Odgovor Centra za ekotoksikološka ispitivanja Crne Gore na izjave i optužbe Grupe za promjene

ODGOVOR CENTRA ZA EKOTOKSIKOLOŠKA ISPITIVANJA CRNE GORE NA IZJAVE I OPTUŽBE GRUPE ZA PROMJENE


Poslednjih dana učestali su tekstovi o navodnom "genocidu i trovanju potomstva" od strane Vlade i KAP-a, uz zdušno učešće Centra za ekotoksikološka ispitivanja Crne Gore, koje je objavila Agencija MINA, a preuzeli "Politika", "Pobjeda", "Vjesti" i vjerovatono i ostale dnevne i nedjeljne novine. Za neupućene čitaoce, priča koordinatora za ekologiju GZP djeluje šokantno i uznemirujuće, a objavljeni tekstovi bili su u najmanju ruku "vijest dana". Na žalost koordinatora za ekologiju GZP, realnost i istinitost o alarmantnom zagađivanju iz KAP-a i njegovom prikrivanju je ipak nešto drugačija. Problem zagađivanja KAP-a nije nepoznat ni nov.

Većina građana Crne Gore se sjeća da je prva Vladina Komisija za utvrđivanje uticaja KAP-a na kvalitet životne sredine Zetske ravnice bila osnovana 1993. godine, nakon završetka I faze" Studije o kvalitetu životne sredine Zetske ravnice", a od 1994 -1996. godine rađena je još sveobuhvatnija - II faza Studije. Povod ovako obimnim ispitivanjima bilo je izlivanje korišćenog "piralenskog ulja"( Polihlorovannih bifenila), koje je prodrlo u ekosistem i ugrozilo podzemne vode i zdravlje lokalnog stanovništva. Na osnovu dobijenih podataka iz svih do tada urađenih studija i analiza iz Crne Gore i institucija iz bivše SFRJ, Vlada je izradila Operativni program mjera za sprečavanje zagađenja iz KAP-a, sa rokovima i zadacima. Mnoge od naloženih mjera su realizovane u datim rokovima, a neke nijesu završene ni do danas, zbog visine sredstava koja je potrebna za njihovu realizaciju, što ne znači da se one prikrivaju ili lažiraju, jer su sve navedene i objavljene. Da li je moglo da se uradi više i brže, stvar je za diskusiju.

Nije sporna činjenica da industrijski gigant, kao što je KAP, svojim radom zagađuje bližu okolinu, što je i bio povod da se izvrši eksproprijacija zemljišta između bazena za crveni mulj i rijeke Morače, jer je taj dio okoline KAP-a najviše zagađen. Takođe nije sporno da se pitanje zaštite od daljeg zagađivanja mora imati u vidu prilikom privatizacije KAP-a, prije svega ulaganjem u poboljšanje tehnologija.

Paradoksalno je da gospodin Aleksandar Ražnatović citira izvještaj iz 1999. godine grupe Byrne O Clearning TS LTD, koji je "sve podatke o ekološkoj katastrofi" dobio od oficijelnih institucija Crne Gore - Centra za ekotoksikološka ispitivanja Crne Gore, Ministrarstva životne sredine i ostalih institucija koje su tom prilikom posjetili. To što to njemu nije poznato, ne opravdava ga da optužuje druge.

Ražnatovićeva izjava "da zaprepašćuje da Centar za ekotoksikološka ispitivanja nije kontrolisao vodu, vazduh i zemlju u tom području, osim u ekscesnim situacijama i prema narudžbini privatnih, ugroženih lica", pokazuje njegovo duboko nepoznavanje funkcionisanja državne uprave, nadležnosti ministarstava i njihovih inspekcija, uloge i ovlašćenja Centra za ekotoksikološka ispitivanja Crne Gore i obaveza institucije u kojoj je zaposlen da kontroliše kvalitet svih segmenata ekosistema Nacionalnog parka Skadarsko jezero, koji je jedan od potencijalnih žrtava zagađenja KAP-a.

