Brisel: Govor predsjednika Vlade RCG Mila Đukanovića na međunarodnom forumu pod nazivom ''Politika nove balkanske ekonomije''

MILO ĐUKANOVIĆ, PREMIJER REPUBLIKE CRNE GORE
''POLITIKA NOVE BALKANSKE EKONOMIJE''


Poštovani gospodine Merritt,
Dame i gospodo,

Zahvaljujem organizatorima ovog eminentnog skupa na pozivu da vam se obratim na temu perspektiva i izazova za jačanje balkanske stabilnosti. Verujem da otvoren i nekonvencionalni dijalog, koji okuplja kreatore politike i odluka, eksperte i predstavnike akademskih i civilnih struktura, doprinosi boljem razumijevanju međusobnih stavova i gledišta. Na taj način jačamo strateška promišljanja i politiku za dugoročnu stabilizaciju Zapadnog Balkana.

Slika Zapadnog Balkana se mijenja u pozitivnom pravcu i dobija obrise jednog od regiona ujedinjene savremene Evrope. Protekle godine su bile u znaku značajnih političkih, ekonomskih, pravnih i institucionalnih reformi, kao i većeg preuzimanja odgovornosti Regiona za sopstvenu stabilnost i razvoj. Regionalna saradnja se ostvaruje u gotovo svim oblastima. Takođe, suštinski je promijenjena percepcija prijetnji i izazova 21. vijeka. Fokus bezbjednosnih rizika se pomjerio sa vojnih, na civilna pitanja.

I pored činjenice da su stope rasta značajno povećane u svim zemljama regiona, da je nastavljen trend pada inflacije, budžetskog deficita i nezaposlenosti, održivost ekonomskog razvoja je, vjerovatno, najveći izazov zemalja Zapadnog Balkana. Ključno pitanje ostaje rješavanje strukturalnih problema i jačanje političke i makro-ekonomske stabilnosti, kao uslova za samoodrživ ekonomski razvoj. To, takođe, podrazumijeva prevazilaženje deficita administrativnog kapaciteta i infrastrukturne nerazvijenosti. Suština je u izgradnji stabilne demokratije koja poštuje institucije, vladavinu prava i tržišne principe. To je uloga države. Jer, kada pogledamo zemlje koje su ostvarile snažan ekonomski razvoj i koje su uspjele da priviku visok nivo investicija primjećujemo da su to uradile kroz izgradnju sistema koji uliva povjerenje. Pritom, jasno je da zakoni sami po sebi ne mogu zamijeniti preduzetničku i poslovnu inicijativu, niti menadžment i razvojnu politiku kompanija.

Generalno, cijenim da smo u dosadašnjem procesu reformi kreirali povoljniji ambijent. Veoma važna je i činjenica da se proces privatizacije u gotovo svim zemljama Zapadnog Balkana intenzivira i privodi kraju. To povećava atraktivnost Regiona za direktne i grinfild investicije. Takođe, potencira važnost bržeg uspostavljanja regionalnog tržišta slobodne trgovine, kao i odgovarajućih regulatornih okvira i pouzdanih pravosudnih sistema. Razvoj punog kapaciteta međusobne trgovine, investicija i saradnje, kako unutar Regiona, tako i sa EU, ukazuje i na značaj razvoja transportne, energetske i telekomunikacione infrastrukture, kao i efikasnog menadžmenta spoljnih granica.

Tačno je da blizina tržišta Evropske Unije podstiče dinamičnije ekonomske i druge veze sa susjedima, ali nameće i potrebu daljih napora, ne samo u pravcu integracije ovog Regiona, već aktivnije saradnje i pristupa EU. Region je, cijenim, dostigao onu prelomnu tačku kada rezultati na političkom, ekonomskom i drugom planu, upućuju na potrebu davanja novih šansi, u suočavanju sa novim izazovima. Uvođenje evropskog partnerstva, koje je inspirisano iskustvom iz najnovijeg procesa proširenja, predstavlja značajan podsticaj u tom pravcu. To ne znači da, do sada, reforme nijesmo sprovodili na pravi način i uz punu posvećenost. Međutim, potvrđuje se da se jedino kroz kanalisani proces - institucionalizacijom saradnje sa EU, u datom vremenskom periodu, mogu efikasno izvršiti obimni i kompleksni zadaci.

