Predsjednik Vlade RCG Milo Đukanović govorio na manifestaciji u Lazinama, kojom se tradicionalno obilježava stradanje crnogorskog naroda u toku antifašističke borbe

Predsjednik Vlade Republike Crne Gore Milo Đukanović:

"Poštovane porodice žrtava sa Lazina,
Poštovani građani Danilovgrada i Crne Gore,
Dragi prijatelji,

Već decenijama okupljamo se ovdje na Lazinama, na jednom od najsvjetlijih, i najsvetijih stratišta slobodarske crnogorske istorije novijega doba. U Kosovom Lugu, u zoru 23. jula 1944. godine, u osvit slobode, zločinačkom rukom pokošena je mladost ovog slobodarskog kraja. S ponosom i pijetetom klanjamo se sjenima tih nevino stradalih ljudi, njih pedeset i dvoje, mladića i djevojaka. Njihovi mladi životi uzidani su u temelje crnogorske slobode, u temelje crnogorskog državnog imena i nadaleko čuvene antifašističke borbe Crne Gore.

Istorijski događaji, poput ovog na Lazinama, potvrđuju da su neprolazne antifašističke vrijednosti srođene sa slavnom istorijom i slobodarskim duhom Crnogoraca.

Svaki kraj u Crnoj Gori se diči svojim doprinosom u borbi protiv fašizma. Imaju se čime podičiti i Bjelopavlići i Katunjani u danilovgradskoj opštini, koja je iznjedrila dvadeset i sedam narodnih heroja, i na stotine boraca i rodoljuba koji su dali neprocjenjiv doprinos borbi za slobodu i za uzdizanje dostojanstva slobodne Crne Gore. Odužili su se time i precima i potomcima.

Lazine su jedan od simbola antifašističke Crne Gore, nepokorene zemlje, koja je uvijek kroz istoriju bila na strani progresa, i u društvu naprednih i samosvjesnih naroda. Lazine su dirljivo svjedočanstvo crnogorske postojanosti i pripadnosti civilizacijskim dostignućima na kojima počiva moderna Evropa, kojoj stremi savremena Crna Gora. Lazine su i tragično upozorenje o veličini žrtve odbrane crnogorske državnosti, kroz vjekove. Grad koji nosi ime prvog crnogorskog knjaza Danila, čuvenog vladara iz Dinastije Petrovića, što je jednako na bojnom i na diplomatskom polju udarao temelje moderne Crne Gore, bio je i ostao njenom državnom uzdanicom. Zlotvori sa Lazina, koje je čak potpukovnik Frišling, u ime njemačke komande mjesta Danilovgrada, molio da prekinu sa daljim strijeljanjem, zaboravili su da je Crna Gora neuništiva, da je to vječito otvoreni prozor slobode, kako je pisao španski borac i veliki revolucionar Veljko Vlahović.

Crnu Goru su stvorili i očuvali naši slavni preci, uz velike patnje i velike žrtve. Kroz brojne istorijske bitke, nadljudskom hrabrošću, oni su svojim životima slali poruku svijetu o vječnosti Crne Gore. Svojevrsna potvrda toga je i poruka vladike Petra II Petrovića Njegoša u jednom pismu Simu Milutinoviću Sarajliji: Kršna Crna Gora ne haje ni za Nemanje, ni za Murate, ni za Bonaparte; svi oni biše, pa i preminuše, a Crna Gora ostade dovijeka....

Lazine i brojna druga svetilišta crnogorske slobode obavezuju nas da kao slobodni ljudi u slobodnoj zemlji, gradimo društvo utemeljeno na onim vrijednostima koje objedinjuju napredno čovječanstvo. Ne smije se zaboraviti da se i ovdje na ovim prostorima rađala slobodna Evropa. Pobjeda nad fašizmom, u kojoj mala Crna Gora ima veliku i časnu ulogu, temeljni je stub savremene Evrope, ujedinjene u postizanju najvišeg stepena demokratije, ljudskih prava, međusobnog uvažavanja i tolerancije među različitim kulturama.

Današnje generacije Crnogoraca i građana Crne Gore dosanjali su tragično prekinute mladalačke snove lazinskih žrtava o slobodi. Po prvi put ove godine odajemo im dužno poštovanje u nezavisnoj, međunarodno priznatoj, svojoj državi Crnoj Gori. To potvrđuje da njihova žrtva nije bila uzaludna, kao ni mnogih drugih znanih i neznanih koji su tokom Drugog svjetskog rata položili svoje živote da bi vratili slobodu i časno ime našoj Crnoj Gori. Bez njihove borbe i bez te velike žrtve, ne bi bilo ni današnje obnovljene crnogorske države, u miru, na svenarodnom plebiscitu 21. maja ove godine.

Na njihovim neugaslim humkama nicala je i uspravljala se nova Crna Gora. Iz njihove nepokorne mladosti i neustrašive hrabrosti, kojoj ni pjesnik ne zna ni dostojnu rimu pomaljala se i svitala rujna majska zora. Od njihovog potresnog rodoljublja ispleten je vijenac crnogorske slave i države. Lazine su jedan od onih istorijskih biljega, primjera koliko tragičnih toliko dičnih, koji opominju svakog tlačitelja da se sloboda ne može strijeljati, nego joj time samo još više života i zanosa daju. I svijetli primjeri lazinski uče kako treba s besmrtnošću zborit.

Istorija nas je naučila za sva vremena da nikada svoju sudbinu ne smijemo predati na upravljanje nikome izvan Crne Gore. Obavezuje nas na to i događaj koji nas je okupio ovdje na Lazinama. Kao što smo se mi obnovom državnosti i povratkom u društvo nezavisnih i slobodnih naroda i država odužili lazinskim, i svim drugim žrtvama tokom slavne i duge crnogorske istorije. Danas je Crna Gora slobodna državna kuća svih njenih građana, koju gradimo po mjeri savremene evropske civilizacije. Tim uzvišenim činom pokazali smo da su vječne julske vatre crnogorskog slobodarstva.

Kao što je vječna Crna Gora! Država u čijoj epopeji su lazinski ideali, ima najtvrđi oslonac i najplemenitiju vertikalu kroz vremena.

Slava lazinskim žrtvama i svim besmrtnim patriotama koji su uzidali svoje živote u temelje crnogorske slobode i u odbranu imena crnogorskog".

Lazine, 22. jul 2006. godine