Govor za Samit Srbije i Crne Gore 24.02.2003.godine

MILO ĐUKANOVIĆ, PREMIJER CRNE GORE:



Poštovani predsjedavajući,
Dame i gospodo,

Sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv za učešće na ovom međunarodnom skupu, u organizaciji renomirane Tsomokos Group International. Zahvaljujem gospodinu Tsomokosu za mogućnost da ovom uvaženom auditorijumu ukratko prezentiram aktuelna kretanja u Crnoj Gori. Želim i da vas upoznam sa crnogorskim reformskim dostignućima i planovima, razvojnim mogućnostima i perspektivama. Isto tako, i sa našim pogledom na uniju Srbije i Crne Gore, kao i na region, čijoj smo ekonomskoj i političkoj rekonstrukciji posvećeni. O ovim pitanjima konkretnije će govoriti i drugi kompetentni predstavnici izvršne i monetarne vlasti, i političkog života Crne Gore, koji učestvuju na ovom skupu.

Ovo je vrijeme intenzivnih pozitivnih promjena u Crnoj Gori i Srbiji, i u našim međusobnim odnosima. O tome svjedoči i naziv ovogodišnjeg, trećeg po redu, Samita. Dva prethodna su bila jugoslovenska, a ovo je Samit Srbije i Crne Gore. Jugoslavije više nema, a samim tim ni mogućnosti za zloupotrebu jugoslovenske emocije, i održavanje te iluzije. I nakon oktobarskih promjena u Beogradu 2000te, koje su bile zaista istorijske, pod tim nazivom zamagljivana je naša stvarnost. Međutim, ja i na sporove iz dalje i novije istorije gledam u svijetlu odlučne okrenutosti ka evropskoj perspektivi. Po prvi put, u posljednjih šest godina, većinska, demokratska, proevropska, dakle, autentična Crna Gora, predstavljena je u Beogradu. I po prvi put na jednom ovakvom skupu, što je važan preduslov njegove uspješnosti.

Za ovogodišnji Samit vlada posebno interesovanje i zbog toga što se održava neposredno uoči konstituisanja novih organa državne zajednice Srbije i Crne Gore. On dobija i na regionalnom značaju time što je organizovan u vrijeme predsjedavanja Atine Evropskom Unijom, i grčkih inicijativa za Balkan, u susret Solunskom samitu. Cijenim da je ovo značajna tribina gdje će predstavnici Crne Gore i Srbije, u prisustvu uglednih gostiju iz inostranstva, prezentirati poglede i planove za našu evropsku budućnost.

Crna Gora i Srbija su namjerne da zauzmu svoje mjesto u porodici evropskih naroda i država. Oduvijek su istorijski i geografski bile, i suštinski će biti dio Evrope. Odlučni smo da ovdje implementiramo evropske standarde u politici i ekonomiji. I da gradimo civilno, građansko društvo multietničke demokratije po uzoru na naše evropsko okruženje. U tom procesu mi ćemo se intenzivno oslobađati tegova prošlosti koji nas vuku nazad. Takođe, i Evropa bi morala intenzivnije da nastavi sa daljim snaženjem svoje proaktivne politike prema Zapadnom Balkanu, i širenjem mehanizama ekonomskog i socijalnog povezivanja na ovaj region. Jer, njegova politička stabilnost i bezbjednost, i njegov strateški ekonomski razvoj, dva su međusobno povezana i uslovljena procesa. Korijeni demokratije i stabilnosti u regionu mogu se učvrstiti jedino ako se prevaziđe njegovo duboko ekonomsko zaostajanje. To je preduslov uspostavljanja vladavine prava, moderne tržišne privrede i razvoja institucionalnih i kadrovskih kapaciteta. U tom cilju Evropska Unija bi morala u svim zemljama regiona da odlučnije i direktnije gradi partnerske odnose, i osmišljava programe saradnje sa demokratskim snagama, koje su nosioci progresa i proevropske politike. Time ne želim da umanjim odgovornost nas koji smo evropske civilizacijske vrijednosti izabrali za svoju državnu politiku. Mi moramo pomoći Evropi i svijetu da bolje razumije naša stremljenja. Mi koji živimo u ovom regionu moramo graditi međusobne odnose po evropskom modelu. I pomoći sebi da bi nam svijet pomogao. Traume iz bliske prošlosti su bolne. Ne smijemo ih zaboraviti, niti prikrivati bilo čiju odgovornost. One ostaju kao opomena, ali i podsticaj i izazov za sve koji na ovim prostorima hoće da grade jedan drugačiji, bolji svijet. Vremena za čekanje nemamo. Potrošili su ga oni koji su u regionu protekle decenije nacionalizme sa različitim predznacima a istim učinkom, uzeli za svoju zastavu. Ali, kao što sam rekao, ostavimo se prošlosti. Mi smo pred izazovima evropske budućnosti.