Kao što sam već istakao, Region se još uvijek suočava sa brojnim problemima i izazovima. Posebno bih potencirao visoke stope nezaposlenosti i nizak nivo direktnih investicija. U tom kontekstu, bilo bi korisno sagledati načine na koje bi se kohezioni fondovi EU mogli primijeniti na Zapadni Balkan. Pritom, stavljanje većeg akcenta na koheziju trebalo bi posmatrati u svijetlu razvoja novih programa podrške, a manje kao još jedan zahtjev za alokaciju novih finansijskih resursa EU u ovaj Region. To potvrđuju rezultati koje je EU ostvarila u razvoju siromašnijih regiona i zemalja, primjenom kohezionih i strukturalnih fondova.

Investiranje u ekonomsku i socijalnu stabilnost Regiona je, istovremeno, investiranje u njegov demokratski razvoj, jer radi se o dva međusobno povezana i uslovljena procesa. Tim prije, što moramo da prevaziđemo i posebne hendikepe, koji su u ovom Regionu znatno više izraženi, nego u drugim slučajevima. Egzistencijalna nervoza velikog broja ljudi, suzbijana ratnim prijetanjama, sada je oslobođena i svakako ne predstavlja najboljeg saveznika reformskoj politici koju sprovodimo. Građani, vrlo često sude o prednostima proevropske politike na osnovu opipljivih rezultata, i to dnevno, poklanjajući sve manje pažnje i razumijevanja za istorijski kontekst. A, jedino, kada građanima pružimo uvjerljive dokaze evropske perspektive, možemo računati na njihovu punu podršku i aktivan odnos. Sve u svemu, Regionu je potrebno više investicija i novih radnih mjesta. Što brže budemo rješavali ove ključne probleme, to će se više sužavati prostor i za razne vidove kriminala i korupcije, koji posebno u zemljama u tranziciji nalaze plodno tle.

Svjesni smo da evropske integracije ne poznaju prečice. Cjelokupan proces podrazumijeva političku volju i odlučnost da se nastavi sa sveobuhvatnim reformama - izgradi pouzdan i predvidljiv sistem koji će moći da funkcioniše i da se nosi sa povećanom konkurencijom unutar EU.

Dakle, puno partnerstvo sa EU i NATO je cilj svih država regiona. Ostaje jedino dilema u kojoj je vremenskoj dimenziji on ostvarljiv? Jednako važna pitanja su: Što možemo i što bi trebalo da uradimo u međuvremenu? Koji su ključni problemi sa kojima ćemo se suočavati i koje moramo riješiti do ostvarenja ovog cilja? Na koji način se nove mogućnosti otvorene proširenjem EU mogu iskoristiti za dinamičniji razvoj Zapadnog Balkana, kako bi i ovaj Region dosegao vrijednosti koje danas dijeli i baštini veći dio evropskog kontinenta.

U dijelu političkih pretpostavki, uslov svih uslova je puno, a ne selektivno poštovanje i ispunjavanje međunarodnih obaveza, što se prije svega odnosi na saradnju sa Haškim tribunalom. Generalno posmatrano, Zapadni Balkan, takođe, mora učiniti značajniji napredak u pravcu etničkog pomirenja i poštovanja prava nacionalnih manjina. Mora se pojačati demokratski kapacitet za toleranciju i koegzistenciju različitosti. Paradoksalno je da su ovi problemi, još uvijek, jako izraženi, jer upravo ovaj Region ima dugu tradiciju suživota raznih naroda, kultura i vjera.

