Intervju predsjednika Vlade RCG Mila Đukanovića agenciji MINA - BUSINESS

Crna Gora će do 2017. godine biti posebno opterećena stranim dugom, za čiju će otplatu u tom periodu godišnje izdvajati od jedan do dva i po odsto bruto društvenog proizvoda (BDP), saopštio je predsjednik Vlade Milo Đukanović.

Crnogorski spoljni dug, kako je Đukanović ranije kazao, iznosi 512 miliona EUR, što je oko 50 odsto BDP-a. Vrijednost BDP-a u Crnoj Gori procijenjena je na oko 1,3 milijarde EUR.

Jedan od kriznih perioda je u toku i trajaće do 2007. godine, do kada će godišnja otplata duga biti na nivou od 17 do 25 miliona EUR godišnje. Od 2007. do 2017. godine opterećenje će biti nešto veće i tada će godišnji nivoi otplate iznositi od 18 miliona EUR do 35 miliona, kazao je Đukanović u intervjuu agenciji Mina-business.

MINA-BUSINESS: Da li je evropski komesar Kristofer Paten na sastanku u četvrtak potencirao povećanje carinskih stopa za 56 crnogorskih strateških poljoprivrednih proizvoda?

ĐUKANOVIĆ: Ne. Govorili smo o širem političkom okviru. Evropska komisija ni do sada nije insistirala na povećanju carinskih stopa za tih 56 proizvoda. Insistirali su da te stope prvo budu usaglašene na bilo kojem nivou. Kada su se vlade Crne Gore i Srbije saglasile da te stope budu harmonizovane nakon tri odnosno pet godina, onda je Evropska komisija zatražila da pokušamo da definišemo njihov nivo koji će važiti nakon tog perioda.

MINA-BUSINESS: Očekujete li da će Vlada pasti ukoliko te stope ipak budu povećane?

ĐUKANOVIĆ: Potpuno bi bilo realno da padne Vlada koja dozvoli da se sadašnje stope na tih 56 proizvoda u Crnoj Gori povećaju na nivo carina u Srbiji. Tada bi drastično poskupjele osnovne životne namirnice u Crnoj Gori i drastično bi bio oboren životni standard građana. Međutim, na to nijesmo pristali. Uspjeli smo da u značajnoj mjeri, kroz harmonizaciju ekonomskih sistema zadržimo nivo carinske zaštite Crne Gore blizak evropskom prosjeku, a za 56 proizvoda stope koje su važile i prije usaglašavanja. Na tome smo insistirali jer su tih 56 proizvoda najčešće osnovne životne namirnice, a Crna Gora ih ne proizvodi i zato nema razloga da štiti domaće proizvođače. Treba da štitimo standard građana uvozeći te proizvode bez carinskih opterećenja.

MINA: Jeste li iznenađeni pritiskom Evropske komisije da Srbija i Crna Gora treba da imaju jedinstveno tržište?

