Partnerski odnos ljekara i pacijenta povratiće povjerenje

Partnerski odnos sa pacijentom u kome on aktivno uključuje u odlučivanje o sopstvenom liječenju, povratiće povjerenje u zdravstveni sistem, ocijenila je predstavnica Ministarstva zdravlja Vesna Miranović.

Ona je, na otvaranju Sabora Ljekara sjeverne Crne Gore i jugozapadne Srbije, u Beranama, kazala da se ta ideja "rodila" 28. juna 1970. godine na inicijativu i uz podršku predsjednika Društva ljekara Crne Gore i Srpskog lekarskog društva i pojedinih profesora Medicinskog fakulteta u Beogradu.

Tada je, kaže Miranović, odlučeno da se susreti ljekara pograničnih područja Crne Gore i Srbije održavaju svake godine mijenjajući mjesto sastanka.

"Kako tada, tako i danas, 49 godina kasnije, okupljamo se po 39. put sa istim ciljem i entuzijazmom, unapređujući naše znanje, obogaćujući iskustvo, jačajući prijateljstvo naše dvije države“, navela je Miranović.

Prema njenim riječima, problemi sa kojima su se suočavali rodonačelnici tog okupljanja su bili potpuno drugačiji.

„Oskudan ljekarski kadar se borio sa izazovima kakve su teške infektivne bolesti, loši uslovi življenja stanovništva, mala finansijska moć države i pojedinca. Ljekar je bio najcjenjenija ličnost u selu i gradu. Na potrebu pacijenta je prelazio kilometre pješice da udovolji njegovom zahtjevu i pomogne u nevolji“, kazala je Miranović.

Ona je navela da je medicinsko znanje bilo u skladu sa vremenom, ali da je motiv bio snažan i bezuslovan.

„Iz takvog odnosa se rodilo povjerenje koje je stanovništvo imalo u ljekare. I više od toga. Ljekar je u ime pacijenta donosio odluke od sudbinskog značaja za njegovo zdravlje i život, gajeći tipičan paternalistički, odnosno tradicionalni hipokratski odnos u njihovoj međusobnoj relaciji“, rekla je Miranović.

Ona je kazala da je to odnos uzajamnog povjerenja i poštovanja.

„Baš kao što dijete ima potpuno povjerenje u svoju majku čije samo prisustvo njemu uliva sigurnost, mir i ohrabrenje, tako pacijent treba da vjeruje svom doktoru. S druge strane iskreno vjerujem da doktor to povjerenje opravdava potpunom predanošću svome životnom pozivu, velikom strašću prema svom poslu, disciplinovanom načinu života i neprestanim učenjem“, navela je Miranović.

Prema njenim riječima, „biti ljekar“ i „biti pacijent“ primarno su jednostrani, asimetrični odnosi i taj elementarni odnos mora biti takav jer bi inače ljekarska struka postala suvišna, ali on ne smije biti isključivo takav.

Zato se, kaže ona, preporučuje postepeno napuštanje paternalističkog odnosa sa pacijentom i prelazak na partnerski odnos u kome se pacijent aktivno uključuje u donošenje odluka o sopstvenom liječenju.

"Nemojte se plašiti da će to značajnije ugroziti vaš strukovni autoritet. Naprotiv. Empirijska saznanja svakog od nas pokazuju da je liječenje uspješnije ako pacijent u njemu sam aktivno učestvuje“, kazala je Miranović.

Ona je navela da uključivanje pacijenta u liječenje, koliko je to moguće, znači da pacijent postaje takođe suodgovoran za svoje stanje.

„Na taj način se ljekar dijelom rasterećuje nelagodnosti da – pored potpune stručne odgovornosti koju niko ne može preuzeti osim njega – mora sam snositi i potpunu moralnu odgovornost“, kazala je Miranović.

Prema njenim riječima, partnerski model pretpostavlja viši stepen zdravstvene kulture, a najperspektivnije se provodi s inteligentnim, prilagodljivim, obrazovanim i iskusnim pacijentom.

„Manje je uspješan ukoliko pacijent pripada nekoj drugoj kategoriji i ukoliko je ljekar nekomunikativan i nesiguran u sebe, nezreo i nezainteresovan“, navela je Miranović.

Ona je kazala da je još jedan razlog za odustajanje od klasičnog modela odnosa sa pacijentom specifičnost koju on ima u Crnoj Gori, a koja proizilazi iz besplatne zdravstvene zaštite.

Kako je kazala, prosječni pacijent gaji prema cjelokupnom sistemu zdravstvene zaštite paternalistička očekivanja – ljekar je onaj koji mora ispuniti svoju dužnost i bezuslovno pomoći pacijentu.

"Zato je uz sve neugodne i nemilosrdne reforme u zdravstvu ljekar kod nas često konfrontiran s pacijentom koji po svojoj zdravstvenoj kulturi odgovara nivou paternalističkog pristupa, ali je zahtjevan u svojim očekivanjima“, rekla je Miranović.

Prema njenim riječima, ljekari treba da nađu modele komunikacije sa pacijentima da bi povratili povjerenje u zdravstveni sistem, a da održe dostojanstvo profesije.

„Neko pametan je skoro rekao da su napreci u tehnologiji samo dio paketa mjera održanja povjerenja u zdravstveni sistem i njegov kvalitet, da sistem počiva na ljekarima, a ne na mašinama, da je pacijent u središtu našeg interesovanja. Na to smo se obavezali onog dana kada smo upisali Medicinski fakultet“, kazala je Miranović.