Želio bih sada da vas upoznam sa aktuelnim političkim i ekonomskim trenutkom Crne Gore. Nakon više od jedne decenije, po prvi put je u Crnoj Gori uspostavljena puna politička stabilnost. Poslije vanrednih oktobarskih parlamentarnih izbora, na kojima su demokratske snage ubjedljivo pobijedile, imamo stabilnu parlamentarnu većinu, i stabilnu Vladu. To je ambijent koji garantuje efikasno donošenje reformskih zakona, i njihovu primjenu. Nedavno je, u skladu sa Beogradskim sporazumom, konačno usvojena Ustavna povelja. Time su stvoreni uslovi da odgovorno pristupimo uređenju odnosa Crne Gore i Srbije na nov način. Narednih dana biće konstituisani najviši organi državne zajednice. Postignut je i dogovor sa Hrvatskom o privremenom rješenju za Prevlaku, čime je okončan dugogodišnji rad Misije UN na granici Crne Gore i Hrvatske. To je važan korak ka unapređenju odnosa sa Hrvatskom, i jačanju regionalne stabilnosti.

Proteklih godina, u uslovima otvorenog sukoba sa bivšim beogradskim režimom, Crna Gora je pristupila sprovođenju ekonomskih i demokratskih reformi, rizikujući vlastitu stabilnost. Paradoksalno je da smo bili pod teretom međunarodnih sankcija zbog politike Miloševićevog režima, a da smo istovremeno trpjeli žestoke sankcije tog istog režima, kao i političke, propagandne, i vojne pritiske. I u tim uslovima ostvarili smo rezultate koji nijesu za potcjenjivanje. Uspjeli smo da afirmišemo Crnu Goru kao oazu mira, multietničkog sklada, i demokratske šanse za region. Ponosni smo i na činjenicu da smo jedina od bivših jugoslovenskih republika u kojoj se nije ratovalo.

Sve je to, srećom, prošlost. Vlada na čijem sam čelu sada ima osnovne političke preduslove da odlučno krene sa dinamiziranjem reformi, i već to čini. Naš strateški zadatak su, dakle, reforme, i očuvanje socijalno podnošljivog ambijenta za implementaciju novih rješenja. Naš cilj je modernizacija crnogorskog društva. To znači usklađivanje sa standardima evropskog okruženja u svim njegovim segmentima u ekonomskoj, pravnoj, političkoj i bezbjednosnoj sferi. Svjesni smo da je to mukotrpan proces, koji traži odricanja, i da ćemo se suočiti sa mnogim iskušenjima. Mnogo je naslijeđenih problema, ne samo iz posljednje decenije, već onih čiji korijeni sežu duboko u prošlost. Najteže je mijenjati svijest ljudi, ali i taj proces ide uzlaznom linijom. Već smo iskusili da su reforme bolan proces, koji podrazumijeva donošenje teških odluka. Neke od njih smo već donijeli. Podsjetiću na uvođenje eura kao sredstva plaćanja, na liberalizaciju spoljnotrgovinskog režima, zavođenje reda u bankarskom sektoru, ograničenja u Budžetu Republike. Usvojili smo niz reformskih zakona u raznim oblastima. Pred nama su i veoma odgovorne odluke na planu privatizacije. Isto tako, i u procesu restrukturiranja dijela privrede koji ima perspektivu, i u daljoj racionalizaciji javne potrošnje. Jednom riječju u svim sektorima. Naš je centralni srednjoročni ekonomski cilj povećanje društvenog bruto proizvoda, uz stvaranje uslova za novo zapošljavanje. Veliki je problem, koji nije autentično crnogorski, to što je u deceniji konflikata destabilizovan razvoj privrede, i što je značajan dio ekonomskih aktivnosti potisnut u zonu sive ekonomije.

