Govor predsjednika Vlade RCG Mila Đukanovića na otvaranju Ekonomskog foruma Jugoistočne Evrope

MILO ĐUKANOVIĆ, PREDSJEDNIK VLADE REPUBLIKE CRNE GORE:





Poštovani gospodine predsjedniče,
Poštovani predsjedavajući,
Dame i gospodo,

Sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv predsjednika Bugarskog ekonomskog foruma gospodina Tabakova da učestvujem na ovom eminentnom skupu. Ekonomski forum Jugoistočne Evrope se u proteklih pet godina potvrdio kao značajan medijator u jačanju ekonomskih i drugih veza u regionu. Modeli uključivanja u evropsko i svjetsko tržište, i širenje ekonomskih integracija u regionu osnovni su preduslov za ostvarenje naših zajedničkih evroatlantskih stremljenja. Ja ću o toj temi govoriti iz crnogorskog ugla.

Crna Gora je najmanja zemlja na Balkanu. Mi pokušavamo da stvorimo uslove da ona bude najveća biznis platforma u regionu. Fizičke granice nastojimo da zamijenimo neograničenim biznis mogućnostima. Izgleda nelogično, izgleda kao san. A zar biznis nije san? Nema ni slobode bez sna. Upravo taj san nas je prije nekoliko godina poveo u borbu protiv diktature u tadašnjoj Jugoslaviji. Zaista, 1997. godine, samo tako smo se mogli oduprijeti toj diktatorskoj mašineriji. Crna Gora je ušla u taj rizik pretvaranja sna u javu. Kroz šta smo sve prošli, i kroz šta prolazimo da bi ostvarili taj san, neću govoriti danas.

Počeli smo sa izgradnjom sopstvenog sistema, i već 2000. godine imali smo i ekonomsku i institucionalnu suverenost, koju imamo i danas, u uniji sa Srbijom. Odlučili smo da gledamo malo dalje u budućnost. Utvrdili smo stratešku viziju razvoja Crne Gore u narednim decenijama. Rekli smo sebi: mi jesmo mala zemlja, ali jesmo i na Mediteranu, kolijevci evropskih civilizacija. To je područje koje je samo po sebi otvoreno, u stalnoj komunikaciji sa svijetom. Počeli smo da gradimo novi ekonomski sistem gledajući na more, kao simbol otvorenosti. Nije slučajno što su svi crnogorski vladari sa Lovćena, planine koja je naš nacionalni simbol, gledali na more, i pjevali o moru.

Otuda je prvi princip našeg ekonomskog sistema otvorenost. Sa biznis stanovišta to je slobodna trgovina. Zato smo i ukinuli sve kvote, kontigente, administrastivnu proceduru. Smanjili carine na nivo, koji je poslije Estonije, najmanji u Evropi. Već 1999. godine uveli smo EURO u Crnoj Gori. Učinili smo to tada preko DEM, a EURO imamo kao i Evropa s početka 2002. godine. Uz sve rizike posljedica koje jedna jaka valuta ima na slabu ekonomiju, to je bio i ostao znak da hoćemo strane investitore u Crnoj Gori, da želimo da ohrabrimo preduzetnike, da olakšamo biznis u Crnoj Gori. EURO je za nas i put ka EU, sredstvo za stvaranje uslova za priključak u evropske integracije.

Svjesni smo da ulazak u EU nije administrativni čin. To je prije svega dokaz faktičke spremnosti da prihvatamo evropsku demokratiju, evropsko pravo, evropske norme u biznisu, obrazovanju, politici. Naši reformski procesi usmjereni su ka tom cilju. Mi insistiramo na realnim promjenama, a ne samo na verbalnom zaklinjanju u Evropu, što ostavlja mogućnost za različite komentare našeg odnosa prema EU. Mi se ne opterećujemo istorijom, svjesni smo njenih i dobrih i loših strana. Ali Evropa danas mora biti svjesna da Balkan u XVI i XVII vijeku nije prošao kroz ono što se zove humanizam i renesansa. Nije prošao kroz taj proces individualizacije. Još uvijek je na Balkanu kolektiv jači od individue, još je jak strah od susjeda. Novi demokratski procesi to postepeno mijenjaju. Zato mi u Crnoj Gori pravimo sistem, ne samo politički, već prije svega ekonomski, koji podstiče preduzetništvo, biznis, investitore. Zato smo i ušli u proces privatizacije. Već smo privatizovali dvije trećine naše ekonomije. Sa EBRD smo krenuli u proces privatizacije Kombinata aluminijuma, naše najveće kompanije, i kompanija u repro lancu za električnu energiju, i Rudnika boksita i uglja; završen je tender za Željezaru, i raspisan za više hotela na moru; za Duvanski kombinat; za ''Plantaže'' jednu od najboljih kompanija u Crnoj Gori, koja proizvodi čuveno crnogorsko vino i rakiju. Brodogradilište Bijela već traži strateškog partnera, kao i Institut ''Simo Milošević'' na Jadranskoj obali, koji je u industriji zdravstvenog turizma. Privatizovali smo 75% bankarskog sektora, a sada je u toku privatizacija posljednje državne banke. Moto našeg koncepta privatizacije je: ''Mi ne prodajemo kompanije... Mi kupujemo dobre vlasnike''. Hoćemo u Crnoj Gori najbolje kompanije. Već ih imamo: belgijske, grčke, slovenačke, japanske, američke, ruske, njemačke, slovačke, norveške, italijanske, srpske...