ĐUKANOVIĆ: Nijesam. Evropska komisija insistira na stvaranju pretpostavki za jedan tipičan model procesa Asocijacije i stabilizacije. To znači da ima s druge strane stola jednu adresu sa kojom razgovara, neke zajedničke centralne institucije odgovorne za realizaciju politika koje treba prilagoditi evropskim standardima. Takvu ideju Evropske komisije savršeno razumijem. Isto tako moramo uvažiti realnost koja je, čini mi se, starija od te ideje. To je realnost nastanka ovakve državne unije.
Insistirali smo na nezavisnosti, ne zbog nerazumijevanja evropskih integracija, ni separatizma, već zato što smo bili svjesni da ćemo se suočiti sa ovim problemom - ogromnim teškoćama da se sa jednog centralnog mjesta vodi zajednička, jedinstvena politika za dva tako različita subjekta kakvi su Srbija i Crna Gora. Obje države imaju vrlo različite razvojne prioritete, ali ne i konačne ciljeve. Oni su identični, jer želimo da budemo u evropskim i evroatlantskim integracijama. Ako Srbija hoće da u narednih sedam do osam godina štiti industriju i poljoprivredu, to smatram logičnim nakon golgote kroz koju je prošla njena ekonomija u poslednjih deset godina. Isto tako se nadam da niko neće zamjeriti ako mislim da to nije crnogorski interes. Crna Gora nema razloga da se sa toliko pažnje odnosi prema agraru i industriji, već treba da da prioritet najrealnijim razvojnim šansama - turizmu i uslugama, koje podrazumijevaju visok stepen otvorenosti i nizak nivo carinske zaštite. Ne mislim da se procesom Asocijacije i stabilizacije može mijenjati karakter države, koja je nastala saglasnošću volja građana Srbije i Crne Gore. Nemoguće je mimo onog kompromisa koji je nastao u beogradskom Sporazumu sada praviti model unitarnije države. Da je Crna Gora htjela da pristane na taj model, to bismo uradili prije potpisivanja beogradskog Sporazuma. Tu postoji određeni nesporazum, jer Evropska komisija traži tipična rješenja koja važe za neke naše susjede kao što su Hrvatsku i Albaniju. Prema toj okolnosti možemo se odnijeti na dva načina. Jedan je da uvažimo realnost i da Evropska komisije sa malo više imaginacije krene u prihvatanje određenih novih modaliteta koji će uvažiti specifičnost unije. Drugo rješenje koje bi bilo destruktivnije u ovom trenutku je insistiranje na nekim poboljšanjima unije mimo beogradskog Sporazuma. To bi vjerovatno dovelo do potpune blokade u implementaciji Sporazuma i brzo bismo se vratili na rješenje koje smo imali prije njegovog potpisivanja da imamo dvije države sa kojima treba početi proces Asocijacije i stabilizacije. Naš i interes Evrope je nastavak implementacije beogradskog Sporazuma, jer na taj način možemo dobiti konačan cilj, odnosno stvarni napredak Srbije i Crne Gore na evropskom putu. Institucije koje postoje na nivou unije, biće funkcionalne koliko bude iskrene predanosti Srbije i Crne Gore da implementiraju beogradski Sporazum. Do sada u tom procesu nijesam prepoznao ništa što bi moglo biti kvalifikovano kao opstrukcija Crne Gore.

MINA: Mislite li da će Evropska unija ipak odustati od ideje jedinstvenog tržišta?

ĐUKANOVIĆ: Ne. EU će nastaviti da insistira na tome uz obrazloženje da ćemo ulaskom u EU postati sastavni dio jedinstvenog evropskog tržišta. To je nešto što je za Crnu Goru nesporno, jer želimo da budemo sastavni dio jedinstvene Evrope, a samim tim i evropskog tržišta. Postavlja se pitanje koji je put do toga? Da li je to put na kojem bismo odustali od autentičnih modela razvoja, što bi imajući u vidu razlike u veličini, značilo prilagođavanje Crne Gore Srbiji u svakom segmentu. Treba li izabrati taj put ili ono zašto se Crna Gora založila, a to je da se krene od zatečenog stepena suverenosti država članica i nivoa realizovanih reformi. Ipak, to nije istovjetan nivo. Dok je Srbija vodila tešku borbu sa Miloševićem od kraja 1996. godine do oktobra 2000. Crna Gora je uspjela da realizuje neke početne reforme. Ni krajem 2000. kada se Srbija oslobodila Miloševića, ni danas, nemamo isti nivo realizovanih reformi. Pristajemo da budemo sastavni dio jedinstvenog evropskog tržišta, ali ne i da nas put do njega vodi kroz utapanje u jedinstven model razvoja koji bi značio crnogorsko prilagođavanje primarnim interesima Srbije. Treba uvažiti postojeće razlike i da je ka Evropskoj uniji kao zajedničkom cilju neko vrijeme moguće ići odvojenim stazama, ali sa potpuno jasnom tačkom približavanja evropskim standardima. Jedinstvo može biti obezbijeđeno u nekoj budućnosti na putu ka Evropskoj uniji. To očito jeste atipično i novitet je generisan istorijom nastanka unije Srbije i Crne Gore, ali je utemeljeno u političkoj i demokratskoj volji Crne Gore. Plašim se da bi svaki drugačiji pristup mogao stvoriti osjećaj tjeskobe u Crnoj Gori i nametanja rješenja protivnog našim interesima, što bi bilo kontraproktivno i vjerovatno izazvalo prasak i nešto što niko ne želi.

