Uvodno izlaganje predsjednika Vlade RCG Mila Đukanovića na redovnoj pres konferenciji

KONFERENCIJA ZA ŠTAMPU MILA ĐUKANOVIĆA,
PREDSJEDNIKA VLADE REPUBLIKE CRNE GORE

Na prošloj konferenciji za štampu detaljno smo govorili o aktivnostima i rezultatima Vlade u realizaciji 3 glavna cilja: 1.) nastavku i dinamiziranju reformi; 2.) učvršćivanju makroekonomske stabilnosti 3.) oživljavanju privrednih aktivnosti i investicijama.

Generalno, ocijenili smo da se pozitivni trendovi uspostavljeni tokom prošle godine nastavljaju i pojačavaju u 2004. To se odnosi kako na reforme u ključnim oblastima, tako i na makroekonomsku stabilnost. Isto važi i za investicije. Poboljšali smo vodosnabdijevanje i energetsku situaciju. Na Crnogorskom primorju je, poslije sušnih decenija u toku turističke sezone, ovo bila godina gotovo urednog sanbdijevanja vodom. Privodimo kraju neke kapitalne infrastrukturne projekte, kao što je Tunel Sozina i dinamiziramo aktivnosti na poboljšanju putne infrastrukture u sjevernom dijelu Crne Gore. Otpočeli smo sa radovima na modernizaciji aerodroma i planiramo da se njihov najvažniji dio završi do početka ljetnje turističke sezone 2005. Angažovani smo na izradi projekte dokumentacije i stvaranju finansijskih pretpostavki za početak izgradnje autoputa Podgorica Mateševo sa priključnim putem za Kolašin. Vodimo široku akciju obezbjeđenja međunarodne podrške za izgradnju crnogorske dionice Jadransko-jonske autoceste. Nastavljaju se radovi na modernizaciji željezničkog saobraćaja u Crnoj Gori. Nakon uspješno završene prve privremene deponije na Crnogorskom primorju, nastavljamo sa aktivnostima na rješavanju problema čvrstog otpada. U periodu između dvije ljetnje turističke sezone zadržaćemo pažnju na 4 grupe infrastrukturnih projekata: poboljšanje elektro-energetskog stanja; unapređenje saobraćajnih veza, uključujući granične prelaze; dalja stabilizacija snabdijevanja vodom Crnogorskog primorja i Cetinja i rješavanje problema otpadnih voda. Sve je to u funkciji punije valorizacije crnogorskih privrednih i ljudskih resursa, posebno turizma. Generalno, raste povjerenje veoma ozbiljnih investitora i ostalih međunarodnih partnera.

Stoga bih, danas, vašu pažnju fokusirao na još jedno važno pitanje našeg ukupnog razvoja Kako podstaći i ohrabriti preduzetništvo i razvoj biznisa?

Osnovne pretpostavke za ostvarivanje ovoga cilja su:

Učvršćivanje makroekonomske stabilnosti: Potvrda Vladine politike u kreiranju stabilnog i održivog makroekonomskog ambijenta rezultira nastavkom aranžmana sa MMF-om, čija je primarna pažnja usmjerena upravo na pitanje makroekonomske stabilnosti, ravnoteže i održivosti ukupnog sistema. Mogu reći da smo uspostavili makroekonomsku stabilnost. Ali, ona nije cilj sam po sebi. To je okvir koji treba da nam omogući dalju izgradnju ambijenta za ulaganja domaća i strana. Naš cilj je ekonomski razvijena Crna Gora i evropski nivo životnog standarda za njene građane.

Rezultati su vidljivi:

- Nastavljen je rast BDP. U najvažnijim djelatnostima imamo pozitivne trendove: recimo industrijska proizvodnja za 8 mjeseci je veća za 11,6% u odnosu na isti period prošle godine. Iz današnje perspektive izgleda da će cilj rast BDP od 2,7% za 2004 biti premašen.

- Nastavlja se pad inflacije. Rast cijena na malo u prvih 8 mjeseci ove godine je 1,7%, što upućuje da će krajem godine izvjesno biti na nižem nivou od planiranih 4,5% za 2004. Svi indikatori upućuju da će se inflacija na kraju godine približiti nivou inflacije u euro-zoni.

- Smanjuje se nezaposlenost. Na dan 1.10.2004, na evidenciji Zavoda za zapošljavanje nalazi se 60.503 lica, što je 10,25% manje nego u istom danu prošle godine. Istovremeno, broj radno angažovanih nerezidentnih lica je u periodu 1.01.2004. 4.10.2004. iznosio 24.837 (u periodu 5. maj 2003. 4. oktobar 2004. ukupno je radno angažovano 45.927 nerezidentnih lica).

