Govor ministra pravde Miraša Radovića na prezentaciji projekta Reforma sistema pravne pomoći stvaranje efikasnog i održivog sistema pravne pomoći

Govor ministra pravde Miraša Radovića na prezentaciji projekta Reforma sistema pravne pomoći stvaranje efikasnog i održivog sistema pravne pomoći

Cijenjeni partneri, uvaženi predstavnici medija, poštovani gosti,
dame i gospodo,

Predstavlja mi osobito zadovoljstvo pozdraviti Vas na početku prezentacije projekta Reforma sistema pravne pomoći stvaranje efikasnog i održivog sistema pravne pomoći, koju Ministarstvo pravde Crne Gore organizuje u saradnji sa Programom za razvoj Ujedinjenih nacija.

Danas ćete biti detaljno upoznati sa projektom, čija realizacija predstavlja jedan od naših najvažnijih zadataka, zacrtanih Strategijom reforme pravosuđa i Akcionim planom za njenu implementaciju. Ovim dokumentima Ministarstvo pravde u saradnji sa drugim institucijama sistema i međunarodnim partnerima postavilo je glavne ciljeve, nosioce mjera i dinamiku realizacije obaveza za period od 2007-2012. godine. Na taj način, usuđujem se reći, dobro smo kanalisali proces reforme crnogorskog pravosuđa, sa ciljem njegovog preobražaja u moderni evropski pravosudni sistem. Kao jedan od strateških ciljeva postavili smo jačanje dostupnosti pravosuđa, a kao jedan od glavnih zadataka u tom segmentu, i to za 2009. godinu, odredili smo donošenje Zakona o pravnoj pomoći.

Prvi izvještaj Komisije za sprovođenje Akcionog plana za implementaciju Strategije reforme pravosuđa, za polugodišnji period decembar 2007-jul 2008. godine, pokazao je visok stepen realizacije planiranih mjera. Za ovaj period bila je planirana implementacija 121 mjere. Od ovog broja 71% ili 86 mjera predviđeno je kao jednokratna aktivnost, a 29% ili 35 mjera su kontinuiranog karaktera. Realizovane su 42 jednokratne mjere, a u kontinuitetu se realizuje 35 mjera, što znači da je realizovano 77 mjera ili 63,63%, dok je djelimično realizovano 29% mjera. Stoga se može govoriti o zadovoljavajućem stepenu realizacije mjera u prvom izvještajnom periodu. Kada je riječ o poglavlju jačanja dostupnosti pravosuđa, sa zadovoljstvom mogu istaći da u ovom segmentu nijesmo imali nerealizovanih mjera. Kao jedan od najvažnijih zadataka na tom polju imamo izbor najoptimalnijeg modela pružanja besplatne pravne pomoći, koji će dobiti svoju zakonsku formu u 2009. godini.

Komisija za implementaciju Akcionog plana za sprovođenje Strategije reforme pravosuđa priprema Drugi izvještaj o stepenu realizacije mjera iz Akcionog plana, i preliminarni rad pokazuje zadovoljavajući stepen ispunjenosti planiranih obaveza. Dozvolite mi da izrazim zahvalnost svima koji su radili i koji će raditi na projektu reforme sistema pravne pomoći, a posebno našim partnerima iz OEBS-a, Savjeta Evrope, UNDP-a, Fonda za otvoreno društvo, te vladama kraljevina Holandije i Norveške


Ovom prilikom bih želio da podsjetim da i Ustav Crne Gore I međunarodni pravni instrumenti o ljudskim pravima kojima je naša država pristupila garantuju pravo na pravično suđenje, koje obuhvata mnoge sapekte sudskog postupka, a jedan od njih je i pravo na pristup sudu, odnosno pravo subjekata da bilo koji zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznesu pred sud. U tijesnoj vezi sa ovim pravom je i princip jednakosti sredstava, koji podrazumijeva da svaka stranka u sudskom sporu mora imati razumnu mogućnost predstavljanja svog slučaja sudu, pod uslovima koji neće njega ili nju dovesti u nepovoljniji položaj u odnosu na protivnu stranu, kao i mogućnost strana u krivičnom i građanskom postupku da mogu iznositi argumente u odnosu na ponuđene dokaze i stavove.