MINA-BUSINESS: Predstavnici Vlade su od početka izrade Akcionog plana govorili o zaštiti crnogorskih interesa. Možete li navesti jedan primjer uspješne zaštite crnogorskih interesa?

ĐUKANOVIĆ: Mogu da navedem mnogo takvih primjera, među kojima je zaštita na planu crne metalurgije. Srbija nije imala nikakvog interesa da carinskim stopama štiti crnu metalurgiju, koja je iz proizvodnog programa Željezare Nikšić. Obezbijedili smo nivo zaštite koji će Željezari makar neko vrijeme omogućiti adaptaciju na poslovanje na novom tržištu. Uspjeli smo da protivno zalaganjima Srbije, u Akcioni plan ugradimo nivo carinske zaštite koji je odgovarao Željezari. Postojeći nivo zaštite za 93 odsto proizvoda čije su carine usaglašene, prilično je daleko od zalaganja Srbije. Da smo htjeli da se prilagodimo nivou carinske zaštite koji je tražila Srbija, stope u Crnoj Gori nebi danas bile blizu evropskog prosjeka.

MINA-BUSINESS: Nedavno ste rekli da crnogorski spoljni dug iznosi 512 miliona EUR, odnosno manje od 50 odsto BDP-a. Šta je sve obuhvaćeno tim iznosom?

ĐUKANOVIĆ: To je procjena stranog duga iz Centralne banke Crne Gore. U njegovoj strukturi su tri vrste duga prema multilateralnim finansijskim organizacijama, Pariskom klubu povjerilaca i Londonskom. Konačan iznos duga još nije poznat jer pregovori sa Londonskim klubom nijesu završeni. Sa Pariskim klubom je dogovoreno da Srbiji i Crnoj Gori bude otpisano 66 odsto duga. Intencija pregovarača Srbije i Crne Gore sa predstavnicima Londonskog kluba je slična. Imajući u vidu da je procijenjeni društveni proizvod Crne Gore na nivou od oko 1,3 milijarde EUR, nivo stranog duga manji je od njegove polovine. I nema ništa više od dugova prema inostranstvu, mimo ove tri vrste.

MINA-BUSINESS: Koja će godina biti najkritičnija za Crnu Goru kada je u pitanju otplata kredita i na koji način se Ministarstvo finansija priprema za to?

ĐUKANOVIĆ: To je vrlo odgovoran i visoko stručan posao, koji Ministarstvo finansija tek priprema u saradnji sa kompetentnim stranim konsultantima. Imamo dva perioda u kojima ćemo biti posebno opterećeni otplatom ino duga. Jedan je u toku i trajaće do 2007. godine. U tom periodu godišnja otplate duga biće od 17 do 25 miliona EUR godišnje. Od 2007. do 2017. godine opterećenje će biti nešto veće i tada će godišnji nivoi otplate iznositi od 18 do 35 miliona EUR. Za otplatu ino duga izdvajaćemo od jedan do 2,5 odsto bruto društvenog proizvoda godišnje. To svakako nije nivo duga koji bi upućivao na zaključak da se Crna Gora nalazi ili je pred dužničkom krizom. Aktuelni bruto društveni proizvod raste, pa se može očekivati da će njegovo učešće u otplati ino duga biti sve manje.

MINA-BUSINESS: Koliki je realan rast Bruto društvenog proizvoda Crne Gore za prvih osam mjeseci?

ĐUKANOVIĆ: Posljednja analiza rađena je za prvih sedam mjeseci, kada je realan rast iznosio 2,3 odsto, što je više od 1,5 odsto, koliko smo planirali za cijelu godinu. Razlozi za optimizam su i relativno uspješna turistička sezona i očekivani efekti programa restrukturiranja preduzeća.

MINA-BUSINESS: Da li ta stopa može od Crne Gore napraviti mediteranskog tigra?