Istinitosti i tačnosti radi, smatram da je potrebno da čitaoce upoznam da je taj gospodin iz GZP dolazio u Centar, sa molbom da mu dostavim neke "alarmantne "- nove podatke o KAP-u. Tom prilikom sam mu objasnila da nikakvih novih i alarmantnih podataka nema, osim u slučajevima pojedinih akcidenata, koji su nažalost kao i uvijek posledice ljudskog faktora, a ne promjena u tehnologiji. Takođe mu je objašnjeno koje programe Centar realizuje za Vladu i da njihov obim ne zavisi od Centra, te da su svi podaci godišnjih monitoringa (vazduha, radijacije i toksičnih materija u zemljištu) javni dokumenti koji sadrže podatke o stanju životne sredine.
Izjava u Politici "da su česti (?) ekološki ispadi u oklolini kompanije pogoršali stanje do katastrofalnih razmjera" ne bi smijela biti izrečena, jer takvo stanje ne odgovara istini. Posebno ne od nekog koji ima i diplomu ekologa. Zagađenje podzemnih voda postoji, niko ga ne spori i upravo se sprovode navedene mjere, uz stalni monitoring toksičnih i opasnih materija, radi zaštite okolnog stanovništva. Što se tiče kvaliteta vazduha, imisija se permanentno prati u selu Srpska, gdje je prošle godine većina parametara bila ispod MDK, osim sadržaja fluorida, lebdećih čestica (koje su posledica svih ostalih zagađivača) i policikličnih aromatičnih ugljovodonika (PAH) čije su vrijednosti iznad MDK, što je posljedica rada fabrike anoda "Anotech" koja za sada nema ugrađene filtere. O tome je neophodno voditi računa prilikom ugovaranja obaveza u procesu privatizacije.

To da se ne prikrivaju podaci, potvrđuje i sam Ražnatović, koji citira moj tekst o mogućoj toksičnosti polutanata, koji je pisan u svojstvu sudskog vještaka za obeštećenje građena i dijelom preuzet iz Studije o Zetskoj ravnici, ali na žalost bez navođenja autora, što je u normalnom svijetu uobičajeno. Međutim, uz konstataciju da je "zaprepašćujuća činjenica" da je nađen piralen u stomačnom sadržaju uginulih riba pri prošlogodišnjem pomoru prilikom jednog akcidenta, ne navodi činjenicu da je to izvor permanentnog zagađivanja. U daljem tekstu on kaže da se "taj toksin" bioakumulira i do 17. 000 puta, ne znajući da piralen, odbosno PCB-s nije toksin, što bi jedan ekolog trebalo da zna. Piralen u stomačnom sadržaju ukazuje na akutno zagađenje koje je registrovano, ali se ne može pouzdano tvrditi da je KAP jedini zagađivač u slivu. Zbog toga postavljam pitanje gdje su zahtjevi Nacionalih Parkova, čija je dužnost da štite dobra zaštićenih oblasti, da utvrde stvarno zagađenje ribljeg fonda i potencijalne zagađivače (KAP ne mora biti jedini). Piralen i ostala PCB-s jedinjenja imaju veoma široku primjenu, tako da se specifičnim analizama mora utvrditi ko je stvarni zagađivač. Nađene koncentracije u ribama su bile ispod propisanih granica, ne samo u skladu sa našim propisima već i EU (koje su daleko strožije), pa se pitam odakle pravo i hrabrost gospodinu Ražnatoviću da tvrdi "da je riba iz Morače i Skadarskog jezera izuzetno opasna za ishranu". Neka gospodin Ražnatović i GZP ponudi dokaze za ovako tešku izjavu, koja se ne može potkrijepiti činjenicama.

Žalosno je da Grupa za promjene želi da pokrene promjene na ovakav način.

DIREKTOR CENTRA ZA EKOTOKSIKOLOŠKA ISPITIVANJA CRNE GORE

ANA MIŠUROVIĆ