Pravo na pristup sudu i pravo na jednakost sredstava ostali bi na nivou teoretskih i iluzornih, za slučaj kada ne bi postojao uređen sistem pravne pomoći, koji uključuje i pravo na besplatnu pravnu pomoć, kada je to neophodno zbog kompleksnosti sudske procedure ili samog slučaja o kome sud odlučuje. Zbog toga postoji obaveza države da kod postojanja složenih pravnih slučajeva ili složenih sudskih procedura, odnosno kada interesi pravde to zahtijevaju, stranci u sudskom sporu obezbijedi pravnu pomoć preko advokata ili drugog stručno obučenog lica, kako bi se ostvario djelotvoran pristup sudu. Takva obaveza nesumnjivo proizilazi iz značaja prava na pravično suđenje, koje prema interpretaciji Evropskog suda za ljudska prava ima tako važno mjesto u demokratskom društvu, da ne dolazi u obzir njegovo restriktivno tumačenje.

Ustav Crne Gore garantuje pravo na pravnu pomoć, a način ostvarivanja ovog prava konkretizuje u zakonima o sudskim postupcima. Za Zakonik o krivičnom postupku može se reći da uglavnom na zadovoljavajući način reguliše pitanja stručne odbrane okrivljenog. Međutim, takva ocjena nije karakteristična i za građanske sudske postupke, iako Zakon o parničnom postupku poznaje pravo na preduzimanje procesnih radnji preko punomoćnika i pominje tzv. siromaško pravo, odnosno pravo stranke koja nema dovoljno egzistencijalnih sredstavada joj se postavi kvalifikovani punomoćnik. Osnovne zamjerke pravnom sistemu u ovom dijelu sastoje se u činjenicama da nema dovoljno jasnih uputstava o tome koji je nivo imovinskog stanja relevantan da bi se stranci osiguralo pravo na besplatnu pravnu pomoć i što nijesu prepoznate službe koje će se baviti ovim vidom pravnih usluga.

Svjesni potrebe da razvijamo efikasan sistem prava na pravnu pomoć, kao i nedostataka u pogledu postojećih mogućnosti za ostvarivanje ovog prava, u okviru strateškog cilja jačanja dostupnosti pravosuđa, predvidjeli smo da u ovoj godini bude sprovedena važna reformska aktivnost na pripremi i donošenju Zakona o pravnoj pomoći, koja predstavlja polazni osnov za izbor kreativnog modela u skladu sa potrebama crnogorskog pravosudnog sistema, koji će biti implementiran u budućem zakonu. Ovu analizu Vlada Crne Gore je usvojila na prvoj sjednici u ovoj godini.

Namjera da kroz donošenje posebnog zakona o pružanju pravne pomoći potvrđuje spremnost Crne Gore da kao mnoge evropske države uredi ovaj institut i obezbijedi uslove za njegovu primjenu, sa posebnim naglaskom na besplatnu pravnu pomoć, s obzirom na to da se od države očekuje da pomogne pojedincima koji zbog slabog imovnog stanja, ličnog hendikepa ili specifične situacije u kojoj se nalaze nijesu u mogućnosti da ostvare svoja prava pred državnim organima.

Kako svako demokratsko društvo teži efikasnosti, efektivnosti u odlučivanju o pravima pojedinca i da pravda svakom pojedincu bude dostupna, čemu barijera ne smije biti imovno stanje ili lično svojstvo lica čija su prava ugrožena, sigurni smo da će donošenje posebnog zakona u ovoj oblasti doprinijeti daljem razvoju i afirmaciji prava na pravično suđenje u Crnoj Gori. U pripremi zakona potrudićemo se da prihvatimo relevantne međunarodne standarde i praksu, prilagođavajući ih našoj realnosti i našim potrebama. U tom smislu, od izuzetnog značaja je podrška naših dobrih partnera, OEBS-a, Savjeta Evrope, Fonda za otvoreno društvo, UNDP-a i vlada kraljevina Norveške i Holandije, koja se ne iscrpljuje samo kroz implementaciju ovog projekta, već zauzima značajno mjesto i u drugim reformskim aktivnostima za oblast pravosuđa. Zbog toga im još jednom upućujem izraze iskrene zahvalnosti.