Održana Konferencija na temu "Zašto je poljoprivreda različita"

Mr Milutin Simović, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
30. Jun 2004.
Uvodno izlaganje na konferenciji:

ZAŠTO JE POLJOPRIVREDA RAZLIČITA

Postoji mnoštvo karakteristika poljoprivrede koje daju jasan odgovor na ovo pitanje iz naslova, a ja ću ukazati samo na neke:
* Poljoprivreda je, kako se to u narodu obično kaže, fabrika pod vedrim nebom. I pored napretka tehnike i tehnologije i njihove primjene u praksi, poljoprivreda je još uvijek zavisna od brojnih spoljnih činilaca na koje čovjek ne može da utiče. Dovoljno je pomenuti prošlogodišnju sušu koja je zahvatila veliki dio Evrope i mnoge druge nepogode kojima je poljoprivreda svakodnevno izložena.
* Biloški ciklus proizvodnje je takođe važan momenat. Poljoprivreda u svojoj biti ima biloške cikluse koje nije moguće mijenjati. Tako na primjer, nemoguće je bitnije skratiti period od sjetve do žetve neke kulture ili vrijeme da se neko grlo stoke stavi u puno ekonomsko iskorišćavanje. Te biološke osobenosti određuju ne samo karakter proizvodnje nego u značajnoj mjeri utiču i na ekonomski i druge aspekte pojedinih grana poljoprivrede.
* Poljoprivreda je djelatnost koja obezbjeđuje prehrambenu sigurnost stanovništva ovo je strateški važno pitanje za svaku zemlju. Dok ovo govorim prisjećam se jedne misli koja otprilike izgleda ovako: čovjek koji ne jede 24 sata osjeća glad; čovjek koji ne jede 48 sati nervozan je, a čovjek koji ne jede 72 sata počinje da se tuče i otima. Dakle, zemlju između mira i anarhije dijele samo tri dana bez hrane.
* Zdravstveni aspekt je veoma bitan u poljoprivredi. Zdrave biljke i životinje uslov su da se dobiju zdravstveno bezbjedni proizvodi. Stoga se ulažu ogromna sredstva u zaštitu zdravlja biljaka i životinja i kontrolu kvaliteta dobijenih proizvoda (food safety) jer se tako štiti zdravlje potrošača.
* Poljoprivreda kao privredna aktivnost je bitan segment u borbi protiv siromaštva. Posebno je to važno u zemljama u tranziciji, gdje je ova djelatnost i značajan socijalni amortizer jer uz neznatna ulaganja može da ponudi otvaranje novih radnih mjesta i stvaranje nove vrijednosti.
* Sljedeća važna karakteristika poljoprivrede jeste njena multifunkcio-nalnost. Značaj i svrha ove grane nije samo u proizvodnji hrane kao vitalnog artikla za ljudsko društvo. Ona je tijesno povezana sa razvojem seoskih područja. Dimenzija ruralnog razvoja sve je prisutnija u agrarnoj politici razvijenih zemalja. Ako se provodi dobra politika ruralnog razvoja onda se time utiče i na regionalni razvoj, odnosno na izbalansiran način se razvijaju područja sa neujednačenim prirodnim, ekonomskim i drugim razvojnim pret-postavkama. A takvih je područja u Crnoj Gori mnogo. Razvojem sela obezbjeđuje se i očuvanje i zaštita prirodne okoline. Poljoprivreda usklađena sa čovjekovom okolinom jedan je od osnovnih principa razvoja i uopšte definisanja razvojnih ciljeva u poljoprivredi. Kroz sve ovo obezbjeđuje se i komponenta održivog razvoja u širem smislu.
* Kada se govori o poljoprivredi ne može se zaobići ni njena povezanost sa dugim granama budući da za sebe veže i generiše razvoj mnogih drugih djelatnosti (industrije, transportnih, zanatskih, trgovačkih i drugih vrsta usluga). Za nas u Crnoj Gori je od posebnog značaja komplementarnost poljoprivrede i turizma. Turizam je nesporno najunosniji vid izvoza poljoprivrednih proizvoda.