ĐUKANOVIĆ: Ta stopa rasta se u to ne uklapa. Nijesam govorio o mediteranskom tigru u prvoj godini realizacije programa kojem smo pristupili. Prethodnih deset godina imali smo druge prioritete, sačuvati mir i zemlju od razaranja. U tome smo uspjeli, ali je stradala crnogorska ekonomija. Postoji realna šansa da ekonomija bude obnovljena uz značajno više stope rasta od ovogodišnje. Da bismo ostvarili više stope potrebno je stvoriti neke pretpostavke za efikasniji način korišćenja ekonomskih razvojnih prioriteta. Realizacijom Agende ekonomskih reformi, Crnu Goru preorjentišemo sa tradicionalnog socrealističkog modela razvoja na turizam i usluge. Taj tradicionalni model podrazumijeva razvoj energetike, teške i industrije u cjelini, što je potpuno neprimjereno državi kakva je Crna Gora. Jasno je da turizam i usluge nije bilo moguće razvijati posljednjih deset godina. Ne možemo nuditi turistički proizvod sa ovakvim vodosnabdijevanjem, slabostima elektrosistema, lošim saobraćajnim vezama i neriješenim pitanjima deponija. Imamo upropašćene puteve prema Srbiji i Mađarskoj, a posebno duž Jadranske magistrale, kao i uska grla na crnogorskim aerodromima. Te četiri pretpostavke treba riješiti da bismo obezbijedili novi kvalitet turističkog proizvoda, nakon čega možemo reći da je Crna Gora zaista krenula u novi model razvoja. Ekonomski je nerealno očekivati da postanemo mediteranski tigar za godinu.

MINA-BUSINESS: Da li je delegacija Međunarodnog monetarnog fonda ove sedmice, u toku posjete Podgorici, imala zamjerke u vezi sa ostvarivanjem makroekonomskih ciljeva?

ĐUKANOVIĆ: Oni su ranije izrazili rezervu prema našem potezu da u toku jula, rebalansom Budžeta povećamo njegov obim za 20 miliona EUR. Uplašili su se da će to značiti povećanje deficita Budžeta Crne Gore. To povećanje nije suštinsko i ne znači veću potrošnju iz Budžeta. To je novac, za koji MMF zna, a on je od privatizacije Jugopetrola. Držali smo ga na računima banaka, a prethodna Vlada ga je namijenila podsticaju preduzetništva, razvoju malog i srednjeg biznisa, restrukturiranju preduzeća i određenim ekološkim projektima. Tu strukturu smo neznatno promijenili uvodeći i socijalni program za jednokratne isplate radnika državne uprave koje otpuštamo kroz ovogodišnju racionalizaciju.

MINA-BUSINESS: Da li je ispravno da crnogorski građani vraćaju sami sebi ili jedni drugima staru deviznu štednju, a da krivci odnosno tadašnja monetarna vlast i uprave banka ne odgovaraju za to?

ĐUKANOVIĆ: To je teorijsko pitanje. Praktično, stvari stoje ovako - država koja je to garantovala više ne postoji. Dobar dio i tih banaka koje su novac potrošile, ne postoje. Najveći obveznik prema građanima Crne Gore na osnovu stare devizne štednje je Jugobanka, koja je zajedno sa beogradskom centralom u stečaju. Mogli smo da kažemo da sa tim nemamo ništa, kao što i nemamo. Država Crna Gora, njena Centralna banka, ova Vlada sa tim nemaju ništa. Šta bi to značilo za vlasnike stare devizne štednje. To bi značilo da vjerovatno čekaju neku neizvjesnu sudbinu sukcesije imovine bivše Jugoslavije, a teško je pretpostaviti da će ona obezbijediti dovoljno novca za obeštećenje štediša. Procijenili smo da nam čekanje nije u intersu, bez obzira što vraćanje štednje nije naša obaveza. Jer čekanje znači održavanje nepovjerenja građana prema bankama. A to je nešto što je pogubno za svaku vladu. Važan dio formule uspjeha azijskih zemlja koje su nazvani tigrovi je velika štednja građana, koja je na nivou od 30 do 40 odsto bruto društvenog proizvoda. Kada bismo to preslikali, štednja bi u Crnoj Gori trebalo da dostigne nivo od 500 miliona EUR. Devizna šrednja u bankama danas iznosi 20 do 30 miliona EUR ili najviše dva odsto bruto društvenog proizvoda. To je veoma hendikepirajuće za svaku državu, jer znamo da je štednja osnovni pokretač razvoja i veoma važan oslonac države u pregovorima sa međunarodnim finansijskim organizacijama. Onaj ko je oslonjen na štednju građana, nije toliko zavisan od svake recenzije Međunarodnog monetarnog fonda. Ko nema štednju i upućen je na dobijanje kreditne podrške međunarodnih finansijskih organizacija, naravno, mora biti neuporedivo fleksibilniji. To su razlozi zbog kojih ne možemo čekati neizvjesan ishod sukcesije, već ćemo pokušati da svojim naporom obeštetimo građane Crne Gore, stvarajući na taj način povjerenje prema državi i bankama. Tako ćemo motivisati građane da novac koji drže van bankarskog sistema stave u banke i pomognu državu da snažnije krene u investicije.

