Realizacija projekta „Vrtić i škola po mjeri djeteta” 1997. godine predstavlja prvi korak u uključivanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama u redovan obrazovni sistem. Donošenjem Zakon o vaspitanju i obrazovanju djece s posebnim obrazovnim potrebama 2004. godine napravljen je značajan napredak u pogledu inkluzivnosti obrazovanja. Njime je obezbijeđena dodatna podrška za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama kroz veće uključivanje Zavoda za školstvo, formiranje komisija za usmjeravanje djece s posebnim obrazovnim potrebama i saradnja sa roditeljima u postupku „usmjeravanja djeteta“.  

Djeca s posebnim obrazovnim potrebama upisuju se u redovne predškolske ustanove ili škole, gdje pohađaju nastavu po prilagođenom programu. U skladu sa rješenjem o usmjeravanju za svako dijete priprema se individualni razvojno-obrazovni program (IROP). U okviru vaspitno-obrazovnih ustanova formiraju se komisije za izradu IROP-a koje čine vaspitači, nastavnici i stručni saradnici obučeni za rad sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama.

Shodno Zakonu, usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama vrše organi lokalnih uprava nadležani za poslove prosvjete na prijedlog komisija za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama. Komisije čine pedijatar, psiholog, pedagog, defektolog i socijalni radnik. Organi lokalnih uprava dostavljaju Ministarstvu prosvjete obavještenja o broju djece sa rješenjem o usmjerenju.

Tabela 1: Broj djece sa rješenjem o usmjerenju po nivoima obrazovanja

Izvor: Ministarstvo prosvjete

Specijalne škole su transformisane u resursne centre koji, između ostalog, pružaju podršku redovnim školama i nastavnicima u obrazovanju djece s posebnim obrazovnim potrebama. U obrazovnom sistemu jedan broj djece se i dalje školuje u resursnim centrima ili je na rezidencijalnom boravku u njima. Njihov broj se ne smanjuje značajno, ali ipak upućuje na posvećenost uključivanja sve djece u redovne škole.

Tabela 2 – Broj djece u resursnim centrima

Izvor: MEIS (Montengrian Education Inforamtion System)

Doprinoseći uspostavljanju sistema inkluzivnog obrazovanja Zavod za zapošljavanje Crne Gore od 2010. do 2016. godine realizovao je Program javnog rada čiji je dio bio i projekat „Asistenti u nastavi“.

Najnovijim izmjenama Zakona o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama („Sl. list RCG“, br. 80/04 i „Sl. list CG“, br. 45/10 i 47/17) dodatno je podržna primjena inkluzivnih principa i praksi na nivou sistema i škola. Stvoren je osnov za održivo i optimalno angažovanje asistenata u nastavi, zabranu diskriminacije, lakši prelaz u srednju školu kroz Individualni tranzicioni program, kao i na tržište rada itd.

Zakonom je propisano da: „Asistenciju u nastavi obavlja asistent u nastavi koji pruža tehničku pomoć tokom pohađanja nastave za učenike: sa teškim tjelesnim smetnjama, umjerenim intelektualnim smetnjama, bez ostatka vida, potpunim gubitkom sluha i iz spektra autizma“.

Za asistenta u nastavi može biti angažovano lice koje ima najmanje četvrti nivo okvira kvalifikacija, podnivo jedan (240 CSPK-a) i sertifikat o završenoj odgovarajućoj obuci. Po sticanju stručne kvalifikacije asistent u nastavi je osposobljen da pruža podršku djeci sa posebnim obrazovnim potrebama u skladu sa IROP-om.

Obuke za stručnu kvalifikaciju asistenta u nastavi obavlja licencirani organizator obrazovanja odraslih. U Crnoj Gori za ovu kvalifikaciju licencirana je JU Gimnazija „Slobodan Škerović“, Podgorica.

U skladu sa IROP-om i rasporedom časova određuje se obim podrške koju asistent u nastavi pruža pod nadzorom nastavnika, stručne službe i direktora ustanove. Shodno tome jedan asistent u nastavi može biti angažovan za više djece, odnosno učenika. Radno vrijeme asistenta je 40 časova u radnoj sedmici i ustavova zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme, a najduže do kraja nastavne godine.

Tabela 3: Broj asistenata po opštinama

Izvor: Ministarstvo prosvjete

Predstavnici Ministarstva prosvjete i Zavoda za školstvo su izvršili analizu rada asistenata u nastavi i inkluzivnog obrazovanja tokom školske 2017/2018. godine. Zaključeno je da je značajno unaprijeđena podrška djeci sa posebnim obrazovnim potrebama, poboljšano nadgledanje i angažovanje asistenata u nastavi. Takođe je utvrđeno da se asistenti angažuju na način da što više djece dobije neophodnu podršku. Inkluzivna atmosfera u ustanovama zavisi od rukovođenja, zastupljenosti stručne službe, kao i inicijative nastavnika.

Od septembra 2017. godine kada su asistenti u nastavi, prvi put, angažovani u skladu sa Zakonom o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim nekoliko roditelja se obratilo Zaštitniku ljudskih prava i sloboda u cilju obezbjeđenja asistenta u nastavi. Zapravo djeci je rješenjem o usmjeravanju predložen asistent u nastavi, ali teškoće, koje su u najvećem broju slučajeva djeca imala, nijesu u Zakonu prepoznate kao preduslov za obezbjeđivanje asistenta u nastavi. U tim slučajevima obrazovno-vaspitne ustanove su obezbijedile podršku djeci kroz veće angažovanje nastavnika i stručnih službi škole. Takođe, uočeno je neujednačeno odlučivanje komisija za usmjeravanje, pa je Strategijom inkluzivnog obrazovanja 2019-2023. godine planirana analiza i eventualna revizija postojećeg modela usmjeravanja u skladu sa međunarodnim standardima.

U cilju unapređenja rada asistenata u nastavi i boljeg kvaliteta inkluzivnog obrazovanja u narednom periodu neophodno je:

-          ojačati saradnju vrtića i škola sa resursnim centrima i u većoj mjeri koristiti njihove usluge;

-          obezbijediti bolju pristupačnost ustanova djeci sa posebnim obrazovnim potrebama;

-          bolje opremiti ustanove odgovarajućim nastavnim sredstvima;

-          obučiti nastavnike da pripremaju i izrađuju nastavni materijal i koordiniraju rad asistenata;

-          nastaviti sa snaženjem modela podrške roditeljima djece sa posebnim obrazovnim potrebama.