Ovo su samo neke od naznaka, mada bi se o specifičnostima poljoprivrede i njenom doprinosu razvoju države i društva u širem smislu moglo još mnogo kazati.
Ima, međutim, mišljenja koja posmatraju poljoprivredu samo kalkulativno, drugim riječima kroz cijenu poljoprivrednog proizvoda, a da se pri tome ne uzimaju u obzir ostale njene vrijednosti.
Tako se izlazi sa tezom kako nema potrebe i nije ekonomski opravdano proizvoditi ono što se može kupiti jeftinije negdje drugdje. Ova je teza održiva samo na prvi pogled, samo ako se posmatra iz te uske perpektive. Tačno je da se sa strane može nabaviti gotovo sve od povrća, voća, mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i mlječnih proizvoda, piva, vina, konditorskih proizvoda i da ne nabrajamo dalje. Umjesto ulaska u analizu tog površnog poimanja uloge proizvodnje hrane, možda je na ovakvu tezu bolje odgovoriti postavljanjem nekoliko sasvim jednostavnih pitanja.
- Zašto taj mehanizam ne primjenjuju mnogo razvijenije zemlje u čijem GDP-ju poljoprivreda učestvuje tek sa nekoliko procenata?
- Zašto te zemlje koje imaju dovoljno novca (EU, SAD, Japan), vođene logikom profita, ne ulažu taj novac tamo gdje bi se znatno bolje oplodio umjesto što ga razbacuju na razvoj tih dva ili tri procenta njihovog domaćeg proizvoda (GDP)?
- Ili, kakvom se to logikom vode jedna Švajcarska ili Norveška, male zemlje po veličini populacije, koje u susjedstvu imaju moćne poljoprivrede zemalja EU i iz kojih bi bez ikakvih poteškoća mogle da kupe baš sve i to po znatno nižoj cijeni od one po kojoj mogu same proizvesti.
- Zašto to one ne primjenjuju ovu, na prvi pogled, tako očiglednu prednost jeftinije kupovine iz komšiluka?
Te zemlje rade nešto sasvim drugo provode takvu agrarnu politiku koja omogućuje da svako parče zemlje bude na pravi način valorizovano. Kada kažem na pravi, prije svega mislim da poštuju sve one principe o održivom korišćenju poljoprivrednog zemljišta kao vitalnog resura. I za provođenje takve politike ulažu ogromna novčana sredstva.
Često se u posljednje vrijeme pominje Slovenija kao primjer zemlje koja je uspješno savladala sve lekcije ulaska u Evropsku Uniju. Poljoprivreda je bila važna, evo da ne kažemo najvažnija, ali lekcija koja je u pogledu usklađivanja zakonske regulative učestvovala sa preko 40% u ukupnom slovenačkom paketu pridruživanja.
Poljoprivreda Crne Gore, kao sektor na koji otpada preko 15% ukupne crnogorske ekonomije, a sa agroindustrijom čini njenu četvrtinu, nalazi se pred brojnim izazovima: povećanje ukupne proizvodnje i podizanje kvaliteta dobijenih proizvoda, povećanje konkurentosti domaćih proizvoda, ukrupnjivanja i modernizacija proizvodnje, pristupanje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, pridruživanje Evropskoj Uniji. Značajan broj odgovora na ove izazove ponudiće Strategija razvoja poljoprivrede za koju su se stekli neophodni uslovi i za čiju izradu je Ministarstvo već otpočelo pripreme. U izradu te strategije, pored domaćih stručnjaka, biće uključen i slovenački tim koji je pripremao njihovu strategiju i koji je bio okosnica pregovaračkog procesa sa EU. Cilj nam je da što bolje implementiramo principe koji važe u EU u okviru njihove zajedničke poljoprivredne politike, ugledajući se upravo na slovenačka iskustva.
Da je Ministarstvo poljoprivrede i do sada, pri definisanju programa podrške razvoju poljoprivrede, uvažavalo principe i pravila Svjetske trgovinske, o kojima će danas vjerujem biti dosta riječi, pokazuje analiza crnogorskog Agrobudžeta koju je tim Projekta za pristupanje STO, na čelu sa dr Kim C. Hjort, nedavno sačinio.