MINA-BUSINESS: Koje su to mjere koje bi Vlada trebalo da sprovede za aktiviranje domaćeg kapitala?

ĐUKANOVIĆ: Generalno se te mjere mogu svrstati u dvije grupe. Jedna je neophodnost povećanja efikasnost pravnog sistema Crne Gore, odnosno sudske vlasti. U ovom trenutku nemamo sudski sistem u Crnoj Gori koji svakog trenutka privatnom investitoru, domaćem, a posebno stranom garantuje sigurnost njegove imovine. Navikli smo se na sporost sudskog sistema, pa smo pristali na neku imovinsku neizvjesnost. Zahtjev privatnog investitora, posebno stranog, je da uvijek ima jasnu imovinsku sigurnost nad svojim kapitalom. Razlozi za izostanak većeg angažmana privatnog kapitala, koji su važili u prethodnom periodu, su prestali. Više niko ne računa da će ovdje biti bezbjednosnih rizika, a nema ni velikih nepoznanica u političkoj ravni Srbije i Crne Gore. Efikasnost sudske vlasti koja treba da u svakom trenutku garantuje imovinsku sigurnost privatnom investitoru je pitanje broj jedan. Duga grupa su ekonomske slobode. Nadam se da ćemo uskoro uspjeti da dobijemo nivo ekonomskih sloboda za Crnu Goru koji neće biti impresivan, ali će biti bolji nego u Srbiji. Veoma je važno i da se politički subjekti sa više pažnje uključe u kreiranje podsticajne atmosfere za angažovanje privatnog kapitala. Kod nas još postoji neka vrasta straha od privatnih investitora. Plašim se da se taj socrealistički mentalitet Crna Gora zadržala do danas. Ovdje nažalost i dalje opstaje ona stara floskula: Što će siromah pošten je čovjek. Tranzicija i ono čemu Crna Gora stremi podrazumijeva raslojavanje. Ne poznajem nijedan tranzicioni proces koji je imao drugačiju prvu fazu od ove kroz koju Crna Gora prolazi. Ne mislim da je sve što se događa u tom procesu zakonomjerno regularno, kao ni da tu ima nečega neregularnog. Nijesam pristalica niti zakona o ekstraprofitu, niti određenih ideja koje su se ovih dana pojavile da bi trebalo napraviti neku nagodbu sa onima koji su pod raznim okolnostima došli do kapitala. Ako imamo osnovane sumnje da je neko na neregularan način došao do kapitala, treba mu ga oduzeti i krivično treba da odgovara. Ali ako to nemamo, onda mislim da je naproduktivnije omogućiti tim ljudima da investiraju ovdje i da od toga ima korist crnogorska ekonomija. U ovom besumučnom, dnevnopolitičkom nadmetanju, naši politički poslenici, veoma često, namjerno ili nenamjerno, destimulišuće, utiču na ljude koji bi mogli biti investitori, što bi Crnoj Gori obezbijedilo bolji zamajac ekonomskog rasta.