- Realizacijom 14 kreditnih linija za podsticaj zapošljavanja i podršku sektorima turizma i poljoprivrede, odobreno je 570 kredita u iznosu od 9,4 mil. eura, što je vodilo otvaranju 1244 nova radna mjesta.

- Ostvaruje se budžet i nastavlja trend smanjenja budžetskog deficita. Procjenjuje se da će na kraju godine deficiti iznositi 2, 79 % BDP, što je manje u odnosu na projektovani nivo usaglašen sa MMF- 3, 27 %, i u okviru dozvoljenog budžetskog deficita koji važi za euro zonu.

Međutim, sve više se pokazuje da je, u ovoj fazi, biznis deficit, ustvari, strateški deficit Crne Gore. Mali broj ljudi je u biznisu. Polazeći od toga da je tržište ključno za biznis, odnosno da ono predstavlja najvažniju imovinu kojom raspolaže neko preduzeće, s pravom se postavlja ključno pitanje: Kako proširiti tržište kako izaći izvan granica crnogorskog tržišta?

Cijenim da smo sprovođenjem Agende ekonomskih reformi zaokružili jedan bazični i kreirali, rekao bih, povoljniji ambijent za biznis. On, svakako, nije idealan, ukoliko, uopšte, postoji idealni ambijent. Međutim, biznis bi trebalo više da se okreće ka tržištu, a manje ka državi. Uloga države je da izgradi sistem koji uliva povjerenje kroz efikasan i pouzdan pravni sistem, pouzdanu, transparentnu i sposobnu javnu administraciju, razvoj infrastrukture. Ali, mora se imati u vidu da zakoni sami po sebi ne mogu zamijeniti poslovnu inicijativu, niti potrebu za unapređenjem organizacije, poslovanja i upravljanja firmom, kao i ulaganja u kadrove i znanje, ulaganja u marketing, komunikaciju i nove proizvode riječju, ulaganja u tržište.

Teško da se može govoriti o razvoju bez domaće preduzetničke klase, bez domaćih biznismena. Zato moramo ohrabriti ljude. Uspjeh više ne smije biti grijeh u Crnoj Gori. Biznis treba da se odvija u zakonskom i institucionalnom okviru koji je jednak za sve. Uveli smo princip nacionalnog tretmana stranaca. To znači jednakih prava i obaveza svih investitora domaćih i stranih. Toga se moramo dosljedno pridržavati, jer se ne rijetko stiče utisak da se prednost daje strancima. Na svaki način moramo podstaći učešće domaćih preduzeća, kao i različite forme strateškog partnerstva domaćih i inostranih kompanija. Ubuduće, tamo gdje se bude pojavljivala država, ovo će biti obaveza.

U dijelu javnosti koji je posebno medijski agresivan i kritičan prema Vladi, sve direktnije se artikuliše zahtjev za neku vrstu prethodne procjene moralno-političke podobnosti za bavljenje biznisom u Crnoj Gori. Dok sam ja predsjednik Vlade, to neće biti praksa. To ne govorim da bih rehabilitovao bilo koga i bilo koju kompaniju koja krši zakon. Naprotiv, ko se ogriješi o zakon odgovaraće. Međutim, unutar zakonskog okvira, svako ima ista prava i mogućnosti. Neko ih koristi, neko ne.

Stoga, mislim da nije racionalno da se, shodno našem običaju i navici, bavimo velikim ''svjetskim'' temama. Moramo biti svjesni svoje veličine i pozicije u regionalnim i širim okvirima. Ipak smo mali da bi mogli mijenjati globalne tokove. Naše je da se što bolje pripremimo i uključimo u njih. Crna Gora se maksimalno zalaže za punu primjenu Sporazuma o slobodnoj trgovini u Jugoistočnoj Evropi. To je način kako da se proširi tržište i podstakne biznis i u Crnoj Gori.

Zalažemo se za jednakost prilika, jednakost pred zakonom, jednakost ulaska u biznis, a ne za jednakost u rezultatima. Da li bi ta jednakost, koju mnogi kritičari moje Vlade traže, vodila razvoju biznisa? Zasigurno, ne! Nije zadatak Vlade da brine o jednakosti rezultata, već o jednakosti šansi. Stoga se biznis mora oslobađati obaveza da vodi socijalnu politiku. To je naš zadatak, zadatak države. A biznis će kroz poreski sistem učestvovati u finansiranju socijalnog programa.

