Govor predsjednika Vlade RCG Mila Đukanovića na konvenciji u Herceg Novom

Poštovani građani Herceg Novog, i Crnogorskog Primorja,
Poštovani građani Crne Gore,
Dragi prijatelji,

Na posljednjoj dionici puta crnogorske nezavisnosti, što smo ga gradili gotovo čitavi vijek, evo nas nakon prijestonog Cetinja na Primorju, u znamenitom Herceg Novom.

Luča slobodne, nezavisne, otvorene, evropske države, bljesnula je i sada sa Lovćena, i obasjala vrata crnogorskog Mediterana i cijelu Crnu Goru. Tako je bilo kroz istoriju, tako je i danas, tako će vazda biti. Kao što je potkraj XIX vijeka pisao poznati srpski književnik Sima Matavulj u Ljetopisu Matice Srpske: Ovdje u Boki, kao što mijene neba nad Lovćenom utiču na vrijeme u njegovu Primorju, kao što se dah njegov bez prekida diše, tako i duh sa Cetinja zapajaše svaki (bokeški) zbor... Evo, i ovaj naš današnji narodni zbor, na početku novoga vijeka i milenijuma, zapaja taj neuništivi cetinjski duh.

Vjekovna, neraskidiva nit spojila je vitešku, gosparsku Boku i slobodarsku Crnu Goru. Poslije slavne crnogorske pobjede na Grahovcu, na Kuli u Sutorini zavijorio se crnogorski krstaš barjak, a deset godina prije Hercegovačkog ustanka, Opštinsko vijeće u Novome donijelo je odluku da se crnogorski krstaš podigne na Sat kuli, u gradu, kao vjesnik nezavisne crnogorske države. Gradski barjak Herceg Novog dičio se crnogorskim krstašem, koji se vijorio sa Sat kule o praznicima i u vrijeme dok je Boka još
sanjala svoj crnogorski san. Uzdizali su tu zastavu sa krstom, ili križom kako su ga već zvali sa ponosom i katolici i pravoslavni. Znali su i tada Novljani gdje je njihovo mjesto, kao što znaju i sada. Kao što će znati svi, od Debelog Brijega do Bojane, koji žele dobro sebi, i svome potomstvu, i 21. maja da zajedno sa većinskom Crnom Gorom kažu svoje istorijsko DA nezavisnoj, evropskoj Crnoj Gori.

Na našem crnogorskom brodu koji nezaustavljivo plovi svojom evropskom rutom ima mjesta za svakoga kome je do Crne Gore, do svoje države, bez obzira na vjeru, naciju ili političko ubjeđenje. Pod zastavom crnogorskom, koja će zalepršati sa Orjena i Lovćena, sa Rumije, Prokletija i Durmitora, i sa Vojnika i Kape Moračke, neće poslije 21. maja biti gubitnika. Biće to naša velika zajednička pobjeda. Na dobro svih građana Crne Gore. U interesu jačanja neraskidivih veza sa Srbijom, i otvaranja novog poglavlja u građenju najboljih odnosa sa svim našim uvaženim susjedima na bržem putu do zajedničkog evropskog cilja. Crna Gora će biti mirna luka za sve naše ljude, i za sve dobronamjernike. Želim to da poručim danas iz Herceg Novog, sa Crnogorskog primorja, koje je uvijek bilo naš prozor u Evropu, u svijet, preko kog su moderni civilizacijski talasi uvijek zapljuskivali Crnu Goru.

