Zahvaljujući crnogorskoj snahi,
Đurđi Vujović, iz obližnjeg, slobodarskog, zimi sniježnog, u proljeće punog
cvijeća i uvijek lijepog Gorskog Kotara, te njenom mužu Slavku i sinu Veljku i
njihovoj prijateljici Mirici iz pitome Istre, crnogorska trpeza je bila puna
gastronomskih specijaliteta. Đurđine priganice, pripremljene na crnogorski
način, služile su se sa medom iz Gorniča poviše Bajica i dvije vrste
pljevaljskog sira. Onaj lisnati, svuđ u svijetu priznati, i onaj spreman po
talijanskom receptu koji mirisom ispunjava cijele prostore i osvaja sladokusce.
Malo ko da mu miris nije osjetio. Dostina nijesu mogli odoljeti. Kušali su i
bili zadovoljni. A tek, kako je domaćica bila ponosna.
Veljko je
za ovu priliku nabavio njeguški pršut, svjetski specijalitet, kod domaćina
Popovića na kraj njeguškog polja, kod kojega se i onako redovno snabdijeva ovom
lijepom namirnicom za familijarne potrebe. Bilo je i onih sladokusaca koji su
nakon pršute po nekoliko puta liznuli po njoj mirišljave prste svoje ruke. A
čuveni raštanj, teta Đurđa je skuvala na suva rebra iz Cuca i mesne kobasice iz
Štedima kraj Nikšića. Odmah se, kod više od hiljadu ljudi, pročulo za ovaj
gastronomski raj. Onima koji nijesu došli na red za porciju raštanja bilo je
jako žao. I na kraju, gospođa Đurđa je po njenom izboru napravila tri vrste
kolača.
Za piće se
pobrinuo Ljubo Radović. Na ovoj trpezi se služila lozova rakija GROMOVAČA iz
Kosijera sa vrh Ceklina i nezaobilazno Vranac vino iz Crmnice. Ko god se
primakao ovoj trpezi, poželio je da se ovo brzo ponovi.
I nije to
sve. Vokalno instrumentalna grupa „Montenegrine“ iz Nacionalne zajednice
Crnogoraca Rijeka pjesmom, koja se širila do neba, počastila je sve prisutne. Dao
Bog da se brzo ponovi.
Autor: Andrea
Stanić, sedma generacija crnogorskih iseljenika