Saopštenje za javnost u vezi postupka za dodjelu koncesija za pružanje lučkih usluga u akvatorijumu luke Bar

Vlada Crne Gore je na sjednici održanoj 19. septembra, u skladu sa Zakonom o lukama i Zakonom o koncesijama, prihvatila Koncesioni akt za dodjelu koncesije za pružanje lučke usluge- pilotski servis, privez/odvez brodova, remorkaža, tegljenje odnosno potiskivanje plovnih objekata, dostava vode na sidrišta luke Bar, prevoz lučkih vlasti na plovne objekte u akvatorijumu luke Bar i prevoz shipchandlera do brodova u luci Bar.  Kompletan postupak koji je prethodio donošenju navedenog Zaključka Vlade sproveden je u skladu sa zakonima koji uređuju ovu oblast, i to na krajnje transparentan način. Podsjetićemo, čak je i javna rasprava provedena dva puta i dva puta je ovim povodom Lučka uprava organizovala dodatno i okrugle stolove, u čijem radu su učešće uzeli i predstavnici koncesionara Ocean Montenegro. Sve primjedbe, sugestije i prijedlozi koji su dostavljeni u toku trajanja postupka javne rasprave su odgovorno analizirani i prihvaćene su one sugestije koje su imale svoje realno, pravno, zakonsko utemeljenje. One primjedbe koje su za cilj imale jedino očuvanje monopolskog položaja bilo kog, postojećeg ili budućeg koncesionara, nisu prihvaćene, upravo uslijed činjenice da se Lučka uprava i Ministarstvo saobraćaja i pomorstva nisu rukovodili nikakvim ličnim interesima, nego su nastojali i dalje nastoje, da omoguće još veći nivo pružanja lučkih usluga, kao i veći nivo sigurnosti pomorske plovidbe. Naravno, jedan od efekata koji će se postići dodjelom nove koncesije, jeste svakako i otvaranje tržišta i za druga privredna društva koja, u skladu sa zakonom, budu ispunjavala sve uslove za pružanje lučkih usluga, a sa druge strane koja budu u zakonitom postupku stekla i pravo da obavljaju koncesionu djelatnost na ovom koncesionom području.

Kako se već u javnosti, vjerujemo dovoljno, čulo u posljednje vrijeme o tome da ne stoje navodi da je ovakva praksa suprotna evropskoj praksi, te da i u najvećim svjetskim lukama takođe više pravnih lica pruža lučke usluge, to ćemo se u našem odgovoru fokusirati na nacionalno zakonodavstvo, koje smo podrazumijeva se dužni u potpunosti da poštujemo. Međutim, obaveza poštovanja nacionalnog zakonodavstva nije samo obaveza Koncedenta, nego je i obaveza Koncesionara. Takođe, obaveza  je da svaki postupak za dodjelu koncesije bude sproveden u skladu sa zakonom, uz puno poštovanje procedura i dokumentacije koje je zakonom definisana kao obavezna u postupku za dodjelu koncesije. U postupku koji Vlada upravo sprovodi, svi zakonski elementi su zadovoljeni i stekli su se svi zakonski uslovi da na zakonit način bude i dodijeljena nova koncesija.

Stav predstavnika Ocean Montenegra naravno nećemo komentarisati na način da ulazimo u medijsku debatu sa privrednim društvom koje ima svojstvo Koncesionara  u Crnoj Gori, s obzirom da cijenimo da Koncesionar, shodno odredbama Ugovora o koncesiji, ima sasvim dovoljno pravnih mehanizama koje može upotrijebiti ukoliko smatra da mu je bilo koje pravo iz Ugovora povrijeđeno ili da je Koncedent prouzrokovao kršenje odredbi Ugovora. S tim u vezi, vjerujemo da bi se postojeći Koncesionar, da jeste zaista došlo do kršenja predmetnog Ugovora i obaveza koje je Vlada potpisivanjem istog preuzela, umjesto čestih istupa u javnosti na ovu temu, služio pravnim mehanizmima koje ima na raspolaganju.

Na ovaj način, stiče se utisak da je i sam Koncesionar više nego svjestan da njegova prava iz ugovornog odnosa sa Vladom Crne Gore nisu uskraćena, ali da se radi očuvanja monopolskog položaja (a ne radi sigurnosti pomorske plovidbe, što bi trebao da bude primarni cilj svima) opredijelio na pokušaje vršenja medijskog pritiska na organe vlasti, kako bi spriječio realizaciju Zaključka Vlade. Vlada Crne Gore, naravno, ne šalje nikakvu poruku o pravnoj nesigurnosti za kredibilne investitore, naprotiv, Vlada i na ovaj način pokazuje da niko nije privilegovan i da se nikome, pa makar bio i strani investitor, neće omogućiti uživanje ekskluzivnih prava koja nije nikada ni stekao Ugovorom, niti u skladu sa zakonskom procedurom. Za kredibilne investitore ovakva poruka, uvjereni smo, neće biti problematična. Takođe, kredibilni investitori i pored konkurencije opstaju na tržištu, jer ih preporučuje kvalitet usluge koju pružaju.