Vlada je odlučila da u prvih sto dana izađe sa tri agende reformi ekonomskih, državne uprave, pravosuđa i lokalne samouprave, i reformi obrazovanja. Ozbiljno smo posvećeni tom poslu, uz učešće renomiranih inostranih eksperata, prije svega USAID i EU.

Reforme u ekonomskoj sveri jedno su od ključnih uporišta sveobuhvatnog reformskog paketa. Radimo na stvaranju uslova za ekonomski rast, na usaglašavanju normativa sa standardima i praksom Evropske Unije, kao i na valorizaciji potencijala gdje Crna Gora ima komparativne prednosti. To podrazumijeva jačanje privatnog sektora, kao i sinhronizovanu akciju na daljoj racionalizaciji javne potrošnje na svim nivoima. Markiraćemo privredne sektore, i u okviru njih grane i djelatnosti, u kojima je moguće postići ekonomski rast. Vlada istovremeno radi na stvaranju uslova za razvoj preduzetništva i podsticanje privatne inicijative kroz mali i srednji biznis. Utvrđen je koncept takvog razvoja. Vlada će prioritetno obezbijediti pojednostavljivanje birokratskih procedura za novi privatni biznis, i za širenje već započetog, koji se potvrdio kao uspješan. Isto tako, obezbijediće koncept poreskih olakšica, i drugih podsticajnih mjera. Očekujemo da će to, između ostalog, na kratak rok omogućiti i preusmjeravanje dijela privrednih aktivnosti u regularne tokove.

Djelovanje Vlade je značajno determinisano i obavezama koje proističu iz procesa stabilizacije i asocijacije sa EU, zajedno sa utvrđenim smjernicama i preporukama MMF, Svjetske banke, i drugih međunarodnih organizacija i institucija. To je dragocjena šansa da u partnerskom procesu transformišemo sistem prema evropskom modelu. Strateška vizija ekonomskih reformi u Crnoj Gori obogaćena je i realizacijom programa održivog razvoja, u saradnji sa domaćim i stranim ekspertima. To će afirmisati imidž Crne Gore kao ekološke države, kroz obavezu da se svi projekti i aktivnosti temelje na optimalnom očuvanju, zaštiti i unapređenju prirodnih i ukupnih društvenih resursa.

U interaktivnom odnosu sa ovim planovima je i radikalna reforma državne uprave, pravosuđa i lokalne samouprave. To je preduslov za uvođenje novih institucija tržišne demokratije, i za njihovo funkcionisanje. Nema modernog koncepta demokratske države bez temeljne transformacije javne uprave. Pravosuđa takođe. Vladavina prava je preduslov za brži napredak. I za efikasnu borbu protiv svih vidova kriminala i nedozvoljenih poslova, od kojih nije imuno ni crnogorsko društvo, kao ni druga društva u tranziciji. U pripremi, ili u skupštinskoj proceduri je set zakona koji će označiti reforme policije, i lokalne samouprave. Za sve ove poslove koji nas čekaju, od kojih se sa nekima po prvi put susrijećemo, treba nam i više znanja, i novih znanja. Zato je reforma obrazovanja, čija je strategija utvrđena, conditio sine qua non našeg ukupnog djelovanja.


Reformski projekat u Crnoj Gori je ambiciozan, i kompleksan. On zadire u sve pore društvenoekonomskog života. Mi smo pred tim velikim izazovom svjesni i teškoća, i cijene koju moramo platiti. Alternative nemamo. Vremena još manje. Nadam se da s pravom očekujemo i podršku i pomoć međunarodne zajednice. Mala ekonomija, kakva je crnogorska, ne može opstati bez pune otvorenosti i ekonomske saradnje sa okruženjem. Uklanjanje svih barijera za slobodan protok ljudi, roba, usluga, novca i kapitala naš je imperativ. Cijenim da se Crna Gora usvajanjem i sprovođenjem određenih ekonomskih politika već potvrdila kao važan oslonac u tekućem procesu kreiranja zone slobodne trgovine i jedinstvenog investicionog prostora u regionu. Svjesni smo da je saradnja sa susjedima i otvorenost za sve vrste integracija podjednako preduslov i za nacionalnu, i za regionalnu stabilnost i razvoj. To je obrazac, i jedini mogući pravac ka ostvarenju zajedničkog evroatlantskog cilja.

