VLADA JE ODLUČNA DA CRNU GORU RAZVIJA KAO UREĐENO DRUŠTVO

Državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava mr Aleksandar Saša Zeković povodom okončanja pregovora ekspertskih timova Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve nezavisnom dnevniku "Vijesti" i novinarki gospođi Jeleni Jovanović dao je sljedeću izjavu:

Srpska pravoslavna crkva (SPC) je javno napomenula, nakon neuspjelih pregovora, “da se i pored ogromne zabrinutosti sveštenstva, monaštva i vjernika”, odazvala pozivu Vlade Crne Gore na dijalog. Kao da se htjelo reći da je to samo po sebi dovoljan ustupak prema Vladi koja je, proizilazi, nedostojna za razgovor. Zaboravilo se na pisma podrške, predstavljena kao “spontano događanje naroda”, kojima su upravo traženi i dijalog i rješenje a posebno da se imovinska pitanja rješavaju “isključivo pred sudom države Crne Gore”. Mišljenja sam da je SPC pod pritiskom dijela političke javnosti koja je njenu navodnu ugroženost postavila kao platformu za nastup na predstojećim parlamentarnim izborima. Prihvatanjem dogovora sa Vladom obesmislile bi se ocjene o navodnoj diskriminaciji, progonu i otimanju svetinja pa tako i izborni nastup političkih struktura. Podsjetiću, pregovarački tim Vlade Crne Gore je učinio brojne ustupke. Ponuđena rješenja su imala jasan praktičan smisao kako bi se prevazišle nesuglasice i podjele u pravoslavnom biću Crne Gore i jačalo povjerenje između države i crkve. Vlada je odlučna da Crnu Goru razvija kao uređeno društvo, pa je tako opravdan zahtjev za registracijom svih vjerskih zajednica. To pitanje treba posmatrati, između ostalog, i u kontekstu sekularizacije društva. Osnov razvoja Crne Gore su demokratija i vladavina prava, nije religija, pa Crkva ne može biti i nije iznad države. Vlada je pokazala i ovog puta da ne želi štetu nikome, ali se nameće pitanje zašto crkva kontinuirano nije jasna u opredjeljenju da ne želi praviti štetu državi. Neprihvatanjem dogovora, stiče se utisak da se rrkva odlučila da zadrži još neko vrijeme rivalitet u odnosu na državu. Vjerujemo da će se u budućnosti država i sve vjerske zajednice, bez izuzetka, više susrijetati u društvenom, kulturnom i u okviru socjalnih servisa a manje u političkom domenu.