Naravno, o navodnom ugrožavanju sigurnosti i bezbjednosti pomorske plovidbe ne može biti govora, iz prostog razloga što lučke vlasti vode na savjestan i stručan način brigu o odvijanju pomorskog saobraćaja i njegovom regulisanju, a valja istaći i da se posredstvom VTMIS sistema (sistema za praćenje i monitoring pomorskog saobraćaja) u Upravi pomorske sigurnosti i upravljanja lukama vrši konstantan nadzor cjelokupnog pomorskog saobraćaja čime je obezbijeđen dodatni stepen sigurnosti i bezbjednosti. Koliko god Koncesionara da pruža lučke usluge u akvatorijumu luke Bar, lučke vlasti će naravno sa jednakom pažnjom voditi računa o svim plovnim objektima koji su u akvatorijumu, tako da je potpuno neutemeljena i nelogična tvrdnja Koncesionara da bi se dodjelom nove koncesije bilo šta, pa makar i teoretski, moglo promijeniti tokom pružanja usluga i od strane više nego jednog Koncesionara. Da zaključimo, ne postoji ni zakonska niti praktična smetnja da u istom akvatorijumu više subjekata obavlja istu koncesionu djelatnost, budući da se na sve koncesionare primjenjuju i propisi kojima je regulisano npr. održavanje reda u lukama i da naravno dodjela koncesije ne isključuje ingerencije nadležnih organa koji će se starati o ispunjenosti uslova kojima će biti zadovoljeni svi standardi koji garantuju pružanje usluga na nesmetan, siguran i bezbjedan način.                   

Kao što smo već istakli, zakonsko je pravo nadležnog organa da pokrene postupak za dodjelu koncesije. Shodno članu 17 stav 2 Zakona o koncesijama nadležni organ-Lučka uprava je pokrenula postupak za dodjelu koncesije za pružanje lučkih usluga u luci Bar. Nadležni organ shodno članu 18 Zakona o koncesijama dostavlja Vladi Crne Gore predlog Koncesionog akta za dodjelu koncesije za pružanje lučkih usluga, kao i predlog Ugovora o koncesiji. Uz koncesioni akt priloženi su Izvještaj sa javne rasprave i Analiza opravdanosti ostvarivanja javnog interesa davanjem koncesije za lučke usluge sa pokazateljima da koncesija obezbjeđuje javni interes. Efekti koji se žele postići dodjelom koncesije su sledeći: da se osigura sigurna i bezbjedna plovidba u luci Bar, da se organizuje vršenje  lučkih usluga saglasno svim  domaćim i međunarodnim propisima i standardima, unapređenje djelatnosti koje su predmet koncesije, ostvarivanje javnog interesa, uvođenje novih tehnologija i veće zaposlenosti, obezbjeđenje prihoda za Koncedenta i zaštita i unapređenje životne sredine.

Kroz organizovanje vršenja  lučkih usluga saglasno svim domaćim i međunarodnim propisima i standardima doprinosi se povećanju sigurnosti, bezbjednosti i kvalitetu usluga koje su predmet koncesije. Navedenom doprinosi i obaveza budućeg Koncesionara da obezbijedi plovne objekte za obavljanje lučkih usluga i to remorkera i pilotskog i privezivačkog čamca, što povećava i ukupan broj plovnih objekata u luci Bar kojima će se unaprijediti sigurnost i bezbjednost.