MINA-BUSINESS: Zašto ste zatražili hitnu sjednicu Skupštine, koja treba da razmatra osam zakona, kada je redovna trebalo da bude održana početkom oktobra. Da li su to tražile međunarodne institucije ili Vlada želi da preduprijedi Sindikat koji prikuplja potpise za izradu novog predloga zakona?

ĐUKANOVIĆ: Ne, nikako. To nam nije bio motiv, već da ubrzamo zakonodavnu aktivnost u realizaciji reforme. Dio zakona već dosta dugo stoji u crnogorskom parlamentu, a potrebno ih je što brže usvajati da bi smo mogli da krenemo što hitnije u njihovu implementaciju. I drugo, postoji dio naših međunarodnih obaveza. Penzioni zakon uslov je za realizaciju druge tranše kredita Svjetske banke za strukturno prilagođavanje od 15 miliona USD. Prvih 7,5 miliona USD je realizovano, a preostali dio ćemo dobiti kada usvojimo taj Predlog zakon. Korišćenje druge tranše tog kredita je i uslov za nove aranžmane sa Svjetskom bankom, odnosno nove zajmove za strukturno prilagođavanje, u iznosu od 15 plus 12 miliona, sa mogućnošću njihovog objedinjenog korišćenja. Penzijski zakon smo usaglašavali sa sindikatom i drugim socijalnim partnerima do nivoa koji ne ugrožava reformski kurs, i Vlada tu nema više šta da doda. Za njegovo usvajanje je i bilo nemoguće postići konsenzus. Nedavno sam bio na 140-toj godišnjici Socijaldemokratije u Njemačkoj. Iz razgovora sa kancelarom Gerhardom Šrederom sam saznao da su dva ključna problema njemačke vlade sa sindikatom zakoni o radu i penzijsko invalidskom osiguranju. I u takvim državama kakva je Njemačka, takvi zakoni imaju zastupnike različitih interesa. Crnogorski parlament procijeniće da li će uvažiti argumente Vlade ili kritičara tih rješenja. Vlada je u nezahvalnoj poziciji, jer predlaže rješenja za koja zna da su ili na ivici socijalne izdržljivosti ili ispod tog nivoa. Možemo izbjegavati da napravimo reformu penzijsko invalidskog osiguranja, ali sve računice govore da je ovaj sistem neodrživ i pred slomom. Postavlja se pitanje da li ćemo tipično balkanski sačekati da se slom dogodi, pa onda krenuti u reforme ili ćemo ga spriječiti reformom. Opredjelili smo se za drugo.

MINA-BUSINESS: Što možete da preporučite penzioneru koji će primati penziju od 40 EUR, koliki će biti njen minimalni iznos prema novom penzijskom zakonu?

ĐUKANOVIĆ: Mogu da im preporučim da ne budu u režimu minimalne penzije. Kako? Da pokušaju da kroz novi režim osiguranja, koji uključuje i drugi stub i dobrovoljno osiguranje, obezbijede neku veću izvjesnost za viši nivo penzije. Svjestan sam da imamo mnogo primjera gdje će ljudi sa minimalnim platama i penzijama veoma teško preživljavati jedno vrijeme. Isto tako moramo biti svjesni da se taj problem ne rješava produžavanjem iluzije za pola godine ili godinu. Problem moramo riješiti povećanjem društvenog proizvoda, a na taj način i zaposlenost. To ćemo uraditi smanjenjem javne potrošnje. Moramo oboriti poreze i doprinose da bi smo ostavili više novca za biznis. Taj novac treba da postane generator novih preduzetničkih ideja, razvoja malog i srednjeg biznisa. Tako ćemo proširiti poresku osnovu i stvoriti uslove da prihodi u Budžetu i fondovima budu na višem nivou, pa onda možemo. Tek tada minimalna penzija u Crnoj Gori neće biti 40 EUR. Ako neko misli da je to moguće uraditi drugačije, volio bih da čujem tu formulu. Duboko sam uvjeren da Crna Gora zaista može da živi mnogo bolje, ali moramo promijeniti odnos prema sebi, radu i nekim razvojnim potencijalima Crne Gore. Uvjerenje da je neki tim Vlade sposoban da ovo realizuje, dok će ga drugi posmatrati sa tribine je potpuno pogrešno.