Govor u Herceg Novom, 28.03.2003.godine

MILO ĐUKANOVIĆ, PREMIJER CRNE GORE:





Poštovani predsjedavajući,
Dame i gospodo,

Sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv uglednog njemačkog Društva za Jugoistočnu Evropu da uzmem učešća na otvaranju ove Konferencije. Ustvari, nijesam htio da propustim tu priliku da u okviru dijaloga o budućnosti Zapadnog Balkana, govorim o Crnoj Gori danas, i našim projekcijama i preokupacijama.

Zahvaljujem organizatoru što je uspio da okupi oko ove teme značajne njemačke predstavnike koji na razne načine utiču na donošenje odluka i formiranje javnog mjenja u Njemačkoj i u Evropi. Vjerujem da će dijalog sa predstavnicima Vlade, političkog života i crnogorskog civilnog društva doprinijeti boljem razumijevanju crnogorskog demokratskog projekta, nadanja i stremljenja Crne Gore, i regiona u kojem živimo. Sve vas srdačno pozdravljam. Dobrodošli u Crnu Goru.

Za proteklih šest godina, od razlaza sa Miloševićevom politikom, u vanredno teškim političkim uslovima, uz bezbjednosne i svakojake druge rizike, Crna Gora je, htio to neko da prizna ili ne, napravila demokratski uzlet, i suštinski preporod. Danas je stabilno na evropskom putu posvećena ekonomskim i političkim reformama, duboko svjesna cijene koju za to mora da plati. Ali isto tako i svjesna da alternative evroatlantskom izboru nema. I taj kratki period od šest godina može se podijeliti u dvije faze. Prve tri godine Crna Gora je bila stalno na nišanu Miloševićevog režima, ali slavljena od međunarodne zajednice. Nakon promjena u Beogradu nije više bilo bezbjednosnih rizika, ali je u euforiji pobjedničkog slavlja, međunarodna zajednica gotovo do kraja marginalizovala Crnu Goru. Međutim, mi smo u Crnoj Gori napravili demokratski izbor zbog svojih autentičnih interesa, zbog budućnosti današnjih i generacija koje dolaze, a ne zbog Miloševića, ili da bi se svidjeli nekome u međunarodnoj zajednici. Išli smo hrabro i odlučno putem reformi i demokratizacije društva, suočeni sa ekonomskim, socijalnim i političkim problemima. Uspjeli smo pri tom da očuvamo međunacionalni sklad, i da ostanemo jedina bivša jugoslovenska republika u kojoj se nije ratovalo. Vjerujem da smo vrijeme političke nestabilnosti u Crnoj Gori ostavili iza nas. Nakon oktobarskih parlamentarnih izbora formirali smo stabilnu Vladu, i obezbijedili značajnu parlamentarnu većinu za naš demokratski projekat. U skladu sa Beogradskim sporazumom, usvojena je nedavno Ustavna povelja i formirana unija Srbije i Crne Gore. Time smo i komplikovano pitanje crnogorsko srpskih odnosa u ovoj fazi skinuli sa dnevnog reda. U međuvremenu je sa Hrvatskom postignut dogovor o privremenom rješenju za Prevlaku. Danas Crna Gora nema otvorenih političkih pitanja koja bi mogla ugroziti njenu stabilnost.

To su značajni preduslovi da Vlada i drugi državni organi maksimalno budu koncentrisani na reforme. Zaokružili smo sveobuhvatnu strategiju reformi. Vlada je utvrdila Agendu ekonomskih reformi, Strategiju upravne reforme, kao i strateški plan reforme obrazovanja. Do ovih kapitalnih dokumenata došli smo u saradnji sa američkim i evropskim ekspertima. U istom redu prioriteta je i stvaranje stimulativnog ambijenta za podsticaj preduzetništvu i razvoj malog i srednjeg biznisa, kao i dinamiziranje aktivnosti na realizaciji nacionalnog plana za suzbijanje bolesti zavisnosti, u okviru odlučne borbe protiv svih vidova kriminala. Paralelno sa tim, Vlada je posvećena održanju socijalne stabilnosti, što je prethodni preduslov za realizaciju reformskih ciljeva. Očekujemo nastavak inostrane pomoći, kao i sva društva u tranziciji, ali smo svjesni da ove teške poslove ne može završiti niko umjesto nas. Ova generacija ljudi u Crnoj Gori spremna je da preuzme odgovornost za svoju budućnost. Svjesni smo da je program Vlade veoma ambiciozan. Projektovali smo ekonomski rast, čiji će nosilac biti prije svega privatni sektor. Jedan od ciljeva je i usklađenost zakona i procedura sa Evropskom Unijom. Isto tako i valorizacija crnogorskih potencijala, posebno u oblastima gdje postoje komparativne prednosti. Važan zadatak je rast životnog standarda građana, uz adekvatan obrazovni i zdravstveni sistem, i izgrađen sistem socijalne sigurnosti. Naš ključni cilj je da građani osjete na ličnom standardu prednosti reformi, i svega što one nose. U posebnom fokusu je zaštita životne sredine. U našem Ustavu je zapisano da je Crna Gora ekološka država. Svjesni smo da ovaj projekat ne može realizovati Vladin tim ma kako on bio sposoban i spreman. Uspjeh je moguć ako ga prihvati kao svoj i civilni sektor, šira javnost, i ako u njemu svoje mjesto nađe praktično svaki građanin.