Na tom fonu, poseban zadatak Vlade je da Crnu Goru učini atraktivnim ambijentom za privlačenje stranih investicija. Zakon o stranim ulaganjima obezbjeđuje nacionalni tretman inoulagača, repatrijaciju profita, i pruža sve neophodne garancije inokapitalu. Predviđen je čitav niz pogodnosti za potencijalne strane investitore: oslobađanje od plaćanja poreza na dobit za prve tri godine za preduzeća osnovana u privredno nedovoljno razvijenim opštinama; odgovarajuće umanjenje poreza na dobit za ulaganje u osnovna sredstva; izbjegavanje dvostrukog oporezivanja; olakšice prilikom plaćanja carina na uvoz određene opreme, sirovina, repromaterijala, rezervnih djelova i slično. Imamo gotove projekte u oblasti saobraćaja, turizma, poljoprivrede, vodosnabdijevanja... Pomenuću neke od njih opremanje tunela ''Sozina'', koji se gradi, kao i izgradnja priključnih saobraćajnica. Ovaj tunel će povezati naš glavni grad sa Jadranskom obalom, i lučkim gradom Barom. Isto tako, i projekat za izgradnju mosta preko Bokokotorskog zaliva, zaobilaznog puta oko Podgorice. Crna Gora je značajna turistička destinacija. Zato je naš prioritet rekonstrukcija i modernizacija aerodroma u Podgorici, i primorskog aerodroma u Tivtu. U istoj ravni važnosti su i aktivnosti na rekonstrukciji i modernizaciji putnih pravaca, koji Crnu Goru povezuju sa glavnim evropskim koridorima.

Proces privatizacije je u poodmakloj fazi. Završetkom programa masovne privatizacije, i prodajom jednog broja kompanija strateškim inopartnerima putem međunarodnih tendera, oko 60% ukupnog kapitala u Crnoj Gori prešlo je u privatne ruke. Uspješno je privatizovano nekoliko velikih preduzeća. ''Jugopetrol'' Kotor prodat je grčkoj kompaniji ''Helenic Petroleum''. U Crnoj Gori su belgijski ''Interbru'', japanski ''Daido metal'', švajcarske, britanske, slovenačke, ruske i druge kompanije. Prodato je nekoliko hotela na Crnogorskom primorju. I sami investitori, kao i evropski i američki savjetnici, zadovoljni su efikasnošću i transparentnošću procesa kupoprodaje. U toku je privatizacija naše najveće državne banke ''Montenegrobanke'', o čemu se vode pregovori sa Novom Ljubljanskom bankom. Planom privatizacije za ovu godinu predviđena je prodaja kontrolnog paketa akcija strateškim investitorima u Kombinatu aluminijuma Podgorica, Željezari Nikšić, Duvanskom kombinatu, hotelskoturističkim preduzećima na Jadranu u Herceg Novom, Budvi i Ulcinju, zatim Podgoričkoj banci... Dug je spisak tih preduzeća. Vlada će uraditi sve da zaštiti investitore, i obezbijedi uslove za smanjenje svih vrsta nekomercijalnih rizika ulaganja u Crnu Goru.

Uporedo sa ovim aktivnostima maksimalno smo posvećeni obavezama koje proističu iz Beogradskog sporazuma i Ustavne povelje. Narednih dana biće obavljene sve pripreme za konstituisanje zakonodavne i izvršne vlasti na nivou unije Srbije i Crne Gore. Dvije vlade u dosadašnjoj fazi dale su odlučujući doprinos stvaranju pretpostavki za njeno formiranje. Danas se u Evropi i svijetu sa velikom nadom gleda na ovaj aranžman kao na primjer nove realnosti na Balkanu, i partnerstva sa EU. Smatram da ćemo najbolje pomoći funkcionisanju državne zajednice ako se maksimalno posvetimo svojim autentičnim problemima u Crnoj Gori i Srbiji, i ako ih budemo efikasno rješavali. I ako budemo isto tako odgovorno posvećeni pitanjima od zajedničkog interesa, vođeni evropskim ciljem. Ne bi bilo dobro da se atmosfera politizacije, koja je obilježila fazu izrade Ustavne povelje, prenese sada i u sljedeću etapu početnih koraka nove unije. Svima nam treba dosta dobre volje i strpljenja. I u Podgorici, i u Beogradu, i u Briselu. Svjesni smo da moramo ići brže, i hrabrije vući neke poteze. Ali, sve političke odluke moraju slijediti ekonomsku logiku i evropski standard. Upravo proces asocijacije i stabilizacije nužno polazi od fleksibilnijeg pristupa, koji, iako se oslanja na zajednički set političkih i ekonomskih uslova, potencira da zemlje regiona napreduju ka EU prema vlastitoj dinamici, koju diktira dostignuti nivo razvoja i postojeći stepen adaptibilnosti sistema ključnim elementima zakonodavstva EU.