Ja koristim i ovu priliku da im se zahvalim na njihovom trudu i podršci. Navodim dijelove njihove analize:
''U cilju izrade dokumenta ACC/4 za pristupanje STO-u državne zajednice Srbija i Crna Gora, kao i u cilju ispunjenja našeg mandata u pogledu pruzanja stručne podrške u vezi sa zahtjevima STO u poljoprivrednom sektoru, naš Projekat uradio je analizu poljoprivrednog budžeta Republike Crne Gore za 2004. godinu. Željeli bismo da iskoristimo ovu priliku da vam uputimo komplimente na jasnoj strukturi budžeta i sveobuhvatnim opisima programa. Detalji koje sadrže opisi programa učinili su naš zadatak klasifikacije programa u žuto i zeleno polje prilično jednostavnim. Dalje, kontinuitet programa tokom posljednjih nekoliko godina jasno pokazuje da se programi ne izrađuju ad hoc, već su dio dugoročne vizije položaja poljoprivrednoj sektora u Crnoj Gori u sljedećim godinama.
Naša procjena budžeta za 2004. godinu sprovedena je uz korišćenje veoma strogih kriterijuma da bi se odredilo da li neki program treba da se klasifikuje kao program žutog ili zelenog polja. Svaki program koji može imati uticaj na cijene u tekućoj godini, te dakle može remetiti trgovinu, klasifikovan je da pripada žutom polju. Drago nam je da primetimo da od 8,8 miliona evra alociranih za programe u poljoprivrednom sektoru (isključili smo programe u ribarstvu, program strane pomoći, i rezerve za neočekivane događaje), 7,0 miliona evra (80%) alocirani su za programe zelenog polja. Ovi programi obuhvataju, na primer, suzbijanje štetočina i bolesti (16 programa), pružanje stručnih i savetodavnih usluga (7 programa), istraživačke aktivnosti (4 programa), marketing i promocije (4 programa), i tako dalje.
Korišćenjem naše veoma stroge klasifikacione šeme, 14 programa vrednih 1,8 miliona evra (20%) pripadaju žutom polju, a sedam od njih sadrže elemente koji pripadaju zelenom polju. Ovih sedam programa iznose 1,1 milion evra, što svodi vrednost programa koji remete trgovinu na manje od 600.000 evra (manje od 7% ukupnih izdataka).
Sporazum o poljoprivredi dozvoljava članicama (razvijenim zemljama) da potroše do pet procenata vrijednosti proizvodnje određene robe ili grupe roba bez osporavanja (takozvana klauzula de minimis). Pretpostavljamo da bi dati izdaci, čak i uz uključivanje pomenutih sedam programa koji imaju neke elemente zelenog polja, mogli biti podvedeni pod de minimis klauzulu.
Iznos izdataka za programe u poljoprivrednom sektoru za programe koji remete trgovinu po glavi stanovnika iznosi od 2,78-0,91 evra, u zavisnosti od klasifikacije pomenutih sedam programa sa elementima koji pripadaju zelenom polju. Ovo je mnogo manje nego što druge zemlje u regionu i veliki poljoprivredni proizvođači kao što su Evropska unija i SAD troše na svoje poljoprivredne programe''
Na samom kraju zamolio bih uvaženu gospodu iz tima Projekta za dvije stvari:
- da budu i dalje sa nama u koncipiranju politike podsticaja, koja će do kraja biti usklađena sa principima i pravilima Svjetske trgovinske orgnizacije, očekujući da ćemo moći ugraditi u našu agrarnu politiku one mjere i mehanizme koje koriste i visoko-razvijene zemlje.
- da nam pomognu u prezentiranju strukture crnogorskog agrarnog budžeta prema relevantnim međunarodnim finansijskim instituci-jama da ga iste ne tumače prosto kao subvencije u poljoprivredi nego kao maksimalno dozvoljenu podršku svim ranije pomenutim aspektima proizvodnje hrane i ruralnom razvoju u Crnoj Gori.