Vjekovima su generacije u Crnoj Gori ratovale za svoje pravo na izbor, za svoju slobodu na crnogorskom kršu, i na pjeni od crnogorskog mora. Mi koji živimo ovo vrijeme imamo privilegiju da o svojoj sudbini, o sudbini svoje države, odlučujemo svojim razumom i svojim glasom. Zato će pobjeda nezavisne Crne Gore, hoću to opet da ponovim biti pobjeda svih. Oni koji će stvoriti suverenu, međunarodno priznatu Crnu Goru, znaće da grade i najčvršće mostove sa susjedima. Oni koji iz najiskrenijih emocija brinu o zajedništvu sa Srbijom nemaju razloga za brigu. Nezavisna Crna Gora neće biti kuća opasana bedemom, nego kuća otvorenih vrata, i za brata, i za susjeda, i za sve ljude dobre volje. Kad god je kroz istoriju Crna Gora bila okrenuta više drugima nego sebi, rađale su se u njoj razne diobe i podjele. U nezavisnoj, demokratskoj, prosperitetnoj, ekonomski razvijenoj Crnoj Gori, posvećenoj prije svega sebi, neće biti razloga za razmirice i trvenja. Takva Crna Gora, koju ćemo svi složno graditi, biće uzdanica svim njenim građanima, i svima u okruženju.

Herceg Novi i Crna Gora pružili su u vrijeme nedavne jugoslovenske tragedije ruku mnogima koji su u ratnim nevoljama ostali bez svojih domova, i svoje države. Ne samo da su ovdje našli sigurno utočište, nego su mnogi u Herceg Novom i u Boki svili svoja porodična gnijezda. Ti ljudi danas najbolje znaju šta znači i koliko vrijedi svoja kuća. Siguran sam da će oni znati da cijene crnogorsku otvorenost. Pozivam ih da zajedno gradimo svoju budućnost, da zajedno gradimo novu evropsku Crnu Goru, kao svoju državu. Kao što su to činili mnogi veliki stvaraoci sa jugoslovenskih prostora, koji su ovdje našli svoj drugi dom, i koji su trajno obogatili crnogorsku kulturnu baštinu. Na Novljanskoj rivi, nadahnuće i inspiraciju nalazili su veliki pisci, i slikari svih vjera, i svih nacija. Herceg Novi je pronio ime stvaralačke, kulturne Crne Gore širom svijeta. Odavde su mnogi umjetnici zadivili Pariz, Rim, Njujork i Moskvu, slikom i pričom o ljepoti kamena i mora, i duhu naših ljudi. I davno Crnu Goru učinili neraskidivim dijelom evropske civilizacije.

Potomci starih hercegnovskih i bokeških porodica, ali i cijele Crne Gore, pamte riječi kojima je zapečaćeno ujedinjenje Crne Gore i Boke prije gotovo dva vijeka. Pamte proglas Skupštine održane u kući Tripkovića u Dobroti, 29. oktobra 1813. godine: Crna Gora i Boka Kotorska, prožete rodoljubljem i istim osjećanjem vjere i časti, oslobodile su se Božjom pomoću... svojom krvlju i žrtvama. One se jedna drugoj zaklinju Gospodom Bogom na vjernost i da će uvijek ostati sjedinjene u svakom slučaju i događaju. Potvrđujemo ovo naše ujedinjenje i našu nezavisnost i za buduća vremena, i ako to bude zatrebalo, to ćemo i krvlju našom potvrditi. Taj istorijski dokument potpisao je Petar I i predstavnici svih opština Boke i Paštrovića. Nikome nije smetalo što su jedni to činili latinicom, a drugi ćirilicom. Među potpisnicima su bili i pravoslavni i katolički sveštenici. Tako su se zaklinjali naši slavni preci i tako učvršćivali temelje međunacionalnog sklada kojim se diči savremena Crna Gora.

Istorijska je pravda da konačno u svoju nezavisnu državu uplovimo bez kapi krvi i ijedne ljudske žrtve. Ostvarićemo taj istorijski san naših predaka, i stvoriti državu sa olovkom u ruci.

Što nam može pouzdanije obezbijediti mir nego naš zavjet da se svi zbližimo u našoj Crnoj Gori!
Što nam može obezbijediti sigurniju evropsku budućnost nego naša država Crna Gora!
Što za nas može biti časniji zadatak nego da našim potomcima predamo na upravljanje našu državu Crnu Goru!

Zato: 21. maja zaokružimo DA za Crnu Goru 21. vijeka!
Nek je vječna Crna Gora!
Neka nam je srećna pobjeda 21. maja!
Živjeli!

Herceg Novi, 04.05.2006. godine