Ovu filozofiju slijedi i Beogradski sporazum i Ustavna povelja. Znači, državna zajednica bi trebalo i Crnoj Gori i Srbiji da otvori mogućnosti za brže prilagođavanje njihovih sistema evropskom standardu, a ne suprotno. Moramo uvažiti činjenicu da će to biti jedna vrlo originalna državna formula, i da je na tome i bio moguć kompromis do kojeg smo došli u dobroj vjeri, uz pomoć Evropske Unije. Nova zajednica nije ni profunkcionisala, a već se tendenciozno, i zlonamjerno postavlja pitanje je li trogodišnji period čekaonica za crnogorsku nezavisnost. Neće je spasiti ćutanje o referendumu, niti će je ugroziti njegovo pominjanje u Beogradskom sporazumu, u Ustavnoj povelji, i u dnevnopolitičkoj retorici. Treba vjerovati da su ljudi racionalni, i da će, ako im bude bolje, čuvati to što je bolje. Postoji sporazum, i ustavni okvir, i mi ćemo se odgovorno odnositi prema obavezama koje iz toga proizilaze. Prevashodni cilj koji je pred nama jeste evropeizacija i Crne Gore i Srbije. Vidjećemo kako će to sve funkcionisati. Osnovno je da na pametan način pomognemo jedni drugima u teškim poslovima u procesu asocijacije i stabilizacije, odnosno unutrašnje harmonizacije prema standardima Evropske Unije. Kakav god bio naš konačni aranžman, i za Srbiju i za Crnu Goru imperativ su evroatlantske integracije. To je suština. Sve ostalo će doći samo po sebi, bez politizacije, i bez tenzija. Ovoj generaciji u Crnoj Gori i Srbiji pripalo je teško breme odgovornosti za traženje rješenja međusobnih odnosa, koje nije nimalo jednoznačno, ni prosto. I ne može se pojednostavljeno projektovati kroz insistiranje na jednoj adresi, koja je unificirana formula za proces asocijacije i stabilizacije. Iza toga je različit nivo ostvarenih reformi, dva privredna sistema, dva monetarna sistema, dva carinska sistema, ogromna disproporcija u teritorijalnoj veličini i broju stanovnika. I more naslijeđenih predrasuda, i problema iz dalje i bliže prošlosti. I u Srbiji i u Crnoj Gori su još uvijek žilavi ostaci konzervativnih snaga. Bojim se da se u nekim krugovima, olako prenebregava ta činjenica. Harmonizaciju je moguće izvršiti za tri mjeseca, za godinu, dvije ili tri. Na koji način, i u kojem vremenskom okviru će to biti moguće ostvariti, ne može biti stvar političke odluke. To mora biti rezultat jasnih procjena efekata na privredu i građane i Crne Gore i Srbije. Ne treba niko da sumnja u spremnost Crne Gore da sa Srbijom obezbijedi slobodan protok ljudi, roba i kapitala, i maksimalnu otvorenost. Mi to hoćemo sa svima u regionu, i u širem okruženju. Ali hoćemo to da radimo po pravilima Evropske Unije, Svjetske trgovinske organizacije i drugim međunarodnim standardima, i ne na štetu ni Crne Gore, ni Srbije, već na obostranu korist.

Rekao bih na kraju da je naša evropska budućnost počela. Očekujemo da će nas Brisel podstaći i podržati da naš reformski voz stigne što prije do svog evropskog odredišta. I da ćemo u tome imati punu podršku Amerike, Rusije i svih koji su involvirani u regionu, i koji su posvećeni izgradnji jednog boljeg, bogatijeg i humanijeg svijeta. Sve naše reforme podređene su našoj namjeri da budemo dio tog svijeta.

Hvala vam na pažnji!

Beograd, 24.02.2003. godine