Vjerujemo da će i sama crnogorska javnost primijetiti da je nedavna ovakva izjava odgovornog lica u privrednom društvu koje sa Vladom Crne Gore ima zaključen Ugovor o koncesiji, u najmanju ruku neprimjerena. Ustvrditi da je ministar u Vladi jedne zemlje u kojoj privredno društvo nesmetano posluje svih proteklih godina, obmanuo Vladu čiji je član i da je iznio netačne podatke, te da su se na ovaj način stekli uslovi za uvođenje drugih koncesionara, zaista krajnje neuobičajen, neposlovan i nediplomatski postupak predstavnika Koncesionara. Ukazaćemo na činjenicu da su svi podaci koji su bili relevantni za donošenje premetnih Zaključaka Vlade, sadržani u obimnoj dokumentaciji koja je Vladi Crne Gore bila u cjelosti dostavljena radi razmatranja po ovoj tački Dnevnog reda. Svi podaci koji su navedeni u predmetnoj dokumentaciji, jesu zvanični podaci nadležnih organa, tako da ministar Nurković nije imao ni potrebu da iznosi bilo kakve dodatne podatke, niti su Zaključci Vlade donešeni na osnovu usmene informacije ministra Nurkovića na sjednici Vlade, nego u redovnoj proceduri, na osnovu prethodno dostavljene dokumentacije svim članovima Vlade, u koju su lično mogli izvršiti uvid.

Podrazumijeva se, naravno, da nijedan član Vlade ne bi iznosio netačne podatke ili pokušavao da na taj način, kako se navodi, "obmane" Vladu. Podsjetimo, ministar saobraćaja i pomorstva je takođe član Vlade, što znači da bi "obmanuo" i samoga sebe i snosio eventualnu odgovornost za odluku za koju je glasao, a za koju bi znao u tom slučaju da je donešena na osnovu netačnih podataka.

Kao i u toku primjene bilo kog drugog ugovora, mogućnosti za eventualno pokretanje sporova su uvijek prisutne iz razloga jer je riječ o obligacionom odnosu. Međutim, smatramo bitnim ukazati na činjenicu da Država (Koncedent) ni u kom dijelu ne krši ugovorene obaveze, jer Ugovorom o koncesiji nije ni garantovala nijednom klauzulom ekskluzivno pravo koncesionaru Ocean Montenegro na obavljanje lučkih usluga koje su predmet koncesije . Međutim, kako je "Ocean Montenegro" doo u cjelokupnom periodu od dana zaključivanja Ugovora o koncesiji (oktobar 2010. godine) jedini koncesionar koji je na ovom koncesionom području pružao lučke usluge, suštinski je imao monopolistički položaj, te su donekle razumljivi, ali ne i opravdani i primjereni, pokušaji da se na svaki način spriječi dodjela koncesije još nekom Koncesionaru.

U dokumentaciji koja je pratila kompletan postupak privatizacije "Pomorski poslovi" doo, povezanog društva nekada jedinstvene "Luke Bar" AD, postoje dokazi o tome da je aktuelni Koncesionar, a tada ponuđač za kupovinu 100% udjela u "Pomorski poslovi" doo, tokom pregovora sa nadležnim tijelima zaduženim za proces privatizacije, pokušao ispregovarati i ekskluzivna prava, ali mu je i tada vrlo decidno saopšteno da pravo na obavljanje lučkih usluga ne može i neće biti dodijeljeno kao ekskluzivno. Znači, u konkretnom slučaju, nema govora o postojanju ekskluzivnih prava niti o kršenju ugovorenih obaveza od strane Koncedenta.

Ističemo i da je odredbom člana 12.4. Ugovora o koncesiji nedvosmisleno ugovoreno između Koncedenta i Koncesionara da se Koncedent u slučaju dodjeljivanja nove koncesije za obavljanje svih djelatnosti koje su predmet registrovanih djelatnosti Pomorskih poslova, neće ići na smanjenje sigurnosti, bezbijednosti i kvaliteta usluga u odnosu na one koji su uređeni ovim Ugovorom i postoje u trenutku dodjele ove Koncesije. Znači, više je nego očigledno da je Koncesionar još u vrijeme potpisivanja Ugovora o koncesiji bio svjestan da će se tokom koncesionog perioda ukazati potreba za dodjelom novih koncesija na istom koncesionom području i za iste lučke usluge i izričito je pristao na ovu mogućnost i odluku Koncedenta. Interesantno je da tada Koncesionar nije isticao "argumente" na koje se danas u medijima poziva, počev od evropske prakse, preko pružanja usluga u drugim svjetskim lukama, pa sve do zaštite konkurencije i sigurnosti i bezbjednosti pomorske plovidbe.

Eventualnog pokretanja međunarodne arbitraže Koncedent ne treba strahovati, budući da smo uvjereni da je sva argumentacija u odnosu na primjenu ovog Ugovora o koncesiji na strani Koncedenta. Štaviše, arbitražni postupak bio bi dobra prilika da se u potpunosti sagledaju i sve okolnosti koje su uslovile zaključivanje Ugovora o koncesiji "Pomorski poslovi" doo Bar sa aktuelnim Koncesionarom, kao i okolnosti koje bi se odnosile na eventualni raskid ovog koncesionog ugovora.