Kada govorimo o evropskoj perspektivi regiona, suočavanje i neodložno rješavanje bezbjednosnih i političkih nezavršenih pitanja na Balkanu ostaje ključna pretpostavka. Ma koliko da se radi o kompleksnom i teškom zadatku, to se nameće kao imperativ. Ne bi smjeli dozvoliti da evro-atlantske integracije, u jednom dijelu Regiona, i dalje budu na stend-by, zbog stalnog odlaganja rješenja za pojedina pitanja. Neosporno, najkompleksniji izazov je Kosovo, kao jedini preostali bezbjednosni problem u Regionu. Odnosi Crne Gore i Srbije ušli su u demokratsku i razvojnu fazu, koja je osnažena zajedničkom evropskom agendom i perspektivom. Kakav god bio epilog institucionalnih odnosa Srbije i Crne Gore, to neće predstavljati bezbjednosni ili rizik političke nestabilnosti. A, kad je tako, onda budući aranžman treba profilisati tako da on doprinosi bržem ostvarivanju obostranih evropskih i evro-atlantskih ciljeva. Naše je uvjerenje da su najbolji oni institucionalni modeli koji obezbjeđuju da svako napreduje prema tim odredištima saglasno vlastitoj sposobnosti da usvaja standarde koji se traže. U protivnom, neminovno će se ponavljati situacija u kojoj je jedna država članica Unije u poziciji taoca druge. To potvrđuje i primjer NATO samita u Istanbulu. Iako je Crna Gora ispunila sve uslove za Partnerstvo za mir, nijesmo primljeni na Istanbulskom samitu, zbog nedovoljne saradnje Srbije sa Haškim tribunalom.

Kao i do sada, Crna Gora će poštovati sve pruzete međunarodne obaveze dakle, i Beogradski sporazum. U tom smislu, sa velikim ohrabrenjem očekujemo primjenu modela ''dvostrukog kolosjeka'', koji su za Srbiju i Crnu Goru nedavno usvojili ministri EU. Međutim, ponovo ističem superiornost aranžmana i modela koji omogućavaju da svaki dio Evrope ulazi u integracije kada za to ispuni uslove. To bi doprinijelo jačanju ukupne bezbjednosti i stabilnosti u Evropi.

U principu, Crna Gora ne bi imala posebnih teškoća da ispuni uslove za članstvo u EU. Svjesni smo da je to dugoročan i zahtjevan proces, ali cijenimo da smo već aktivno angažovani u ostvarivanju postavljenih zahtjeva.

Jačanje regionalne saradnje, takođe, ostaje odlučujući faktor koji determiniše brzinu integracije svake zemlje u EU. Novi evropski identitet Regiona će se izgrađivati u zavisnosti od političke odlučnosti da se nastavi sa reformama, regionalnim povezivanjem i saradnjom. Značajan progres je ostvaren u kreiranju zone slobodne trgovine. Integrisano tržište, oslobođeno restrikcija i prepreka slobodnoj trgovini, pojačava atraktivnost regiona za investicije. To se odnosi i na inicirani proces formiranja zajedničkog energetskog tržišta Jugoistočne Evrope, kojim se otvaraju šanse za parcijalno članstvo u ovoj oblasti evropske integracije.

Jasne su koristi Regiona od integracije u EU. Ali, ne manje važno je što zemlje Regiona mogu ponuditi EU. Prije svega, to je naša odlučnost da poštujemo i sprovodimo evropske vrijednosti i standarde. Ne može se govoriti o stabilnoj i prosperitetnoj Evropskoj Uniji, ako izvan njenih granica, takođe, ne postoji stabilnost, razvoj, demokratija i prosperitet. Stoga, dugoročnu stabilnost Evrope diktira njeno dalje proširenje i integracije. Na Solunskom samitu je reafirmisan takav pristup proces ujedinjenja Evrope neće biti kompletiran dok zemlje Zapadnog Balkana ne postanu članice EU. A sve dok se to ne desi, ne možemo govoriti o sigurnoj i ujedinjenoj Evropi.

Uz punu vjeru da je naša vizija jasna, reformski projekti konzistentni i naša odlučnost čvrsta, čemu će podršku i potvrdu, siguran sam, dati i današnji skup, zahvaljujem na pažnji.

Brisel, 7. decembar 2004.