Dakle, ekonomske reforme, i reforma cjelovitog sistema danas je naš imperativ i naš ključni strateški cilj. Uporedo sa ovim aktivnostima posvećeni smo konstituisanju unije Srbije i Crne Gore, u skladu sa Beogradskim sporazumom, i Ustavnom poveljom. Mi smo u Crnoj Gori bili za čistiji model odnosa sa Srbijom nakon promjena u Beogradu predlagali smo da dogovorom između Podgorice i Beograda okončamo proces disolucije bivše Jugoslavije. Predlagali smo nezavisnost i međunarodni subjektivitet za Crnu Goru i Srbiju, i savez dvije države ako to i Srbija želi, kao mogući embrion novih integracija na Balkanu. Nije bilo u to vrijeme razumijevanja za takav predlog ni u Beogradu ni u Briselu. Mi smo uvažili i interese drugih, interese regiona i međunarodne strategije za Zapadni Balkan, i tako je došlo do Beogradskog sporazuma 14. marta prošle godine, pod pokroviteljstvom Evropske Unije. On je mjera mogućeg kompromisa u datim političkim okolnostima. A kompromis je i bio moguć zato što je Sporazum uvažio dostignuti nivo reformi u dvjema državama članicama, uvažio realnost da postoje dva carinska sistema, dva poreska sistema, dva monetarna sistema, i mnoge druge razlike. Došlo se do originalne državne formule, sa jednom međunarodnom adresom, neophodnom u ovoj fazi procesa asocijacije i stabilizacije sa Evropskom Unijom.

Crna Gora se krajnje ozbiljno i odgovorno odnosi prema preuzetim obavezama iz Beogradskog sporazuma. Maksimalno ćemo ispoštovati svako rješenje koje taj dokument sadrži, kao i Ustavnu povelju, koja se na njima temelji. Ni manje, ni više od toga. Sve pokušaje naknadne revizije tog kompromisa, bez obzira odakle oni bili emitovani, i sa kakvim ciljem, smatramo štetnim po ovaj proces, i na njih nećemo pristati. Kada je potpisan Sporazum u Beogradu, svi su znali i u Crnoj Gori i u Srbiji, kao i u EU i međunarodnoj zajednici, da je naša unija atipičan model države. Sada, u procesu asocijacije i stabilizacije, ne može se očekivati da se isti šablon primijeni na uniju dvije države članice, kao na neku unitarnu državu. To je nemoguće učiniti, a da se ne nanese šteta jednoj ili drugoj. Zato je potrebno malo više strpljenja i dobre volje i razumijevanja svih da bismo išli ka što je više moguće optimalnim rješenjima. Postoji maksimalna spremnost Vlade Crne Gore da se što prije dođe do dinamički realno postavljenog Akcionog plana harmonizacije trgovinskih i carinskih sistema država članica. Svakako će biti teško, ali neka to bude izazov za sve nas. Naš kredo je: harmonizacija svakako, naravno sa evropskim standardima.

Za budućnost regiona u kojem živimo od presudnog je značaja da se u ključnim evropskim centrima, i u sjedištu Evropske Unije u Briselu, sa više suptilnosti gleda na procese koji se odvijaju na ovim prostorima. Oni su nažalost uvijek kroz istoriju na Balkanu imali svoju zakonomjernost. Nedavno ubistvo srpskog premijera Zorana Đinđića tragična je opomena. Želim to da kažem upravo ovdje, u Herceg Novom, gdje je Zoran Đinđić u vrijeme NATO bombardovanja, pred Miloševićevim prijetnjama, bio našao svoje utočište. Nije ni slutio da će ga meci koje je davno ispalila ta zlokobna politika sustići četiri godine kasnije na pragu Vlade Srbije, kao njenog premijera.

Crna Gora želi na najkonstruktivniji način da pomogne Vladi Srbije da se konsoliduje, i da podrži tim koji je okupio Đinđić da nastavi evropskim putem koji je on trasirao. Mi ne želimo svoju sreću da gradimo na nesreći Srbije. Sve ćemo učiniti da damo šansu uniji Srbije i Crne Gore, u skladu sa dogovorom koji smo postigli.

Mislim da je na pitanje: kakva je budućnost Crne Gore, odgovor jednostavan. Ona je evropska, bez obzira šta će biti poslije tri godine, kada je data mogućnost i Srbiji i Crnoj Gori da njihovi građani na demokratskom referendumu odluče da li žele drugačiji državno pravni okvir. Ali to nije sada u fokusu naše pažnje. Danas su to reforme, i unija. Da su danas Srbija i Crna Gora nezavisne države, one bi morale proći isti put koji ih čeka u procesu asocijacije i stabilizacije. Toga smo svjesni, i tome smo posvećeni. Što dalje budemo odmakli za ove tri godine na putu evropeizacije naših društava, utoliko će se na državno pravno pitanje gledati realnije i konstruktivnije, bez viška politizacije, i svakakvih drugih nedoumica. U svakom slučaju, Crnu Goru i Srbiju čeka mjesto u porodici razvijenih evropskih naroda i država, koje zaslužuju ove stare balkanske i evropske države. Članstvo u Savjetu Evrope početni je, ali značajan korak u tom pravcu.

Koristim priliku da izrazim zahvalnost Njemačkoj koja je svih proteklih godina, i u okviru Evropske Unije, i bilateralno, pružala podršku i konkretnu pomoć demokratskim snagama Crne Gore. Vjerujem da se sada stvaraju uslovi za intenziviranje bilateralne saradnje. Naš je cilj da učinimo Crnu Goru stabilnim, atraktivnim područjem za strane investicije, i za sve vidove ekonomske i druge saradnje. To je i naš doprinos regionalnoj stabilnosti, i političkoj i ekonomskoj obnovi regiona na putu do evroatlantskih struktura.

Hvala vam na pažnji! Želim vam da se ugodno osjećate u Herceg Novom.

Herceg Novi, 28.03.2003. godine