Svjesni smo važnosti privatizacije. Ali, još i više da je za razvoj slobodne tržišne ekonomije i preduzetničkog kapitalizma važan razvoj nove proizvodne strukture novih privatnih firmi. Imamo ih oko 7 hiljada. Zato i puno polažemo na pojednostavljivanje postupka osnivanja firmi. U Crnoj Gori možete osnovati firmu za 1 EURO. Možete je osnovati i elektronski, odavde iz Sofije. Sve potrebne papire dobijate samo na jednom mjestu. Državni službenici to rade za vas. Od biznisa počinjemo koncept države kao servisa građana. Krenuli smo u reformu državne administracije. U realizaciju novog koncepta organizacije Crne Gore kao mikro države. To znači smanjenje administrativnih troškova po jedinici proizvoda i usluga u Crnoj Gori, i povećanje ekonomskih i političkih sloboda po glavi stanovnika. Bolje reći u glavi svakog građanina. Tako mi shvatamo i sprovodimo tranziciju.

To je osnova i suština programa nove Vlade na čijem sam čelu, čiji je bazični dokument Agenda ekonomskih reformi. To je jedan od koraka u realizaciji naše strateške vizije: Crna Gora kao biznis destinacija u regionu. Maksimalno smo koncentrisani na to da Crnu Goru učinimo atraktivnom za ulaganja. Naše je geslo: nije ključni resusrs Crne Gore 293 km najljepše obale na Jadranu, prelijepe planine, rijeke, jezera, šume, rudnici. Naš ključni resurs treba da budu institucije stvaranje povoljnog ambijenta za biznis. To je novo shvatanje ekonomije u Crnoj Gori kao preduzetničke ekonomije. Jer, mi tokom jednog vijeka nijesmo iskoristili ljepote naše obale, kao što su to učinile Italija, Španija, pa i Slovenija.

Crna Gora je kroz istoriju bila ratnička država. Ponosni smo što smo u deceniji jugoslovenske krize bili jedina republika u kojoj se nije ratovalo, i što smo učvrstili multietnički sklad. Priče o istorijskim neprijateljima, o stranim i domaćim neprijateljima su u Crnoj Gori prošlost. U Crnoj Gori se danas sve više shvata da su zaostajanje i siromaštvo naš najveći neprijatelj. Sve više se shvata da su ljudi iz biznisa i preduzetnici ključ tranzicije. Od kvaliteta i rezultata rada tih ljudi zavisi i tranzicija, i naša budućnost. Zadatak nas političara i Vlade jeste da im stvorimo uslove da se efikasno bave svojim poslom. Nije zadatak Vlade da se bavi biznisom, već da stvori povoljan ambijent biznisu. Da strogo sprovodi pravila i zakone, da štiti svojinu i svojinska prava, da razvija ekonomske slobode. To je suština našeg ekonomskog programa.

U Crnoj Gori imamo potpunu jednakost stranih i domaćih građana u biznisu. Uslovi otvaranja firme, uslovi za biznis su isti za svakog. Nemamo nikakve beneficije za strane investitore imamo ih za sve. Investitor je investitor, bilo da je iz Crne Gore, ili iz inostranstva. Ne vjerujemo u investicije iz nacionalnog patriotizma. Vjerujemo u investicije radi profita. Ako želite da kupite nekretnine, ili zemlju, u Crnoj Gori imate ista prava kao i ja. Ali, i iste obaveze. Pogotovu u plaćanju poreza. Uveli smo porez na dodatu vrijednost 17%; porez na dohodak građana 25%. Nastojimo da smanjimo poreze. Ukidamo poreze na dio profita koji se reinvestira. Porez na dividende je 25%.

Rekao sam da crnogorska Vlada nije investitor. Ali Vlada stvara uslove za velike investicije u izgradnji puteva, vodosnadbijevanja na Primorju, rekonstrukciji dva aeorodroma, probijanju tunela. Na tome sarađujemo sa Svjetskom bankom, Evropskom agencijom za rekonstrukciju, EBRD, EIB.

Crna Gora nikome ne može garantovati uspješan biznis. Ali garantujemo povoljan ambijent za razvoj biznisa, zaštitu svojinskih prava i poštovanje ugovora. Nastojimo da Crna Gora bude normalna i prirodna destinacija za biznis u regionu. Nažalost, ili na sreću, to je uvijek san, sa početka ove moje priče. I to nije samo tako u Crnoj Gori. Ostvarenje tog sna je naš zajednički posao. Posao svih nas u regionu. Ja mislim da smo se mi u regionu probudili. I krenuli ka Evropi. Vjerujemo da će nas Evropa podržati u ostvarenju tog našeg sna. Više i djelotvornije nego što su poruke Solunskog samita.

Hvala što ste me saslušali!