- Vlada Crne Gore
Ministarstvo dijaspore CRNA GORA MOJA POSTOJBINA
CRNA GORA MOJA POSTOJBINA
Ciljevi nijesu
pusti snovi, već na njima treba raditi, moto je Miliane Dabović-Zlatičanin, Crnogorke rođene i odrasle u Skadru, gdje
je diplomirala na Odsjeku za razrednu nastavu Filozofskog fakulteta. Nakon
dugogodišnjeg učiteljskog staža, postavljena je za direktoricu dvojezične
gimnazije u Tuzima. Porodična žena, majka troje djece - dvije kćerke i sina.
Crnogorci u Albaniji su vremenom i uz velika iskušenja održali
snažne veze sa maticom Crnom Gorom, kroz različite oblike samoorganizovanja,
kako bi lakše prebrodili specifične probleme sa kojima se suočavaju manjinske
etničke zajednice u dijaspori.
Milianin životni put najbolji je pokazatelj vitalnosti svijesti i osjećanja prema
matici, kao idealizovanom mjestu koje odiše višim smislom i toplinom doma. Izvorište je u ovom kontekstu prostor žudnje,
vizije sjećanja, mjesto hodočašća i vječnog povratka rezervisanog za napuštene
mitske prostore predaka.
Gospođa Dabović-Zlatičanin je ostvarila svoj san, ali i cilj, povratkom
izvoru, svojoj matici gdje se realizovala na profesionalnom i porodičnom planu,
kao uspješna žena, supruga i majka.
* * *
U nastavku možete pročitati intervju sa MILIANOM DABOVIĆ-ZLATIČANIN, koji je objavljen u časopisu ŽENSKI GLAS za Crnogorke i očuvanje kulturne baštine Crne Gore:
Od žene našeg stoljeća
se očekuje da bude ostvarena i uspješna na svim životnim poljima-porodičnom,
profesionalnom i kao aktivan član društvene zajednice. Ostvarena žena posjeduje
znanja i vještine iz različitih oblasti, što se više ne smatra
izuzetkom već redovnom i normalnom pojavom. Teško je postići balans u životu,
ali vrijedi.
CRNA GORA MOJA POSTOJBINA
Odrasla
i školovala sam se van matične zemlje, u koju sam, simbolično, došla na tri
dana, a ostala za čitav život... Sa posjedovanjem osnovnog znanja maternjeg, crnogorskog
jezika, odlučila sam da uplovim u bračnu luku sa svojim mužem, stasitim
Crmničaninom. Od prvog dana sam odlično prihvaćena i u porodici Dabović i u
široj zajednici.
Kako
sam odgajana u porodici u porodici intelektualaca, sa utvrđenim moralnim
načelima, lako je bilo privići se na novu sredinu, sličnu onoj iz koje sam
ponikla. Za mladu ženu, koja je ubrzo postala i majka, život u patrijarhalnoj
crnogorskoj porordici nije predstavljao ništa drugo do unaprjeđivanja
kulturoloških i moralnih načela na kojima je moje vaspitanje počivalo.
Kao
bivša pripadnica crnogorske nacionalne manjine u Albaniji, znam šta znači
njegovati ljubav prema svojoj matici, a poštovati i cijeniti državu u kojoj
živiš. Udruženje crnogorske manjine ,,
Alba-Montenegro'' me je angažovalo da držim časove crnogorskog jezika
pripadnicima naše manjine u Skadru, pa sam tako postala i članica-realizatorka
tima projekta Uprave za dijasporu, CRNA GORA MOJA POSTOJBINA.
Kao
profesionalno, ali i emotivno posvećena pedagoškom radu, svoju osnovnu
profesiju, trenutno radno mjesto, ali i sve aktivnosti kojima sam bila i kojima
sam sada posvećena, smatram spajanjem ljubavi i posla, što me čini izuzetno
srećnom i ispunjenom.
A, kao žena, mogu da se pohvalim
bezrezervnom i bezgraničnom podrškom svog supruga, koji mi je uvijek davao
vjetar u leđa i krila da letim i razvijam svoju ličnost, i na emotivnom, i na
profesionalnom planu.