Prema nekim procjenama, značajan iznos sredstava (oko 100150 miliona eura) se drži van bankarskih tokova ili na bankovnim računima izvan Crne Gore. Moramo ohrabriti ljude da taj novac ulažu u biznis. Ako taj novac ne potiče iz nekih kriminalnih radnji, korupcije i slično, što treba da utvrde nadležni organi, u propisanoj zakonskoj proceduri, onda ne bismo smjeli imati bojazni. Veoma je štetno i opasno ljude koji imaju kapital unaprijed proglasiti kriminalcima, a njihov novac prljavim. Tako se može i treba postupati samo prema onima za koje, na bazi prethodnih policijskih, istražnih i drugih informacija, postoji osnovana sumnja. Ne smijemo sebi dozvoliti luksuz da unaprijed obeshrabrujemo ljude da svoj novac ulažu u svoj biznis. Organi policije i drugih službi treba da efikasno rade svoj posao, ali ne tako što će se svako a priori sumnjičiti i provjeravati, bez obzira da li za to ima potrebnih indicija.

Raduju me privatne inicijative u nekim oblastima koje su do sada smatrane isključivo obavezom države. To su, primjera radi, privatne srednje škole, privatni fakulteti... Na taj način se u skladu sa opredjeljenjem Vlade dio usluga i troškova javnog sektora prebacaje na privatni sektor. Obaveza je države da obezbijedi uslove za osnovno i srednje obrazovanje za sve. To, ipak, ne znači da je naše obrazovanje besplatno. Pri tome, privatne škole nijesu, niti mogu biti jedino rješenje. Isto je i sa privatnim fakultetima.

Kada govorimo o odnosu države i biznisa, potencira se u dijelu naše javnosti i sljedeća dilema: Da li država treba da se bavi biznisom preko preduzeća u javnom vlasništvu. Bez obzira što u mnogim zemljama postoje uspješna preduzeća sa državnim kapitalom, smatram da uloga države u biznisu prije svega treba da se svede na regulatorni okvir, razbijanje monopola, izgradnju infrastrukture i ostale oblasti gdje je rizik za privatni kapital još uvijek visok. Najvažnije vlasništvo koje država treba da ima u odnosu na biznis je zakon. Zato je, po mom sudu, za državu kakva je Crna Gora danas neosnovana i neracionalna ideja da ne privatizuje dobre kompanije, već da taj profit koristi za sebe. Naime, privatna svojina je pokazala svoje prednosti kao baza za gradnju novog sistema. Pored toga, profit u državnoj kompaniji je uvijek osnova za neregularno preplijetanje politike i ekonomije. Isto tako, postavlja se pitanje da li je za državu cjelishodnije da svoj kapital drži u biznisu ili da ga ulaže u razvojne projekte. Zar investicija za izgradnju novog puta neće biti od veće koristi za svakog građanina od, po pravilu, kolebljivog profita koji se (eventualno) može dobiti iz kompanije.

Jasno je država treba da intenzivno radi na uklanjanju barijera biznisu. Moramo povećati ekonomske slobode. Jer, ukoliko postoje velike barijere za početak biznisa, onda su najugroženiji upravo građani koji nemaju dovoljno novca. Zato slobodu ulaska u biznis vidim i kao važan temelj borbe protiv siromaštva. U tom smislu, projekat UNDP-a ''Oslobođeno preduzetništvo: učiniti da biznis funkcioniše i u korist siromašnih'' je izuzetno važan.

Planiramo da kroz zakonsku regulativu proširimo mogućnost za biznis. Očekujem da do kraja ove godine usvojimo Zakon o lizingu, Zakon o osiguranju, kao i da izvršimo izmjene Zakona o računovodstvu, Zakona o koncesijama i nekih drugih zakona. Pripremljen je Zakon o registraciji biznisa na jednom mjestu, kao i elektronska prijava za registraciju biznisa, što smanjuje troškove i skraćuje procedure.

Svakodnevne pritužbe biznisa na visinu poreza smatram opravdanim. Ali, to podrazumijeva i dalje zaoštravanje fiskalne discipline. Borba za niže poreze znači i redovno plaćanje poreza i doprinosa. Stoga, uporedo sa razmatranjem mogućnosti za smanjenje fiskalnog opterećenja, razmišljamo i o uvođenju crne liste onih koji ne plaćaju poreze.

Takođe, apelujem na opštine da što više budu posvećene biznisu, da olakšaju biznis. Što više biznisa u njihovoj opštini, to je šira poreska osnova i veći su prihodi za opštinu. Lično sam očekivao da će opštine, na temelju novog decentralizovanog sistema u oblasti lokalne samouprave, više uraditi na stvaranju povoljnijih uslova i jednostavnijih procedura za osnivanje biznisa.

Takođe, angažovani smo na poboljšanju regulative tržišta kapitala radimo na više zakonskih projekata.

Politička stabilnost i intenziviranje međunarodne saradnje pozitivno su uticali na povoljniji ambijent za biznis. U tom kontekstu, podsjetio bih samo na posjete koje smo realizovali tokom septembra Litvaniji, Austriji, Njemačkoj, Rusiji, uključujući i učešće na eminentnim međunarodnim skupovima na kojima se promišlja i razmatra budućnost i evropska perspektiva zemalja ovog regiona. Zajednički imenitelj svih razgovora je visok stepen saglasnosti, a rekao bih i gotovo pune podudarnosti sa stavovima Crne Gore o uslovima za trajnu stabilizaciju i evropsku perspektivu zemalja ovog dijela Evrope. Potvrdilo se da se Crna Gora smatra ravnopravnim partnerom u ovim procesima i kredibilnim akterom od koga se očekuje da nastavi da bude faktor pozitivnih procesa. Dakle, danas se u Evropi sa većim senzibilitetom i interesom uvažava pozicija Crne Gore.

Ovakvu ocjenu potvrđuju svi razgovori koje smo vodili od Litvanije (sa predsjednikom države, predsjednikom Vlade, ministraom inostranih poslova, sa eminentnim učesnicima međunarodnog skupa 5. Ekonomskog Foruma Sjeverne i Južne Evrope), Austrije (gdje sam razgovarao sa predsjednikom države, generalnim sekretarom OEBS-a, predsjednikom Parlamentarne Skupštine Savjeta Evrope), Njemačke (gdje sam imao razgovore sa ministrom inostranih poslova Fišerom i čelnicima vodećih parlamentarnih partija CDU, SPD, njemačkim i evropskmi liberalima, kao i učesnicima Međunarodne konferencije ''Ujedinjenje Evrope pouke za budućnost'') do Moskve, gdje bih posebno potencirao važnost susreta sa predsjednikom Putinom, s obzirom na činjenicu da je u dugoj istoriji i tradiciji crnogorsko-ruskih odnosa, po prvi put došlo do susreta u Kremlju na ovako visokom nivou. Sve su ovo činjenice koje govore same po sebi i potvrđuju da se u slučaju Crne Gore, takođe, uvažava ono što su osnovni dometi demokratije pravo na samoopredjeljenje, dakle, pravo na upravljanje svojom sudbinom i budućnošću u uslovima savremenih integracionih procesa i suvereniteta.

I pojedini međunarodni akteri koji preferiraju opstanak državne zajednice, nedvosmisleno potvrđuju da će podržati svako rješenje koje bude izraz volje građana Crne Gore, u demokratskom i transparentnom procesu. I to nije ništa novo. Ilustracije radi, u istoriji Evropske Unije nije se desilo da je Unija unaprijed ohrabrila ili podstakla procese razdvajanja. Međutim, iskustvo i praksa bivše Jugoslavije, Češke i Slovačke, kao i drugi primjeri, potvrđuju da je njihovo konstituisanje kao međunarodno priznatih država bilo opredjeljujuće za njihov ubrzani demokratski i evropski put. Da ne govorimo o primjeru bivšeg Sovjetskog Saveza, čije su države, a posebno Rusija kao najveća, na početku spoznale važnost dogovornog razdvajanja i duh odnosa između savremenih država.

Juče smo u Beogradu razgovarali sa visokim predstavnicima Evropske Unije o operacionalizaciji modela ''dvostrukog kolosjeka''. Naglasili smo važnost njegove dosljedne operacionalizacije, ako želimo da vodi ostvarivanju postavljenog cilja napredovanja prema sopstvenim kapacitetima i interesima, posebno u oblasti trgovine i ekonomske politike. Nedavna odluka ministara inostranih poslova EU iz Mastrihta trebalo bi da omogući deblokadu i napredak u procesu stabilizacije i pridruživanja, nezavisno od konačnog uređenja odnosa između Crne Gore i Srbije. I to je ključno. Na tim osnovama, očekujemo razradu modela ''dvostrukog kolosjeka'' u saradnji sa partnerima iz Srbije i Brisela.

Hvala na pažnji.


Podgorica, 6. oktobar 2004.